Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

(P)likovi

Aleksandar Vučić preti svojim saradnicima, prete i oni njemu

Horor za Oskara

Ko su Oskar, Edo, Markus i ostali pripadnici naprednjačkog kartela, koji se pominju u prepiskama na "Skaj" aplikaciji? Zašto tužilaštvo nije reagovalo na policijsku krivičnu prijavu, kojom su obuhvaćeni Nebojša Stefanović i Marko Parezanović? Zašto Predrag Koluvija veruje da mu njegov "Blackberry" telefon služi kao polisa osiguranja, da i on ne zapliva Dunovom, kao Vladimir Cvijan? Ko je pretio smrću Branislavu Prostranu i zašto mu sada Vučić preti smenom? Zašto Vučić vodi kampanju kompromitacije šefa beogradske policije Veselina Milića? Moguće odgovore na ta pitanja daje zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Predrag Popović, bivši urednik u Dnevnom telegrafu, Nacionalu i Pravdi, nekada bliski saradnik i prijatelj Oskara Vučića.

Predrag Popović

Kad je Robespjer, 25. jula 1794. godine, održao govor u Konventu, ispraćen je ovacijama. Sledećeg jutra, u istom zdanju, dočekan je povicima "Dole tiranin". Saborci, s kojima je predvodio revoluciju i stvarao Parisku komunu, optužili su ga za stravičan teror, koji je na giljotinu poslao više od 50.000 Francuza.

- Ako sam ja kriv, svi ste krivi! Kad sam radio to za šta me optužujete, niko se nije pobunio. Svi ste krivi! - vikao je uplašeni vođa.

Srpski tiranin, Aleksandar Vučić, 3. marta 2024. godine, održao je govor u hali "Šumice", na mitingu kojim je Srpska napredna stranka počela kampanju pred ponovljene izbore u Beogradu. Žešći od svog mentalnog dvojnika Maksimilijana Robespjera, Vučić nije hteo da sa saradnicima podeli odgovornost za loš rezultat na decembarskim izborima u glavnom gradu. Naprotiv, njih je optužio za nerad, bahatost i alavost. Odmah je najavio i kaznene mere.

- Neki predsednici odbora i opština nisu radili u interesu građana, nego samo u svom interesu. Moraćemo mnoge da menjamo. Pošto svi tapšete, misleći da se to odnosi na nekog drugog, da vam kažem, to se odnosi na sve vas. I na direktore, predsednike i sekretare i na sve ostale. "Ne, nije mislio na mene, nego na one druge, oni su mnogo lošiji." Ne, mislio sam na sve vas, koji samo čekate da dobijete tašnu, mašnu i sekretaricu, pa da zaboravite na svakog drugog - urlao je Vučić sa govornice.

Njegovo urlanje je propraćeno pljeskanjem u publici. Neki naprednjaci su pljeskali dlanom o dlan, a neki jedan drugoga. Međutim, svi su shvatili da ih vođa priprema za giljotinu.

Vučić je i ranije, tokom predizbornih kampanja, kritikovao saradnike i najavljivao čistke u stranci i državnim institucijama. Jeftinim trikovima zamajavao je razočarane i lakoverne glasače, a sve kadrovske promene koje je sprovodio imale su cilj da sistem ostane isti.

Sad je sve drugačije. Sad se Vučić ne bori samo za vlast, nego i za slobodu. A, da bi on ostao na slobodi, neko mora da završi na robiji, da odgovara za sva zajednička krivična dela. Da bi to sproveo u praksi, Vučić mora da primeni mafijašku strategiju, koju je Dijana Hrkalović opisala kao fliper.

- Organizovani kriminal funkcioniše kao fliper. Kuglica nikada ne dolazi u dodir sa igračem. Veliki igrači samo udaraju kuglice - objasnila je "boginja mafije".

Hrkalovićka zna šta priča, mafija je njeno prirodno okruženje. Za razliku od nje, Vučić nije znao u šta se upušta. Opijen mirisom novca, koncentrisao se samo na punjenje džepova. Uživljen u ulogu "velikog igrača", prekasno je shvatio da je obična "kuglica", koju šutiraju fliperaši iz podzemlja. Umesto da primeni mafijašku strategiju Hrkalovićke, Vučić je imao direktne kontakte sa šefovima svih kriminalnih gangova. Sa Veljkom Belivukom se susretao u stanu svoje ljubimice Katarine Šišmanović. Narko bosa Predraga Koluviju ubacivao je u privredne delegacije, koje je vodio sa sobom na državničkim ekskurzijama u Nemačku, Rusiju, Kazahstan... Braća Vučić su bili nerazdvojni od braće Veselinović, Zvonka i Žarka, i njihovog kuma Milana Radoičića. Sa braćom Šarić je pravio poslovne i pravosudne kombinacije preko bračnog para Lončar, Vesne i Zlatibora, kao i Nebojše Stefanovića i Marka Parezanovića.

Vučić bi sad hteo, ali ne može, da se iskobelja iz te mreže, koju je sam ispleo. Postoje bezbrojni svedoci, dokazi i tragovi tih veza, obeleženih pljačkama javnih resursa i privatne imovine, pa i krvavim žrtvama. Većina iskaza svedoka, kao i tragovi zločina opisani su na stranicama Magazina Tabloid. Tako smo u prethodnom broju objavili dokaze, koji raskrinkavaju šemu organizovanog kriminala, odnosno spregu izvršne vlasti, pravosuđa i mafije, koji možete pročitati na ovom linku https://magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=566&cl=17.

Prepiska između braće Šarić, sa "Skaj" aplikacije, otkrila je da je u maju 2020. godine, u centrali Bezbednosno informativne agencije, održan sastanak Marka Parezanovića, načelnika odeljenja državne bezbednosti, sa Duškom Milenkovićem, predsednikom Apelacionog suda u Beogradu. Oni su tražili način kako da utiču na sudiju Milimira Lukića, člana apalecionog veća koje je odlučivalo o presudi kojom je Darko Šarić prvostepeno osuđen na 15 godina robije zbog šverca kokaina. Na sastanku je zaključeno da je sudija Lukić suviše otporan na pritiske, pa mora da se uključi i Oskar, "najmoćniji čovek u državi". Vreme je pokazalo da se Oskar zaista uključio, pošto je Vrhovni kasacioni sud isključio sudiju Lukića iz tog apelacionog veća zbog "pristrasnosti". Sudija Lukić je, zaista, bio pristrasan, više je držao do zakona, nego do naređenja Oskara, Ede i ostalih ortaka iz kartela.

Policija je 15. aprila 2021. godine podnela krivičnu prijavu protiv Nebojše Stefanovića i Marka Parezanovića, koji su identifikovani kao Edo i Markus, objavila je pre nekoliko dana Istraživačka medijska mreža KRIK. Kao što policija nije pokušala da utvrdi ko se krije iza nadimaka Dolar i Nikola P, ili Oskar, koji se pominju u istoj prepisci sa "Skaja", tako ni tužilaštvo nije postupilo po ovoj krivičnoj prijavi.

Prema navodima iz ove policijske prijave, Stefanović je osumnjičen da je za kontakte sa Darkom i Duškom Šarićem odredio dvojicu svojih bliskih saradnika, Danila Stojanovića i Milutina Radovanovića, kao i da im je lično dostavljao poverljive informacije. Takođe, pominje se da je Stefanović, u znak zahvalnosti, dobio sat, koji vredi 17.000 evra.

Iako je, u međuvremenu, Stefanović pao u nemilost Oskara Vučića, nedavno je počeo proces njegove rehabilitacije. U decembarskoj izbornoj kampanji bio je zadužen za naprednjačke odbore na jugu Srbije, a izborni dan je, posle glasanja u beogradskom naselju Bežanijska kosa, proveo u Vranju. Pre neki dan, na sednici Predsedništva SNS, na kojoj je odlučeno da Ana Brnabić bude postavljena na mesto predsednice Narodne skupštine, Stefanović je bio u stranci. Međutim, još nije dobio potpuno pomilovanje, pa mu nije dozvoljen pristup režimskim medijima, da se u njima brani od optužbi za saradnju sa Šarićem. U nedostatku Pinka, Informera ili makar Objektiva, uradio je to na Fejsbuku.

- Prljava kampanja KRIK-a i Đilasove stranke još jednom se pravi na sve samim lažima. Dovode me u vezu sa okorelim kriminalcima i izmišljaju da sam sa njima komunicirao "Skaj" aplikacijom. Dokaza nema, zato što nikada nisam bio u kontaktu sa osuđenim teškim kriminalcima i nikada nisam koristio "Skaj" aplikaciju. Mogu ovakve i slične laži da objavljuju svakog dana, ali to neće promeniti istinu da nikada, ni u kojoj situaciji, ni sa kojim sredstvom nisam komunicirao sa osuđenim kriminalcima. Neće im proći ni sada, kao što im nije prošlo nijednom kad su probali da fabrikuju monstruozne optužbe da ljudi iz vrha države, uključujući i predsednika, imaju veze sa kriminalom - napisao je Stefanović, usput preteći novinarima tužbama, ali ne propuštajući priliku da hvali Vučića.

Braneći se od ovih, a i mnogih drugih optužbi, Stefanović je pre dve godine optuživao i svoju bivšu saradnicu Dijanu Hrkalović, koja je prva otkrila njegovu ulogu u ovoj aferi.

- Drago mi je što su Danilo Stojanović i Milutin Radovanović, Šarićevi policajci, sada konačno kod nas u pritvorskoj jedinici. Oni će, mislim, da daju kvalitetne dokaze o Stefanovićevom kriminalu, jer je Stefanović sarađivao sa Šarićem, što direktno preko "Skaja", kao Edo, što preko njih dvojice. Znam da su čak i državljanstvo Šarićevoj ženi završili. A, Stefanović je njih dvojicu postavio kao najviše starešine u kriminalističkoj policiji nekoliko dana po mom odlasku iz MUP-a. Poznavala sam te policajce, ali nisam imala nikakvu saradnju sa njima. Iskreno, imala sam najružnije moguće mišljenje o njima, ali sam videla da ih Stefanović ceni, da ih dovodi na sastanke. Imali su nasamo sastanke i nikad nisam bila prisutna na njima. To mi je bilo čudno, zašto mene isključuje sa tih sastanaka, koje je imao s njima. Svaki put! Zato kažem, drago mi je što su konačno u pritvoru, što će konačno progovoriti to što treba da progovore, a to je da su za račun Stefanovića, a i za svoj lični interes, naravno, sarađivali sa Šarićem i šta su sve radili sa Šarićem - rekla je Hrkalovićka krajem jula 2022. godine u emisiji "Ćirilica" Milomira Marića na televiziji Hepi.

Za razliku od Stefanovića, Parezanović je novinarima KRIK-a priznao da je imao komunikaciju sa Šarićevim ljudima, ali istakao je da je to radio po službenoj dužnosti i da im nije činio nikakve usluge.

Za razliku od Stefanovića i Parezanovića, koji su prepušteni sami sebi, pa neka se brane kako znaju i umeju, režimski političari, analitičari i prestitutke uključeni su u odbranu Oskara Vučića. Kao što Simo Spasić manita po ulicama sa megafonom, tako Ana Brnabić ide od studija do studija i histerično, ali ipak muževnije od svog "šefa", ponavlja mantru: "Vučić nije Oskar". Iz obe cevi, po kojima je poznata, to ponavlja i Sandra Božić, kao i nekakva Milica Nikolić, koja je u Predsedništvo SNS-a kooptirana iz farme, koju naprednjaci nazivaju Akademijom mladih lidera.

Začudo, stranka Dragana Đilasa je objavila saopštenje u kome iznosi tvrdnje, koje većina tzv. opozicionara zna, ali ne sme ili ne želi da pomene.

- Edo i Markus su naredbe dobijali od čoveka čije je kodno ime bilo Oskar. Zašto niko ne sme da kaže ono što je apsolutno jasno: Oskar je predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Aleksandar Vučić je čovek koji se u Srbiji pita za svaku stvar. Bez njega se ne donosi nijedna jedina odluka. I apsolutno je jasno da cela mašinerija, koja je pomagala klanu Darka Šarića, ali koja je bila podrška i klanu Veljka Belivuka, nije mogla da se pokrene bez Vučićeve odluke. Ne postoji druga osoba od koje su Stefanović i Parezanović dobijali naredbe da rade sve što su radili osim Aleksandra Vučića. Oskar je čovek koga mafija naziva "svemogući funkcioner", i govori "samo jedan čovek može da reši njihov problem". Oskar je čovek sa kojim je Šarićev problem na kraju i rešen tako što je iz sudskog veća, koje je odlučivalo, izbačen nesalomivi sudija Milimir Lukić i zamenjen drugim sudijom, pa je tako Darku Šariću smanjena petnaestogodišnja zatvorska kazna, a potom je i pušten iz pritvora u koji je vraćen posle novih dokaza stranih policija o tome da je iz zatvora organizovao više ubistava - navodi se u saopštenju Stranke slobode i pravde.

Šarići su bili uvereni da je Vučić "čovek koji rešava probleme". Koliko su bili u pravu, vidi se po stanju u kome se nalaze.

Koliko god Oskar Vučić pokušavao da sakrije veze sa šefovima kriminalnih gangova, to nije moguće. Tužilaštvo za organizovani kriminal može da ignoriše dokaze sprege Vučića i njegovih političkih marioneta s mafijom. Može i da cenzuriše sadržaj komunikacija preko "Skaj" aplikacije, ali sve je uzalud. Europol je srpskom Ministarstvu pravde poslao više od 600.000 transkripata. Naprosto, nije moguće izbeći sve delove u kojima se pominju Oskar, Edo, Dolar, Nikola P, Karlo i drugi. Tragovi su razbacani po svim krupnim slučajevima, od Šarića i Belivuka, do Koluvije.

U tom smislu, Predrag Koluvija se nalazi u boljoj poziciji od kolega iz podzemlja. Dok Šarić, Belivuk, Radoičić i ostali zavise od volje tužilaca, koji odlučuju o prepiskama sa "Skaja" koje će se naći u optužnicama i sudskim spisima, Koluvija ključni dokaz čuva u svom telefonu.

Kad je uhapšen, 13. novembra 2019. godine, policajci su kod Koluvije pronašli telefone "Huawei LYA-L 29" sa dve kartice: jedna je bila MTS-ova, a druga nepoznate mreže; zatim "WIKO VIEW" telefon sa VIP karticom; pa "Alcatel 1066D", takođe sa VIP karticom; i, najvažnije" "Bleckberry" s jednom karticom nepoznate mreže. Na zahtev policijaca, Koluvija je otključao sve telefone, osim "Bleckberry-a". I sadržaj koji je pronađen na tim telefonima dovoljan je da Koluviju spakuje na dugogodišnju robiju. Iako su mnoge poruke obrisane, na aplikacijama "Razgovor", "Viber", "Signal", WhatsApp" i drugima, ostalo je dovoljno dokaza da je Koluvija bio šef organizovane kriminalne grupe, koja je proizvodila i prodavala drogu.

Koluvija je odbio da otključa "Blackberry". Osam puta je uneo pogrešnu šifru. Tada su mu policajci oduzeli telefon, jer bi on bio "spržen" posle desetog neuspešnog pokušaja. Lično je Koluvija upozorio policajce na to. "Blackberry" mu je bio potreban kao polisa osiguranja. Očigledno u njemu ima sadržaje, kojima može da ucenjuje Oskara. Možda je u njemu sačuvao prepisku sa Aleksandrom i Andrejem Vučićem. To još nije potvrđeno, ali zdrav razum upućuje na taj zaključak da je tako. Da je taj zaključak tačan posredno potvrđuju i navodi iz optužnice, u kojima se ističe da "Blackberry" telefon nisu uspeli da otključaju ni policijski eksperti za elektronsku forenziku.

Tužilac Saša Drecun je potpisao tu budalaštinu, iako i on zna da svaki priučeni beogradski majstor za mobilne telefone u roku od dva minuta može da nađe šifru i reši problem. Međutim, tužilac, isto tako, zna da bi tada upao u problem, jer bi u Koluvijinom telefonu našao ono što bi istragu usmerilo prema Oskaru. Umesto da obavi svoj posao, tužilac Drecun je prepustio Vučićevim lažnim svedocima da idiotskim pričama šire laži, kojima brane braću s vlasti. Novinarka Jelena Zorić je tri puta javno slagala da zna kako u "Jovanjici" "nema Andreja Vučića". To je ponovio i policajac Milan Dumanović. Aleksandar Vučić je Zorićku nagradio ordenom, a Dumanovića presudom, kojom je vraćen u policiju, i to uz isplatu zaostalih plata.

Dakle, Koluvijin "Blackberry" još čuva tajnu, koja mu čuva glavu. Bar on tako misli.

Uveren da je zaštićen, veseli Bosanac je pokrenuo medijsku kampanju, kojom pokušava da se predstavi kao pozitivac, kome su zli policajci namestili aferu i uništili legalan posao. Koluvija gostuje na Pinku, Informeru, pa čak i na tzv. opozicionoj zrenjaninskoj televiziji KTV. Nasmejan i opušten, promoviše proizvodnju konoplje kao tradicionalnu srpsku privrednu granu.

- U Srbiji najbolje raste konoplja u Evropi. Najveća evropska fabrika konoplje nalazila se u Odžacima. Sada treba da se uredi naš zakon, da se osavremeni i da nama proizvođačima omogući da učestvujemo u međunarodnoj trci. Tržište konoplje u Americi vredi 70 milijardi dolara i svake godine raste 18 odsto. I Srbija može mnogo da zaradi na proizvodnji konoplje, od koje može da se pravi 20.000 proizvoda. Od konoplje se pravi beton, daske, plastika... Ford je ceo model automobila napravio od konoplje, a Mercedes je i danas koristi za izradu karoserije - priča Koluvija, koji je pokrenuo peticiju za legalizaciju konoplje, a već ju je potpisalo oko 200.000 građana.

U pozi dobroćudnog međeda kruška, Koluvija pokušava da sakrije istinu koja je opisana u optužnici. Taj nasmejani i ležerni Bosanac vrlo odlučno je naređivao saradnicima kakvo oružje da nabave, gde da postavljaju straže i sačekuše, kako da primenjuju zaštitne mere, da se ne otkrije poreklo droge koju su plasirali na tržište. Kad je "pao" njegov diler Stefan Holić, Koluvija je, kao što se navodi u optužnici, upozorio svog prvog operativca Sergeja Mrđu da je marihuana u paketu "naša" i da svi radnici, koji pakuju robu, moraju da rade u skafanderima, "kao da rade u NASA", kako ne bi ni dlaka upala u paket, da se ne otkrije DNK. Koluvija je svoje saradnike, zaposlene u MUP-u i BIA, obaveštavao o rezultatima istraga, koje su protiv uhapšenih dilera vodili tužioci.

Sa svim tim saznanjima i dokazima, a naročito zbog sadržaja "Blackberry" telefona, Koluvija predstavlja veću opasnost po Vučića nego što je to bio Vladimir Cvijan. Da stvar bude gora, i Cvijan je imao brojne dokaze protiv Vučića, pa ga to nije spasilo od smrti u Dunavu.

Vučić mora da bude mnogo oprezniji sa Šarićem, Belivukom, Koluvijom i sličnim ortacima, nego sa politikantima iz stranačke nomenklature, koje izlaže javnim uvredama i pretnjama. Tako je i počeo kampanju pred ponovljene beogradske izbore. Tada se, ne slučajno, obratio svom dugogodišnjem potrčku Branislavu Prostranu.

- Moraćemo mnoge da menjamo. To se, Brano, odnosi i na tebe. Ti si direktor, nisi predsednik, nego neki direktor. Pošto tapšeš, misleći da se to odnosi na nekog drugog... Ne, odnosi se na sve vas, i na direktore, presednike i sekretare - galamio je Vučić.

Naravno, Oskar Vučić nije slučajno izabrao Prostrana za primer ponižavanja. I Prostranovo ime se pominje u "Skaj" prepisci braće Šarić, i to u istom delu gde se opisuju uloge Ede i Markusa. Prostran je tada bio povezan sa advokatom Slobodanom Homenom, bivšim visokim funkcionerom Demokratske stranke. Tužilaštvo nije ni pokušalo da razjasni njihovu ulogu u toj mafijaškoj šemi, ali to ne menja činjenicu da je Prostran jedna od "kuglica" - kako to opisuje Hrkalovićka - koja je dolazila u dodir sa "velikim igračem".

Prostran nije naivan, ima bogata iskustva s pretnjama. Još pre 20 godina, kada je kao odbornik Karićevog pokreta "Snaga Srbije" u Opštini Zemun, odlučio da podrži Srpsku radikalnu stranku da preuzme vlast, suočio se s pretnjama smrću.

- Nas trojica (Steva Tatalović, Stojan Delić i Prostran, napomena autora) izabrani smo za odbornike. Ništa nije bilo sporno sve dok mi nismo odlučili da damo podršku SRS-u da formira vlast u Zemunu. E, onda nastaje pakao. Iz vrha zemunske Demokratske stranke zaprećeno nam je da ćemo biti ubijeni! Prvo su pokušali da nam oduzmu mandate, ali je predsednik Opštinske izborne komisije Jugoslav Petković odbio da to učini jer nema zakonskog osnova. Onda su krenuli da nas ucenjuju da podnesemo ostavke, a kad su videli da ni to ne vredi, počeli su da nam prete da će nas ubiti. Dobio sam nekoliko desetina pretećih SMS-ova i poziva. Izbušili su mi gume i izlupali kola. Malo posle toga, dok sam u jednom restoranu sedeo sa Stevom, muški glas mi javlja da su njega spakovali u gepek, da će ga svi jebati, a onda će ga baciti u Dunav. E, tu smo videli da su stvari ozbiljne i morali smo da se sklonimo na sigurno - opisao je Brana Prostran razloge zbog kojih je morao da napusti Beograd i da se skriva u nekom selu, udaljenom 50-ak kilometara.

Za ovu temu nije bitno, ali vredi pomenuti da su Prostran i Petković dve godine kasnije postali zvanični suvlasnici Vučićevog dnevnog lista Pravda. Pominjanje gepekovanja, jebanja i bacanja u Dunav upućuje na pomisao da su Vučićevi načini obračuna, čak i kad su iscenirani kao u ovom slučaju, ostali isti. Ko ne veruje, neka pita Cvijana.

Prostran je bogato nagrađen za taj igrokaz, kojim je SRS uzela vlast u Zemunu. Kad je SNS uzela vlast u državi, on je, kao ugledni suvlasnik dva butika, postavljen na mesto direktora u SDPR Jugoimportu, javnom preduzeću za trgovinu oružjem. Usput, razvio je biznis u građevinarstvu i nametnuo se kao jedna od važnijih "kuglica", koje mogu, za solidnu proviziju, da obezbede "dodir sa glavnim igračem".

U tom fliperu, Vučić bez po muke, gorljivo i primitivno vređa sve svoje saučesnike u zajedničkom zločinačkom poduhvatu. Međutim, zečje srce mu ne dopušta da se tako ponaša prema mnogo važnijim pojedincima iz svog okruženja. Recimo, protiv Veselina Milića, šefa beogradske policije, vodi tzv. šaptačku diverziju.

Preko posrednika iz kooperativnih medija s opozicionim imidžom, Vučić je plasirao informacije da je Milić kupio stan od 195 kvadrata u luksuznoj zgradi na Dedinju. Sa platom od 177.000 dinara, Milić je, navodno, dobio kredit od 130.000 evra i kupio taj stan, vredan 1,2 miliona evra. Čak bi i Jovana Jeremić shvatila da tu nešto ne štima s brojkama, cenama i kvadraturom. Da te informacije ne bi išle samo preko opozicionih medija, Vučić ih je plasirao i na društvene mreže. Naprednjački botovi su dobili zadatak da šire, posebno na Tik Toku, spotove, koji kompromituju šefa beogradske policije.

- Zbog sloge, ljubavi i mira u kući, Milićevi tast i tašta su prevazišli i samog načelnika policije. Naime, u istoj zgradi, u stanu od 211 kvadrata, koji se nalazi do Milićevih vrata, a gde cena trenutno iznosi tričavih 6.700 evra po kvadratu, nastanili su se roditelji Milićeve žene. Izgleda da je ona narodna da pare ne mogu da kupe ljubav samo opravdanje sirotinji - navodi se u jednom od brojnih priloga na Tik Toku.

Milić ne prima sportski posledice ove kampanje, tužbama preti medijima, iako dobro zna ko sve to režira. Međutim, zasad mora da ćuti jer mu je Vučić potreban da mu reši pravosudni problem, koji je napravio 3. maja prošle godine, kad je na konferenciji za novinare pokazao spisak dece, koju je nameravao da likvidira Kosta Kecmanović. Vučićevski monstruoznom pravnom gimnastikom, tužilaštvo je ocenilo da nije kriv Milić, koji je pokazao papir s imenima meta, nego mediji, koji su to preneli.

Ni to ne treba da čudi, pošto je viši javni tužilac Nenad Stefanović spreman na sve. Vladimir Kecmanović, otac maloletnog ubice Koste, na ročištu u postupku koji se vodi protiv njega zbog nesavesnog držanja oružja, opisao je kako ga je Stefanović posećivao u pritvoru, pokazivao mu fotografije i snimke ubijene dece, ne bi li ga prinudio da prizna da je odgovoran za masakr u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar".

S obzirom na vrstu ljudi, kojima se okružio, Vučić bi morao da se zabrine. Naročito kad se seti Robespjerove sudbine.

- Ako sam ja kriv, svi ste krivi! - vikao je Robespjer kad su ga saradnici optužili za sve zločine Pariske komune.

Saradnicima se nije svidela ideja o podeli odgovornosti. Kad su krenuli na njega, Robespjer je pokušao da pobegne kroz hodnike Konventa. Shvativši da mu nema spasa, izvukao je pištolj i pucao sebi u glavu. No, cev je prislonio na grlo, pa je uspeo samo da razvali vilicu. Sutradan je, bez suđenja, odveden pod giljotinu.

Za Vučića i Srbiju bilo bi dobro da se izbegne taj scenario. Vučić dobro zna da mu realna opasnost ne preti od političkih protivnika i medijskih kritičara. Dok progoni, javno linčuje, hapsi i osuđuje novinare i sve ostale građane koji ga kritikuju, Vučić se, s razlogom, plaši pojedinaca iz svog okruženja, koje je lično birao na krimi-draftu. Ako bude pravde, Vučić će, zajedno sa Edom, Markusom, Dolarom, Koluvijom, Prostranom i ostalima dobiti priliku da odgovara u fer sudskom postupku.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane