Đoka koji nikad nije omanuo
__________________________________________

likovi i senke

 

Đoka koji nikad nije omanuo

 

Nikola Vlahović

Tako je prirodno da hulja napi?e odličnu knjigu. Ovu misao izgovorila je jedna pametna ?ena, kojoj su posle slavnih dana vođenja "nacionalnog teatra" smestili diplomatiju, negde na severu, kao Isidori Sekulić davno. Čemu nas, dakle, uči to o?troumno zapa?anje? Da Bog daruje slabe?

A ?ta je slabima sa tim darom onda činiti? Naravno, da se manu politike. Đorđe Bala?ević, slavni "panonski mornar", činio je obrnuto. Ili on nije mogao bez politike ili ona nije mogla bez njega. Svaka bačka Sosa bi rekla: "...Ta, tu nisu čista posla...". A kako bi i bila kad je nadareni Đoka stao ispred magičnog Josipa Broza i zapevao, ma, zavapio, da Partija ostavi rokenrol na miru, jer "sumnjaju neki da vodi nas pogre?an tok", a onda se u narednom stihu zakleo "najvećem sinu" u ime generacije: "Računajte na nas". Na koga, bre da računa, čulo se negde duboko iz ?umadije, be?e li "Smak" ili tako ne?to, sad nije ni va?no, tek neko se pobunio ?to ovaj uzima slobodu da Titu ne?to obećava "u ime svih nas". Ali, od toga dana ni?ta vi?e nije isto bilo u ?ivotu jednog Đoke. Slava je nezadr?ivo tekla, a njegovi "oslobođeni stvaralački potencijali" proizvodili su stihove koji će ga sigurno nad?iveti. Onda se niotkuda pojavila "antibirokratska energija" predvođena Slobodanom Milo?evićem. Đoka je hitno napisao "Ne lomite mi bagrenje" i pripretio "...jer sve ću da vas polomim" i to usred sezone srpsko-albanskih okr?aja na njivama i bre?uljcima kosovske nahije. E, kad je pro?lo i to pa stigao rat, jedan, drugi, treći, a vođa postao diktator, Đoka je izabrao stranu i tumačio Hrvatima: "...Ja sam te gradove drugačije osvajao". Konačno, kad je oru?je polo?eno, do?ao je u Sarajevo da svi suzu puste u "Skenderiji" za zajedničkom kućom koju smo spalili sa toliko strasti. Postao je i ambasador UN. Veliki talas od 5. oktobra 2000. ga je mimoi?ao pa će tako suvih gaća da stigne do praktične ideje o potpisu ugovora sa "nacionalnom" televizijom, kako bi naplatio malo minulog rada.

Da li je njegov zvezdani trenutak bila replika pokojnom dvorskom klovnu u najgledanijoj emisiji onoga doba, nakon ?to ga je ovaj punih sat vremena familijarno oslovljavao sa ĐOKO: "...Svi me dr?e za Đorđa a ti za Đoku"? Ili je to ona ne?na pesmica "Lepa protina kći", ili je on sve to, sasvim je neva?no. Jer nema smisla da vi?e bilo kome pola?e zakletvu osim sebi samom. Potro?eni su i njegovi fanovi. Nisu potro?ene njegove balade, koje ?ive svoj ?ivot.