Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Užice

 

Vrh Demokratske stranke nema hrabrosti da se suprostavi Emiru Kusturici pa je gurnuo u vatru užičkog gradonačelnika Jovana Markovića

 

Druže Tito, bjela lica, mi odosmo iz Užica
  

Svi nekud odlaze, nadničari se sele u Crnu Goru ili Rusiju, pa Užice postaje pust grad. Ima nade za one koji nisu otišli u pečalbu, fin je to svet, okićen parama i funkcijama pa zato ima lopovluka, kriminala i problema. A raste i kompleks Kusturice. Dok Boris Tadić kleči ispred Evrope, on je tamo već prošao, otuda je doneo i Zlatne palme pa sad puni džepove. Dobio je od države para više nego ceo užički kraj

 

Miodrag Milojević

 

Logika destrukcije ovde nije popularna. Da radnici Užica iznesu transparente i izađu na ulice  i bore se za plate - nemoguće. Da ih žene i deca posmatraju sa strane. Žene, što veruju  da su oni otišli da rade. Štrajk glađu ne može ni da se zamisli. Užičani su konstruktivna opozicija životu. Štrajk glađu je u neku ruku ucena. Zdravi ljudi nemaju tu suicidnu crtu.
Možda se ovog trenutka pola Užica radi na gradilištima u Rusiji i Crnoj Gori. Njihovo odsustvo se ne primećuje, niko od toga ne pravi dramu. Funkcionišu u svetu, ne znaju značenje reči - nostalgija. Mogu da se raziđu, mogli bi sutra da se sastave. Ta lepa, džentlmenska crta - da ljudi sami rešavaju probleme, da izbegavaju sukobe, da slepo veruju u državi koja ih vara, maksimalno je korišćenja.
Od kad se pojavila u Užicu nekakva fantomska organizacija ''Forum'' ništa nije kao pre. Kad je ''Forum'' počeo o kriminalu soliteri, razdvojeni ali nekako spojeni, stadoše mirno.
On je došao za gradonačelnika Užica. On se zove Jovan Marković. On  predstavlja uvredu za Užice. On očigledno ''nije uticajan na vlasti u Beogradu i nije njihov miljenik.'' On je pogrešan čovek na pogrešnom mestu. On je sramota za Užice. Svojevremeno, on je bio direktor Dečijeg vrtića.
Njega niko ne voli. Emir Kusturica, počasni građanin Užica, očima ne može da ga vidi.
- Gradonačelnik Užica je šampion u borbi protiv interesa vlastitog grada. On je gradonačelnik predškolskog uzrasta, poletarac bez pčelice.
Emir Kusturica, moćan  je čovek koji se ponaša kao gradonačelnik.
Iz reagovanja gradonačelnika vidi se da je jedan čovek, Emir Kusturica, uticajniji od celog jednog grada.
- Uvrede Emira Kusturice ne vode rešavanju problema i otklanjanju nedoumica koje u javnosti postoje oko Parka prirode Mokra gora. Bez obzira na sve uvrede ostaje otvoren poziv gospodinu Kusturici za saradnju i razgovor da se prevaziđu problemi.
U vrhu Demokratske stranke, očigledno, nemaju hrabrosti da se otvoreno suprostave Emiru Kusturici pa isturaju užičkog gradonačelnika. Kompleks Kusturice je veliki. Dok Boris Tadić kleči ispred Evrope, Kusturica je tamo prošao, bio viđen, doneo je i Zlatne palme. Ništa strašno se ne može  desiti  mladom gradonačelniku osim da politički sagori i nestane u tom sukobu.
Bolje tako nego nikako. Niko važan u stranci neće da rizikuje.
I pored toga što  kao mlad čovek poseduje određene kvalitete gradonačelnik Užica nije miljenik za vrh Demokratske stranke. Ili nije njihov tip.
Kad se u obzir uzmu stara i nova sredstva, više je za svoje projekte dobio Emir Kusturica nego grad Užice. Dobio je od DSS-a što je logično, dobio je i od DS-a.
Iz DSS-a poručuju da je bolje da pare ''dođu u naš kraj, makar pripale i Emiru Kusturici nego da idu prema Jagodini i istočnoj Srbiji. Svako se bori za svoj kraj.
Dok nije pao mrak bila su ovo politička prepucavanja. Mrak je isterao delo na videlo. Videla se gomila krajputaša, bila je to grupa užičkih srednjoškolaca. Videla se na drugom mestu druga grupa, izbrojao sam 11 dečaka. Oni autostopom putuju u školu. Pada noć. Da li će noć provesti u  putu da ove noći ne stignu do kuće? Da li će  ostati na putu, koji nema stazu za pešake, pa će sići sa kamenitih brda i  vratiti  se u školu? Da li će sutradan spavati u školskim klupama?
Padao je prvi mrak, vreme kad se škole u Užicu još nisu zatvorile.
U Jagodini važi besplatan prevoz za đake. Jagodina - to je ravan teren, može se i pešice. Užice, pod oklopom brda, nema nikakav izlaz. Teren je težak za planinare, kako je deci sa torbama i knjigama na leđima?
Preko torbi, preko odela šamaraju farovi.
Putovanje autostopom ovde je masovna pojava. Kriminal u porastu, mnogo je ubistava, vozači zaziru od nepoznatih.
Najbolje je doći u Užice, videti nešto, zapamtiti nešto i odmah otići. On je prosto nadvisio brda. Okružen kulama od plavog kamena ovde živi neki drugi svet. Reklo bi se da grad nije propao, gamižu ljudi između stena i solitera.
Danas Vida kupuje frižider. Dva radnika ''Bioktoša'', to je užička gradska čistoća, će za čašu rakije utovariti frižider. Ali ne mogu da se snađu.
- Đe će se snać Jevta? On nije Užičanin, nego Kojerac...
- Kako da se ne snađe? Živi u Užicu trideset godina.
Pola Užica radi u Crnoj Gori. Lakše je tamo, niko te ne vidi. Ovde se izlažeš pogledima. Mnogim pogledima. Ratko mu je našao posao na rezanju malina. Dnevnica hiljadu i po dinara. Direktori posvađali Sretu i Mungosa, radnike Gradske čistoće.
I Periša je radnik:
- Ako ćeš i ti, Toni,  i dalje da se ližeš sa direktorima koji ćeš ti nama... Nađi mi jednog jedinog čoveka kome se ti pomog'o. Koliko ima nas koje ti vodiš, majku ti jebem bezobraznu! Nama treba čovek da nam pomogne...
- Ja sam pomog'o.
- Kome? Nađi mi jednoga čoveka da si mu pomog'o! Nater'o si  Paju, matorog, što je doš'o iz ''Zelenila'' da pere ulicu. A čoveku, šest meseci do penzije. Daj mu nešto lakše, daj mu gurati kolica...
Direktor se žalio kako je degradiran: - Bio sam direktor groblja, bio sam 30 godina sad sam došao u Čistoću, da s vama vodim borbu.
- Što se meni žališ? Što si krao? Da si manje krao, bio bi i danas direktor groblja.

 

Kriminal i u kulturi

Druže Tito, mi ti se kunemo! Bista Josipa Broza je sa gradskog trga. sakrivena ispod brda, u hladnoj senci Narodnog muzeja. Sa brda kaplje voda, gore su ljubičice, u senci  i lišću. Crni tenk i dva topa.
Udruženje građana Užica ''Forum'' tvrdi da je užički  Narodni muzej epicentar kriminala. Nedostaju puške, sablje i ostalo. Ali stoje topovi i tenk. Gde su sablje? Uz novinske tekstove išle su ilustracije. Nisu prave sablje. Muzej će podneti tužbu - na ilustracije!
Nema leba bez motike. Tako užički arheolozi govore svojoj deci.
''Forum'' pita. - Da li se isplata radnika na arheološkim iskopavanjima vrši dnevnicama, a ne po ugovoru u delu, što je po zakonu?
Kako se sa iskopavanja u Visibabi vrši isplata novca na ruke?
Objašnjenje je jednostavno. Arheolozi na iskopavanju zapošljavaju članove  porodice.
- Da li na teren često ide više lica nego što je potrebno, zbog pripadajućih dnevnica? Zašto idu etnolog, konzervator, ekonomista? Da li se na iskopavanju angažuju deca arheologa uz visoke dnevnice?
Nema leba bez motike. Deca kopaju koliko mogu. Jer su dnevnice visoke a deca su mala.
''Forum'' pita: - Kako su se izvodila iskopavanja u Bajinoj Bašti bez dozvole Ministarstva kulture?
Da li je jedan katalog ''Gradina u Staparima'' koštao 300 hiljada dinara?
''Forum'' pita Opštinsko tužilaštvo.
- Zašto ne proverite poreklo imovine, poslovni prostor, skupe automobile, bivših direktora  javnih preduzeća ''Stan'', ''Vodovod'', ''Bioktoš'', ''Toplota'', ''Direkcija za izgradnju'', ''Fond za solidarnu stambenu izgradnju'''...Šta je sa krivičnim prijava podnetim protiv odgovornih lica u JP ''Stan'', ''Direkcije za izgradnju'',  ''Fond za solidarnu stambenu izgradnju''...
Odkud ''Forumu'' podaci? Krtice kopaju u užičkom Narodnom muzeju. Ali ko su krtice? Mangupi u našim redovima!
Senzacionalna krađa muzejskih eksponata. U Muzeju priznaju da eksponata nema. Odlikovanja prote Milana Đurića ukradena su novembra meseca 2002. godine. MUP Užice vodio je istragu i sugerisano je da se o krađi ne obaveštava javnost. Te godine pokradena su odlikovanja znamenitih ličnosti u više muzeja u Srbiji. Kad je uhapšen kradljivac, kustos muzeja odlazio je u Beograd da prepozna eksponate muzeja, ali ih nije prepoznao.
''Forum'' je postavljao pitanja. Ovo je odgovor koji je stigao iz Narodnog muzeja Užice.
Što se tiče sablje Koste Pećanca ona je Istorijskom muzeju Srbije bila predata na revers za izložbu ''Ustanak u Jugoslaviji 1941. godine'' a zatim za obeležavanje Topličkog ustanka 1915. godine u Prokuplju.. Na toj relaciji gubi joj se svaki trag.
Mnogi eksponati nestali iz užičkog Narodnog muzeja nestali su u ratnom vihoru. Da li je uoči rata vođena trka u naoružanju puškama i sabljama iz Užičkog muzeja? Pojedini eksponati pozajmljeni su Muzeju Druge proleterske brigade u Čajniču.
Tako tvrde u Narodnom muzeju. Ko im veruje, neka im veruje.
Na čelu udruženja ''Forum''je Desimir Dragojlović, ugledni užički advokat.
Advokat Dragojlović optužuju upravu Narodnog muzeja za kriminal, za krađu i prodaju muzejskih eksponata. Teške optužbe od strane advokata na račun uprave Muzeja. Oni njemu odgovaraju uz komplimente - da jeste ugledan advokat.
Na aukciji u Lidsu prepoznati su pojedi eksponati iz užičkog Muzeja. Ni na jednom predmetu nema graviranog imena Koste Pećanca, brane se u Muzeju. Kako znaju kad nisu bili tamo? Ono što je ugravirano, može se  izbrisati u prvoj autolimarskoj radnji.
Advokat Dragojlović imao je neke podatke jer je pravni zastupnik u nekim sudskim postupcima u vezi muzeja. Nedovoljno. Ipak, izgleda da su spiskovi nestalih predmeta dostavili ljudi zaposleni u Muzeju. Osim toga, izjava ''Foruma'' ima za cilj ''narušavanje međuljudskih odnosa i stvaranja podela u kolektivu Muzeja.''
Vrlo važno za međuljudske odnose. Gde su dragoceni eksponati? Pare na sunce!
- Vratimo stvari u institucije. Neka se svako bavi svojim poslom da bi se došlo do rezultata.
Tako, u svom pismu, poručuje Miloje Mandić, predsednik OSS Narodnog muzeja, Užice.
Kako vratiti stvari u institucije kad su rasprodate širom Evrope?
U institucijama, u užičkom MUP-u, u tužilaštvu stvari su bile sigurne.
Vredne kamere, grejalice i drugi muzejski inventar'', komisijski su otpisani redovnim godišnjim popisima. Njihova dinarska vrednost je nula.
Nastavili su da kradu i posle skandala i revizije. Po završetku inspekcijskog nadzora Ministarstva kulture sva odeljenja Narodnog muzeja su morala da izvrše reviziju zbirki i valorizaciju muzejskog materijala pri ''kojoj predmeti koji uživaju status kulturnog dobra taj status mogu i da izgube.
Kako grejalica i kamere mogu uživati status kulturnog dobra? Ljudi, što sa kamerama šetaju po gradu, kulturni su ljudi. 
Crn obraz firme Bela Zemlja. Firme zamenika užičkog gradonačelnika. Kako je Milovan Petrović, zamenik gradonačelnika, opremao renoviranu užičku gimnaziju?
Opremanje nedavno podignutog sprata užičke gimnazije povereno je firmi ''ZIP, Univerzal Bela Zemlja,'' užičkog biznismena Milovana Petrovića.
Prema rečima direktora gimnazije, Živojina Pavlovića, vrednost nabavke iznosila je milion dinara.
U gradskoj upravi su izjavili da vlasnik firme nije Milovan Petrović Stariji već njegov sin, Petrović Mlađi. Petrović Stariji nema ništa sa tom firmom, on je gradski funkcioner.
Nisam direktor, sa tom firmom nemam ništa ali odlučujem o svemu.
- Nisam ja vlasnik, niti sam direktor, niti se nalazim na nekoj funkciji u preduzeću. Ne mogu da kažem da nisam dobro obavešten o radu firme,  jer je to porodična firma.
Firma je porodična, zamenik gradonačelnika porodičan je čovek, ali nema sukoba interesa.
Zamenik gradonačelnika se hvali:
- Firma ZIP Univerzal nema kapaciteta da prihvati sve poslove koji joj se nude.U  konkretnom slučaju mi smo Gimnaziji učinili uslugu jer smo smo platili proizvođaču, Tehničkoj školi u Valjevu, da uradi amfiteatar u Gimnaziji mnogo više nego što smo fakturisali Gimnaziji.
To su priče za osnovce, nisu za gimnazijalce.
Malim akcionarima propale užičke ''Rakete'' nije lako. Sudija Okružnog suda u Užicu, Ljubiša T. Radulović, pokriva pljačku ''Rakete'' i  nastupa kao advokat kontroverznog biznismena koji je uništio firmu.
Mali akcionari platili advokata da napiše pismo:
- Kakav je tu sudija drugostepenog suda koji tvrdi da je optuženi Radenković ispunio svoju zakonsku obavezu investiranja po ugovoru? Da je to istina,  Agencija za privatizaciju ne bi raskinula ugovor. I to, prvo na Trgovinskom sudu u Kraljevu i Višem trgovinskom sudu u Beogradu. Zašto dotični sudija ne pokaže investiciju od pet autobusa? Zato što ih nema. Nisu plaćeni, pa su sudskim putem oduzeti.
Kako je moguće da se jedan sudija hvali prevarnom radnjom Radenkovića?
Dotični sudija još nije napisao presudu, a već se hvali preko novina, stavljajući u službu branioca optuženog.
Oštećeni mali akcionari smatraju da navedeni sudija nema ''meru dostojanstva.'' Mali akcionari zahtevaju da se dotični sudija razreši dužnosti i ne bude izabran na sudijsku funkciju u reformi sudstva koja sledi.
Oj Užice, mali Carigrade! Pesma je autentična, iz turskog zemana, ostaje istorijski nerazjašnjeno zašto su Turci obožavali Užice. Dolazak užičkih izbeglica u Višegrad opisan je u romanu ''Na Drini ćuprija''. Za Nobelovu nagradu. Jedino se harač iz doba Turaka ne može meriti sa haračom koji uvodi sadašnja gradska garnitura.
Pošto užički gradonačelnik iz Demokratske stranke, koja je na vlasti, nije njihov miljenik, doživeo je katastrofu u svim ministarstvima. Grad propada, gradska kasa je prazna. Gradskim čelnicima nije lako. Šta im valja činiti? Ništa drugo ne preostaje nego da kasu pune na račun  građana.
Niko ne pita zašto, pitanje je kako? Povećanjem gradskih taksi.
- Odbornici nisu dobili uporednu analizu kako bi nove cene taksi uporedili za iznosom starih cena. Radi javnosti,  to je uradila Nova Srbija.
Računica pokazuje da za kioske i druge montažne objekte, prve i prve A zone,  povećanje iznosi 50 do 60 odsto.
Za konzervatore za sladoled, kokice i bezalkoholna pića, taksa se uvećava za 60 posto. Za korišćenje javnih površina taksa se uvećava za 50 posto, za korišćenje javnih površina za dečje automobile, voziće, zabavne parkove uvećanje je 112 posto, za držanje drumskih priključnih vozila uvećanje je 100 posto, za držanje aparata za decu i mlade uvećanje je 203 posto. Za priređivanje muzičkog programa u ugostiteljskim objektima uvećanje je 230 posto. Za prevodioce, sudske tumače, veštake, advokate, taksa se uvećava od 866 do 1.329 posto. Za zauzeće javne površine građevinskim materijalom za oko hiljadu posto.

 

''Vineks, Vineks'' - smrt na eks!

 

Službenici Policijske uprave Užice u četvrtak, 5. marta, podneli su krivičnu prijavu protiv vlasnika i direktora preduzeća ''Vineeks doo'' Užice. Osumnjičeni, Goran J. se tereti za izbegavanje plaćanja poreza od januara 2006. do februara 2009. u neto iznosu 18. 211932, 33. Naknadno je uhapšen Jakov I. Uhapšen je i Miljko R. iz Užica, radnik. On i Goran I. iz Užica , direktor, optuženi su i za falsifikovanje etiketa više domaćih i stranih proizvođača. I to svih značajnijih domaćih preduzeća: ''Plantaža'', ''Crnogorskog vranca'', ''Banatski rizling'' pronađeno je i 25 kutija sa ukrasnim zatvaračima proizvođača ''Plantaža,'' ''Podrum Palić'', ''Navip'', ''Vinarija Čoka'' i ''Štok.'' Pa onda ''Takovo'', ''Vršački vinogradi'' i ''Vinograd Džervin  - Isakov - Knjaževac.''
Sve je to proizvedeno i u pogonu u selu Kostojevićima na bazi etil-alkohola.
Svetlana ih je prevazišla. Kako? Oni će biti osuđeni a Svetlana nije osuđena.
Ugovor sa đavolom ''Fausta komerca.'' Slučaj užičkog preduzeća ''Gradina.''
U Agenciji za privatizaciju prodato je, metodom javne aukcije 2003. godine, 65 posto društvenog kapitala preduzeća ''Gradina''  konzorcijumu od osam članova čiji je zastupnik bio Dane Belić iz Beograda.
Oktobra 2005. Agencija za privatizaciju poništila je ugovor o kupoprodaji većinskog kapitala '' Gradine'' sa konzorcijumom na čelu sa Danetom Belićem iz Novog Pazara.
Svetlana Radovanović u glavnoj ulozi. Gradina je od banke Inteza uzela  kredit u iznosu 40.000.000 dinara. Tek što je legao na račun, već sutradan,  deo kredita u iznosu od 12.000.000 dinara ide na pozajmicu preduzeću ''Faust komerc'', Užice. ''Faust komerc''  ovaj kredit sutradan prebacuju na račun privatne firme ''Lars komerc'' iz Beograda,  čiji je vlasnik muž Radovanović Svetlane. Ista sredstva, preduzeće ''Lars komerc''  sutradan prebacuje na račun Radovanović Svetlane.
Radovanović Svetlana prodaje svoj lični stan površine 137 kvadrata preduzeću ''Faust komerc.'' Međutim, u sudskom postupku veštaci su utvrdili da je reč o fiktivnoj prodaji - stan se i dalje u knjigama nepokretnosti vodi na Radovanović Svetlanu.
Kao dobavljač ''Gradine'' firma ''Lars komerc'' uvećava troškove po nekoliko puta. Postoje i drugi troškovi. Korišćenje agencije za obuku kadrova  na rad na računarima - a sudski veštaci nisu uspeli da utvrde ko je išao na obuku. Verovatno niko. Za fiktivno obavljenu obuku, firmi ''Start Point'' iz Beograda uplaćeno je 1.106.000 dinara.
Svetlana Radovanović je bila jedan od članova konzorcijuma i predsednik Upravnog odbora. Mogla je koristiti reprezentaciju. Bez obzira što živi u Užicu koristila je hotelske usluge na Zlatiboru sa svojim decom, decom svoje familije i drugovima svoje dece. Veštaci su utvrdili da je za fiktivne hotelske usluge, za usluge mobilne telefonije, napravljeni troškovi u iznosu oko 4.000.000 dinara.
Da li je sud u Užicu osudio Radovanović Svetlanu.? Jeste ali za ometanje službenog lica u vršenju dužnosti. Svetlana je osuđena na osam meseci uslovno, na dve godine, Radovan Radovanović, Svetlanin muž i Milica Injac iz Beograda, osuđeni su pet meseci uslovno na dve godine. Mahinacija Svetlane Radovanović nema u presudi.
Zadovoljan pravdom i pravičnošću presudu je komentarisao Višeslav Zotović, predsednik Opštinskog suda, Užice. Fotografisao se. Fotografija je objavljena na naslovnoj strani ''Užičke nedelje.''.
Duh Slobodana Penezića Krcuna još lebdi nad stenama kroz koje se kotrljaju oblaci. I pored tolikog kriminala u Užicu je zabeležen samo jedan manji protest. Tridesetak radnika preduzeća ''Sloboda'' iz Bajine Bašte pojavilo se pred Opštinskim sudom. U pratnji jakog obezbeđenja.
Vladislav Biljić je organizator skupa i privremeni zastupnik kapitala ''Slobode'' koji još uvek imaju status zaposlenih u preduzeću ''Ponta grade'', Smederevo.
Bili su formalno zaposleni u preduzeću ''Ponta grade'' koje je kupilo ''Slobodu'', platu nisu primali niti su mogli da privire u fabrički krug. Sad su ih dali na tržište rada, gde imaju status nezaposlenih lica. Radnici su primorani da se odreknu otpremnina koje im pripadaju po zakonu, nema povezivanja staža.
Dok vlasnik, Vladislav Ilić, licitira i rasprodaje mašine, sud odbija da da stavi na licitaciju preostale mašine po zahtevu radnika. Bez obzira na dobijeni spor pred istim sudom.
Radnici uzalud čekaju odgovor na pitanje u kojoj je fazi postupak zbog krađe repromaterijala iz magacina. Zašto sud ne veruje u popisne liste već tvrdi da imovina ''Slobode'' više ne postoji? Zašto je sud dozvolio sprovođenje ugovora između ''Ponte'' i firme ''N tehno Art Group'' kad imovina  ''Ponte'' više ne postoji?
Šoferi su i dalje cenjeni u ovim brdima. Trotoarima gamiže mravinjak ljudi, soliteri umrtvljeni, zastakljeni. Ne otvara se nijedan prozor. Odaju utisak da je grad mrtav. Nema konopca, nema veša da se suši, nema pelena. Isto su sablasno odbojne i puste kuće po brdima. Narod kao da se skriva. Strah se javlja, nema ni ptica.

 

Oživeli mrtvi proleteri

Užicem će ponovo koračati mrtvi proleteri. Obnavlja se Užička republika! To je ideja Radomira Smiljanjića, direktora Turističke organizacije Užice.
- Na nedavnom Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu promovisan je aranžman pod nazivom ''Stazama  Užičke republike.'' Realizovan u saradnji sa Narodnim muzejom i agencijom ''Amigo travel.''
Prvi gosti se mogu očekivati ve' u maju. Već su uspostavljeni kontakti sa Muzejom 25. maj. Da gosti iz Slovenije krenu Titovim stazama revolucije i produže boravak posle posete Kući cveća.
Direktor Smiljanić je već na štampanje kalendara, 500 primeraka, potrošio 250 hiljada dinara. Direktor je štampao majice sa Titovim likom i petokrakom od kojih ni jedna nije prodata.
Direktor je zatvorio atraktivnu Potpećku pećinu, koja je počela da se urušava. Jedan anonimni turistički radnik tvrdi da je direktor u pećini, gde nema struje i vode, napravio mokri čvor. Kad je video šta je napravio, postideo se i zatvorio pećinu.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane