Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

"Biznis"

 

"Biznis"

 

Kud god se okreneš nešto je njegovo: Ko je Mladen Grujić?

 

Neverovatan finansijski nerast

 

 

Bajkovit put Mladena Grujića od uličnog piljara, preko švercera cigareta, do vlasnika imovine teške desetine miliona evra, pokazuje da je "američki san" ostvariv i u Srbiji. Bar za one odabrane i stranački dobro pozicionirane

 

 

Milan Malenović

 

Mladen Grujić, rođen 22. septembra 1966. godine, član je Nove Srbije i poslanik u Narodnoj skupštini, gde je bio i još uvek jeste član Odbora za razvoj i ekonomske odnose sa inostranstvom, Odbora za finansije, Odbora za privredne reforme i Odbora za smanjenje siromaštva. Diplomirao je na beogradskom Fakultetu organizacionih nauka (FON). Svoju poslovnu karijeru počeo je devedesetih godina kao preprodavac benzina u Bulevaru kralja Aleksandra u Beogradu, gde je imao i malu pokretnu tezgu za prodaju voća. Danas je multimilioner, i to u evrima.

U policijskom izveštaju u vezi sa akcijom "Mreža", Grujić se navodi kao jedan od najranijih švercera cigareta u Srbiju i to u saradnji sa svojim rođakom Vladimirom Bokanom, ubijenim u Grčkoj neposredno posle petooktobarskih promena. U vreme šverca Grujić je bio direktor i suvlasnik Štampa komerca, preko čijih kiosaka je išla distribucija cigareta velikih svetskih proizvođača (Britiš-ameriken tobako, Rotmans i Imperijal tobako). U jednom obraćanju javnosti, Grujić je negirao poslovne veze sa Bokanom, tvrdeći da su njih dvojica samo rođaci. Dokazi, međutim, govore sasvim drugačije.

U svom pismu javnosti od 1. jula 2007. bivši radnici i prevareni mali akcionari Srbijateksa navode da je pljačka ove firme počela još devedesetih godina prošlog veka, kada je tadašnji generalni direktor Veselin Milikić u ime Srbijateksa osnovao zajedničko preduzeće sa Vladimirom Bokanom. U to preduzeće Srbijateks unosi svoju imovinu kao garanciju, a Bokan i njegovi kompanjoni ne unose ništa. Zatim se to zajedničko preduzeće zadužuje kod firmi koje direktno ili posredno kontroliše Bokanova grupa, i tako sukcesivno otima lokale Srbijateksu. Na taj način, između ostalog, Srbijateks u korist Bokana i povezanih lica ostaje bez 14 elitnih lokala (ukupne površine 1.250 kvm), 1/5 ili 1.290 kvm Robne kuće u Beogradu, desetak lokala prevedenih na zajedničko preduzeće, stare direkcije... Lokali Duvana Novi Sad kao i 700.000 DEM preko Srbijateksa su prešli raznim namirenjima Štampi (direktor i suvlasnik Grujić) i Mega Tabaku (vlasnik Grujić).

Dalje se u pomenutom pismu navodi da se odmah posle Bokanovog ubistva pojavljuje njegov brat Mladen Grujić, sa kojim Veselin Milikić i njegovi poslušni saradnici nastavljaju saradnju u pljački. Sklapaju se ugovori o zajedničkim ulaganjima u Robnu kuću na Terazijama, protokol o zbrinjavanju radnika, imenovanje komisija i drugo. Ugovore potpisuju Srbijateks, Mega Tabak i A+Investment Nassau Bahami 28. novembra 2001. godine. Očigledno je lažna Grujićeva izjava da sa Bokanom nije imao nikakvih poslovnih aranžmana i da je ona data jedino zato da bi se prikrilo da je nastupajuća pljačka srpskih preduzeća bila finansirana novcem zarađenim u klasičnom kriminalu.

 

Pare prepisane povezanim licima

 

Pošto je pre nešto više od dve godine javnost počela da se interesuje za poslovno carstvo ovog bivšeg uličnog trgovca bananama, Grujić se povukao iz skoro svih preduzeća u kojima je imao udela. Umesto njega tu su su sada investicioni fondovi sa pustih ostrva ili evropskih poreskih rajeva kao što je Lihtenštajn. U nekim slučajevima je Grujić, ipak, ostavio tragove svog prisustva preko povezanih lica.

Jedan od gotovo beznačajno malih suvlasnika Lilly drogerija (2,40 odsto vlasništva) jeste i direktorka ovog lanca Tamara Žujović, rođena 9. decembra 1971. Ista je suvlasnik i preduzeća Hleb i kifle d.o.o., registrovanog na istoj adresi na kojoj i Lilly - u Žorža Klemensoa 19 u Beogradu. Na istoj adresi registrovane su i kompanije Treća petoletka, Radovi u toku i FAP Famos Beograd, koje pripadaju Grujiću, a o vlasništvu nad samom zgradom biće više reči nešto niže u tekstu. U svim ovim firmama, ali i u mnogim drugim Grujićevim poslovima, pominje se stalno jedna te ista grupa ljudi kojoj, osim Žujovićeve, pripadaju i Srđan Mladenović, Mirjana Šešlija, Ljiljana Gardašević, Zvjezdana Lončar, Veselin Milikić (bivši direktor Srbijateksa) i Nataša Radović. Prateći ove ljude nije teško pratiti i kapital samog Grujića.

U vezu sa pomenutom grupom izvori sa beogradske berze, Belexa, dovode i Vladimira Grabeža (SabMonet - brokersko društvo i Fins Trade), Svetlanu Sebić, Sašu Sebića (SabMonet - brokersko društvo), Ljubicu Sebić i Igora Sebića.

Lično ili preko pomenutih kompanjona, a u pojedinim slučajevima i preko kiparske firme Broadhurst Invetsments Limited Grujić je za prvih godina privatizacije u Srbiji kupio i nekadašnji lanac trgovina na malo Gorica, kao i Savremenu administraciju, koja je takođe imala veliki broj lokala na najatraktivnijim mestima.

Savremena administracija je prodata za tek nekih pet miliona evra, iako je ekonomski tim Udruženja malih akcionara vrednost firme procenio na preko 30 miliona evra. Samo upravna zgrada ovog preduzeća u Beogradu ima 10.000 kvadratnih metara, a tu su još i mnogobrojne prodavnice u centru Beograda, Niša, Novog Sada, Zrenjanina...

Ništa izdašniji Grujić nije bio ni kada je kupovao većinski paket Lillyja. Knjigovodstvena vrednost akcija po završnom računu bila je 2.084,20 dinara po akciji, dok ih je Grujić platio samo po 601 dinar.

 

Nepregledan lanac preduzeća

 

Preko preduzeća Hleb i kifle Grujić je prvo kupio Srbocoop, čije je prodajne objekte i do tada koristio, a zatim i ugasio ovaj nekadašnji trgovinski gigant. Pre nego što ih je Grujić kupio, Srbocoopove akcije su na berzi bile skoro potpuno obezvređene.

Hleb i kifle su većinski vlasnik i preduzeća Ishrana iz Smedereva, čije su akcije kupljene na berzi, na isti način na koji se Grujić dokopao deonica Beotursa koji je zatim iz akcionarskog preveo u društvo ograničene odgovornosti, gde vlasništvo deli sa izvesnim Slavkom Markovićem. Inače i ovo je preduzeće registrovano u Žorža Klemensoa 19.

Mladena Grujića sa skoro celom ekipom nalazimo i kao vlasnika Antikora AD, preduzeća sa poluvekovnom tradicijom, čije su akcije nestale sa Belexa otkako je Grujić ušao.

Dobro obavešteni smatraju da je Grujić bio, a možda je preko drugih lica i još uvek, vlasnik ITH-a, God 5 investa, te firme Radovi u toku. Takođe je preko Radova u toku i Treće petoletke vlasnik preko 80 procenata Auto-kuće Kompresor AD u Žorža Klemensoa 19. Izgleda da i cela zgrada na ovoj prestižnoj adresi pripada Kompresoru, budući da se u njegovom prospektu za trgovinu na Belexu navodi da ima 2200 kvm upravne zgrade, a uz to na istoj adresi još parking od 9.622 kvm, perionicu od 320 kvm, servis tehničkog pregleda od 1.500 kvm, remontnu halu od 4.300 kvm i servis za popravku vozila od 2.100 kvm. Ulica Žorža Klemensoa je u najstrožem centru Beograda, gde kvadratni metar teško može da se kupi za manje od 2.000 evra.

Kako samo ove nekretnine vrede nekoliko desetina miliona evra bilo bi zanimljivo videti šta je, ako je uopšte, narodni poslanik Mladen Grujić prijavio kao svoju imovinu. Interesantno je da sadržaj unosa u Agenciji za privredne registre nije moguće naći preko globalnih pretraživača, a u okviru samog portala ne postoji mogućnost pretrage po imenima fizičkih lica. Zbog toga, kao i zbog činjenice da je Grujić dobar deo svoje imovine u međuvremenu preneo na tajnovite investicione fondove, koji ni bankama ne daju tačne informacije o svojoj klijenteli, skoro je nemoguće do kraja rasvetliti sve bogatstvo u kome uživa ovaj nekadašnji ulični piljar.

Kada se ima u vidu da je po brzini kojom se obogatio prestigao i samog Bila Gejtsa (zvanično najbogatijeg čoveka na svetu), ne čudi što je Mladen Grujić preleteo u Novu Srbiju iz Srpskog pokreta obnove baš u trenutku kada je ovaj potonji postao vanparlamentarna opozicija, i što je, kako tvrde upućeni, dobar deo svog imetka investirao u to da na izbornoj listi zauzme poziciju koje mu garantuje mesto u skupštinskim klupama, jer kao poslanik uživa imunitet iza koga i dalje može da skriva pravo poreklo svog prvog miliona evra.

 

 

 

 

Spasavanje firme za svoj džep

 

Pre nekoliko godina Mladen Grujić je jednom beogradskom dnevnom listu ovako opisao svoje učešće u preduzeću Lilly drogerije:

"Pre tri godine kupio sam lanac prodavnica na umoru. Menadžment na ivici simsa, u radnje niko ne ulazi, dugovi su rasli, ostatak dobrih radnika nije imao ko da vodi. Promenio sam ime, boje, koncept, duh, pristup, lik, obrazac poslovanja i suštinski, na sličnoj ideji kao na početku - prodaja lične i kućne hemije po pristupačnim cenama, napravio premijerni srpski lanac drogerija Lilly. Bilo je ljudi koji su se smejali, prognozirali propast. Danas, u naše drogerije dnevno uđe trideset hiljada kupaca."

 

 

 

 

Unapred smišljena pljačka

 

U svom obraćanju javnosti od 1. jula 2007. prevareni mali akcionari Srbijateksa na sledeći način objašnjavaju Grujićevu ulogu u čerupanju ovog preduzeća:

"...Radi se o organizovanom kriminalu, jer na osnovu dokumentacije koju posedujemo vidi se da se kompletno rukovodstvo Srbijateksa, na čelu sa Veselinom Milikićem u ime  Srbijateksa, i Mladen Grujić (sada poslanik Nove Srbije), advokat Zoran Golubović doskora i član UO Srbijateksa i drugi iz Štampa Komerca, Mega Tabaka, Duvana Novi Sad, Lili (Gorica), organizovalo u kriminalnu grupu radi organizovane pljačke državne i naše imovine... Pljačka je nastavljena preko raznih poslova, zaduženja, kredita, blanko menica, isporuka robe po naduvanim cenama koja se ne može legalno prodavati zbog deklaracija a i sumnjivog porekla, kozmetike i čokolade kojima je istekao rok upotrebe, komisione prodaje kozmetike u objektima, a dogovorno neplaćanje, što je prouzrokovalo enormno zaduženje tako da je račun Srbijateksa blokiran posle aukcije verovatno fiktivnim zaduženjem sa 130 miliona i nestankom tri lokala..."

U svom pismu od 20. jula 2007. radnici daju i motiv za pljačku Srbijateksa pre privatizacije: "...Cilj je bio da se unapred odredi kupac kapitala Srbijateksa, a to je Mladen Grujić. Sama aukcija održana 25. maja 2005. godine na kojoj su učesnici samo oni iz 'poznatih firmi' govori da je prevara dobro organizovana. Po okončanju aukcije izlaze menice i hipoteke na videlo. Hrabrost sadašnjeg generalnog direktora da radniku koji je bio zadužen da prima robu za Srbijateks kaže 'pa ionako će ovo sve biti njihovo' govori da je sve unapred organizovano... "

Iako su pomenuti dokazi dostavljani tužilaštvu još od 2002. godine, do danas ovaj slučaj nije procesuiran.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane