Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Zatvori

Zatvori

Sremska Mitrovica: zlodela pred licem meðunarodnih posmatraèa

 

Šta radi Brka kad je ne vide

 

Veæ se više ne zna kome je teže, osuðenicima ili zaposlenima u zatvorima Srbije. Za sve njih Uprava za izvršenje kriviènih sankcija predstavlja najobièniji logor u kome se kažnjava bez ikakvog suda

 

Milan Malenoviæ

 

Kazneno-popravni zavod (KPZ) u Sremskoj Mitrovici nekada je glasio za najstroži, ali i najbolje ureðeni zatvor u Srbiji. Pošto je to jedina zatvorska ustanova u Srbiji u kojoj zatvorsku kaznu služe strani državljani, redovno su ga obilazile delegacije stranih ambasada i meðunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava.

I srpskim vlastima je bilo stalo do toga da regularnim radom zatvorske uprave svetu pošalju poruku da se u ovoj zemlji poštuju zakoni i ljudska prava. A onda je na mesto direktora Uprave za izvršenje kriviènih sankcija, institucije koja je nadreðena svim zatvorima u Srbiji, došao Milan Obradoviæ i haos je mogao da poène.

Krajem 2009. za upravnika KPZ Sremska Mitrovica dolazi Milan Pavloviæ, a od tada do danas polovina vaspitaèa je dobila otkaze ili bila pod suspenzijom zbog lažnih i namontiranih prijava.

 

Neplanirano planiranje

 

Posao vaspitaèa u KP zavodima je da nadzire i pospešuje resocijalizaciju osuðenih lica, jer, po našem kaznenom zakonodavstvu, zatvorska kazne nije odmazda za izvršeno krivièno delo, nego pokušaj da se kriminalu skloni pojedinac prevaspita i vrati u društvo. U obaveze vaspitaèa spada i da, kada primeti da se osuðeno lice popravilo, predlaže poboljšanje njegovog tretmana. U KPZ Sremska Mitrovica to, u meðuvremenu, može za vaspitaèa da bude i - pogubno.

Upravniku Pavloviæu je jedino važno da svom mentoru Milanu Obradoviæu može da referiše da je izvršio njegovo nareðenje, izdato upravnicima svih zatvora, da prema osuðenicima ima da se postupa strogo. O pravednosti niko ni ne razmišlja.

Izvršioca ovakve drakonske i neljudske politike, Pavloviæ je našao u liku sadašnje naèelnice službe za tretman, koja predloge vaspitaèa o reklasifikaciji osuðenih lica èesto ne želi ni da sasluša do kraja, veæ ih odmah odbija. Pomenuta naèelnica po imenu Marija Kuzmanoviæ nekada je bila inspektor za maloletnièku delikvenciju i spada u plejadu bivših policajaca, koje je Obradoviæ dovukao u Upravu za izvršenje kriviènih sankcija istiskujuæi tako stare, proverene i struène kadrove koje je smatrao isuviše popustljivim prema osuðenicima.

Dok je bila inspektor, Marija je bila poznata po svojoj okrutnosti prema osumnjièenim maloletnicima. Žene su, obièno, slaba srca prema deci, pa bi Marija bila izuzetak, kada se ne bi znalo da su joj kolege sa posla nadenule nadimak Brka. Priroda, ponekad, ume surovo da se našali.

Tandem Pavloviæ-Kuzmanoviæ brzo je KPZ Sremska Mitrovica pretvorio u logor, i to ne samo za osuðenike, veæ i za zaposlene. Èim je sa mesta radnika u prijemnom odeljenju milošæu upravnika postavljena za naèelnicu, Marija-Brka je krenula da se sveti svojim dojuèerašnjim kolegama.

U njene novitete, kojima ima da se oteža život zaposlenih u KP Zavodu, spada i uvoðenje dnevnog plana rada u koji vaspitaèi imaju da upisuju do u minut precizne podatke šta æe i kada da obavljaju. Ako nekoga sluèajno uhvate da se nije pridržavao ovog plana, jer po prirodi posla to najèešæe nije ni moguæe, sledi mu prijava, disciplinski postupak i kazna koja zavisi od milosti samog upravnika.

Tako je, na osnovu plana rada, Marija proganjala vaspitaèa Bogdana Samardžiæa koji joj se iz nekog razloga zamerio. Redovno mu je upadala u kancelariju, èak i za vreme zakonom propisane pauze za doruèak, u nadi da ga neæe zateæi na radnom mestu. Iz straha, Samardžiæ se libio i u toalet da ide, a kancelariju je napuštao samo u periodu kada je to "planom rada" bilo predviðeno u svrhe izvršenja radnih zadataka.

Pošto nije uspela da ga na ovaj naèin otera, Marija mu je namestila disciplinsku prijavu zbog navodnog propuštanja roka za odgovor na neki podnesak. Bogdan Samardžiæ je veæ više od dva meseca pod suspenzijom i èeka odluku disciplinske komisije, koja ima dva problema.

Jedan je da se zadovolji hir naèelnice i Samardžiæ bude strogo kažnjen, a drugi je èinjenica da pomenuti podnesak on nikada nije ni primio.

Zbog ovakvog iživljavanja nad vaspitaèima ostavku je iz moralnih razloga podneo Darko Mišiæ, koga su prethodno jedva namolili da preuzme mesto šefa vaspitaèa, jer te funkcije niko nije hteo da se prihvati. U obrazloženju je Mišiæ napisao kako ne želi da bude deo tima, koji ovako prljavo postupa prema sopstvenim èlanovima.

Ni vaspitaè Danilo Terziæ nije više mogao da podnese torturu, pa je u martu 2010, dakle samo tri meseca pošto je Pavloviæ preuzeo funkciju upravnika, dao otkaz, iako nije imao obezbeðeno drugo radno mesto.

 

A šta ako niko ne svrati

 

Žrtva nove uprave u KPZ Sremska Mitrovica postao je i vaspitaè Miroslav Jokiæ, kome je otkaz dat dok je bio na služenju vojnog roka. Nešto bolje je prošao vaspitaè Vladimir Teodoroviæ kome je, istina, takoðe uruèen otkaz zbog navodne nedovoljne struène spreme, iako je prethodno tri godine radio na istom radnom mestu, ali se Pavloviæ na kraju smilovao zbog poodmakle trudnoæe Teodoroviæeve supruge i rasporedio ga na niže radno mesto.

Vaspitaèica Mirjana Pjevac je momentalno suspendovana posle verbalnog sukoba sa tadašnjim naèelnikom straže, dok vaspitaèica Vedranka Radmiloviæ dobija otkaz zbog navodnog prestanka potreba posla, iako joj je samo dva meseca pre toga ugovor bio produžen baš iz razloga poveæanja obima posla.

I Jelena Vujiæ, dotadašnji referent za uslovni otpust takoðe dobija otkaz kao tehnološki višak. Iako je predviðeno sistematizacijom radnih mesta, koju propisuje Uprava za izvršenje kriviènih sankcija, a ne Marija Kuzmanoviæ, Vujiækino radno mesto je jednostavno preko noæi ukinuto. O molbama osuðenika za uslovni otpust sada odluèuje desetkovana prevaspitna služba, nad kojom preko dvojca Pavloviæ - Marija Brka potpunu kontrolu ima Milan Obradoviæ.

Gotovo nezamislivu ljudsku i struènu dramu preživela je Jadranka Buliæ, nekadašnja naèelnica službe za tretman, a danas vaspitaèica. Zbog èinjenice da je Buliæka izvanredan struènjak sa dugogodišnjim radnim iskustvom, kao i da je bila Marijin prethodnik na mestu naèelnika, ona je za svoju naslednicu predstavljala latentnu i stalnu opasnost. Bar je Marija u to bila ubeðena.

Kao dobar struènjak i savestan radnik, Buliæka nije davala pravog povoda da se protiv nje pokrene disciplinski postupak, pa je razlog morao da bude iskonstruisan. Tako je izmišljena prièa da se ova vaspitaèica intimizirala sa jednim osuðenikom, zbog èega je momentalno suspendovana.

Teško je i zamisliti pakao kroz koji je ova žena prolazila svesna da joj ljudi iza leða prièaju kako je bez posla ostala zbog seksualnih odnosa sa svojim štiæenikom. Tek posle šest meseci borbe za istinu, uspela je da dokaže da je sve najbestidnija laž, pa je, pošto su svi navodni svedoci potvrdili da je cela afera iskonstruisana u neèijoj bolesnoj mašti, vraæena i na posao.

Kada se ovako postupa sa samim zaposlenima u Kazneno-popravnom zavodu Sremska Mitrovica, kako li je tek osuðenim licima koja nemaju nikakvu zaštitu od bahatosti pojedinaca iz uprave? A ako je ovakvo stanje u zatvoru koji jedini redovno obilaze sve moguæe meðunarodne komisije, treba se zabrinuti kako je tek u ostalim zatvorima, u koje godinama niko ni ne svraæa.

 

 

 

Pokradoše i Evropu

 

 

Nekadašnji upravnik Vaspitno-popravnog doma u Kruševcu, poznatog javnosti iz serije Sivi dom, Stevan Aksentijeviæ, jedna je od prvih žrtava pomahnitalog žutog ministarstva pravde.

Još dok je bio upravnik, izradio je projekat Odeljenja bez droge, u kome bi mladi delikventi bili motivisani da prestanu da se drogiraju i vrate normalnom životu. Za finansijsku pomoæ u sprovoðenju projekta Aksentijeviæ se obratio prvo Evropskoj banci za obnovu i razvoj, koja ga je uputila na Evropsku agenciju za rekonstrukciju.

Posle dosta muka, prikupljanja raznoraznih dokumenata i beskonaène prepiske, iz Strazbura je stigao pozitivan odgovor, a Ministarstvu pravde je uruèen èek na milion evra, kolika je bila procenjena vrednost projekta.

I tada, po našem starom i svima poznatom obièaju, dolazi do najbezoènije pljaèke. Iz Ministarstva Aksentijeviæa prvo obaveštavaju da je za njegov projekat, bez obzira što je finansijer evropska agencija, odobreno samo 250.000 evra, dok æe 450.000 da dobije KP Zavod u Valjevu, a još 250.000 treba da bude dodeljeno Ženskom zatvoru u Požarevcu.

Idejni tvorac ovakve preraspodele bio je Velja Èaviæ, funkcioner Ministarstva, uz svesrdno sufliranje Bobana Arsenijeviæa, upravnika KPZ Valjevo.

Sabirajuæi pomenute svote, svako ko ima bar pola godine uèenja matematike odmah zakljuèuje da je negde veæ nestalo 50.000 evra. Suma nije velika, ali nije ni beznaèajna. Pogotovo kada se radi o kraði.

Posle uporne borbe i dokazivanja da je Agencija za razvoj sav novac dodelila VPD Kruševac radi sprovoðenja odobrenog projekta, Aksentijeviæ dobija delimiènu satisfakciju, jer se sada njemu dodeljuje 450.000 evra, a Valjevu i ženskom zatvoru po 250.000. Još uvek nedostaje 50.000 evra, što je samo vrh ledenog brega.

Ubrzo posle ovoga Aksentijeviæ biva poslat u penziju, a na njegovo mesto dolazi podobnija liènost, neko ko je, verovatno, imao više sluha za pljaèkaške potrebe ljudi iz Ministarstva pravde. Jer, zašto ukrasti samo 50.000 evra, kada može i ceo milion?

Umesto da se gradi pomenuto odeljenje na placu koji je bio slobodan i veæ pripadao VPD Kruševac, nova uprava je uz saglasnost Ministarstva pravde odluèila da se novac spiska na izgradnju novog paviljona, i to na samom fudbalskom terenu koji su, osim štiæenika doma, koristili i fudbaleri Napretka.

Raèunica je jasna: na ime odštete moraæe da bude izgraðeno novo fudbalsko igralište, a za to æe biti opet uzet kredit ili donacija iz inostranstva, odakle æe se drpati dalje provizije.

Ni ovo nije kraj ove pljaèke. Fudbalski teren je ograðen bodljikavom žicom, po njemu se nešto èeprkalo, tek da se pokaže da se bilo šta radi - i tako je ostalo do danas. Gde su otišle pare iz evropske donacije Bog sveti zna, ali je jedno sigurno - u neèije džepove.

 

podeli ovaj èlanak:

Natrag
Na vrh strane