Natrag

Podsećanje

Podsećanje

 

Transkript filma "Oluja nad Krajinom": Povodom godišnjice akcije Oluja, kojom je taj deo Hrvatske gotovo u potpunosti "očišćen" od Srba (1) 

 

"Bežali su glavom bez obzira iako smo ih molili da ostanu"

 

Dana 6. novembra 2001. godine u saobraćajnoj nesreći poginuo je Božidar Knežević, kompletan autor filma o progonu i stradanju srpskih civila tokom akcije Oluja od 4. do 7. avgusta 1995. godine. Četrdesetdevetogodišnji Knežević, tada državljanin SRJ crnogorskog porekla, koji je kao stranac živeo u Hrvatskoj, i Borivoj Frančeski iz Zagreba poginuli su u Bruvnu kod Gračaca u Lici, u sudaru s teretnim kamionom s prikolicom marke mercedes. Teretnjakom sa registarskim tablicama Podravske Slatine, čija se prikolica sudarila s reno espasom čeških tablica, upravljao je Nikola O. (navodno srpske nacionalnosti). Sudar se dogodio u 10.35 časova pre podne. Prvo je bilo saopšteno da je do nesreće najverovatnije došlo u trenutku kada se prikolica kamiona zanela, prešla u suprotnu traku i preprečila put espasu za čijim je volanom bio Knežević, a nešto kasnije da su na Kneževićevom autu "otkazale kočnice".

Kneževićeva pogibija izazvala je bezbroj sumnji, spekulacija i polemika, jer je njegov film Oluja nad Krajinom, prikazan premijerno na Danima hrvatskog filma u proleće te godine, toliko šokirao tada malobrojnu zagrebačku publiku koja se usudila da dođe na projekciju, da je bio u bunkeru arhive Hrvatske televizije sve do 1. oktobra te godine, kada je konačno prikazan u udarnom terminu HTV-a u emisiji Latinica.

Bio je prvi i jedini TV snimatelj koji je dva dana posle Oluje ušao u spaljena i uništena područja Krajine.

Na području sektora "jug", u vreme trajanja Oluje, te prvih 100 dana nakon nje, ubijeno je najmanje 410 civila, zapaljeno preko 20.000 kuća, dok su ostale opljačkane i devastirane (Izveštaj Hrvatskog helsinškog odbora, juna 1999).

 

...

 

Radomir Čačić, ministar obnove i razvitka RH (Hrvatski sabor, 18. jun 2000): "Nije samo velikosrpska agresija rušila i palila i pljačkala po Hrvatskoj, nego je više toga bilo, zločinci i kriminalci su se nalazili na obje strane, a o tome, hvala Bogu, sam ja svjedok. Dame i gospodo, kad smo u osam ujutro ulazili u Knin nijedna kuća nije gorela, kad smo se u 12 vraćali gorjele su...."

Vladimir Šeks, zastupnik HDZ: "Ministar Čačić je teško uvrijedio izrekom sve zastupnike Hrvatske demokratske zajednice. Dok se ne ispričate, gospodine predsjedniče, mi napuštamo sabornicu Hrvatske demokratske zajednice. Ovakvo ponašanje njegovo...."

Predsedavajući Sabora: "Gospodine Šeks, hvala vam lijepa, molim vas, molim vas...."

(Deset godina ranije)

Dobrica Ćosić, književnik (Pribilovci, BiH, 1991): "To je jedan od najvećih grijehova naraštaja kome pripadam, jeste i ova sahrana koju posle 50 godina obavljamo, sahrana pribilovačkih mučenika. A taj greh počinismo zato što smo zabludno verovali da je zaborav zločina ustaškog služba bratstvu srpskog i hrvatskog naroda."

Ivan Vekić, HDZ (Jama Jazovka, RH, 1991): "U kojoj su to bici sudjelovala desetogodišnja djeca, časne sestre, težaci, sirotinja, žene? Gdje su to oni ustali oružanom rukom na bilo koga? A od početka nisu imali izgleda. I da se ničije srce ne smiluje, i da nitko ne kaže da je to zločin, i da nitko ne spasi taj narod."

Franjo Tuđman, predsednik RH (1991): "A NDH nije bila samo puka kvinsliška tvorba i fašistički zločin, već i izraz, kako povijesnih težnji hrvatskoga naroda za svojom samostalnom državom..."

Jovan Rašković, Srpska demokratska stranka, RH: "Tuđmanu moramo reći da se mi sa njegovim načelima i sa njegovom koncepcijom ne slažemo i da smo spremni da se protiv te i takve koncepcije borimo, ako treba i golim rukama."

Željko Ražnatović Arkan (Petrinja 1991, RH): "Ovo je Srbija i ovo će ostati Srbija."

Hrvatska televizija, 1991: "Dvoje mrtvih i dvadesetak ranjenih posljedice su oružanog sukoba pripadnika snaga Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske i naoružanih terorističkih grupa u Plitvicama."

HTV: "Zastava sa četiri S koja se vijorila ovdje na ulazu u Plitvice jutros rano oko četiri sata zamijenjena je hrvatskom državnom zastavom."

Učesnici protestnog skupa (Korenica, 31. mart 1991): "Mi smo metnuli zastavu jugoslovensku, oni su je isparali, dolje na granici našoj kod mosta, oni su je isparali, metnu šahovnicu, mi smo isparali šahovnicu."

"Najbolji čovjek je poginuo, zašto - zbog ustaša, ostalo mu je dvoje nejačke dečice."

"Ovo će biti sada balkanski rat."

"Kome palo, da palo, ali vratićemo dug iz '41. do '45. Sigurni da budu da ćemo vratiti, da nećemo ostati dužni."

Vojislav Šešelj (Plitvice, RH, 1991): "Poručujemo novom ustaškom poglavniku i ustaškom režimu, Hrvatskoj, pale su srpske glave u srpskoj Krajini od ustaške ruke. Pala je srpska glava i u srpskom zapadnom Sremu i Slavoniji. Osvetićemo srpsku krv."

Slobodan Milošević (juli 1991): "Srbija se ne može zaštititi od rata kome može biti izložena, ako za taj rat nije spremna, odnosno ako bude uspavana u uverenju da se on ne može dogoditi".

Ratni spotovi RTS-a i HTV-a: "Idem za srpstvo i Srbiju."

"Ja mislim da je to dužnost koju sam nasledio od oca i od dede. Oni ne mogu, stariji su dosta, na mene je ostalo, vratiću ono što je srpsko."

"Moja specijalnost je ubijanje četnika."

Vojislav Šešelj (septembar 1991): "Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica mora da bude naše opredeljenje i to je granica na koju armija mora povući sve svoje trupe. Ako nije u stanju bez borbe da ih povuče iz Zagreba, treba ih pod borbom povlačiti uz bombardovanje Zagreba. Ako su joj trupe ugrožene, ona ima pravo da upotrebi napalm bombe i sve drugo što ima na svojim lagerima. Hteli su rat, imaju rat." Nisu bili pripravni

 

Posle tromesečne opsade, JNA i srpske paravojne jedinice zauzele su Vukovar. Na području Vukovara do sada je ekshumirano 1865 žrtava, a samo iz masovne grobnice na ovčari 200 žrtava.

Srspke paravojne jedinice pobile su u svibnju 1991. godine 45 hrvatskih civila u zadarskom selu Škabrnja...

HTV (4. avgust 1995): "Hrvatske oružane snage poduzele su jutros vojno-redarstvene mjere za oslobađanje okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje, te njihovo vraćanje u ustavno pravni poredak Republike Hrvatske."

"Pozivam hrvatske građane srpske nacionalnosti koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojh kuća i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu dočekaju hrvatsku vlast uz jamstvo da će im se dati sva građanska prava i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu prema hrvatskom Ustavu i ustavnom zakonu uz prisutnost međunarodnih promatrača. Predsednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman."

Ivan Tolj, general Hrvatske vojske: "Vrlo odlučnom i energičnom akcijom hrvatska vojska i hrvatsko redarstvo probile su prve crte neprijatelja na 30 taktičkih pravaca."

General Alan Forand, UN zapovednik, sektor "jug": "Teško je razumeti zašto je RSK nije pružala snažniji otpor, posebno s obzirom na to da je teren išao u korist odbrani. Hrvati su uspeli da zaobiđu s boka srpske snage u jugoistočnom delu ovog sektora. Na još mnogo mesta mogao se pružiti otpor, ali do toga nije došlo. Takođe, s vojnog stanovišta me iznenađuje to što nije bilo dubine odbrane, druge i treće linije odbrane. Drugi faktor brzog sloma bio je i taj što su vrlo rano, još 4. avgusta popodne, (Srbi) odlučili da evakuišu civile iz Knina i okolnih mesta. Kad je to objavljeno, svi su počeli da beže, pa i vojnici."

Žarko Puhovski, Hrvatski helsinški odbor: "Razlog zbog kojega je to bilo moguće tako brzo završiti leži u tomu što druga strana, dakle takozvana Republika Srpska Krajina, nije bila pripravna za borbu, odnosno bila je pripravna za evakuaciju već nekoliko dana ranije."

Srpske izbeglice: "Civilna zaštita je bila nešto prije osigurala te autobuse ako dođe do kakvog napada da se evakuiše stanovništvo, ali tih autobusa i prevoza nije bilo."

"U petak ujutro su počele oko pet sati ujutru padati granate, mi smo bili tu u Potkonju, znači u Potkonji nisu padale granate, one su padale u Knin. Mi smo čule kako zvižduću i padaju u Knin. Otišli smo u sklonište, u podrum i tako je bilo cijeli dan do jedno sedam sati navečer."

"Gađali su i juče, oko pet sati su počeli gađati žestoko Knin i okolna sela i to... mi smo bili u skloništima, nismo se nadali da će Knin pasti, ali pao je i Knin..."

"Zapalili su mi sve što imam, pa gdje ću biti, kuće... temelja više nema..."

"Čekali smo do jedno 10-11 sati da li će ipak doći taj prevoz za ići dalje, nije došlo ništa i mi smo se uputili u kamp UN, u južnu kasarnu pješke, sa djecom, sa nekim ličnim prtljagom, osnovnim stvarima i tu su nas posle jedno 3-4 sata pregovora njihovih pustili unutra da uđemo i smjestimo ovako kako sad vidite."

HTV, Dnevnik (4. avgust): "Krećemo iz Kijeva, treba proći Polaču, do jutros zloglasno četničko uporište. Idemo za tenkovima hrvatske vojske, zastajkujemo, jer treba se pripaziti četnika koji bježe kroz šumu, ali znaju u očajanju i pucati, psihologija ranjenih zvjeri."

"Ostvario se, dakle, san svakoga Hrvata, pa i vašeg reportera, kojem ćete oprostiti i uzbuđenost i pomalo zastajkivanja. Ipak, najvažnije je, Hrvatska ponovo u Kninu, Knin ponovo u Hrvatskoj i zauvijek."

 

Vrhunac vrhunaca

 

General Alan Forand, UN zapovednik, sektor "jug": "Kada je počelo, u 5.00 sati 4. avgusta, Hrvati su stigli u Knin u 10.30. Najpre smo ih videli u kninskoj bolnici. U 11 sati su bili u samom gradu. U 11.30 su okružili ovaj kamp. Akcija se odvijala dosta brzo, što je velika misterija ove bitke."

Žarko Puhovski, Hrvatski helsinški odbor: "Po svemu sudeći, nikad to ne možeš sasvim sigurno znati, ali gotovo sasvim sigurno zahvaljujući neposrednim kontaktima Tuđmana i Miloševića stvar je riješena na jedan razmjerno brz način i po mojem sudu, to je zadnje što bi trebalo toj dvojici političara prigovarati, jer u najmanju ruku je na taj način smanjen broj mogućih žrtava."

HTV (6. avgust 1995): "U Kninu je došlo do dokaza o jakosti i nepobjedivosti hrvatske vojske, o njezinoj profesionalnosti, civiliziranim postupcima pri zauzimanju i najjačeg neprijateljskog uporišta. Dakako, oni se znaju i veseliti, ali uvijek civilizirano i kao dobro odgojeni momci."

HTV (7. avgust 1995): "Stotine Šibenčana izašlo je na središnji trg kako bi pozdravili hrvatske vojnike koji su ulicama Krešimirova grada pronosili natpise oslobođenih sela. Bilo je tu poljubaca, suza, ali i pjesme."

HTV (7. avgust 1995): "U Kninu danas vrhunac vrhunaca. Predsjednik Republike Hrvatske doktor Franjo Tuđman u posjeti jučer oslobođenom Kninu. U hrvatskom Kninu, dakle, čovjek bez sumnje najzaslužniji za sve ono što se ljepo dogodilo i što se događa hrvatskom narodu."

Dr Franjo Tuđman, predsednik RH (6. avgust 1995.): "Počelo je jučer sa oslobođenjem Knina, kad je znači definitivno propala svaka ideja ne samo velike Srbije, nego i da uopće Srbi uopšte mogu igrati onu ulogu koju su igrali u hrvatskoj povijesti, kad su zabadali nož u leđa hrvatskom narodu."

HTV (8. avgust 1995): "Dobro veče, poštovani gledatelji, hrvatske vojno-redarstvene snage danas su pobjednički završile operaciju Oluja za oslobađanje okupiranih krajeva naše domovine."

HTV (8. avgust 1995.): "Zagrepčani oduševljeno dočekuju pobjednike, popularne alfe samo su djelić vojnih i redarstvenih snaga koje su nam proteklog vikenda priuštile dane sreće i ponosa."

Srpske izbeglice: "Mi bi išli kući, tu je stan."

"Zašto mi ne možemo tu par kilometara da dođemo svojim kućama? Mi da smo mislili odlaziti, mi bi otišli prije četiri godine... Morate shvatiti, mi što smo ostali da ćemo ostati tu."

HTV: "U ime hrvatske vojske general Čermak je dao puna jamstva za poštivanje svih ljudskih prava i zajamčio sigurnost svim građanima Knina."

Ivan Čermak, vojni zapovednik Knina: "Ženama i djeci omogućićemo odmah slobodno kretanje, povratak kućama. Vojno sposobnim muškarcima ćemo omogućiti jedan ljudski i pošten postupak informativnih razgovora i svi oni koji nisu napravili zločine protiv države Hrvatske biće slobodni."

HTV (7. avgust 1995.): "Na ispraćaju iz Knina dirljiv susret predsednika Tuđmana s prvom grupom dojučerašnjih prognanika, danas zasigurno najsretnijih građana Hrvatske. Stigli su iz hotela i domova i pre obilaska kuća koje su ostavili pre pet godina došli ravno na susret s predsjednikom."

Hrvatske izbeglice: "Nemamo mi što se tiče ništa, ali nekako ti ono... zadovoljan si, došao si kući svojoj, zadovoljniji si, nešto radiš, nešto se vrtiš, tamo-amo."

"Dvanaest puta sam se selila u ovom ratu i rekla sam prije nekoliko, trinaesti put će biti ili Knin ili dva metra ispod zemlje i, eto, za sreću, bio je Knin."

"Mi smo radosni, oni su žalosni, neka su doživjeli što su nam napravili."

(Kolone srpskih izbeglica napuštaju Krajinu)

Poruka dr Franje Tuđmana, predsednika RH: "Pozivam građane srpske nacionalnosti da ne napuštaju svoje gradove i naselja i ne odlaze u potpunu neizvjesnost, već da u skladu s hrvatskim Ustavom i zakonima postanu lojalni građani Republike Hrvatske."

HTV: "Hrvatska vojska od ranoga jutra na pumpi kod Gline srpske civile opskrbljuje hranom, mljekom i sokovima."

Poručnik Hrvatske vojske: "Opskrbljujemo negdje blizu tisuću ljudi, ima strahovito velika kolona, dečki rade od jutra u sedam sati. Dosta je vruće, dijeli se dosta hrane, ne znamo ni... nismo škrti. Djece ima puno, a vidi se da im je žao, a ne znaju ni kud će..."

HTV: "Kuda odlazite?"

Srpske izbeglice: "Ne znamo ni mi, dečko, šta mi znamo, ne znamo ni sami."

"Ne znam, ne bih vam znao reći."

 

Nisu znali put

 

Žarko Puhovski, Hrvatski helsinški odbor: "Ono što je ostavilo gorak ukus bili su ti neprestani patetični pokušaji lakirovke, stvaranja slike o tomu da se nakon svega što se dogodilo Hrvati drže bolje nego bilo koja druga vojska za koju znamo, da nema nikakvih incidenata, da se svi ponašaju naspram tih izbjeglica ili četnika, pa i četnikuša, kako ih se voljelo zvati, pristojnije nego što to oni zaslužuju, što naravno nije bila istina."

(Vide se hrvatski vojnici kako pevaju i igraju srpsko kolo, metar od puta kojim prolaze neme kolone srpskih izbeglica na traktorima)

Hrvatski vojnik: "I Srbi su prošli i neka im je sretan put, da se nikad više ne vrate ako im je tamo ljepo samo neka ostanu, a Hrvatska je sad naša slobodna."

Srpska izbeglica: "Sve one riječi ružne, sve one psovke, sve ono... kad gledaš ono malo dijete pruža dva prsta, ne znam... tamo nas psuje, viče - cigani..."

HTV: "Šta bi vam se desilo da ste ostali u Dugom dolu?"

Srpske izbeglice (pokazuju na vrat i na konopac): "Ništa drugo..."

Žarko Puhovski, Hrvatski helsinški odbor: "Činjenice su pokazale da su ti ljudi bili u pravu. Stotine civila je pobijeno nakon akcije ili neposredno u akciji, ali pretežno nakon akcije zvane Oluja i to je pokazalo da su ti ljudi imali, iz ovih ili onih razloga, pa makar iz pogrešnih premisa, dobru procjenu toga što se može događati. Međutim, kako se to sljevalo niz malih usputnih kolona iz manjih mjesta ili ka manjim mjestima, neki ljudi naprosto nisu znali dovoljno zemljopisa da znaju kako se ide tamo kamo su na neki način željeli doći i zato se dogodilo to da su u nekim manjim mjestima bili slučajevi ubojstava, ali ne u ovim glavnim kolonama."

HTV (11. avgust 1995): "Veliki dio Srba sa oslobođenih područja odlučilo se napustiti Hrvatsku i otići u Srbiju, iako ih je hrvatsko vrhovništvo pozivalo da ostanu. Bio je to njihov slobodan izbor, iako neki međunarodni čimbenici nastoje za to optužiti Hrvatsku.

Komentar Marka Barišića:

Vidi se Piter Galbrajt kako se vozi u traktorskoj prikolici zajedno sa srpskim izbeglicama, maše hrvatskim civilima i u jednom trenutku pokazuje im, uz osmeh, preteće "no-no"

"Američki veleposlanik Piter Galbrajt jučer je na cesti Petrinja - Sisak nadgledao kolonu Srba s Banije koji su prema vlastitoj želji odlučili otići iz Hrvatske u Srbiju. Dok je kolona promicala jedna grupa hrvatskih prognanika nezadovoljna što se i Martićevi teroristi puštaju da slobodno odu, na jednom je mjestu bacala kamenje na kolonu. Hrvatska policija je ubrzo uspostavila red, a posljedice napada su nekoliko razbijenih stakala na automobilima. Ranjenih i ozljeđenih među srpskim izbjeglicama nije bilo."

Ivan Zvonimir Čičak, Hrvatski helsinški odbor: "Dakle, oni prolaze kroz Sisak i tamo je neka grupa koja nekakve kocke kamene baca na auto koji prođe. I to jedan čovjek radi, a ostali odobravaju. Dolazi jedan automobil, stojadin mislim, sa monahinjama i šoferom i ovaj čovjek koji je dizao kamenje zastane, jer vidi pak lica časne sestre, monahinje i on spusti kamen. Nakon toga, ta okolina oko njega, gotovo njega linčuje, uzima kamenje i oni interveniraju. Policija cijelo vreme stoji sa strane i gleda kako kamenuju ljude. Tek tada, kad ove časne sestre sve u krvi, monahinje pravoslavne, pokušavaju se izvući, onda policija intervenira i zaštiti ih i tad dolazi do reakcije...."

HTV (11. avgust 1995): "Neosporno je da nema veće tragedije od one kada čovjek napušta svoj dom. I izbjegličke kolone hrvatskih Srba su jednako tužne kao i neke druge, ali američki veleposlanik nije ostao samo na tome. Počeo je upućivati teške reči na račun hrvatskog Vrhovništva. Ponašao se sasvim neprimjereno službi koju obavlja.

 

Uznemiravajući način

 

Žarko Puhovski, Hrvatski helsinški odbor: "Galbrajt je shvatio da su stvari otišle predaleko i onda se, i to je ono što je izazvalo bijes, kako se činilo hrvatskoj javnosti, solidarizirao s neprijateljem i to ne s ljudima koji su bježali od nadmoćnog neprijatelja, nego s ljudima koji su smatrani naprosto četnicima koji su toliko godina prije toga terorizirali Hrvatsku."

Srpske izbeglice: "Nisu u pravu, da sirotinja, da djeca moraju, ovakvi da moraju zato patiti, zbog političara. Da li su oni svoju djecu... ikad pomislili da bi njihova djeca ovako mogla proći?"

"A ne znam kud idemo, vi nam obezbijedite, odmah idemo nazad i sve ćemo delati, i šahovnicu ću prihvatiti ako treba, ja ću je tu nositi, samo obezbijedite da živim."

Alun Roberts, portparol UN, sektor "jug": "Kada smo 4. avgusta gledali ulazak hrvatskih vojnika u Knin, mogli smo, na žalost, često da vidimo hrvatske vojnike kako ulaze u kuće i izlaze sa vrednostima, koje očigledno nisu njihove (...) Kuće koje sada posmatramo gore iznutra, dok se hrvatski vojnici nalaze u blizini. Katkad ulaze u kuće sa kantama benzina. Primetili smo hrvatske rezerviste, civilne policajce, videli smo hrvatske vojnike kako izlaze iz kuća i nose vrednosti koje očigledno nisu njihove".

Srpska izbeglica: "A šta nam je najteže, kad nas okupe kaže - dajte marke, đe vam je zlato, dajte marke, đe vam je zlato, vi ste marke sakrili, vi ste zlato sakrili. A da mi imamo zlata onda bi mi ovu jadnu kuću okrečili i sredili, a ne držali je ovako."

General Alan Forand, UN zapovednik, sektor "jug": "To se sve odvija na vrlo uznemiravajući način. U samoj ratnoj operaciji gotovo da nije bilo razaranja, osim kuća blizu linije razdvajanja. Čak i u Kninu, na koji je palo oko 2.000 granata, bilo je minimalne štete. Kuće koje vidite najvećim delom su zapalile i opljačkale hrvatske jedinice. To se događa i danas, gotovo mesec dana nakon okončanja borbi. Pitate se zašto to čine. U isto vreme hrvatske vlasti tvrde da se to ne događa, dok vi to gledate svojim očima. Imamo dokaze da hrvatske snage to čine svaki dan"...

Nastaviće se

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane