Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Dim

 

Dim

 

Jedino u Srbiji duvanska inustrija je kao ispušena lula

 

Gde ima dima, ima i pušenja

 

U vreme privatizacije 2003. godine, dve srpske fabrike duvanskih proizvoda, Duvanska industrija Niš i Duvanska industrija Vranje, zapošljavale su zajedno 3.061 radnika, a danas samo 525. DIV je na korak od bankrota, dok DIN date investicije, po sopstvenom knjigovodstvu,  može da vrati tek za 33 godine.

 

Milan Glamočanin

 

Prodaja dve naše fabrike duvana izvršena je 2. septembra 2003. (Duvanska industrija Niš ad - DIN) i sutradan Duvanske industrije Vranje ad (DIV) DIN je prodat za 387 miliona evra, uz obavezu investiranja od 59.620.000 evra i socijalni program od 5.020.000 evra. DIV je prodat za 50 miliona evra, uz obavezu investiranja od 22.500.000 evra. Kupac DIN-a je Philip Morris Holland B.V. a kupac DIV-a Brittsh American Tabacco. Niška duvanska industrija pre privatizacije zapošljavala je 2.493 radnika, a danas samo 404, ili 16,2 odsto tadašnjeg broja zaposlenih, a Duvanska industrija iz Vranja tada je zapošljavala 568 radnika, a danas samo 125, ili 22 odsto tadašnjeg broja zaposlenih. Na Zavod za zapošljavanje, a delimično i u penziju otišlo je u Nišu njih 2.089 ranije zaposlenih, a u Vranju 443, što su novi vlasnici, internacionalne kompanije, postigle automatizacijom procesa proizvodnje i primenom novog socijalnog programa sa kojim je prestala politika socijale u ovim privrednim društvima.

DIN je u 2009. godini imao 797 zaposlenih, da bi u naredne dve godine taj broj smanjio na 591, odnosno 509 zaposlenih. U 2012. godini ostvaren je ukupan poslovni prihod od 18,4 milijarde dinara ili, preračunato po prosečnom srednjem kursu evra u toj godini, 163 miliona evra, i na tom prihodu Philip Morris Holland B.V. je ostvario neto dobit od 326 miliona dinara ili po srednjem kursu na kraju te godine 2,87 miliona evra. Ako se neto dobit projecira na ukupan ostvareni poslovni prihod proizlazi da je ostvarena prosečna stopa neto dobiti 1,77 odsto. U 2011. godini ostvaren je poslovni prihod 15,8 niži od prihoda u 2012. godini, ali je neto dobit bila 853 miliona dinara, ili više od 8,15 miliona evra.  Evidentno je znatno opadanje neto dobiti, jer je u 2010. godini ona iznosila 1,86 milijardi dinara, a u 2009. godini 2,14 milijardi dinara.

U pogledu pokrivenosti sopstvenim kapitalom ukupno angažovanih poslovnih sredstava na kraju 2012. godine sa 72,1 odsto ovo privredno društvo ima kvalitetnu sliku prikazanu u stopi sopstvenog finansiranja. Ukupne dugoročne i kratkoročne obaveze ovog akcionarskog društva na kraju 2012. godine iznosile su 4,5 milijardi dinara i u poređenju sa ukupnim prihodom ostvarenim u 2012. godini od 18,4 milijarde dinara čine manje od tromesečnog prihoda, što je u našoj privredi, veoma dobar pokazatelj.

Philip Morris Holland B.V. redovno iznosi neto ostvarenu dobit, a u poslednje četiri godine ona je ostvarena u iznosu od 5,2 milijarde dinara, ili oko 55 miliona evra. Dakle, uloženih 452 miliona evra u kupoprodajnu vrednost, investiciono ulaganje i socijalni program, ne bi se mogli povratiti ni za 33 godine poslovanja, pod uslovom da stopa neto dobiti bude na nivou poslednje četiri godine.Time se dokazuje još jednom ranije pisanje Tabloida kako strani vlasnici namerno umanjuju dobit preduzeća u Srbiji u korist svojih ćerki firmi u inostranstvu kako bi ovde plaćali manji porez.

DIV je u 2009. godini imao 237 zaposlenih, da bi u naredne dve godine taj broj smanjio na 132, odnosno 158 zaposlenih. U 2012. godini ostvaren je ukupan poslovni prihod od 4,15 milijardi dinara ili, preračunato po prosečnom srednjem kursu evra u toj godini, 36,7 miliona evra, i na tom prihodu Brittish American Tabacco  je iskazao neto gubitak od 1,89 milijardi dinara ili po srednjem kursu na kraju te godine 16,6 miliona evra. Ako se iskazani neto gubitak projecira na ukupan ostvareni poslovni prihod proizlazi da je stopa nedostajućeg prihoda u toj godini bila  45,6 odsto. U 2011. godini ostvaren je poslovni prihod od 3,7 milijardi dinara, ali je neto gubitak bio manji, odnosno iznosio je 1,06 milijardi dinara.

Neto gubici su iskazani i u prethodne dve godine: u 2010. godini neto gubitak je iznosio 1,5 milijardi dinara, a u 2009. godini 1,7 milijardi dinara. Samo u poslednje četiri godine neto gubici su iskazani u ukupnom iznosu od 6,2 milijarde dinara i veći su od ukupnog kapitala, koji je knjigovodstveno iskazan sa samo 2,55 milijardi dinara, ili više od 60 miliona evra, tako da su kumulirani gubici veći od kapitala, čak, za 6,2 milijarde dinara. Zato su ukupne obaveze ovog privrednog društva na kraju 2012. godine iznosile više od 19 milijardi dinara, a celokupna knjigovodstvena vrednost stalne i obrtne imovine samo 12,8 milijardi dinara.

Sa takvim stanjem imovine, prihoda i obaveza ovo privredno društvo nema nikakvu perspektivu. Ako su obaveze društva dostigle više od 19 milijardi dinara, a ukupni godišnji prihod u 2012. godini, samo 4,15 milijardi dinara, jasno se pokazuje da ovo privredno društvo duguje 4,5 godišnjih prihoda, a sa takvim nivoom prihoda ono ne može da posluje, već sve vuče ka bankrotu.

Ni smanjenje broja zaposlenih na samo 125 nije donelo nikakav dobitak, obzirom da je za njihove bruto zarade u celoj 2012. godini ukalkulisano 464 miliona dinara, a iskazani gubitak u toj godini je dostigao skoro 1,9 milijardi dinara. Ukupne obaveze društva su dugoročni krediti 12,6 milijardi dinara, a ostatak od 6,4 milijarde dinara pretežno čine obaveze po PDV i drugim javnim dažbinama, koje su na kraju 2012. godine dostigle čak 5,7 milijardi dinara, dok su tekuće obaveze iz poslovanja samo 596 miliona dinara. Šta će biti sa ovom nekad poznatom fabrikom duvanskih prerađevina, za sada još nema bližeg nagoveštaja.

 

A 1

 

Dim u Philip Morrisu

 

Padu prihoda duvanske industrije u Srbiji doprinela su i povećanja državnih dažbina. Tokom 2007. godine od cene jedne paklice cigareta oko 40 odsto je išlo proizvođaču, a ostatak u republički budžet. U 2012. proizvođač je dobijao tek 12 odsto od cene, a u međuvremenu je njegov udeo spao na samo 9 odsto.

Sa druge strane, Duvanska industrija Niš prihode pospešuje na račun radnika. Pošto je otpustila sve koje je mogla, iako je pojedincima davala otpremninu i od preko deset hiljada evra, fabrika je zaposlila nove, ali, po za radnike mnogo nepovoljnijim uslovima, po ugovorima o privremenim i povremenim poslovima.Vlasnici DIN-a su, takođe, veliki broj zaposlenih fiktivno prijavili u zavisnim preduzećima gde nisu važile odredbe privatizacionog ugovora o zagarantovanim platama.

Kakva je situacija u DIN-u danas u odnosu na onu od nekada , najbolje ilustruje činjenica da radnici sa zagarantovanim dohotkom po slovu ugovora o privatizaciji imaju daleko više plate od novopridošlih kolega. Čak se dešava da pomoćni, nekvalifikovani radnici od ranije imaju veću platu od visokokvalifikovanog radnika primljenog posle privatizacije u neko od zavisnih društava.

Ono što je indikativno u DIN-u jeste činjenica da Philip Morris Holland poseduje 89,12985 odsto akcija, ali njegovo zavisno preduzeće Philip Morris Operations ad ima još 1,72194 akcija niške fabrike, što znači da zajedno imaju preko 90 odsto akcija. Ova dva portfolija nisu združena, jer bi tada Philip Morris Holland morao da da ponudu o prinudnom otkupu svih ostalih akcija, ali po najvišoj ostvarenoj vrednosti. Stranim gazdama se, očigledno, više isplati da deluju preko dva različita preduzeća.

Ono što bi za srpske fabrike duvana moglo da predstavlja svetlo na kraju tunela jeste činjenica da ulaskom u Evropsku uniju Hrvatska gubi povlašćeni status u okviru CEFTA grupe, kojoj pripada i Srbija, zbog čega mnogi ondašnji proizvođači duvanskih proizvoda razmišljaju o izmeštanju proizvodnje. Dok se to ne desi, radnici u srpskim fabrikama će svakodnevno morati da strahuju za svoje radno mesto i platu.

 

A2:

Rebalansom budžeta za 2013. godinu planiran manji prihod od akciza na duvan za 15 milijardi

 

Po Budžetu za 2013. godinu bilo je planirano da će priliv od akciza na duvanskepreradjevine biti 104,8 milijardi dinara, a Rebalansom iz jula taj očekivani priliv smanjen je za 15 milijardi dinara, ili na 89,8 milijardi dinara, dok je očekivani priliv od akciza za naftne derivate prvobitno bio 112,2 milijarde dinara koliko je i ostao u Rebalansu budžeta.

Interesantno je da nikom od poslanika u skupštini, pa ni domaćim medijima nije pala u oči ova drastična činjenica. Akcize za duvanske prerađevina ubiraju se prodajom cigareta iz DIN-a i DIV-a, kao i iz Fabrike duvana u Inđiji, koja posluje u sastavu poslovnog sistema INVEJ iz Zemuna, te od naplate akciza na uvoz cigara i drugih duvanskih prerađevina, posebno iz Hrvatske (Rovinj), sa Kube i od matičnih firme Philip Morris i British American Tabacco. Iako su akcize na duvanske prerađevine znatno povećane u ovoj godini, ovako drastično smanjenje prihoda po tom osnovu u državni budžet, verovatno je uzrokovano znatnim smanjenjem potrošnje, a delimično i prelaskom potrošača na kupovinu cigareta nižih klasa

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane