Natrag

Plja~ka

Pljačka

 

Politički testament Đinđićevog potpredsednika: Dinkić igrač tajkunsko - financijskog lobija iz Srbije i Hrvatske (3)

 

Balkanska pravila

 

Novinar i publicista Domagoj Margetić, došao je do tajnog izveštaja rađenog za potrebe kabineta pokojnog DOS-ovog ministra,Vuka Obradovića. Izveštaj se tiče svih afera u kojima je glavna figura bio Mlađan Dinkić, dugogodišnji ministar i personifikacija takozvane finansijske vlasti u Srbiji. Zahvaljujući ovom istraživanju, još jednom je bačeno novo svetlo na aferu takozvanih kiparskih računa

 

 

Domagoj Margetić

 

 

Europska unija još je 2012. godine na popis sumnjivih i nezakonitih privatizacija uvrstila i Slučaj Mobtel, kao jedan od ključnih slučajeva sistemske korupcije. Ono što tada nije bilo poznato, prije svega jer su ključni dokumenti skrivani pod oznakom državne tajne, bila je činjenica da se radilo i o jednoj od najvećih operacija pranja novca, provedenoj u tranzicijskoj Srbiji, zbog čega bi Europska komisija uskoro mogla zatražiti i istragu protiv norveške kompanije Telenor.

Naime, prema mišljenju eksperata, u Telenorovoj operaciji kupnje i preuzimanja kompanije Mobi 63 d.o.o., koja je registrirana kao pravni sljednik Mobtela, ne postoji nikakva ekonomska logika i opravdanost, obzirom da je Telenor poduzeće vrijedno 132 milijuna eura pristao platiti više od 1,5 milijardi eura. Pozadinu cijelog slučaja dodatno rasvjetljavaju i detalji tajnog Izvještaja sačuvanog u kabinetu pokojnog Vuka Obradovića, u kojem se kroz cijelo jedno poglavlje tog dokumenta, provlači i analiza Slučaja Mobtel.

Ovaj Obradovićev dokument tako bi u slučaju pokretanja europske istrage o Telenorovom preuzimanju Mobtela, mogao predstavljati jedan od ključnih dokumenata, koji razotkrivaju pozadinu ove korupcijske i afere pranja novca.

Postojanje ovog Obradovićevog političkog testamenta, dokazuje, između ostalog, i to da je potpredsjednik Đinđićeve Vlade zadužen za borbu protiv korupcije, intenzivno vodio istragu o aktivnostima Mlađana Dinkića, što ga je na kraju, kroz diskreditaciju montiranom seks aferom, stajalo političke karijere. Eliminacijom Vuka Obradovića, Dinkić je sklonio jednog od vrlo nezgodnih svjedoka svojih korupcijskih i kriminalnih operacija. Baš kao što je kasnije prigodno poginula i Borka Vučić, još jedan nezgodan svjedok protiv Dinkića.

 

 

"Eksperti" kojima je stalo samo da izađu na izbore

 

 

U tajnom izveštaju kabineta Vuka Obradovića zaključuje se još i ovo: "...Ne upuštajući se u traganju za drugim dokazima, valja se poslužiti onima koji daju najsnažniji oslonac zbog renomea i stručnosti ljudi koji su radili revizije. A reč je o oditorskoj međunarodnoj kući Deloitte & Touche i poznatom ekonomisti i konsultantu za strana ulaganja dr. Milanu Kovačeviću. Delovi njihovih nalaza su preuzeti u nešto skraćenom obliku, jer se izvorno nalaze na kraju izveštaja...

Suština je u tome - ekonomskom i političkom ekzibicionizmu upravo ljudi koji bi trebalo da budu najodgovorniji i da na svojim plećima iznesu teret borbe za ugled naše privrede, naše monetarne politike i svakog pojedinačnog preduzeća, koje može da izađe na svetsko tržište, nađe strateškog partnera ili postigne povoljnu cenu u prodaji dela ili većinskog paketa akcija.

Od svega toga - ništa. Tvrdili smo i ostajemo pri tome - postoji finansijski lobi koji ciljano radi na obezvređivanju naše privrede i naših firmi. Postoji jasna namera da se zaustavi priliv stranog kapitala i da Srbija zavisi od donacija, čiji je vek trajanja istekao. U sve se to umešala i politika koja sada razara unutrašnje tkivo našeg političkog bića i gde sada više nije reč samo o nesporazumu unutar DOS-a i nekadašnjeg DOS-a već jasne ambicije bivših 'eksperata' koji bi da izađu na izbore kao politička stranka i da u koaliciji s nekim ozvaniče svoj uticaj na politički i ekonomski život zemlje...".

Upravo u ovom dijelu krije se i tajna koju je u svojim antikorupcijskim istragama otkrio sam Obradović. Dakle, odmah po preuzimanju ključnih funkcija u petooktobarskoj vlasti Dinkić je postao jedan od glavnih operativaca ovog master plana za preuzimanje svih poluga financijske i ekonomske moći u Srbiji, od strane očito vrlo moćnog zakulisnog financijskog lobija, kojeg su činili i danas ga čine neki od najmoćnijih tranzicijskih tajkuna na Balkanu: Mišković, Kostić, Beko, al i njihovi hrvatski partneri poput Todorića, Tedeschija, Lukovića, Vlahovića i TDR-a ili pak Glavaša i njegovih biznis eksponenata, poput osječke Žito Grupe.

 

 

Grupa na čelu sa Dinkićem koja gazi sve pred sobom

 

 

Nakon petooktobarskih promjena u Srbiji, ovaj moćni balkanski financijski lobi, kojeg realno ne možemo podijeliti na srpski i hrvatski, jer svoje poslovne i financijske operacije provode zajednički i koordinirano, očito je preko Dinkića stvarao svoju paralelnu strukturu moći unutar državnog aparata Srbije, kako bi u novonastalim uvjetima nakon tzv. "demokratskih promjena" i pada Miloševićevog režima, kroz tu strukturu unutar sistema osigurali svoje financijske i ekonomske interese, koristeći politički utjecaj preko Dinkića, Labusa i njihovih ljudi.

Tajni izvještaj Vuka Obradovića važan je baš iz razloga jer bolje nego ijedan drugi dokument razotkriva ovakvu tranzicijsku shemu iza koje su stajali najmoćniji ljudi na Balkanu - tranzicijski tajkuni koji su svoj početni kapital stekli bilo izravnim ratnim profiterstvom, bilo pranjem novca kojeg su imali pojedini politički moćnici ili pak cijele partijske političke strukture, bilo ratnoprofiterskim operacijama tranzicijskih devedesetih godina. Zato je Obradović sa svojim pristupom antikorupcijskim istragama bio toliko opasan za sistem, čiji je uostalom i sam bio dijelom godinama, prvo kao vojnik, kasnije kao političar, pa je (da tako kažem) dobro iznutra poznavao neprijatelja.

Antikorupcijskim istragama, kojima je, kako to pokazuje i ovaj tajni dokument, Obradovićev kabinet zatresao temelje korumpiranog tranzicijskog sistema ne samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te njihovih stranih partnera u Europi, Đinđićev potpredsjednik postao je ozbiljna prijetnja operacijama u srpskoj Vladi koje je vodio i kojima je koordinirao Mlađan Dinkić. S ovim vremenskim odmakom, više je nego jasno kako je Obradović morao biti uklonjen, kako bi Dinkić i partneri do kraja proveli svoj tranzicijski master plan o preuzimanju kontrole praktički nad cijelom srpskom ekonomijom i financijskim tokovima u zemlji.

Slučaj Mobtel - Telenor važan je upravo zbog toga jer dokazuje postojanje takve sheme, po kojoj su Dinkić i partneri uništavali pojedine privredne subjekte u Srbiji kako bi ih s jedne strane preuzimale kompanije s kojima su dogovorili takvo preuzimanje, a u kojim operacijama je u isto vrijeme opran novac sumnjivog porijekla kojima je početkom 2000.-ih godina raspolagala balkanska financijska oligarhija. Slučaj Dinkić temeljito ruši taj tranzicijski sistem i ozbiljnom antikorupcijskom istragom protiv Dinkića, na kakvoj bi očito mogao inzistirati Brisel, sistem moći ratnoprofiterskih tajkuna na Balkanu mogao bi se urušiti poput domina.

"...U ovom trenutku tražeći sebi mesto na političkoj pozornici, a držeći u rukama ključne pozicije u ekonomiji i finansijama, ta grupa ljudi, gazeći preko nacionalnog interesa zemlje, žrtvujući sve što im dođe pod ruke, predstavlja ozbiljnu opasnost po reforme", upozoravao je Vuk Obradović ovim tajnim izvještajem Zorana Đinđića na posljedice aktivnosti Mlađana Dinkića i njegovih partnera.

 

 Ciljano uništavanje Mobtela

 

 

I iz samih podataka Obradovićevog kabineta jasno je kako je cijena za koju je Telenor kupio tvrtku Mobi 63 d.o.o., nakon gašenja Mobtela, bila daleko iznad stvarne i tržišne cijene te tvrtke.

"...Valja znati da je Mobtel koji je pre dve godine vredeo blizu dve milijarde evra, sada spao na četvrtinu te vrednosti", stoji u ovom tajnom izvještaju Obradovićevog kabineta. "Račun Mobtela blokiran je od 16.10.2001. godine, AC nalozima za prevremenu naplatu po osnovi izdatih kratkoročnih hartija od vrednosti - obveznica.

Račun je bio blokiran i nije ostajalo ništa para za tekuće poslovanje Mobtela", završnim dijelom izvještaja, zapravo, se tvrdi kako je Mobtel po Dinkićevoj direktivi ciljano uništen, kako bi Dinkić kasnije svojim partnerima omogućio poslovne i financijske operacije preko te, odnosno kompanije Mobi 63 d.o.o., koja je bila pravni sljednik Mobtela, s jedne strane, dok je s druge strane gašenjem Mobtela otvoren put za osnivanje drugih operatera mobilne telefonije. Treće, ne treba zaboraviti da je, sudeći prema svim podacima, kako iz Obradovićevog izvještaja, tako i iz strogo povjerljivog spisa Vlade o slučaju Mobtel, jasno kako je kroz ovu operaciju uz sudjelovanje norveškog Telenora, oprano najmanje milijardu evra novca sumnjivog ili nedokazivog porijekla, koliko je Telenor bez ikakve ekonomske opravdanosti i logike platio veću cijenu za Mobi 63 d.o.o., od realne tržišne cijene u to vrijeme.

Kada se svemu ovome pridoda činjenica da je cijela operacija išla preko Martina Šlafa kao povjerenika za pranje novca, zatim preko Hypo Grupe, kao poslovne banke preko koje je odrađen veći dio operacije Mobtel, te preko Šlafovog ciparskog offšor holding, jasno je na koji način ova operacija razotkriva tranzicijsku, kriminalnu, tajkunsku shemu u Srbiji, čiji je jedan od glavnih eksponenata u vlasti upravo Mlađan Dinkić.

 

A 1.

 

Vučić u službi Dinkića

 

Dok Aleksandar Vučić, poznat još kao "PPV", javno govori kako ga tajkuni navodno udruženo ruše, političkom zaštitom koju Vučić i SNS-ova vlast pružaju Mlađanu Dinkiću, te spriječavanjem istrage i krivičnog procesuiranja Dinkića, predsjednik naprednjaka i njegova politička hijerarhija, zapravo je u službi upravo tih istih tranzicijskih tajkuna i prikrivanja njihovog kriminala, ratnog profiterstva, korupcije i tranzicijskih tragova novca. Vučić zaštitom Dinkića čuva taj tranzicijski sistem od ozbiljnog urušavanja. Jer, procesom protiv Dinkića, kako je to naslućivao svojim dokumentom i sam Vuk Obradović, otvorio bi se nezaustavljiv process protiv jedne od najmoćnijih financijskih organizacija na Balkanu.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane