Natrag

Jubilej

Povodom 80-te godišnjice rođenja Akademika Burovića-za umjetnost i naučnu istinu

Sveti ratnik u borbi za slobodu i demokratiju

Ko danas ne poznaje Akademika prof. dr Kaplana Burovića?! Ko nije čuo za njega i ko nije pročitao bar jedno njegovo djelo (?!), od 130, koliko ih je do sada objavio, na srpskom i stranim jezicima, sve privatno i sve razdajući ih na poklon, pa i noseći ih iz države u državu, iz grada u grad, iz ulice u ulicu i od praga do praga, na njegova pleća, koja neće da znaju ni za osamdesetu godišnjicu rođenja, ni za decenije monstruoznih zatvora, ni za pendreke i šutiranja, za slomljene zube i kosti, za tijelo više puta obliveno krvlju, niti za 10 puta na živo dranje, pa ni za smrt, koju je vidio svojim očima, a koju je, kao niko drugi, do njega pljunuo u oči smjelošću svetog ratnika, heroja i nadčovjeka.

Veljko Pečurica

Iako će 08.avgusta ove godine napuniti 80-tu godinu, Akademik Burović je, kao uvijek, mlad i aktivan u borbi za slobodu i demokratiju, za umjetnost i naučnu istinu, mlađi i aktivniji od nas, koji mu možemo biti unuci.

Rođen u Ulcinju, u jednoj od najstarijih i najplemenitijih porodica ovog crnogorskog grada, kroz vjekove poznata po izuzetnim ratnicima, dostojanstvenim grofovima, generalima i admiralima, vojvodama, visokim svještenicima, guvernerima i gradonačelnicima, pa i po pjesnicima, naučnicima i dobrotvorima svjetskog glasa, akademik Burović je od malih nogu pošao njihovim stopama i, u burnoj istoriji ove porodice, svojom joj je krvlju napisao najsvjetlije stranice. On je i autor djela BUROVIĆI - PORODIČNA ISTORIJA, koje - u svojoj vrsti - pretstavlja ne samo jedno od mnogih njegovih kapitalnih djela, već i jedno od kapitalnih djela jugoslovenske, odnosno srpsko-crnogorske rodstveničke literature.

Ali, ako za to njegovo djelo niste ni čuli, zar niste čuli ni za njegova kapitalna djela kao što su ISTORIJA ULCINJA, ENCIKLOPEDIJA ULCINJA, ili za djelo KO SU ALBANCI?, koje je prije neki mjesec doživjelo svoje drugo izdanje na srpskom jeziku, a od 2008. je i na engleskom i drugim jezicima, na kojima se preko medija i pozdravilo, pa su i prihvaćene njegove albanološke teze, a on - kao najveći savremeni albanolog ?!

Pošto se diplomirao u Beogradu odličnim uspjehom, nastavio je studije na Pravnom fakultetu, zatim i na Albanologiji u Skoplju. Po drugi put se diplomirao na Universitetu u Tirani kao student najvećeg albanologa albanskog naroda, akademika prof. dr Ećrema Čabeja, sa kojim je sarađivao na polju albanoloških studija još kao student.

Ali, kako je to konstatirao i akademik dr Zoran Lakić: " Nauka je uvijek i svuda na udaru politike, naročito njeni vjerni tumači i protagonisti. Što je ugledniji naučnik, to je pritisak na njega veći i nemilosrdniji. Tako i akademik Burović, umjesto daljih naučnih istraživanja u arhivama i naučnim institucijama i bibliotekama, dospio je do hladnih zidova robijanja, do anatemisanja i progonstva "gdje sunca nema i gdje bratac nije"..." Najbolje godine života Akademik Burović je proveo po jugoslovenskim i albanskim zatvorima kao disidentni književnik i kao predstavnik političke i ideološke diversije. Kažnjen na 45 godina strogog i najmonstruoznijeg zatvora (pa i na smrt!) izdržao ih je punih 33.

Po izlasku iz jugoslovenskog zatvora emigrirao je u Albaniju, odakle je mislio da ode u SSSR, stopama svog druga, generala Vlada Dapčevića. A po izlasku iz albanskog zatvora emigrirao je u Švajcarsku, gdje aktuelno i živi, u neprekidnoj borbi sa šest država, šest aždaja, koje - i bez objave rata - muklo, tajno i javno, nema tog zločina što nisu učinile i što ne čine protiv njega i njegove djece, vremenom masakrirana od albanskih socijal-fašista na vlasti. To je svjetski rat protiv jednog čovjeka, o čemu je već napisana i objavljena čitava knjiga - SVETSKI RAT PROTIV JEDNOG ČOVEKA - AKADEMIK BUROVIĆ DISIDENT BR. 1, autora Radovana Milića. U ovoj neravnoj i sasvim nepoštenoj borbi protiv Akademika posebno mjesto pripada francuskom listu L'HUMANITE, koji je objavio protiv njega najmonstruoznije laži, a u službi albanske mafije na vlasti. Drugi su vršili i atentate na Akademika, dok sami Albanci, Albanije i dijaspore, pošto su ga mobingom proganjali na sve strane svijeta i satanizirali ga kao što do danas nisu satanizirali nikoga u njihovoj istoriji, pozvali su i preko interneta svoje junake da pođu u Ženevu i da ga ubiju. Jedan od njih, koji se do jučer busao u prsa i za proleterski internacionalizam, očitao mu je - preko interneta (!) - i opelo, primjer ovaj bez presedana u istoriji čovječanstva.

Ovo nije jedina monstruoznost u istoriji čovječanstva, koju su manifestirali ovi Albanci protiv akademika Burovića. Evo da vam navedem još jednu: čim se saznalo da će Akademika pustiti Enverovci iz zatvora, profesori Universiteta u Prištini organizovali su demostraciju PROTIV NJEGOVOG PUŠTANJA iz zatvora. Ili ova njihova demostracija nije monstruozna, bez presedana u istoriji čovječanstva?! Svukud po svijetu se demostriralo za puštanje nevinih ljudi iz zatvora, dok Albanci, i to - profesori i studenti (!), demostriraju protiv puštanja iz zatvora. I to koga? Akademika Burovića, koji im je učinio takva i tolika dobra, da su sami pošteni Albanci, prije njegovog hapšenja u Albaniji, javno izjavili da je zaslužio da mu se sred Albanije podigne spomenik nad svakim drugim spomenikom !!!

Neosporna je činjenica da je akademik Burović, do dana hapšenja u Albaniji, bio za njih najvoljeniji i najpoštovaniji, najcjenjeniji književnik i čovjek, ličnost, pa i svetac. Po Albaniji se klicalo: Enver Hodža - Kaplan Resuli! što nije slučaj sa nijednom drugom ličnošću, ponajmanje sa jednim emigrantom. Albanske majke iz dijaspore, kad su pisale pisma svojoj izbjegloj djeci u Albaniji, naglašavale su: "Pozdravi mnogo Envera i Kaplana". Neki od ovih sinova, kad su čuli da su albanske vlasti uhapsile Akademik Resuli, kako su ga oni zvali, u znak protesta napuštali su studije i tražili da se vrate svojim kućama na Kosmet.

Po Akademikovom izlasku iz zatvora Enverovci su organizovali mobing i sataniziranje u toj meri da sada, aktuelno, istorija albanskog naroda nema ličnosti koja je toliko ogovarana, napadnuta, blasfemirana, polemizirana, omražena, opsovana, prokleta, oklevetana falsifikatima i lažima, proganjana i persekutirana kao ovaj Kaplan, koji se borio i lio krv za slobodu i demokratiju albanskog naroda, koji je doprinio albanskoj kulturi i nauci, kao niko drugi prije njega, pa se i žrtvovao za njih kao niko drugi. Kao niko drugi !!!

Zašto?!

Akademik Burović je uzeo smjelost da kaže neke naučne istine koje se jednoj kategoriji Albanaca ne sviđaju. Konkretno: on je još iz zatvorke celjije napisao pismo Enveru Hodži i stavio ga na znanje da je u Albaniji uzurpirana narodna vlast i da je proleterska diktatura pretvorena u njegovu, lično Enverovu, monstruoznu socijal-fašističku diktaturu. U znak zahvalnosti Enver mu šale u ćeljiju policajce, koji su mu do jednog slomili sve zube, lijevo krilo i oblili ga u krvi, kako već rekoh i 10 puta na živo odrali, pa su permanentno nastojali i da ga fizički likvidiraju. Pred samu smrt, kao Pilat pred raspeće Isusa Hrista, Enver Hodža će napisati i objaviti ove riječi: "Oni koji danas upravljaju Partijom rada i albanskom državom nisu ništa drugo do jedna crna banda, zločinačka i omražena od čitavog naroda".

Ovo je istina. Ali ovu istinu Enverovci ne smiju ni jedan-drugom da prišapnu. Zato je prikrivaju tobože albanološkim tezama Akademika Burovića, po kojima Albanci nisu ni autohtoni, ni Pelazgi, pa ni Iliri.

Istina je da su albanološke teze Akademika Burovića preplavile cio svijet i da ih prihvataju i sami pošteni Albanci. Istina je da su ove teze doprin'jele mnogo da se Albanci otrezne od svog šovinizma i rasizma, od svojih neosnovanih pretendiranja za super Ve-e-eliku Albaniju, ali to ni najmanje ne uznemirava Enverovce. Ono što njih najviše boli i uznemirava jeste istina da oni nisu komunisti, već banditi, crna banda, kriminalna i omražena od čitavog naroda.

Nema pera na svijetu koje je tako mnogo doprin'jelo da se Albanci de-enveriziraju i de-šovinistirizaru, derasiziraju, kao pero ovog Burovića !

Naglašavamo još jednom da je Akademik Burović učinio i žrtvovao tako mnogo za albanski narod, da je stvarno zaslužio da mu se sred Albanije podigne spomenik nad svakim drugim spomenikom. I podići će mu se, jer nisu svi Albanci zatrovani šovinizmom i rasizmom! Rodila je i rodiće albanska majka i poštenih sinova, koji prihvataju i prihvataće naučnu istinu Akademika Burovića !

Ali, on je isto tako mnogo, jako mnogo učinio i za svoje, jugoslovenske narode, posebno za srpsko-crnogorski i makedonski narod, pa i za švajcarski, i za francuski. U jednom pismu švajcarskim vlastima, kao odgovor na njihove zločine protiv njega, napisao im je ove riječi: "U lance Josipa Broza Tita i Envera Hodže nisam se borio samo za slobodu Balkana, već i za slobodu i demokratiju vašu, švajcarsku, evropsku i svetsku".

Ili ovo nije istina?!

Da nije bilo Akademika Burovića i drugih disidenata kao on, i Švajcarska bi imala svog monstruuma, svog Stalina, svog Tita i svog Envera Hodžu, koji su još uvijek živi u srcima švajcarskih "komunista" i "socialista", kao i svukud drugdje po svijetu, gdje nisu poznavali ni Stalina, ni Tita, niti Envera.

Rečeno je već da je Akademik Burovic po mnogo čemu svjetska ličnost, poznat i afirmiran ne samo kao borac za slobodu i demokratiju, već i kao publicista, književnik i naučnik. O njemu bruje radio-televizije. Piše se po listovima, revijama, časopisima i, posebno, na internetu, na srpskom i svim drugim jezicima. Piše se i o mobingu i sataniziranju njegovom, o medijskoj blokadi i o razbijanju te blokade, koju je učinio Akademik snagom svog pera i istine, kojoj je posvetio svoj život i brani je samopregorno, ne ustupajući pred ničim, ni pred smrću.

Rečeno je i ovo: da prljavije od svih šest država, proganjaju ga i persekutiraju upravo vlasti njegove Crne Gore, njegove Srbije i Makedonije, njegove domovine i svetinje, koja ga još uvijek drži po svojim crnim listama kao neprijatelja komunizma, dok mu - neverovatno ali gola istina - jugoslovenski komunisti nude člansku kartu svoje nove Jugoslovenske komunističke partije.

I dok ga vlasti - naravno u ime "demokratije" (!) - proganjaju, narod, u prvom redu srpski narod, svijestan njegovih izvanrednih zasluga, unosi ga u Biografski leksikon SRBI U SVETU, izdanje na srpskom i engleskom jeziku, Beograd-Los Anđelos (SAD, 1999). U poslednje vrijeme uneli su ga i u LEKSIKON CRNOGOTRSKE KULTURE. Krajem 2012. odlikovan je zlatnom medaljom SRPSKA KRUNA i proglašen za SRPSKOG VITEZA. Poslije nekoliko mjeseci odlikovan je i Poveljom SVETI RATNICI, a prije neki mjesec stiže mu i Povelja SVESLOVENSKA NOIT, Srpsko-ruskog kozačkog bratstva, sa potpisom i pečatom kozačkog atamana, pukovnika Vojislava Vidakovića. Prije neki mjesec ga Matica srpska primila za svog člana, dok ga Srpsko učeno društvo odlikovalo zlatnom značkom PEČAT NIŠA, III VEK. Na nekim našim sajtovima se otvoreno piše da je još za života zaslužio da mu teba podignti spomenit na centru Slavije. Mnogi su ga organi štampe proglasili za počasnog člana svoje redakcije, a nacionalne manjine i za svog počasnog člana. On je i počasni član jedne strane akademije nauka i umjetnosti, ali ni običan član titoističkih akademija svoje domovine! Preko medija se od vremena govori i piše da je kao malo ko zaslužio i Nobelovu nagradu. Sem bezbrojnih članaka i stotine studija, o njemu je do danas objavljeno oko 150 knjiga raznih autora.

Povodom 80-te godine rođenja, prije svega u moje ime, ako mi se dozvoli, a zatim i u ime svih koji cijene njegovu izvanrednu ličnost, njegovu borbu za slobodu i demokratiju, njegovo umjetničko i naučno stvaranje, njegov izuzetni doprinos i izuzetna samoodricanja, samopožrtvovanja za dobro prepaćenog nam naroda i rasparčane domovine, za dobro naprednog čovječanstva, najiskrenije mu željim da nam još dugo i dugo bude živ i zdrav, čil i mlad, pun energije i stvaralačkog elana, na primjer i ponos svima nama, njegovim sinovima i unucima, pa i budućim pokoljenjima.

Akademik Burović, čovek sveta

Akademik Burović je čovek koji je ceo svoj život posvetio nauci, koji je prihvaćen i priznat od strane naučnih svetskih krugova i elite. Kao takav on ne može biti čovek jednog naroda, jedne vere i nacije. On je čovek svih vera i svih nacija, čovek sveta, jer ostavština njegovih dela prevazilazi okvire granica i kao razvigor obigrava planetu neuništivom istinom...

Radovan B. MILIĆ,

Književnik i Srpski vitez

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane