Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid istražuje

Mogu li se građani Srbije odbraniti od kancerogenih bolesti koje nam dolaze sa uvozom mesnih pređevina i drugim prehrambenim otpadom?

Smrt vreba i iz tanjira

Samo u toku prošle godine, u Srbiju je, u skladu sa važećim pravilnikom, uvezeno trideset i pet miliona kilograma mašinski separisanog mesa "obogaćenog" i pre i posle toga, raznim aditivima, koje je završilo u kobasicama, roštiljskom mesu, viršlama...Pravilnicima koji u Srbiji regulišu tu oblast, odobrena je upotreba preko 3.000 aditiva od kojih je većina štetna po zdravlje. Po direktnom nalogu premijera Vučića, zbog svega toga je formirana Radna grupa za izmenu pravilnika o kvalitetu mesa i mesnih prerađevina. Ali, kako se i očekivalo, više od polovine njih, nalaze se na platnom spisku uvozničkog lobija, stranih kompanija i starnih obaveštajnih službi. Da od svega neće biti ništa, govori i podatak da je rukovođenje grupom preuzeo Vučićev šef kabineta Ivica Kojić!

Vuk Stanić

Ministarka poljoprivrede, Snežana Bogosavljević Bošković, zajedno sa njenim "pretpostavljenim" državnim sekretarom u resornom ministarstvu, Danilom Golubovićem, sve radi kako bi uskoro bio donet pravilnik koji će prodavcu mesnog otpada, Petru Matijeviću i drugim prehrambenim tajkunima, doneti desetine miliona evra ekstra profita. Osim Golubovića i Snežane Bogosavljević Bošković, takav predlog pravilnika sa puno žara zastupa i Tamara Bošković iz Uprave za veterinu. Treba reći da će, osim srpskih tajkuna, lepu zaradu imati i farmaceutska mafija, čiji je uticaj na ovu oblast nemerljiv, pa će osim ovih što nas "hrane", stotine miliona evra zaraditi i oni koji nam prodaju lekove. Ukoliko zaista budu usvojeni njihovi predlozi, a svi su izgledi da hoće, građani Srbije mogu da računaju da će uskoro jesti još nekvalitetniju hranu, zbog čega će se još više razboljevati od najšireg spektra kancerogenih oboljenja.

Očigledno da Bogosavljevićeva, Boškovićeva, Golubović kao i većina funkcionera iz Uprave za veterinu smatraju da Srbi, kao gladni psi (mada to u civilizovanom svetu, nije hrana ni za njih) treba da jedu samlevene mesne otpatke i kosti začinjene hormonima, čija upotreba dovodi do kancerogenih bolesti.

Serijal Tabloida o kriminalnom uvozu i stavljanju u promet zatrovanog mesnog otpada, ali i neki drugi, istina vrlo retki istraživački tekstovi na ovu temu, primorali su Vučićevu vlast da u okviru Ministarstva poljoprivrede osnuje Radnu grupu za izmenu pravilnika o kvalitetu mesa i mesnih prerađevina.

Do Vučića i njegovih saradnika došle su informacije da i oni i njihova deca zajedno sa ostatkom nacije, takođe jedu kancerogeno meso i drugu hranu. U masovnom pomoru niko nije pošteđen, čak ni vlastodršci koji misle da su na krovu sveta. A, koliko su dno, to pokazuje i nemoć da se odupru ovakvoj pošasti.

Kada je na inicijativu premijera formirana Radna grupa za izmenu pravilnika o kvalitetu mesa i mesnih prerađevina, rukovođenje grupom preuzeo je šef njegovog kabineta Ivica Kojić.

Ipak, iako je inicijativa pošla iz Vlade, na sastav ove radne grupe veći uticaj su imali tajkuni, nego vladini službenici i premijer! Nije to za tajkune bio težak posao, jer oni već godinama na platnom spisku drže dve trećine službenika Ministarstva poljoprivrede.

Ovde treba istaći da ti isti službenici pre svega pošteno rade za interese stranih Vlada i stranih službi koje su ih tu postavile. Njihov rad za strane vlade je do pre par godina bila verovatna ali ne i proverena priča, dok danas o tome postoje i čvrsti materijalni dokazi u dokumentima objavljenim na na sajtu Džulijana Asanža, Vikiliks. U korist srpskih tajkuna koji ih "sufinasiraju" ovi službenici rade tek nakon što obave poslove koje su im dodelili američki Stejt department i drugi inostrani centri moći. Oni, po pravilu, nikada ne rade u interesu sopstvene nacije nego protiv nje. Radno vreme troše radeći za tajkune i strane službe dok u slobodno vreme obilaze striptiz klubove, odlaze u lov, voze se skupim džipovima i oblače u najskupljim buticima. Preko svog Fejsbuk profila, državni sekretar Danilo Golubović uredno izveštava građanstvo kako može lepo da se živi od izdaje nacionalnih interesa.

Istina, takvi kao on i ne primaju i platu iz budžeta koji se puni novcem sirotinje, te im, cinično govoreći, "nisu na teretu"! Kako to mafijaši u knjizi Marija Puza kažu: "Ko gradi na narodu, gradi na blatu".

Ništa bez Matijevića!

Dve trećine sastava Radne grupa za izmenu pravilnika o kvalitetu mesa i mesnih prerađevina, čine ljudi sličnog profila, koji se nalaze na budžetu stranih obaveštajnih službi i velikih zapadnih multinacionalnih kroporacija, koje svojim "proizvodima" donose teška oboljenja i garantovano umiranje u mukama. Ipak, u ovoj radnoj grupi nalazi se i nekoliko poštenih ljudi. Oni su pre nekoliko meseci, kada je grupa počela sa radom, zamislili neke izmene tako da u mesnim prerađevinama bude zabranjeno prisustvo antibiotika, kokcidistatika, hormona, aditiva kao i mašinski otkošenog (separisanog) pilećeg, svinjskog ili junećeg mesa.

Mašinski separisano, ili mašinski otkošeno meso u većini dokumenata se obeležava sa MSM ili MOM i u pitanju je najgori mogući mesni otpad u koji spadaju, oči, kosti, trtične žlezde, bubrezi, šije, sve ono što se u Evropi ne konzumira. Ne postoji striktno pravilo koji sve otpaci idu u ovaj bofl, ponekad se unutra ubace i jetre i mozgovi, a najopasnija je činjenica da se zbog trtičnih žlezda koje se melju u ovoj smesi nalazi velika količina hormona i antibiotika.

Nekada davno ovi otpaci su se u Evropi koristili u ljudskoj ishrani, potom je ta praksa zabranjena. Taj otpad je potom bio dobra baza za proizvodnju hrane za mačke i druge kućne ljubimce. Vremenom se ispostavilo da mačke i ljubimci, zbog konzumacije hrane spravljene od ovih otpadaka masovno oboljevaju od raka i leukemije.

U jednom trenutku, u Evropi potpuno je zabranjeno separisanje junećih i telećih ostataka zbog opasnosti od telećeg ludila.

Glavna razlika između skraćenica MOM ili MSN je u tome što je MOM sadržavao ovde pomenute mesne otpatke, ali po pravilu u njega nisu mlevene kosti. Skraćenicom MOM je opisivana gomila, gde su oči creva i slično stajali naslagani, radnik bi ih lopatom trpao u mašinu za sitnjenje i potom dalje distribuirao. Dakle, na gomili uglavnom nije bilo kostiju ali to nije bilo pravilo.

Proizvod obeležen sa MSM može sadržati sve isto što i MOM, ali ima izuzetno visok nivo kalcijuma jer se u ovom slučaju mesni ostaci melju zajedno sa kostima. Ne postoji lekar koji se pridržava Hipokratove zakletve, a da može da potpiše dokument koji dozvoljava da u ljudskoj ishrani budu dozvoljene kosti.

Prošle godine je u Srbiju u skladu sa važećim pravilnikom uvezeno trideset i pet miliona kilograma mašinski separisanog mesa (MSM - đubre sa kostima), koje je završilo u kobasicama, roštiljskom mesu, viršlama...

Upoznati sa ovim problemom, predstavnici Unije poljoprivrednika u radnoj grupi Ministarstva poljoprivrede tražili su da se zabrani uvoz MSM-a, kao i da se onima koji ga u zemlji proizvode propiše da u kilogramu proizvoda ne smeju imati više od 100 miligrama kalcijuma.

Posle više nedelja opstrukcije ovakvog predloga, svi članovi, pa čak i oni za koje se sumnja da su na platnom spisku tajkuna, usmeno su se saglasili sa predloženim. Ipak, na sledećem sastanku donet je papir na kome je pisalo nešto drugo: "...Zabranjuje se uvoz MSM, a domaćim proizvođačima koji imaju mašine da ga prave dozvoljava se da ga prave narednih godinu dana, pod uslovom da nivo kalcijuma ne pređe 200 miligrama po kilogramu...".

Ovako izmenjen predlog doveo je do rasprave u radnom telu vlade.

Jedan od ozbiljnih veterinarskih eksperata, ne znajući šta ga potom čeka, odmah je reagovao rekavši: "...Shvatate li da će Matijević i ovi drugi koji imaju mašine za separisanje mesa, na taj način moći da melju kosti i stavljaju ih u viršle, dok će ih pravilnik samo osloboditi konkurencije iz uvoza?"

Ovaj, inače uvaženi veterinarski espert, nije ni završio rečenicu, a na njega se sručio bes članova vlade koji su mu postavili i ovakvo pitanje: "...Je li, ti to ne voliš Matijevića?!"

Karagenan ubija, a doktor farmacije tvrdi da je bezopasan!

Konačno, maske su pale i svima je postalo jasno da mnogi u radnoj grupi žele izmene pravilnika, koje će doneti veći profit onima koji su nas trovali i koji su na tom trovanju do sada zaradili stotine miliona evra. Ovde odmah naglasiti i da se do sada raspravljalo samo o izmenama pravilnika po pitanju uvoza i proizvodnje mašinski separisanog mesa. Dobro bi bilo da se takve izmene napokon i usvoje, a bilo bi dobro da se zabrane i svi kancerogeni aditivi.

Kako su nam rekli, pravilnik koji menjaju može da reguliše samo kvalitet mesa i mesnih prerađevina, i teoretski se može napisati da aditivi tu nisu dozvoljeni. Ukoliko se i ta izmena progura to će biti veliki uspeh, ipak tada će i dalje na snazi biti pravilnik o aditivima, koji trenutno dozvoljava skoro sve kancerogene aditive kako za mesne prerađevine tako za dečiju i svu drugu hranu od sladoleda do kašica.

Pravilnik kojim se dozvoljavju aditivi usklađen je sa zločinačkom listom pod imenom Kodeks alimentarijus.

Kodeks alimentarijus je lista koju sastavlja istoimena komisija, a koja je formirana početkom novembra 1961. godine u okviru organizacije za Hranu i Poljoprivredu Ujedinjenih nacija. Na listi se do danas našlo mesta za preko pedeset teško kancerogenih aditiva. Lista nije obavezujuća i kako ovo telo ujedinjenih nacija kaže ona daje smernice vladama odnosno zemljama članicama, šta mogu da prihvate. Retke su zemlje poput Srbije i Amerike koje ovu listu preporuka prihvataju u potpunosti.

Komisiju Kodeks alimentarijus promovišu mnogi korumpirani novinari i političari, kao i lekari i veterinari bez savesti. Listu, kodeks alimentarijus ipak najviše vole korumpirani farmaceuti, odnosno farmaceutska industrija. Velike simpatije prema istoj gaje i globalne korporacije poput, Monsanta i Al Dahre.

Vest da se među službenicima srpske Vlade pojavila grupa ljudi koja bi mogla da utiče na izmene pravilnika o aditivima i da ih ne daj bože zabrani, veoma je uzbunila ovdašnje kancer-lobiste. Istovremeno se u dnevnim novinama oglasio i farmaceut dr Ivan Stanković, kome u biografiji piše da je "član ekspertskih tela za međunarodnu procenu rizika za prehrambene proizvode", izjavivši da Karagenan "nije opasan po zdravlje"!

Inače, treba znati da Karagenan koji nosi i oznaku E407, predstavlja zapravo visoko štetan aditiv, prisutan u mnogim industrijsko prehrambenim proizvodima. Ipak, to Stankovića nije zaustavilo pa je, bez imalo griže savetsi, izjavio i ovako nešto: "...Kada je reč o aditivima, a posebno o Karagenanu E407, nema razloga za paniku i senzacije, a priče da truje ljude i izaziva kancer nisu istinite...". Takođe je dodao i da za Karagenan nije određen prihvatljiv dnevni unos naglasivši pri tom da "Karagenan spada u grupu najbezbednijih aditiva"!

Suprotno farmaceutu Stankoviću, vanredni profesor kliničke medicine, na Univerzitetu "Illinois School of Medicine" u Čikagu, istakao je jedan od veterinarskih eksperata Džoan Tobakman (Joanne. K. Tobacman) koja tvrdi da je Karagenan izuzetno štetan po ljudsko zdravlje!

Ona nije davala izjave za medije koje finansiraju proizvođači Karagenana, već je nakon dugogodišnjih bavljenja problematikom aditiva E407 objavila 18 studija u kojima je dokazala njegovu štetnost. U studiji se kaže da je povezanost Karagenana sa mnogobrojnim zdravstvenim problemima dokazana.

Zapravo, sva istraživanja su pokazala da izloženost Karagenanu izaziva upale u organizmu, tvrdi ova naučnica i kaže da, konzumacijom prerađene hrane koja sadrži ovaj aditiv, mi unosimo Karagenan u količinama koje su dovoljne da uzrokuju upalu u našem organizmu. Ona navodi i da hronična upala izazvana aditivom E407, posle dužeg vremena dovodi do mnogih oboljenja, uključujući bolesti srca (Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest, upalne bolesti creva, reumatoidni artritis, arteriosklerozu i rak).

Dakle, Tobakmanova je suprotno Stankovićevim tvrdnjama dokazala direktnu vezu između kancera i konzumacije Karagenana, dok Stanković tvrdi da E407 ne izaziva kancer. Tobakmanova podseća i da je upravo Karagenan korišten u farmaceutskoj industriji za izazivanje upala u tkivima.

Poslužio je kao aktivator upale kako bi se testirala anti-upalna svojstva pojedinih lekova. Prema njenim tvrdnjama, Karagenan posebno destruktivno djeluje na organe za varenje. Osim u naučnim radovima Tombakmanove, postoje i sumnje drugih naučnika i da Karagenan može biti odgovoran za pojavu dijabetesa, ulceroznog kolitisa, pa čak i karcinoma probavnog trakta, pre svega debelog creva.

Na temelju njenih naučnih saznanja ali i ispitivanja brojnih drugih naučnika, vrši se pritisak na američku Agenciju za hranu i lekove (FDA), da zabrani Karagenan. Svi pritisci su za sada bezuspešni, jer FDA u interesu krupnog kapitala odbacuje sve apele i peticije da se zaštiti zdravlje Amerikanaca.

Jednako loše za Srbe i za Amerikance je činjenica da je Karagenan široko prisutan u hrani za bebe. E407 nalazi se i u svim Frikomovim sladoledima, koji se prodaju kao proizvod velike hrvatske kompanije Konzum, odnosno Idea.

Čak i pojedini organski proizvodi u svom sastavu sadrže Karagenan! Naime, i među makrobiotičarima postoje oni koji smatraju da je činjenica da se Karagenan dobija iz morskih algi, dovoljna da se dalje ne informišu o njemu! A, Karagenan jeste polisaharid koji se dobija iz crvenih morskih algi. Istorija govori da je Karagenan poi prvi put u ljudskoj ishrani korišćen pre 400 godina u Kini.

Domaći potrošač bi morao da vodi računa i izbegava kupovine i konzumacije proizvoda koji u svom sastavu sadrže ovaj aditiv. U praksi je to malo teže jer se E407 nalazi u mnogim industrijsko prehrambenim proizvodima. Prisutan je u mesnim prerađevinama, sosevima, prelivima, industrijskim supama, gotovim desertima kao što su kolači, pudinzi, čokolade, žele proizvodi, džemovi, ima ga u pivu, i u senfu, sojinom mleku, jogurtu, industrijskom siru, margarinu, majonezu i, kao što smo ranije napomenuli, u skoro svim sladoledima.

Naša kancerogena perspektiva

Na hrvatskim sajtovima koji se bave aditivima dozvoljenim u toj državi može se pročitati: "...Istraživanja na eksperimentalnim životinjama pokazala su da razgradni produkti Karagenana, koji nastaju pod uticajem visoke temperature i kiselina, izazivaju ulceracije gastrointestinalnoga trakta i mogu dovesti do kancerogenih promena, ili uzrokovati nastajanje Hronove bolesti. Naučna komisija za sigurnost hrane Evropske komisije preporučuje da količina razgradnih produkata Karagenana ne sme iznositi više od pet odsto njegove ukupne mase.

U Hrvatskoj se Karagenan ne sme stavljati u hranu za odojčad i malu decu, a ovu zabranu Hrvati kažu zasnivaju na mišljenju: "...Znanstvenog odbora za hranu Europske komisije broj SCF/CS/ADD/EMU/199"

U pomenutom mišljenju EU piše da se E407 u prelaznoj hrani za odojčad i malu decu ne sme se dodavati više do 0,3 grama na litar. U EU se Karagenan dodaje džemovima, želeima, marmeladama, domaćoj marmeladi i ostalim sličnim voćnim namazima, uključujući proizvode smanjene energetske vrednosti, do deset grama na kilogram. Dakle nije tačno da ne postoji prihvatljiv dnevni unos kako Stanković tvrdi.

Posebno treba istaći i da je Karagenan u EU posebno zabranjen u žele proizvodima koji se konzumiraju u jednom zalogaju jer postoji opasnost od gušenja. Prema rečima doktora veterine Miroslava Stojšića, Karagenan i, bi definitivno trebalo zabraniti, u Srbiji jer je u pitanju aditiv koji oštećuje debelo crevo i krivac je za širenje Hronove bolesti. On kaže i da Karagenan, odnosno aditiv E407, oštećuje creva, pre svega debelo crevo, te da se prva oštećenja javljaju u vidu malih čireva. U pitanju su ranice koje nekada nije moguće primetiti ni golim okom. Ovakvo oboljenje se zove ucerativni kolitis, objašnjava Stojšić i kaže da su te rane na debelom crevu kasnije vrata preko kojih se dobija rak.

Nitriti, kaže Stojšić, u sadejstvu sa aminokiselinama, stvaraju nitrozo amine, koji su 100 odsto kancerogeni i koji kada se pojave u debelom crevu oštećenom od strane Karagenana gotovo sigurno izazivaju rak.

Stojšić kaže i da je vremenski rok u kome se konzumiraju aditivi, količina i kombinacija aditiva utiču na trenutak kada će se u debelom crevu pojaviti kancer. On takođe skreće pažnju javnosti i da je pravilnicima koji u Srbiji regulišu tu oblast, odobrena upotreba preko 3.000 aditiva od kojih je većina štetna po zdravlje. Na pitanje novinara Tabloida ima li aditiva koji nisu štetni, on kaže da su so i vitamin C, prirodni aditivi sa kojima je moguće mnogo toga konzervirati, dok je skoro sve što propisuje Kodeks alimentarijus štetno.

Inače, firma Petra Mtijevića je ranije na svoje proizvode lepila piramidalnu oznaku Kodeks alimentrijus. Tim povodom Tabloid je svojevremeno i objavio da Petar Matijević, vlasnik Industrije mesa Matijević, prodaje hranu od koje konzumenti i njihova deca mogu da dobiju maligna oboljenja, sterilitet, dijabetes, atrofiju mozga, impotenciju i 60 drugih strašnih bolesti. Sve je to ranijih godina bilo odobreno nekakvom Uredbom Vlade Srbije, u vreme Vlade Mirka Cvetkovića, a na snazi je i danas.

Javnost je sa ovim činjenicama upoznao i Nikola Aleksić, predsednik Ekološkog pokreta iz Novog Sada, zbog čega je doživeo pravu medijsku izolaciju, linč i progon, a toliko je razbesneo i Matijevića da je ovaj tajkun, preko advokata Brigite Pantović podneo privatnu krivičnu tužbu 31. januara 2011. godine. Ipak, sudija Osnovnog suda u Novom Sadu, Tamara Kucurac pokazuje hrabrost i donosi 13. 7. 2014. godine oslobađajuću presudu (Posl. br. K 327/11).

Nije lako u Novom Sadu biti nepristrasan sudija i doneti presudu, koja nije po volji Petru Matijeviću, čoveku koji preti i policajcima kada ga hapse, koji istražni zatvor koristi da sklopi nove poslove, kome je celokupna novosadska policija bila uslužni servis i blokirala grad kad je ženio sina, koji napada štamparije i medije koji ga kritikuju...Ipak, i to se desilo.

U krivičnoj tužbi, koju je pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pokrenuo Petar Matijević, tvrdi se da mu je narušen poslovni ugled i kreditna sposobnost, kada su u javnost iznete tvrdnje o štetnosti njegovih proizvoda, na kojima je jedno vreme stajao i zloglasni znak Kodeks Alimentarijusa.

Naime, Srbiji je Kodeks Alimentarijus bio zabranjen do 6. 6. 2011. godine, kada su demokrate Boris Tadić i Mirko Cvetković prihvatili da naši proizvođači mogu da proizvode hranu u skladu sa takvim kodeksom.

Ovakva odluka za posledicu ima da je u Srbiji sve veći broj ljudi sa Hronovom bolešću, sve više žena odlazi na operaciju štitne žlezde, raste broj dijabetičara, sterilnih žena i muškaraca.

Hrana proizvedena na način kako to dozvoljava Kodeks Alimentarius, utiče i na sve veći broj malignih oboljenja, ali ona nije i jedini uzrok tog rasta.. Kodeks sadrži odredbe o korišćenju veštačkog goveđeg hormona rasta i antibiotika u svim vrstama mesa namenjenih ljudskoj ishrani. Kodeks dozvoljenim smatra i genetske modifikacije na biljkamma i životinjama.

Multinacionalne kompanije jureći velike profite uz pomoć dobrih pozicija na svetskom tržištu obaraju sve dosadašnje kontrolne norme u oblasti proizvodnje hrane, aditiva i ostalih dodataka hrani. Jedna od metoda uvećanja profita je gušenje konkurencije, koje se postiže donošenjem propisa koji njima odgovaraju. Usvajanje Kodeksa Alimentarijusa u Srbiji je bio deo te "igranke". Industrija mesa Petra Matijevića, koja je u početku stavila znak Alimentarijusa na svoje viršle, pa ga potom povukla, nije jedina koja od novih propisa profitira. Velike profite u oblasti prehrambene industrije zahvaljujući ovim demokratskim propisima ostvaruju, Viktorija grupa, MK komerc, Perutnina Ptuj, ali i mnoge firme koje se bave uvozom prehrambenih proizvoda.

A 1. Farmeri EU ne vole ruske sankcije

Rat sankcijama između Amerike i EU sa jedne strane, i Rusije sa druge strane, najviše košta farmere iz zemalja Evropske unije.

Ruske kontra sankcije napravile su pravi poremećaj na tržištu hrane EU i uzrokovale su proteste seljaka širom Evrope, dok je Evropska komisija bila primorana da produži važenje mera podrške za mlečnu industriju i industriju voća i povrća. Mesna industrija EU je posebno pogođena ruskom zabranom uvoza robe iz Evrope.

Komisija EU se odlučila na produženje mera podsticaja zbog sve većeg nezadovoljstva seljaka koji blokiraju puteve i stočni izmet prosipaju ispred velikih hiper marketa koji im nude loše otkupne cene.

Kako je iz Moskve najavljeno, na snazi je produženje sankcija na uvoz hrane sa Zapada uz mogućnost proširenja liste "zabranjenih" proizvoda. Zbog toga će i Komisija EU morati da obezbedi veće subvencije za seljake pogođene sankcijama. Mere podrške za sektor voća i povrća u Evropskoj uniji važiće od početka avgusta a one za mlečni sektor od 1. oktobra.

Ukoliko EU ne bude mogla da obezbedi novac za podsticaje i posle tog roka suočavaće se sa izborom da ili prekine sa sankcijama ili novac prebaci iz drugih fondova. U međuvremenu, francuski poljoprivrednici su bili blokirali puteve preme Nemačkoj i Španiji kako bi izrazili nezadovoljstvo zbog niskih cena mesa i mlečnih proizvoda.

Koliko su protesti seljaka ozbiljna stvar, najbolje govori i činjenica da je čak 1.000 francuskih farmera blokiralo autoput u provinciji Alzas na granici sa Nemačkom i tako sprečilo uvoz poljoprivrednih proizvoda.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane