Povodom

Šta je neznanje, zabluda i fiksacija, a šta stvarna istorijska istina?

Činjenice, i više od njih

Povodom niza netačnosti i protivrečnih stavova objavljenih u tekstu autora Ivone Živković, pod naslovom "Prikriveni Treći svetski rat", (Magazin Tabloid, broj 345), sociolog Goranko Đapić osvrnuo se na ulogu jezuita u istoriji hrišćanstva, koje je ona predstavila suprotno naučno dokazanim činjenicama, jedinstvu jevrejske istorije ali i na neke druge tekstove u kojima je ove činjenice pogrešno interpretirala

Goranko Đapić

Već duže vremena, imao sam namjeru da suradnici dvonedjeljnika ,,Tabloid" gospođi Ivoni Živković iznesem izvjestan broj primjedbi koje se odnose na tvrdnje koje mi se čine neodrživima. Nije mi namjera da osporim veoma zanimljiv i poučan pristup gospođe Živković iz kojega se puno može naučiti, pa upravo zbog toga želim ukazati na ne baš beznačajne propuste.

Preći ću odmah na stvar. Gospođa Živković ima odviše visoko mišljenje o svemoći katoličkog jezuitskog reda, kakvo bi mišljenje ovaj red svakako toplo pozdravio. Jezuiti su, po njoj, čas prisutni u Kini, čas diljem i ostalog azijskog svijeta. Ne izostaju ni u Rusiji, naprosto svugdje su. Oni potajno rade u svom svjetsko-prevratnom poslu, obrću novac i usmjeravaju njegove tokove. Oni su opasna, problematična sila koje čak dominira i u protestantskoj Engleskoj, tvrdi ona.! Nema niti jednog jedinog teksta gospođe Živković gdje ona ne tvrdi kako jezuiti vrebaju iz duboke tamnice.

Onda, tko su zapravo jezuiti?

Jezuiti su katolički red stvoren veoma kasno u vremenima već etabliranih ranijih redova, recimo franjevaca, benediktinaca, cistercita i drugih. Jezuiti su zapravo tajna policija Vatikana u borbi za interes Crkve Svetog Petra, ali i za očuvanje Crkve od unutarnjih i vanjskih opasnosti. Ali, to je najuže tumačenje reda. On ima i izraženu misionarsku djelatnost ne samo u vjerskom domenu, već i u širenju pismenosti i znanje koristeći svu riznicu grčko - rimsko - kršćanske kulture već tolikih stoljeća temeljnicom naše civilizacije.

Red je uz papin blagoslov organizirao plemić i svećenik Ignasio Loloja. Njegov zadatak zaštite Crkve i vjere uopće, ovaj general vatikanske tajne policije izvršio je čvrsto, predano, ubijeđeno i svim svojim snagama; fizičkim i duhovnim. U tolikoj mjeri je to radio predano da je njegovo prezime postalo sinonim u mnogim europskim i drugim jezicima za potpunu i neograničenu odanost - lojalnost.

Od koga je to Katolička crkva bila u toj mjeri nakon tolikih stoljeća svehrišćanskog europskog Zapada, ugrožena u tolikoj mjeri da je morala organizirati u XVII stoljeću svoju CIA -u ili NKVD? Dominantna komunistička ideologija nije imala problema da lako odgovori na ovo pitanje. Uz to slični odgovori stizali su od brojne inteligencije Zapada mnogo prije pojave,, naučnog socijalizma". Tako sam učen u srednjoj školi da su jezuiti branili brojna imanja Crkve i još više gazili svaki slobodoumni naum što su ga proglasili jeretičkim. Tako je ta ,,reakcionarna tvorevina" čuvala svoje interese, bogatila se učvršćivala svoj utjecaj u većini europskih monarhija, ali i slobodnih gradova.

Čini se međutim da je povijest izgledala malo drugačije...

Nisu nas, naravno, učili da je prvi zadatak Reda bila borba protiv infiltracije židovske masonerije u redove Crkve, sve do samog njenog srca. Srodstvo reda u toj borbi bila je Inkvizicija, a mjesto rođenja Španjolska. To nimalo nije bilo slučajno. Španjolska je imala nakon antiislamske Rekonkviste veoma brojnu i utjecajnu židovsku zajednicu. Ona je veoma bila bogata već za vremena Kordobskog kalifata. Nakon pada Toleda i pobjede Rekonkviste brojna muslimanska populacija je imala jedan izbor - ili katolicizam ili izgon.

Židovska zajednica u prvo vrijeme nije imala većih problema. No, vremenom Crkva je uočila dvije stvari; prvo Zajednica je zapravo Korporacija i ima više novca nego obnovljeno Španjolsko kraljevstvo, drugo novcem je Korporacija krenula u tihi napad na temelje Crkve. Bilo je mogućno predstaviti se kršćanima, a na tajnim sastancima ostati ono osnovno - član Izabranog naroda, što ga je Bog jedinog odredio da vlada, svekolikim svijetom. Veoma brzo, vještinom sticanom kroz dvije i pol tisuće godina, Korporacija je došla od biskupskih, do nadbiskupskih mjesta i sve do kardinalskih. Obiljem novca ciljno upotrebljavanog preuzeli su gotovo sve financije Crkve, vrbovali Goje i u najvišim strukturama, pružajući primjer opscjena i razvrata, što pod ruku ide sa obiljem novca.

Ali kontraudar vatikanske tajne policije - jezuitskog reda bio je strašan. Korporacija je pretrpjela najteži poraz u svojoj dugoj povijesti otkada je stvorena u haldejskom Babilonu.

Židovi su, gotovo svi protjerani iz Španjolske, a znatan dio je nastradao u strašnoj represiji Inkvizicije. Prodor u redove Crkve je dobrano zaustavljen, a španjolski su Židovi naselili gusto Italiju, Francusku i Balkan. Svi Židovi što žive u Sarajevu i Beogradu ostaci su te osobite zajednice i njenog jezika i običaja. Ti će Židovi biti poznati kao Sefardi. Pred tom Zajednicom bit će burna budućnost. Treba istaći da će mnogi članovi Zajednice ugraditi svoj rad i znanje u temelje moderne povijesti Europe.

Što se tiče jeresi, ono što je od njih ostalo svedeno je na male grupe i ubuduće neće bitnije utjecati na europska zbivanja. Drugi, veliki zadatak Reda bio je težak i neizvjestan.

Kada je Martin Luter zakucao na vrata Kelnske katedrale 96 zahtjeva Rimskoj crkvi, bilo je jasno da je na pragu sudbinski i najveći rascjep unutar kršćanskog svijeta u Europi. Da li je netko dobro isfinansirao ovaj raspad?

Okolnosti u Europi nisu izgledale kao ranije u Španjolskoj. Feudalni poredak se urušivao, jačala je moć gradova, a dio plemstva što mu je najednom trebalo mnogo novca kako bi pratio luksuzni stil gradskog života čeznuo je da se domogne ogromnih crkvenih imanja. Svuda su nicale štamparije i pismenost se jako proširila.

Oluja je došla divlje i silovito. Imanja su otimana, a samostani i crkve su paljene. Za samo nekoliko decenija Europa je doživjela burne promjene. Novi protestantski svijet nije samo izmijenio vjersku sliku Staroga kontinenta, već je izazvao tektonski poremećaj koji je u nepovrat odnio jedinstveni kršćanski svijet. Od toga doba počinje osipanje kršćanskog svijeta, slijede Revolucije i duboki unutarnji sukobi, jedva kada su se utišali vjerski ratovi. Došlo je doba rastuće skepse. Novac je promovisan odista u novu vjeru, dakako uz licemjerno zaklinjanje u stoljećne vrijednosti. Sada je Korporacija prvi put imala u političkom i ekonomskom smislu čist i veoma dug put slobodan od bilo kakovog ozbiljnijeg ometanja. Tako je izgledala Europa na razmeđu šesnaestog sedamnaestog stoljeća.

Menašek Ben Izraeli čvrsto je sjedio u londonskom Sitiju u svom Bogu Trezoru. On je znao koliko je Korporacija učinila na preobrazbi Europe. Samo kakvoj? Pitanje stoljeća će to tragično pokazati.

Protureformacija Vatikana nije bitnije izmijenila stanje. Britanija i sav Sjever Europe bili su izgubljeni. Jezuiti su naravno činili što su mogli da se Crkva održi i odista se održalo što se moglo. Jezuiti su proširili svoj misionarski poduhvat na cijelu Latinsku Ameriku nesumnjivo udarajući bitan pečat Novom svijetu.

Položaj Britanije i njeno Svjetsko pomorsko Carstvo više su nego udesetostručili moć londonskog Sitija. Pravi dar sa neba za Izabrane je bilo rađanje mlade Američke republike. U samom zametku, što se može vidjeti iz prvih arhitektonskih oblika u Vašingtonu u potpunosti izostaju ma i najmanji kršćanski simboli - svi su do jednog židovsko - masonski.

Gospođa Živković vidi, baš u protestantskoj Engleskoj i Američkoj republici, široko područje tajnog djelovanja jezuita. Oni su sa takozvanim venecijancima i europskom aristokracijom, gotovo postali vlasnici novca i sudbina.

U stvarnom životu, uloga jezuita koji bi bio uhvaćen u protestanskoj Engleskoj svodila se na kratak put do vješala uz obavezno vađenje crijeva i i potom spaljivanje ostataka. Takva ubojstva priređivana su kao gotovo cirkuske igre. Žrtva nije morala biti jezuita, niti usamljeni svećenik, bilo je dovoljno da bude katolik. Toliko o vršljanju jezuita u anglosaksonskom svijetu.

Danas su jezuiti prosvetitelji diljem Latinske Amerike i ozbiljno vrše utjecaj na najnoviji talas latinoameričkog ponosa i odbijanje da žive u toru što su im namijenili bankari iz Sitija i podružnice u Njujorku.

Venecijanci, europsko plemstvo samo su običan eufemizam za židovske bankare, gospođo Živković, i tako ih treba i zvati. Sigurno da su se brakovima dio aristokracije Goja inkorporirali u Korporaciju. Ali današnja tragedija nema duboke europske kulturološke i društvene korijene. Ona je posljedica dvije tisuća i pol godina rada Korporacije.

Ne jednom ste, gospođo, osporavali jedinstveno tkivo židovskog naroda. Te Hazari, te bliskost sa Romima, te fuzija više naroda itd. Jedna je povijest Židova. Ona ima svoj kontinuitet čak i poslije rimskog rasijanja. Jedna je vjera, jedan je narod i jedna je zvijezda vodilja.

Zanimljivo je da ste proglasili Mihaila Pupina (veoma zaslužnog za stvaranje prve Jugoslavije!) samo običnim masonom i u osnovi štetočinom srpske povijesti. To je veoma pojednostavljeno i, čini mi se, zlonamerno.

Konačno! Otkrili ste da se u Moskvu seli moć Korporacije. Kažete da će BRIKS biti novi dolar. Te da je povijest samo ciklično kretanje od istog ka istom. Nema ohrabrenja. Ali, zar se prema Rusiji, Korporacija ne ponaša baš kao na Krimu, 1857 godine, ili 1917 godne u Peterburgu? Upravo sada kada prolazi unipolarno doba i kada narastaju nove svježe ekonomske sile. Multipolarnost ekonomskog, pa prema tome i političkog svijeta pruža mnogo više izgleda za demokratskiju povijest svijeta.