Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tragom vesti

Ako Vučić ostvari plan privatizacije Poljoprivrednog kombinata Beograd

Glavni grad čeka glad

Vučićeva vlast je uporna u nameri da privatizuje PKB, iako je jasno da bi to značilo katastrofu ne samo za zaposlene, već i za više od 20.000 građana koji zavise od ove korporacije. Da bi ugušila ovog giganta država jedino njemu od svih proizvođača mleka ne isplaćuje subvencije i duguje mu više od milijardu dinara samo po tom osnovu. Gradska vlast je poklonila PKB Republici Srbiji, verujući da besprizorni Vučić može da je rasparča i proda svojima i proglasi istorijski višak u budžetu.

I. Milanović

Poljoprivredna korporacija Beograd (nekada Poljoprivredni kombinat Beograd - PKB) i danas je gigant koga je nemoguće privatizovati, a da to ne izazove tektonske poremećaje u ekonomiji srpske prestonice. PKB, naime, ima 1.692 stalno zaposlena radnika i još oko 170 njih zaposlenih na određeno vreme, ali opslužuje i izdržava naselje u kome živi više od 20.000 osoba. Na levoj obali Dunava u beogradskom ataru, bukvalno sve zavisi od PKB-a, koji besplatno čisti ulice, održava zelene površine i mrežu kanala, gradi vodovod i kanalizaciju, a brine i o oko 100 kilometara obalske utvrde. Kada bi PKB dospeo u ruke privatnika, kome se sigurno ne bi isplatilo da radi ove društveno korisne poslove bez nadoknade, na beogradskoj levoj obali Dunava, u opštini Palilula koja broji veliki broj naselja, život bi bukvalno stao.

Od 30.000 hektara zemlje PKB-a, oko 3.000 hektara je pod objektima. U nekim od tih kuća žive sadašnji i bivši zaposleni ovog poljoprivrednog giganta. Većina objekata nije legalizovana, ali stanare niko ne dira. Zemlje ima dovoljno i za gradnju, kao i za obradu. Da li bi i privatizacioni kupac bio ovoliko velikodušan da ostavi ljude da i dalje besplatno žive na građevinskom zemljištu nadomak centra Beograda?

Između ostalog i zbog toga su radnici Korporacije protestima do sada uspeli da spreče svaki pokušaj privatizacije, ali se priča o njoj ponavlja već godinama. U međuvremenu je jedino grad Beograd vlasništvo nad PKB-om vratio Republici, priznavši da nije u stanju da nađe prihvatljiv model privatizaciji, kao ni eventualnog strateškog partnera. Razlika je samo u tome što se postupak privatizacije od sada više ne vodi iz Starog dvora, već iz Nemanjine ulice, ali sve ostalo je ostalo isto, jer ni Republika nije u stanju da smisli model privatizacije koji bi spasao ne samo PKB, već i opštinu Palilulu, kao i celi Beograd. Najpametnije bi, zato, bilo da PKB ostane u državnom vlasništvu, ali bi se u tom slučaju vlastodršci odrekli višemilionske provizije. Ali, rasturiće njega Vučić, da napuni kasu i svečano objavi istorijski suficit budžeta!

U međuvremenu, pod izgovorom da se sprema privatizacija, sprovodi se otpuštanje radnika kroz socijalni program. Vlast tvrdi kako Korporacija ima previše zaposlenih na neodređeno vreme, ali je uočljivo da već sada deset odsto radnika radi po ugovorima na određeno vreme. Takve radnike je lakše kontrolisati, a najmirniji su oni koji radni ugovor ne potpisuju sa PKB-om direktno, već sa nekom posredničkom agencijom.

Ideja poslovodstva na čelu sa generalnim direktorom Dragišom Petrovićem je da se stalno zaposleni svedu na minimum, da se od agencija za zapošljavanje iznajmljuje radna snaga koja neće imati snage da, isto kao sada stalno zaposleni, štrajkovima zaustavi privatizaciju.

I kod sprovođenja socijalnog programa za radnike koji bi da napuste PKB izigrava se zakon. Zaslužni za krađu iz prethodnog perioda dobijaju i ono šta im ne pripada, ali se zato uskraćuju obični radnici. Republika svakom zaposlenom koji želi da ode iz PKB-a daje 200 evra po godini staža, a i Korporacija još 100 evra po godini. Ukupno to iznosi 300 evra i do sada su se za tu otpremninu prijavila 65 radnika iz ove Korporacije, plus još njih desetak iz zavisnih društava.

Među njima je i bivši direktor proizvodnje Dejan Kovačević, koji kako tvrdi Nezavisni sindikat PKB-a, od februara meseca više ne dolazi na posao u PKB, gde je i dalje prijavljen, već radi u privatnom preduzeću „Agros", iz koga je svojevremeno i prešao u Korporaciju. Sindikalci tvrde kako je ta činjenica bila poznata kako direktoru Petroviću, tako i predsedniku Komisije za sprovođenje programa tehnološkog viška Radiši Nikoliću, ali je Kovačević i dalje na spisku za dobijanje otpremnine.

Nasuprot njemu, Jovan Brkić je običan radnik i nije ranije učestvovao u krađama u PKB-u, zbog čega on nije na spisku za dobijanje otpremnine, jer mu je greškom odsluženje vojnog roka upisano kao radni staž, zbog čega, navodno, ispunjava uslove da već sada ode u penziju. Bez obzira što je Brkić ispravio ovu grešku administracije donoseći potvrde PIO Fonda, nije vraćen na spisak.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane