Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Kosovo i Metohija

Ekskluzivno: Vučićev šef mafije na KiM, Milan Radojičić, u ulozi ministra spoljnih poslova

Na ručku kod Pacolija

Takozvana „Srpska lista" je od svog nastanka deo mehanizma za zaokruživanje albanske nezavisnosti kome zapravo čine pogon. Strah od nemoći pred životom sa kojim ne bi znali šta da čine, polupismeni i za pošten posao nesposobni, stvorio je od njih tu podaničku skupinu. Vučić i na to računa. Ova "slepa mašina" koja praktično veštački održava vladu neosuđenog ratnog zločinca, Ramuša Haradinaja, polako postaje "istorijski faktor" najvećeg veleizdajničkog projekta savremene Srbije.

Ivan Maksimović

Crna Gora se teritorijalno oslanja na Kosovo i Metohiju linijom dužine od 80 kilometara. Poslednjih godina, centar sukoba između Crne Gore i kosovskih separatista smestio se upravo duž ove trase a povodom nadležnosti nad 8.229 hektara šuma i pašnjaka. Ovde se ne prepliću ekonomski interesi jednih ili drugih jer ni jedna strana nema nameru da se tu bavi stočarstvom, uzgojem lekovitog bilja ili eksploatisanjem šuma. Po svemu sudeći, kao ni jedan drugi problem od velikog značaja, neće moći da bude rešen bez uplitanja Srba. Ali, osim što će ti Srbi presuditi u dugogodišnjem neslaganju između dve struje nad „posedovanjem" zemlje, napraviće još jedan korak u smeru kojim nisu ni smeli da krenu.

Da bi sporazum bio ratifikovan od strane ilegalne „Skupštine" albanskih separatista u Prištini, potrebna je dvotrećinska većina glasova tamošnjih članova. Upravo zbog toga neophodni su srpski glasovi i tu na scenu, bez sumnje istorijsku, još jednom stupa opcija podrške koju separatistima kroz „Srpsku listu" pruža Aleksandar Vučić, aktuelni predsednik Srbije.

„Niko nema pravo da zbog svog provincijalnog mentaliteta oduzme Kosovu evropsku budućnost" rekao je Tači pre dve godine pred sednicu na kojoj je trebalo izglasati ovaj sporazum za koji je navodno ekstremno nastrojeni Albanac Aljbin Kurti rekao da „Kosovo nema zemlju da poklanja a ni krv da pogazi". Upravo ovaj sukob evropskih „uverenja" sa jedne i plemenske, odnosno „provincijalne" nepopustljivosti sa druge strane, uzrok je odugovlačenja da Albanci prihvate da se umanji teritorija koja im ionako nikada nije pripadala.

Njima naravno ne smeta da tvrde suprotno jer su još 15. avgusta 2015., predstavnici separatista sa Kosova i Metohije sa ministrastvom inostranih poslova Crne Gore u Beču, potpisali ugovor o demakarcionoj liniji, smatrajući da „po Ustavu iz 1974. Kosovo nije izgubilo ništa od svoje teritorije" i o tome obavestili svoju javnost čiji veliki deo smatra potpuno suprotno. Zbog toga je sva važnija unutrašnja politička aktivnost kod njih, do zaključenja ovog broja, blokirana već 944 dana.

Taj sporazum je razlog svih onih slika ilegalne „Skupštine" ispunjene suzavcima, masovnim protestima na ulicama Prištine i neprestanim unutrašnjim tenzijama o kojima mediji izveštavaju. Takođe, svojim neistomišljenicima „provincijalci" su „u znak odmazde" nekoliko puta bacali i eksplozivne naprave u kojima žrtava nije bilo ali obećanja da će ih biti, jeste.

Moglo bi se reći da je jedna od njih i Ramuš Haradinaj jer je govorio da „dok njegovo srce kuca demarkacioni sporazum sa Crnom Gorom neće biti ratifikovan", kako danas zagovara usvajanje tog sporazuma logičan zaključak bi bio da je srce prestalo da mu kuca. Možda ga je od toga spasla promena strane koju je zauzeo radi rušenja sopstvene separatistističke „vlade" i tako došao u poziciju kandidata za premijera. A tu je, kao što znamo, priključen na „infuziju" u čijem se „rastvoru" nalazila podrška Aleksandra Vučića kroz glasove „Srpske liste" kojima je na kraju i izabran za „premijera" u vrlo tesnom nadmetanju.

Mada, koliko god drame bilo u tom sukobu, pa makar i novog građanskog rata među Albancima na Kosovu i Metohiji, taj sporazum Srbe ne bi smeo ni malo da zanima. „Srpska lista", čiji poslanici na Kosovu i Metohiji predstavljaju lične interese Aleksandra Vučića, energično negira da će glasati za usvajanje tog sporazuma. Osim ako...

Koliko je to licemerno dokaz su njihovi uvek istaknuti „uslovi" za podršku ratifikaciji sporazuma „demarkaciji granice između separatista sa Kosova i Crne Gore" pa je leta 2016. on bio da separatisti omoguće dodelu dodatnih 20 lokacija za bazne stanice MTS-u.

Mesec dana kasnije mediji na albanskom jeziku javili su da je „Srpska lista" u zamenu za glas o demarkaciji, navodno tražila i mesto zamenika komandanta kosovskih bezbednosnih snaga (onih čije su sprečavanje formiranja isticali kao svoj najvažnij cilj u predizbornoj kampanji), zatim zamenika direktora kosovske obaveštajne agencije i zamenika komandanta kosovske policije. Srpska lista je negirala da je to tražila ali ne i da nije želela da učestvuje u tom procesu.

Ovaj put, takođe albanska strana, iznela je tvrdnje prema kojima „Srpska lista" traži tri mesta za Srbe u Odboru Trepče koju su separatisti uzurpirali prošle godine. Separatistička vlada je početkom oktobra 2017. sa 82 glasa za i 12 uzdržanih, usvojila svoj „nacrt zakona o Trepči". Prema njemu Trepča je organizovana kao akcionarsko društvo, a glavni akcionar će biti separatistička „vlada Kosova", u čijem će se posedu naći 80 odsto akcija, dok će 20 odsto biti vlasništvo zaposlenih.

Takođe, prema istom izvoru, „Srpska lista" je tražila da bude formirana takozvana „Zajednica srpskih opština" po Briselskom sporazumu. Dakle, ovo nedvosmisleno potvđuje punu spremnost da se predlog o demarkaciji podrži. Albanska strana je ovo odbila ali se i dalje govori o mogućoj podršci za usvajanje sporazuma pri čemu se otvoreno računa i na podršku „Srpske liste".

Neprestane pozive da se podrži sporazum o demarkaciji upućuju najviši predstavnici Evropske unije i Amerike na Kosovu i Metohiji ukazajući na to kao jedinu prepreku viznoj liberalizaciji za separatiste sa KiM. Pozive, one zvanične u medijima, redovno prate i pozivi na borbu protiv korupcije, „pojačanih dokaza protiv organizovanog kriminala" ali i poboljšanje odnosa separatista sa Srbijom. Ovo nam, naravno, govori da demarkacija „nije samo crtanje linije po tlu" već mnogo više od toga.

„Cilj sporazuma o demarkaciji između Kosova i Crne Gore jeste da formalno ozvaniči granicu između ove dve zemlje, kao što je ranije postignuto između Kosova i Makedonije" pisala je pre tačno godinu dana Fiona Krasnići, menadžer za odnose s javnošću pri Britanskoj privrednoj komori. I dodaje, što je još važnije, da će „neizbežno sporazum o razgraničenju između Kosova i Crne Gore postaviti presedan za eventualni granični sporazum između Kosova i Srbije u budućnosti"!

Srpska javnost, kojoj vodeći mediji ovaj problem predstavljaju kao sukob od lokalnog značaja nema preciznu predstavu o tome šta se u stvari događa. To se ne može reći za srpske političare koji baš zbog toga tako vešto i uporno utiču da se ova situacija prikaže što bezazlenije, pa čak kao neka iz koje Srbi mogu da izvuku određenu korist... između ova dva stava javlja se procep u kome se nalaze članovi „Srpske liste". Ne isuviše zainteresovani za državne interese, ako im to ne puni džepove, smatraju da njihova odgovornost nije velika jer slede zvaničnu politiku Vlade Srbije, u ovom slučaju čak predsednika Aleksandra Vučića lično.

Sagovornik Magazina Tabloid, ekspert za Ustavno pravo, kome iz predostrožnosti nećemo objaviti ime radi zaštite od eventualnog progona, govori o odgovonosti „Srpske liste" da glasanjem u „Skupštini" albanskih separatista podrži porazum.

„To je suprotno Ustavu ali i Ustavnom pravu i pravnoj nauci uopšte. To znači da "Srpska" krši Ustav Srbije i takvim ponašanjem čini i krivično delo narušavanjem teritorijalnog integriteta i Ustavnog sistema Srbije. Takođe, priznaje Kosovo kao suverenu državu koja zaključuje međunarodne ugovore.

Uslov u vezi Trepče je najobičnija trgovina i namera da se zamažu oči da bi se pobeglo od suštine. Kao 'dobili smo deonice u Trepči' a trguje se suverenitetom države. Suprotno je i rezoluciji UN 1244 pa prema tome, "Srpska" krši i međunarodno pravo. Istovremeno legalizuje agresiju moćnih država, okupaciju i njihovo priznanje samoproglašene države.

Sve ovo je jasno Albancima a od deonica neće biti ništa jer je to suprotno Zakonu i Ustavu takozvanog Kosova. Tako će na kraju 'Ustavni sud' tzv 'republike Kosovo' odlučiti" objašnjava naš sagovornik.

U najmanju ruku je degutantan predlog da separatisti u Odboru ilegalno otete svojina države Srbije sada dodele tri mesta Srbima čime bi toliko negirana odluka o konfiskaciji bila legitimisana i prihvaćena. Takođe, medijima je tada direktor Kancelarije za KiM Marko Đurić izjavljivao da će Vlada Srbije zahtevati hitnu sednicu SB UN zbog kršenja Rezolucije 1244 na ovaj način, iako su se separatisti otvoreno na to spremali bar dve godine pre toga a da nije preduzeto ama baš ništa da se to spreči. Vlada nikada nije poslala zahtev Ujedinjenim nacijama za održavanje sednice čime bi zaštitila svoju i imovinu svojih radnika, tako je u stvari neskriveno ali i bez buke data jasna i puna saglasnost Vlade Srbije na ovu otimačinu. Upravo zbog toga ta tri mesta iz njihovog ugla mogu da izgledaju kao dobitak.

„To je maska. Stranke mogu da trguju u „Parlamentu" ali onda „Srpska lista" nema nikakve veze sa Srbijom i njenim Ustavom. Tako će se odgovornost svaliti na „Srpsku" a zvaničnici države Srbije će lako oprati ruke od učešća u tome. Sve je to igra kao i mnogo puta do sada" kaže naš sagovornik koji sve ovo gleda kroz prizmu Ustavnog prava.

„Postavlja se osnovno pitanje da li Vlada i Predsednik stoje iza "Srpske"? Ako stoje onda saučestvuju, ako ne stoje onda treba da učine ono što bi svaka normalna država učinila, moraju da se ograde od tzv 'Parlamenta' i od 'Srpske liste'.

Drugo je stranačko delovanje ali sada je državno pitanje koje se tiče suvereniteta Srbije. Ne može deo teritorije određivati granice države. To je mimo pravne logike. Država Srbija bi morala da saopšti da ne priznaje takve odluke.

To predstavlja postepeno priznanje države „Kosova" kao i toliko puta do sada. Ako prihvataš da odlučuje o granici onda je de fakto priznaješ kao državu. Ako je ne priznaje, Vlada Srbije mora da reaguje" kaže sagovornik Magazina Tabloid koji se takođe čudi i ovakvom ponašanju članova „Srpske liste" jer će sva krivica biti „prebačena na njih".

Nažalost, već je peta godina za nama da imamo prilike da se uverimo u to kako su se oni koji su prišli „Srpskoj listi" odrekli sebe, svog integriteta i dostojanstva. Jedino što oni žele da i vide jeste lična materjalna korist. Van tog okvira za njih ne postoji ništa drugo do pukog izvršavanja Vučićevih prohteva, ma kakvi oni bili. Ni malo ne osećaju da su oni ti koji svojim glasom, svojom rukom, daju pristanak i čine teško krivično delo i da nikakav pritisak na njih ne može pred zakonom da im pruži opravdanje jer ih u tome tehnički štiti sistem po kome bi morali da nadležnim organima prijave takvu nezakonitost ili da prosto obiju da saučestvuju.

„Treba im reći da će oni biti glavni krivci a svi ostali će se izvući. 'Nisu organi Srbije odlučivali, to oni sa Kosova, oni najbolje znaju tamo žive. To što smo ih politički podržavali to je druga, politička, stranačka stvar, ali oni odlučuju' već je uobičajen način vlasti Srbije u odricanju od odgovornosti. O, kako će im se ta podrška izmaći oni i ne sanjajuju. Život je duži od mandata!" kaže naš sagovornik.

„Srpska lista" je od svog nastanka deo mehanizma za zaokruživanje albanske nezvaisnosti kome zapravo čine pogon. Pojedinačno, strah od nemoći pred životom sa kojim ne bi znali šta da čine polupismeni i za pošten posao nesposobni, sprečio bi svakoga od njih da napusti tu skupinu. Ovo nije cinizam ni uvreda, ovo se već desilo pre tačno godinu dana kada je sa mesta separatističkog ministra za lokalnu samoupravu smenjen Ljubomir Marić. Vest o smeni ga je zatekla u prostorijama Trepče. Kao pokošen je pao u nesvest da ni uobičajeno šamaranje i polivanje vodom nisu uspeli da ga povrate. Uplašeni, ljudi oko njega su pozvali hitnu pomoć i tek kada kada je dežurna ekipa Doma Zdravlja u Zvečanu stigla i intervenisala, on je opet došao sebi. Isto bi se dogodilo i ostalima. Zbog toga ćute, trpe i trpaju u svoje džepove.

Sa koliko rezona to čine dokazuje Aleksandar Spirić, predsednik višegodišnjeg privremenog organa opštine Kosovska Mitrovica po srpskom sistemu koji je u ovom gradu kupio stanove i spajanjem sebi oslobodio gotovo čitav sprat zgrade dok istovremeno na putu ka zubinom Potoku gradi „ranč", prostranu stambenu zgradu sa svim pratećim objektima koje srpsko seosko domaćinstvo odlikuju. Prosto veruje da će ostatak života provesti bez ikakvog pozivanja na odgovornost bez obzira na veličinu izdaje u kojoj je učestvovao i učestvuje.

Izlazak iz tog kruga oni vide kao prolazak glavom kroz omču preko ivice provalije. Nije za verovati da bi članovi „Srpske liste" ovo hteli, mogli i smeli da razumeju opasnost sa kojom se suočavaju i zločin koji čine.

Odlazak bilo koga od njih ne bi promenio ništa u politici čiji je kurs već odavno zauzeo Aleksandar Vučić koji povlači sve konce, bolje reći mrsi ih, srpskoj državi. „Srpska lista" je tu da izvršava naređenja koja preko svojih ljudi izdaje Vučić.

Od najvećeg uticaja na terenu je svakako Milan Radojičić koji je nakon hajke koja je protiv njega pokrenuta u nekim medijima posle ubistva Olivera Ivanovića, „prekomandovan" u Beograd gde čeka dalja uputstva ali se ovako važan zadatak nije imao kome drugom poveriti te je ovih dana opet boravio na Kosovu i Metohiji.

Albanska štampa sa KiM piše da se takozvani „zamenik premijera i ministar spoljnih poslova" u separatističkoj „vladi", Bedžet Pacoli, sastao sa Milanom Radojičićem u svojoj „rezidenciji" u Ajvaliji nadomak Prištine. Ti mediji takođe dodaju da je Radojičić „onaj pravi" koji može da ubedi poslanike „Srpske liste" da podrže sporazum o demarkaciji.

Ovo prenosi portal „Gazeta ekspres" koji je naveo i uslove pod kojima bi to moglo da se dogodi što je i sasvim izvesno, ukoliko separatisti procene da je ponuda za njih prihvatljiva o čemu ne moraju javno da govore. Ako je Radojičić taj koji vode ove pregovore onda je i sasvim izvesno da će se to desiti jer on predstavlja iskazanu spremnost Aleksandra Vučića na taj korak koji ne samo da ne bi bio prvi u tom smeru već možda ne ni najveći.

Naime, najkritičniji momenat u ovom procesu bio je izbor Ramuša Haradinaja za tzv „premijera" Kosova što je bio jedini način da se sa mrtve tačke opet pokrene proces ratifikacije sporazuma. Da Ramuš Haradinaj nije dospeo na mesto „premijera" iscepkana separatistička vlada ne bi mogla da izađe iz krize, iznova bi padala i ponavljala kvazi-izbore što bi moglo ne samo da u nedogled oduži zaključenje „demarkacije" već i da pred svetom pokaže nesposobnost kosovskih Albanaca da vode ono što vole da nazivaju „državom". Krah njihove vladavine u takvim uslovima doveo bi do istorijske prednosti srpske strane u odnosu na njih i svetu bilo bi neminovno da uvidi koliko je pogrešno bilo podržavati ovu pro-evropsku plemenski organizovanu zajednicu mafijaških bosova i ratnih zločinaca.

Metodom „usta na usta" Vučić je glasovima „Srpske liste" doveo neosuđenog ratnog zločinca, Ramuša Haradinaja, na mesto „premijera", omogućio formiranje vlade kosovskih separatista i pokretanje usvajanja sporazuma o ratifikaciji sa mrtve tačke. Zašto sada ne bi i digao ruku u znak pristanka kada je već oživeo mrtvaca upravo sa tim ciljem?

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane