Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Region

Hrvatska: poput Todorića u Londonu, kriminalci u Zagrebu otkriveni ali nedostupni

Zapisi iz mrtvog doma

Zbog čega Hrvatska, nakon ratnih razaranja, divljačke privatizacije, pljačke državne imovine i visoke cijene koju je platila zbog ulaska u Europsku uniju, još uvijek ne može da se oslobodi svoje korumpirane vlasti, ratnih profitera, zatrovanih međuljudskih odnosa i socijalnog beznađa koje postoji u većem dijelu populacije? Na ovo pitanje, odgovara Vjekoslav Škreblin, dopisnik Magazina Tabloid iz Zagreba, naglaskom na činjenicu da krivci za takvo stanje imaju i ime i prezime i vioke državne funkcije ili su vlasnici finansijskih imperija.

Vjekoslav Škreblin

Više nema nikakve sumnje kako Republikom Hrvatskom vlada organizirani kriminal. Znamo to odavno ali korumpirani režim služi se svojom logistikom koja grozničavo prikriva ovu stravičnu činjenicu. Tu su mediji preuzeli primat...O svemu će pričati, o svemu će analizirati samo da zaštite kriminal i kriminalce na čelu Republike Hrvatske. Beskrupuloznost pripadnika HR režimske logistike postala je svakodnevnica. Naime, svaki dan se događa kriminal koji čine pripadnici HR državne mafije. Svejedno je pri tome da li se kriminalci primarno bave politikom, gospodarstvom, sigurnosno - policijskim poslovima. Diplomacijom. Da, potpuno je svejedno da li kriminalci ordiniraju u zdravstvenom ili kulturnom sektoru ili možda rade u sportu.

Kada netko od pripadnika takve zločinačke organizacije načini kazneno djelo koje se ne može sakriti pred javnošću, tada se uključuje logistika koja umanjuje značaj i veličinu kaznenog djela. Ako se pak radi o velikom i očitom kaznenom djelu, onda se zakonom sile takvo kazneno djelo javno prešućuje. Institucije se ponašaju kao da se takvo kazneno djelo nije niti dogodilo...Tako djeluje hrvatska državna mafija. U tom slučaju, počinitelje štiti Ustav, Zakoni, Policija, Pravosuđe. Javna šutnja!

Neka kazneni djela već smo spominjali i na ovim stranicama. Prodaja INE kršenjem "Zakona o prodaji INI - nih dionica"...

Tu je u samom startu načinjen "biznis" u visini 500 milijuna eura. Zatim poznata "Linićeva lista poreznih dužnika" koja je oprala na stotine i stotine milijuna kuna, eura, dolara...Višestruka cijena izgradnje autoputa već godinama se kao turske serije vuku sudskom i javnom scenom. Posljednji "incident" državnih kriminalaca načinio je nesretni bivši general hrvatske vojske, ratno profitersko pseto a današnji ugledni biznismen Ivan Čermak.

U opasnosti sam da postajem naporan čitateljima jer ga spominjem u mnogim osvrtima na ovim stranicama, međutim, taj bivši monter centralnog grijanja zaista pretjeruje u svojim kriminalnim radnjama i svojim načinom "poslovanja". Naime, prije neki dan se jedna cistjerna, njegovoga na kriminalu osnovanog poduzeća, puna otrovnih sastojaka, prevrnula na cesti. Materijal je iscurio, zemlja ga je popila. Sve se to događalo nekoliko stotina metara od vodocrpilišta pitke vode kraj Slavonskog broda. Jasno, voda za piće je bila tim činom zagađena i postala je štetna po zdravlje ljudi i svih živih bića. Dva dana je državna mafija krila taj događaj. Dva puna dana je oko 160 tisuća ljudi (i stoka koja se napaja istom tom pitkom vodom) konzumiralo ovako zagađenu vodu.

Tek treći dan su naši mediji objavili kako je CRODUX - ova cistjerna svojim sadržajem otrovala crpilište - bunar pitke vode. Šteta se nije mogla prikriti jer Čermakovi "stručnjaci" nisu nikako mogli sanirati posljedicu havarije cisterne. Mafija je procijenila da bi ljudi i stoka počeli masovno oboljevati i morala je državna mafija obavijestiti ljude o zagađenju pitke vode...Objaviti ovaj nezapamćeni "incident"...Ljudi su gnjevni, očajni, djeca uplašena a majke u očaju. Em je već ranije zatrovan zrak zbog rafinerije nafte u Bosanskom brodu, em im zemlju truju otrovnim zaprašivanjem nekog MONSANTE - a, a sada im je CRODUX - ovo ratno profitersko pseto zatrovalo i vodu.

Očito, ne radi se niti o kakvom pojedinačnom incidentu već o sustavnom tjeranju Slavonaca sa rodne grude. Tamo je preostalo jos nešto djece i staraca jer je radno sposobno stanovništvo pobjeglo u bijeli svijet, kako bi mogli zaraditi za kakav-takav pristojni život... Paradržavna tijela - RH-mafija, brani svojeg pripadnika Ivana Čermaka da je baš njegov CRODUX odgovoran za ovu ekološku katastrofu. Međutim, događaji i uzročno-posljedična zbivanja su neumitna i surova po debeljuškastog generala veterana HR vojske... Ova situacija u RH je dodatno ogorčila i Mirka Filipovića zvanog CRO COP, globalno poznatog sportaša ali i bivšeg saborskog zastupnika iz kvote terorističke organizacije zvane Socijaldemokratska stranka-SDP.

Jasno, čim je Mirko Filipović shvatio kako je postao reklamno ime ovoj režimsko-banditskoj organizaciji, otkačio se od kriminalaca te nastavio na pošten ali na doslovce krvavi i surovi način sticati i gomilati svoje bogatstvo. Kako ne bi ispalo da samo ja kao kuhar otvoreno i argumentirano prozivam HR državne kriminalce, pobrinuo se ovih dana i Mirko Filipović u razgovoru za jedan poznati HR režimski portal. U svojem intervjuu iznosi činjenice koje su se do sada javno i redovito prešućivale...Našim čitateljima prenosim dio tog razgovora: "...Svjestan sam da ne mogu puno toga promijeniti, ali ne mogu ni šutjeti. Kada odem u Slavoniju, duša me boli. Ljudi su otišli, jedva smo skupili jedan razred u osnovnoj školi u Privlaci. Politika ne daje rješenja. Nekima je rat bio brat, obogatili su se, a uzimaju i danas uz podršku politike. Dok su neki gubili kuće, neki su se obogatili kao knezovi. To je bio početak. Hrvatska na jednog zaposlenog ima jednog umirovljenika i uporno povećava proračun. Da nam Švicarci otvore državni trezor, mi bismo i to razjebali. Pa zar ne postoji barem jedan političar koji je spreman donijeti nepopularne mjere i pomiriti se s tim da ga više neće izabrati?

Postoji li barem jedan koji je to spreman učiniti da pomogne svojoj zemlji? Neće pobijediti na idućim izborima, ali zar je to važnije od zemlje koja umire?...Lijepo je biti saborski zastupnik. Znaš li što je još ljepše? Po drugi put biti saborski zastupnik. Osobno nemam ništa protiv nikoga, ali ostao mi je u sjećanju Tihomir Jakovina. Čovjek je vodio propalu firmu i to je bilo dovoljno da postane ministar. Jednom je na TV-u rekao da nema love za poticaje i to je bilo sve od njega. Takvima je politika dala sve... Kakvi poticaji uopće? Hrvatska je mlade ljude potjerala u mirovinu, a tko će raditi za njih? Razumijem ljude koji su prošli Vukovar i druga bojišta, to su strahote. Počasti i povlastice zaslužuju samo oni koji su bili u direktnom okršaju s neprijateljem. Zar je netko zaslužio počasti jer je u ratu radio svoj posao u toplom uredu, a rata nije vidio? Ja sam svoju mirovinu osigurao, ali ne može mi biti dobro ako ljudi oko mene nestaju. Želim živjeti ovdje, želim da ljudi budu sretni, a ne da ih gledam kako kopaju po kontejnerima. Djeca u školi su gladna. Zašto naši biskupi ne dižu glas? Svako dijete zaslužuje sretno djetinjstvo. Duša me boli. Briga me što ljudi misle da se pretvaram, ali ja kod kuće gledam svoja dva pilića i razmišljam...Da je moje dijete gladno, išao bih se boriti s bengalskim tigrom. Ne mogu zamisliti kakav je život ljudi koji su gladni. Pomažem i volio bih da mogu pomoći svima...Netko će reći da nisam opravdao angažman. Kod nas je politički sistem posložen na način da angažman nije opravdao nitko. Sve odluke donose se izvan sabora, konkretno u stožeru vladajuće stranke. Svejedno je tko je na vlasti, princip je isti. To je šalabahter demokracija...

Tko kaže da se opraštam? Ne znam više kako da objasnim. To je ljubav. Oprostio sam se tisuću puta, ali što da radim...Ne mogu bez svoje ljubavi. Ljudi me percipiraju kao nekog snagatora, ali i ja imam strahove. Ne bojim se fizičke boli, ali se bojim nekih drugih stanja. Porazi su najgori dio. Nema popišanijeg osjećaja od onog kad izgubiš borbu. Nakon svakog poraza sam se osjećao jednako popišano. U nijednom sportu poraz ne pada tako teško kao u borilačkom. Prebiju te, ležiš na podu, krvariš, sramiš se. Osjećaš se bijedno. Treba dugo vremena da se oporaviš. Kod mene to traje do prve iduće pobjede..."

Osjećaj poraza je gorak, kako Mirko Filipović tvrdi. Poglavito kada shvatiš kako je šačica protuha i kriminalaca temeljne ljudske vrijednosti za koje si se borio i za koje se svakodnevno zalažeš pretvorila u svoju suprotnost.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane