Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Stav

PKB

Branko Dragaš

Nastavlja se rasprodaja Srbije. Privatizacija je smišljena od strane neoliberalnih ideologa da se unište nacionalni resursi država i da se multinacionalne korporacije pojave kao vlasnici prezaduženih nacionalnih država.

Mlađi čitaoci se ne sećaju, ali želim da ih naučim, a starije čitaoce da podsetim, da je 2001. godine krenula privatizacija u Srbiji sa brutalnom prevarom države i građana pod parolom "Početak za imetak!"

Sukobio sam se odmah na početku te godine sa Đinđićem oko banditskog zakona o privatizaciji, koji će se završiti potpunom rasprodajom nacionalnih resursa i stvaranjem kaste novobogataša od političara i tajkuna, koji su i izbacili ovu sramnu parolu - Početak za imetak, koja je ogolila njihove namere da prevare i opljačkaju građane Srbije.

Genijalnost Đinđićeve privatizacije je bila u tome da se društvena i državna preduzeća prodaju po knjigovodstvenoj vrednosti upisanog kapitala, koje su bile stare i do deset godina, da se ne vrši nova procena kapitala, ako se, pak, i vrši onda su to radile za velike pare odabrane kuće bliske vlasti koje su značajno umanjivale vrednost kapitala i tako omogućavali biranim kupcima da, kreditom iz banke, kupe u bescenje društvena i državna preduzeća i da ih rasprodaju, vrate kredit i tako krenu u nove privatizacije.

Taj sistem organizovane pljačke smo nazvali tunelovanje. Karakteristika ove privatizacije, nezabeležene u istoriji postojanja tržišta, da se preduzeće, tako umanjene vrednosti, prodaje po početnoj ceni od 20% od te knjigovodstvene vrednosti. Na moje pitanje Đinđiću zašto svoj stan u centru Beograda ne prodaje po početnoj ceni od 20% od tržišne vrednosti i gde to ima na tržištu da prodavac hoće da dobije što manje novca za onu robu koju prodaje, nije bilo nikakvog odgovora.

Shvatio sam da je na delu velika pljačka države Srbije i njenih građana i poslednje nedelje februara 2001. godine sam napustio taj prevarantski model i postao jedan od prvih i najvećih kritičara tog neoliberalnog modela šok terapije i operacije bez anestezije.

Interesantno da još nema uopšte knjige o privatizaciji u Srbiji od 2001. godine do danas i ako neki mladi ekonomisti, samo njima verujem i njima se obraćam, žele da se bave tom temom, spreman sam da im pomognem, jer je istorijski važno da se uradi takva jedna obimna studija organizovane pljačke države i naroda. Šta se danas u tome promenilo? Ništa. Bilo ko da je na vlasti, oni nastavljaju da na isti način rasprodaju nacionalne resurse, jer cilj te rasprodaje je da se dodvore svojim gazdama van zemlje koji ih drže na vlasti i da se uzme dobra provizija iz ove pljačke, koja će političarima na vlasti i njihovim tajkunima da donesu dovoljno novca da obezbede svoje praunuke. I to je sama suština privatizacije u Srbiji.

Najbolji primer funkcionisanja svake vlasti se ogleda na pokušajima da se privatizuje najveći poljoprivredni kombinat u Evropi - PKB Korporacija. Evo, ovo je četvrti put da pokušavaju da prodaju PKB i moj četvrti pokušaj da probudim građane Srbije, posebno Beograđane, da ustanu u odbranu PKB i da ne dozvolimo ovom Dramoserovom kriminalnom klanu da to urade.

Kada su žuti kriminalci hteli prvi put da prodaju PKB i kada su se sindikati pobunili i zamolili me da im besplatno pomognem u pokušaju da se odupremo nameštenoj prodaji PKB-a, zvali su me sve tadašnje opozicione partije, računajući i radikalnog Dramosera, ulagivali mi se i molili me da stručno nastupim u javnosti i pokažem svu štetnost prodaje PKB-a.Uspeli smo, zahvaljujući čvrstoj odluci sindikata da brane svoju kompaniju po svaku cenu i mojim analizama sam pokazao da PKB mnogo više vredi nego što ga prikazuju u knjigama.

Danas ne vidim tu želju i snagu sindikata da odbrane PKB Korporaciju.U junu mesecu 2007.godine održali smo konferenciju za medije i tada sam prvi put u javnosti obelodanio da je moja procena kapitala da PKB Korporacija te godine vredi - 648.984.303 evra.To je bilo veliko iznenađenje za javnost, jer je vlast širila laži, što je uvek u privatizaciji radila, da je kompanija prezadužena, da se raspada i da treba što pre da se proda. Moja procena kapitala je bila 10 puta veća od cene po kojoj su tajkuni hteli da preotmu kompaniju.

Danas velizdajnička vlast prodaje PKB po početnoj ceni od 104 miliona evra.To je 17% od procene kapitala iz 2007.godine.Šta se dogodilo u poslednjih deset godina od procene koju sam tada napravio? Cena poljoprivrednog zemljišta u okolini Beograda je dvostruko skočila i cene oranica nastavljaju da skaču, tako da će se, za nekoliko godina, cene poljoprivrednog zemljišta na velikim površinama izjednačiti sa cenama u EU. Zašto onda prodavati PKB? Pre nego što iznesem zvanične brojke iz bilansa Korporacije, moram ovde, po ko zna koji put, da razbijem laži neoliberalnih talibana i njihovih mucavih analitičara i novinara, koji nam već dve decenije uporno pričaju kako država nije dobar vlasnik i da se zato mora izvršiti privatizacija.

Kada tim neznalicama navedem niz kompanija u svetu koje su u većinkom državnom vlasništvu, od telekomunikacije, šećerana, naftnih kompanija pa sve do energetskih kompanija, kada im pokažem da je privatizacije u Engleskoj uništila rudarstvo a u Kaliforniji prenos električne energije, oni krešte kao papagaji i dalje ponavljaju svoje promašene neoliberalne mantre. Posebno je debilno kada politički vrh države to ponavlja i kažu kako država nije dobar gospodar u državnim preduzećima, pa ako ne znaju da upravljaju državnim preduzećima, koji su mnogo niži sistem za upravljanje, kako onda vode državu, koja je mnogo viši i teži sistem za upravljanje.

Kapital PKB-a je u bilansima 48,824 milijarde dinara sa 31.12.2017.godine ili 417,299 miliona evra. Kapital je smanjen jer dve godine za redom kompanija pravi gubitke u 2016 -1,244 milijarde i u 2017-2,358 milijardi dinara, što je uobičajna praksa uoči privatizacije da se pokaže da firma ne može da posluje i da treba da se privatizuje.

Ako PKB u knjigama vredi 417,299 miliona evra, zašto je početna cena za njegovu prodaju 104,5 miliona evra? Kakva je ovo nakaradna tržišna logika? Obaveze su : dugoročne -2,811 milijardi dinara, odložene -3,732 milijarde dinara i kratkoročne 6,774 milijarde dinara ili ukupno 13,317 milijardi dinara ili 113,82 miliona evra.

Obrtna imovina je, takođe, smanjena sa 3,804 milijarde dinara na 3,453 milijarde dinara. U preseku obrtne imovine sa ukupnim obavezama, Korporacija ima debalans od 84,307 miliona evra. Poslovni prihodi se smanju ju sa 4,708 milijardi u 2016.godini na 3,994 milijarde u 2017.godini.U izveštaju Revizora piše: "...Zaključkom Vlade broj 023-12852/2017 od 28. decembra 2017. godine preporučuje se nadležnim državnim organima da ne izdaju naloge za blokadu računa, odnosno ne sprovode postupak naplate svojih potraživanja kao i da povuku sredstva obezbeđenja koja dospevaju na naplatu prema Društvu najkasnije do 31. decembra 2018. godine. Obaveze prema državnim poveriocima na dan 31. decembar 2017. godine iznose RSD 6.055.403 hiljada."

Pošto polovinu svih obaveza otpadaju na državne obaveze, onda bi oporavak Kompanije mogao mnogo brže da se ostvari, naravno, pod uslovom da se smeni kompletan menadžment, postavljen partijskim direktivama, koji je samo za dve godine napravio gubitak od 30,786 miliona evra.Zašto takav nesposoban menadžerski tim nije odmah smenjen? Zašto su odložene državne obaveze do kraja ove godine? Zašto su pali poslovi prihodi u 2017.godini za 16%? Zašto su poslovni rashodi u istoj godini povećani za 15,89%? Kakvo je ovo poslovanje najveće poljoprivredne korporacije u državi? Za koga se sprema privatizacije PKB-a? Zašto se PKB zadužio od 2013 -6,88 milijarde dinara do 2017 -13,313 milijardi dinara? Zašto politička garnitura na vlasti je to dozvolila? Koja su rešenja?

Ponavljam rešenja koje sam izneo pre deset godina. Predlažem da se PKB Korporacije privatizuje na sledeći način: 51% država Srbija, 15% svi građani Srbije koji imaju državljanstvo, % za radnike i penzionere PKB na osnovu godina radnog staža i % prodaje akcija na Berzi građanima Srbije , tako da niko od povezanih lica nema više od 2% akcija.Tako će nastati mešovita korporacija u kojoj političari neće moći ništa da odlučuju, jer će 49% kapitala PKB Korporacije biti privatni kapital koji će potpuno kontrolisati poslovanje Korporacije.

Kada se ovako izvrši privatizacija, onda se postavlja poslovodstvo kompanije na javnom konkursu na kome mogu da učestvuju i stranci i bira se najbolji menadžment, koji će pristati da radi na proviziju od realizacije Korporacije koja će praviti profit, umesto što sada pravi gubitke.Kako se otarasiti dugova

Rekao sam već da je debalans između obrtne imovine i obaveza 84, 307 miliona evra. U avgustu 2014. godine napisao sam tekst da je 5 ha zemljišta oko mosta „ Mihailo Pupin" prodat kao građevinsko zemljište po ceni od 67 evra/ m2 ili 670.000 evra po ha. Kako na tom mestu ima još 300 ha građevinskog zemljišta to se prodajom može dobiti 201 milion evra.

Pored ovog građevinskog zemljišta, PKB još 1.132 ha građevinskog zemljišta i na tom zemljištu može da nađe investitora za zajedničko ulaganje ili, ako nema bolje rešenje, da proda i tako obezbedi dovoljnu likvidnost za svoje razvojne poslovne aktivnosti. Kako je ukupna zaduženost PKB Korporacije 113,82 miliona evra, prodajom 300 ha građevinskog zemljišta za 201 milion evra, mogu da se vrate svi dugovi i da pretekne 87 miliona evra za razvoj kompanije.

Ako se proda i preostalih 1.132 ha pod istim uslovima Korporacija dobija - 758.440.000 evra, što ukupno čini samo u građevinskom zemljištu 959.440.000 evra. Ako na ovu cifru dodamo moju procenu iz 2007. godine od minimum 650 miliona evra, onda je to vrednost Korporacije od najmanje 1,6 milijardi evra. Zašto se Korporacija koja vredi najmanje 1,6 milijardi evra prodaje za 104,5 miliona evra? To je ključno pitanje koje svaki građanin, koji pročita ovaj tekst, treba da postavi?

Zašto tako moćnu i vrednu kompaniju da prodajemo u bescenje? Posebno ističem ovde ideju, koju sam pre nekoliko godina prvi put objavio, da PKB Korporacija ovim novcem može da kupi IMLEK i sve one kompanije koje su nekada bile u sastavu PKB-a i koje mogu ponovo da se vrate u vlasništvo Korporacije. Znači, umesto da se rasproda PKB , nudim opciju da PKB Korporacija postane najveći investitor i najveći izvoznik agrarnih proizvoda na Balkanu. Ne verujete?

Dajte da napravim tim koji će sprovesti ovu strategiju i doneti veliki novac državi, radnicima i svim akcionarima. E, to je privatizacija u kojoj svi dobijaju, kompanija se uvećava i postaje veliki igrač na svetskom tržištu.

Šta će da uradi većinski vlasnik? Kada uzme PKB za male pare, napraviće dve kompanije, jedna sa građevinskim zemljištem i druga sa osnovnom poljoprivrednom proizvodnjom kompanije. Na taj način će razdvojiti kapitale i prodaće građevinsko zemljište i uzeti 959,440 miliona evra , a onda će PKB preprodati nekome velikom poljoprivrednom koncernu i zaraditi minimum 650 miliona evra.

Naravno, svi politički akteri koji budu omogućili ovu privatizaciju imaće svoje lične interese u predstojećoj privatizaciji. Veliki novac je u igri, a kada je veliki novac u igri, onda su veleizdajnici na sve spremni. Njih interesuje samo novac.

Državu su potpuno upropastili i sada rasprodaju ono malo što je preostalo. Kako ih sprečiti u ovoj novoj pljački? Tri puta sam uspeo jer su sindikati bili odlučni da ne daju svoju kompaniju. Sada tu odlučnost ne vidim. Ili možda ja nisam dobro obavešten.

Zašto ćute Beograđani? Zašto ćute građani Srbije? Da li će tu ispred našeg nosa da se dogodi još jedna privatizaciona pljačka? Da li smo toliko svi uplašeni da niko nema hrabrosti da vikne : STOP PRIVATIZACIJI PKB KORPORACIJE!

Nudim koncept koji je najbolji za državu, radnike i građane Srbiji. Izazivam sve preplaćene eksperta na crtu. Izađite ako smete! Objasnite zašto svoj stan ne prodajete po početnoj ceni od 20% od tržišne vrednosti stana. Građani jesu apatični i razočarani, ali nisu glupi. Građanima poručujem, ustanite i uzmite svoju imovinu! Gazdujte vašom imovinom!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane