Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Ekološki genocid

Male hidroelektrane: beznačajna energetska korist i nemerljiva ekološka šteta

Tajkune treba staviti na visoki napon

Aleksandar Vučić svu državnu imovinu doživljava kao svoj ratni plen, zato je kreirao savršen mehanizam za eksploataciju prirodnih resursa. Odmah po dolasku na vlast, zakone i propise uskladio je s poslovnim interesima svojih kumova, saradnika i ostalih investitora koji su se upustili u biznis s obnovljivim izvorima energije. Table s natpisom "opšta opasnost" pobodene su na zemljanim putevima, kojima se stiže do jezera Zaovine u Nacionalnom parku "Tara". Ispuštanje vode pokrenulo je klizište, koje je uništilo dvadesetak kuća, razrovalo puteve i pokidalo električne vodove. Ekološki genocid Vučićeve klike košta skoro 100 miliona evra, koliko im se isplaćuje sa računa EPS-a, a to, ustavri, plaćaju građani, kroz cenu svakog kilovata.

P. Popović

Kuće, vikendice i brvnare u zaseoku Donji Mandići potpuno su devastirane, život meštana je ugrožen, ali predstavnici vlasti i državnih institucija kažu da nema problema. Premijerka Ana Brnabić tvrdi da niko nije kriv za ovu katastrofu," u tom kraju klizište je nanosilo štetu i 1995. godine, pa se niko nije bunio, a sad je oštećeno samo dvadesetak objekata koji nisu bili legalizovani". Mikajilo Zlojutro, direktor za proizvodnju električne energije u Drinsko-limskim hidroelektranama, kaže da je kota jezera oko 20 metara iznad dozvoljenog minimuma i da nije bilo izvlačenja vode iz Zaovina. Nije objasnio da li je voda, možda, naprosto isparila. Dragić Karaklić, direktor Nacionalnog parka "Tara", smatra da "o tom slučaju ne treba izveštavati kao da je apokalipsa", jer zbog toga turističke organizacije otkazuju aranžmane, što stvara štetu. I lokalni političari ljute se na meštane koji kukaju zbog uništene imovine i svojim nezadovoljstvom kvare lepu sliku o vladavini Srpske napredne stranke. Na udaru režimske kritike našao se i prof. dr Jovan Mandić, koji ukazuje na političko-poslovnu pozadinu ovog slučaja.

Mandić ističe da je akomulaciono jezero na Tari formirano kao rezervni izvor energije i da se koristi isključivo prilikom većih incidenata u sistemu Elektro-privrede Srbije.

- Upotreba ove hidroelektrane za redovnu proizvodnju je zločin. U slučaju ispada većeg izvora došlo bi do totalnog raspada sistema. Rizik je preveliki, što pokazuje da se radi o krajnje neodgovornom nalogu iz centrale EPS-a, koji je motivisan namerom da se struja proda stranom kupcu. Kao najveća državna tajna kriju se podaci da proizvodnja električne energije u termoelektranama nije na potrebnom nivou, zbog čega se angažuju hidroelektrane koje nemaju potreban dotok vode, pa se prazne zalihe. U EPS-u kažu da TE ne rade punom snagom, jer nema dovoljno uglja na deponijama. Ako je to tačno, nije dovoljno smeniti neke direktore, već ovo stanje treba proglasiti kao sabotažu i pohapsiti sve odgovorne funkcionere. Imam saznanja da se EPS namerno dovodi do kolapsa, kako bi ga neki "sposobni biznismeni" otkupili za sitne novce i "spasili", posle čega bi usledilo drastično povećanje cene struje - tvrdi profesor energetike Mandić.

Aleksandar Vučić svu državnu imovinu doživljava kao svoj ratni plen, zato je kreirao savršen mehanizam za eksploataciju prirodnih resursa. Odmah po dolasku na vlast, zakone i propise uskladio je s poslovnim interesima svojih kumova, saradnika i ostalih investitora koji su se upustili u biznis s obnovljivim izvorima energije.

Propisi koje vlast nije mogla da promeni, naprosto su ignorisani, što je omogućilo zloupotrebe u zaštićenim parkovima prirode. U naseljima gde su meštani protestovali zbog ugrožavanja životnih uslova, vlast je angažovala policiju i privatne batinaške horde. U Rakiti i selu Topli Do, jedni pored drugih patrolirali su uniformisani policajci i tetovirani huligani s bejzbol palicama. Za sedam godina vladavine Srpske napredne stranke ekološkom sistemi Srbije naneta je nesaglediva šteta. Pri tom, cenu tog zločinačkog projekta plaćaju svi građani.

Vlada Srbije je Zakonom o energiji iz 2014, zatim i Uredbom iz 2016. godine, dok je na njenom čelu bio Vučić, obavezala sve potrošače da plaćaju 0,093 dinara po kilovat času kao "nadoknadu za subvencionisane proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora". Elektroprivreda Srbije je u poslednjih šest godina isplatila oko 70 miliona evra subvencija kompanijama koje proizvode struju iz malih hidroelektrana.

Ekološki genocid ima duboke korene. Kompanija Energoprojekt je još 1985. godine napravila 30 projekata za mini hidroelektrane, ali njihova izgradnja je stopirana zbog ratnog raspada SFRJ. Ideja je oživela 2006, kad je Evropska unija otvorila fond za podršku proizvođačima energije iz obnovljivih izvora. Tri godine kasnije vlada Demokratske stranke i Socijalističke partije Srbije usvojila je "nacionalni plan", kojim je predviđena izgradnja 856 MHE, koje bi trebalo da proizvode 27 odsto energije. Pravi atak na prirodu izvršen je u maju 2013, kad je tadašnja ministarka energetike Zorana Mihajlović uručila Sporazum o međusobnoj saradnji predsednicima 17 opština, koje su dobile dozvolu za gradnju malih hidroelektrana na ukupno 317 lokacija. Najbogatija ponuda je bila u opštini Tutin, koja je obezbedila dozvole za 57 MHE. U Ivanjici je rezervisano 46 lokacija, u Prijepolju 20, a na Staroj planini, u opštinama Pirot, Zaječar, Knjaževac i Dimitrovgrad, ukupno 58.

Zorana Mihajlović je tada predstavila plan koji se sastojao samo od poluistina i brutalnih laži. Ministarka je navela da te investicije vrede oko 500 miliona evra, da će 317 MHE biti izgrađeno "u naredne dve do dve i po godine" i da će obezbediti oko hiljadu novih radnih mesta. Danas, posle šest godina, izgrađeno je 110 MHE, koje ne vrede ni 50 miliona evra, a većina ima samo po jednog radnika.

Minimalne investicije i maksimalan, unapred dogovoren, profit privukli su pažnju mnogih biznismena. Najveći deo kolača prigrabili su tajkuni iz Vučićevog okruženja, predvođeni njegovim kumom Nikolom Petrovićem. Preko Petrovića povezane su i firme njegovih partnera Dragana Klisure, Nenada Mihajlovića, Bojana Milovanovića, Dragana Tanaskovića, Nebojše Tomaševića, Nenada Kovača, zvanog Neša Roming, a tu je i Vera Ristić, tašta Novaka Đokovića. Dok Vera učestvuje u ekološkom genocidu u Srbiji, njena ćerka Jelena objavljuje fotografije na kojima grli drveće u Dominikanskoj Republici, željna sjedinjavanja s prirodom. U tom biznisu širi se i Miloš Pandrc, pripadnik klana Darka Šarića. Još dok je bio u zatvoru, gde je služio kaznu za šverc droge, Pandrc je postavljen za zastupnika firme koja iz izgradila MHE Virovci u Bosilegradu, za koju se tvrdi da je nezakonito dobila građevinsku dozvolu. Dobro zarađuje i Igor Braunović, bivši direktor JP Srbijašume, poznatiji kao zet Ivice Dačića.

Kasta nedodirljivih tajkuna obogatila se na "pogrebnim preduzećima", kako ekolozi nazivaju mini hidroelektrane. Iako Milovanović, vlasnik kragujevačke firme W&W Energy, tvrdi da se novac, uložen u taj posao, vraća za 8 do 12 godina, izveštaji EPS-a pokazuju da im je, samo u periodu od 2013. do 2017, isplaćeno tačno 58.873.082,11 evra. Struja, proizvedena u MHE, košta 10-14 evrocenti po kilovat času, što je za 50 odsto više od električne energije iz termoelektrana ili pravih hidroelektrana.

- U MHE proizvodi se mala količina energije, beznačajna za privrednu aktivnost. Ona može da se isplati samo uz podsticajnu otkupnu cenu, koju moraju da dotiraju sva srpska domaćinstva. Svi mi plaćamo da bi nam neko upropastio reke. Male hidroelektrane proizvode malu korist i ogromnu ekološku štetu. Kad se zahvati voda, pa se nekoliko kilometara vodi kroz cevi, da bi bila puštena kroz turbine i vraćena u vodotok, ne produkuje se nikakvo zagađenje, ali odvođenje vode potpuno uništava život, odnosno vrši ekocid u tim vodotocima - tvrdi dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu Ratko Ristić, koji je s grupom kolega priredio studiju "Male hidroelektrane derivacionog tipa: beznačajna energetska korist i nemerljiva ekološka šteta".

Zbog te, ali i nekoliko studija koje su uradile određene evropske ekološke organizacije, srpsko Ministarstvo za zaštitu životne sredine najavilo je promenu strategije proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Zasad, umesto državnih institucija, izgradnju MHE u nekoliko slučajeva uspeli su da spreče pobunjeni građani u Rakiti i Paraćinu. Na insistiranje Rumunije, zaustavljena je gradnja MHE na kanalu Jaruga, koji se kod Bele Crkve uliva u reku Neru. Firma "Hidro Sporea Živojin" počela je radove iako nije imala dozvole. To nije smetalo srpskim, ali jeste rumunskim vlastima, koje su izvršile pritisak i spasile zajedničku reku.

Nažalost, Rumuni ne mogu da pomognu u očuvanju 2.000 kilometara ostalih ugroženih reka. Investitori pod zaštitom naprednjačkog kartela jači su od zakona i pravde. Tužilaštvo u Leskovcu nedavno je odbacilo krivičnu prijavu Velibora Zlatkovića iz Crne Trave, kome je pretio Dragan Klisura, vlasnik Hidro-Tana i suvlasnik firme EEG zajedno s Nikolom Petrovićem.

Klisura nije odgovarao ni za pretnje Draganu Lukoviću iz Priboja, o čemu je prošle godine pisao Magazin Tabloid. Na tvrdnje građana da je gradnja MHE "Rekovići" pokrenulo klizište, prvo na levoj strani Lima, na putu prema gradskom groblju u Dobrilovićima, Klisura je vickasto odgovarao: "Šta fali ako vam pokojni deda svrati na kafu". Sad su popustili šipovi na desnoj obali, što je oštetilo magistralni put Priboj - Bistrica i električnu infrastrukturu, ali vlast reaguje samo tako što pukotine zaliva asfaltom, a ne zabranjuje rad mini hidroelektrana.

- Prirodu treba ostaviti na miru, a naročito reke. Bitno je da se isprave greške. Država treba da se zaduži i da se od tog novca poruši sve dosad sagrađene mini hidroelektrane i da se ljudima vrati novac - predložio je aktivista Nikola Vranjković.

Ideja je dobra, ali moći će da se sprovede u delo tek kad s vlasti padnu Vučić i njegovi tajkuni, koji se bogate na ekološkom genocidu.

DRUGI PIŠU: CINS, 5. marta 2019. godine

Nova elektrana i još više novca za Vučićevog kuma i partnere

Država je u 2018. godini za otkup električne energije iz malih hidroelektrana izdvojila blizu 25 miliona evra. Najviše novca dobili su EPS i firme povezane sa Nikolom Petrovićem, kumom Aleksandra Vučića. Novac odlazi i za rad elektrana za koje Ministarstvo zaštite životne sredine tvrdi da su nelegalne, među njima i jedna u vlasništvu bivšeg saradnika Darka Šarića

Piše: Dina Đorđević

MHE koja je Petroviću i njegovim saradnicima donela najviše novca u 2018, foto: CINS Kako bi ispunila obećanje Energetskoj zajednici da će do 2020. godine proizvoditi 27% struje iz obnovljivih izvora, Srbija već godinama ulaže u čistu energiju - između ostalog u izgradnju i rad mini hidroelektrana (MHE).

Nakon što MHE počne sa radom, njen vlasnik postaje povlašćeni proizvođač električne energije pa za otkup struje od države dobija iznos veći od tržišne cene. Taj novac država sakuplja kroz račune za struju građana, koji su od 2013. godine opterećeni posebnom naknadom.

Prema podacima koje je Elektroprivreda Srbije (EPS) nedavno objavila, u 2018. godini za struju iz MHE izdvojeno je 24,9 miliona evra . Na spisku se nalaze i drugi obnovljivi izvori koje država finansira - solarna energija, energija iz biomase, vetra, prirodnog gasa i drugo.

Kada se isplate za struju iz vode uporede sa davanjima poslednjih godina, vidljiv je porast u količini novca koji se odvaja za podsticaj ovog posla, kao i broj elektrana koje se finansiraju.

Tako je struja 2018. otkupljena od 100 malih hidroelektrana, za četvrtinu više nego prethodne godine, a vrednost izdvajanja povećana je za 8,2 miliona evra.

Novopriključenim elektranama ukupno je isplaćeno 2,7 miliona evra, a raniji korisnici ove beneficije uvećali su prihod za 5,5 miliona evra.

Aleksandar Macura, ekspert za energetsku politiku, u razgovoru sa novinarkom Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) rekao je da se cena otkupa struje nije menjala te da količina isplaćenog novca zavisi od količine proizvedene struje, što varira iz godine u godinu.

Izvor: EPS, grafički prikaz: CINS

Još jedna MHE povezana sa Petrovićem

Prvo mesto po isplatama u 2018. zauzeo je EPS sa tri male Drinsko-Limske elektrane. Za njihovu struju država je izdvojila nešto više od 4,6 miliona evra.

Slede firme povezane sa Nikolom Petrovićem, kumom predsednika države Aleksandra Vučića, koje su za rad 10 mini hidroelektrana ukupno dobile oko 3,1 milion evra.

Devet od 10 elektrana i ranije su dobijale novac za struju koju proizvode. Prema podacima za 2018, sa radom je počela još jedna, nova - MHE Vidnjište.

Vlasnik Vidnjišta je firma Nenada Mihajlovića - Mini Hydro Investments-Projects. Tu firmu je 2013. godine osnovala Mini Hydro Investments iza koje danas stoje tri vlasnika - firma Eko Vlasina, čiji je vlasnik Nikola Petrović, firma Roaming Electronics, u vlasništvu Nenada Kovača, i Dragan Klisura, Petrovićev višegodišnji partner u poslu sa MHE, čija firma Hidro-Tan je i izgradila Vidnjište.

Nikola Petrović i Nenad Mihajlović na dan objave ovog teksta poslali su dopis na elektronsku adresu redakcije CINS-a demantujući pojedine navode. Njihove reakcije i odgovor CINS-a možete pročitati OVDE .

Za otkup struje iz Vidnjišta država je 2018. izdvojila skoro 6,4 hiljade evra.

Među preostalim elektranama, Petroviću i njegovim saradnicima najviše novca te godine su donele Gornje Gare 2 i Donje Gare 1 u opštini Crna Trava, a najmanje njihova prva elektrana Tegošnic?.

CINS je kroz istraživanje MHE Tegošnica povezao državnu firmu Energoprojekt i Dragana Klisuru . Tokom intervjua koji je dao novinarima CINS-a, Klisura je objasnio zašto misli da mu Petrovic smeta u poslu sa elektranama.

Sa Klisurom i drugim partnerima, Petrović kroz firmu Eco Energo Group drži sedam MHE u opštini Crna Trava. Među partnerima su Nenad Kovač i Vera Ristić, majka Jelene Đoković, supruge tenisera Novaka Đokovića.

Elektrane Županj i Jabukovik takođe se dovode u vezu sa Petrovićem. Županj poseduju kompanija Eco glotec u kojoj Nikola Petrović preko firme Eko Vlasina ima 10 posto udela, isto kao Dragan Klisura i Nenad Kovač. Ostalih 70 posto udela pripada švajcarskoj firmi Glotec International. Eco Energo Group, njeni vlasnici, kao i sam Petrović preko Eko Vlasine poseduju i MHE Jabukovik u opštini Crna Trava. Za rad ove dve elektrane isplaćeno je preko 846 hiljada evra u 2018.

Nenad Kovač, poznatiji kao Neša Roming, sklapao je poslove sa državom i u prethodnom periodu. Kovačeva firma bila je podizvođač radova na velikom projektu u Danskoj, ali je 2017. izbačena iz posla nakon navoda da krši propise i radnicima ne isplacuje zaradeni novac Isplate elektrani Šarićevog saradnika

Subvencije je dobila i mini hidroelektrana Virovci, u vlasništvu firme VS Energy kojom upravlja Miloš Pandrc, bivši saradnik Darka Šarica osudivan za šverc kokaina .

Virovcima je za rad u 2018. isplaćeno nešto više od 138 hiljada evra, odnosno pet i po puta više novca nego 2017.

Ovo je jedna od tri aktivne elektrane na području Bosilegrada za koje Ministarstvo zaštite životne sredine tvrdi da su nezakonito dobile građevinske dozvole. Država je za njihov rad u 2018. dala više od 493 hiljade evra.

Izveštaj EPS-a o isplatama za 2018. pokazuje da se nastavlja trend iz prethodnih godina prema kom iste firme dobijaju najviše novca, o čemu je CINS vec pisao .

Ukupno je u periodu od 2013. do kraja 2018. vlasnicima malih hidroelektrana za struju isplaćeno 83,2 miliona evra.

Protivljenje državnoj politici koja podstiče rad malih hidroelektrana kao obnovljivih izvora energije punu medijsku pažnju dobilo je tokom 2018. godine.

Krajem januara je u Beogradu održan protest „Ne za MHE", poslednji u nizu okupljanja aktivista, ekoloških udruženja i građana iz cele Srbije. Kroz četvoročasovnu šetnju i performanse demonstranti su pokušali da skrenu pažnju na ekološke probleme koji nastaju prilikom izgradnje i rada malih hidroelektrana sa zahtevom da se njihova gradnja zaustavi. CINS je pratio protest uživo

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane