Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (164)

Pravosuđe je rasprodato mafiji

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Zašto je za ministra postavljena Nela Kuburović, koja za svojih 36 godina života nije donela nijednu presudu, nije podigla nijednu optužnicu? O tome piše urednik Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji, u saradnji sa istraživačkim timom Magazina Tabloid

Milan Glamočanin

Srpsko pravosuđe je privatizovano. U rukama je mafije, tajkuna, Vučićevih kumova i kartela. Ne postoji ni u jednoj evropskoj državi da tužilaštvo i sud budu u rukama nekog od kartela predsednika države.

Vučićev (bivši) kum Nikola Petrović može da izdejstvuje svaku odluku tužilaštva i sudova u Srbiji. On, u malom džepu, drži predsednika Apelacionog suda u Beogradu Duška Milenkovića, predsednika Višeg suda u Beogradu Aleksandra Stepanovića, Natašu Krivokapić, tužioca Višeg tužilaštva u Beogradu, predsednicu Prvog osnovnog suda u Beogradu Snežanu Stevović, tužioca Prvog osnovnog tužilaštva u Beogradu Ljubivoja Đorđevića, a i mnoge druge nosioce javno-tužilačkih funkcija.

Zbog pisanja Magazina Tabloid o njegovoj lažnoj diplomi koju je, navodno, stekao na duhovnom crnačkom Omega univerzitetu u Južnoafričkoj republici, a sa takvom lažnom diplomom je postao direktor Elektromreže Srbije, na koju ga je postavila Vlada čiji je tadašnji prvi potpredsednik Vlade bio kum Aleksandar Vučić, g. Petrović je naredio šefu pravosudne mafije Aleksandru Stepanoviću da sudija Aleksandra Leković suđenje, po njegovoj tužbi za naknadu štete pred Višim sudom u Beogradu zakaže tek za 24. februar sledeće godine, jer je, nesmotreno saopštio da je lažnu diplomu stekao na crnačkom duhovnom univerzitetu.

U ostalim predmetima pred Višim sudom u Beogradu sudija Ivan Ilić, koji je bio zamenik Aleksandru Stepanoviću do 10. jula, kada je izabran za sudiju Apelacionog suda u Beogradu, i ako je već bio sudija ovog suda, zakazao je raspravu, u ime novog sudije koji tek treba da preuzme njegove predmete za septembar, a u predmetu u kojem je doneo rešenje o privremenoj meri kojom je zabranio uredniku Magazina Tabloid Milovanu Brkiću da objavljuje fotografije Petrovića i sve druge podatke o njegovom poslovanju i postojanju, za decembar, kako bi držao urednika u stanju pretnje novčanim kažnjavanjem.

Nakon što je, uz pomoć policije, bez najave ušao u redakciju Magazina Tabloid sa izvršiteljima i gorilama, a nakon naloga Poverenika za informacije od javnog značaja da dostavi izdavaču lista podatke o imenima ljudi koji su bili na izvršenju, kao i imena policijskih službenika koji su obezbeđivali ovo razbojništvo, MUP Srbije dostavio je posle 80 dana odgovor kojim nas obaveštavaju da je asistencija policije bila u skladu sa zakonom.

Ovaj dopis potpisao je komandir Policijske stanice Savski Venac u Beogradu Aleksandar Krstić. On je na ovu poziciju postavljen u 33. godini života, bez potrebnog policijskog iskustva, ali kao poslušan čovek.

Budući da je promenjen poverenik, da tu funkciju sada obavlja Milan Marinković, teško je očekivati da će on izvršiti rešenje koje je donela zamenica Poverenika za informacije od javnog značaja Stanojla Mandić.

Nataša Krivokapić je unizno prihvatila nalog Nikole Petrovića da njena zamenica Ana Borović odbaci krivičnu prijavu koju smo, podneli protiv lica koja su 6. maja iz prostorija Magazina Tabloid izneli personalne računare, stolove, stolice, telefonske aparate..... Obaveštenje koje smo dobili je cinično, prosto prkosno, jer ne sadrži nikakvo objašnjenje, niti pouku da možemo da izjavimo prigovor Apelacionom javnom tužiocu. Tako je odlučila Ana. U antrafileu možete pročitati detalje o ovoj uspešnoj kurtizani srpskog tužilaštva i koliko skupo košta njen rad.

I Vila Ravijojla, predsednica Prvog osnovnog suda u Beogradu Snežana Stevović se podastire pred Nikolom Petrovićem i njegovim advokatima.

Prvi osnovni sud u Beogradu, sudija Ivana Trkulja Veselinović donela je presudu kojom je poništila ugovor o prenosu izdavačkih prava, kojim se, praktično zabranjuje izdavanje Magazina Tabloid. Prethodno je, prošle godine, donela rešenje o privremenoj meri kojom je zabranila da se sklapaju novi ugovori, mada se upis medija u registar vrši u upravnom postupku, koji je propisan zakonom o javnom informisanju i medijima. Rešenje je potvrdio Viši sud u Beogradu, tako što je predsednica veća sudija Nataša Milutinović sama glasala za tu odluku, dok su druge dve sudije odbile da potpišu zapisnik, jer je rešenje skandalozno. Krivična odgovornost ove zle sudije biće utvrđena kada krajem godine počne hapšenje Vučićevog kartela.

U ovoj presudi, koju objavljujemo, sudija nije umela ni da označi pravilno naziv preduzeća koja su stranke u sporu!

Prvom osnovnom sudu u Beogradu Nikola Petrović podneo je tri privatne krivične tužbe, kojima je tužio urednike magazina Tabloid da su objavili zapisnike sa suđenja u kojem je navedena njegova adresa, na kojoj, inače, ne stanuje. I ako sudije Vrhovnog kasacionog suda smatraju da je reč o neviđenom skandalu da sud uzme tri tužbe zbog iste radnje, kao i da organ javne vlasti, koji izdaje kopije zapisnika sa suđenja, (sud) mora da sam odluči da li podaci iz zapisnika sadrže podatke koji se štite zakonom. Ne može se istom radnjom, istog lica, tri puta izvršiti krivično delo ''Prikupljanja ličnih podataka''. To je kao da tužilac u tri postupka optuži isto lice da je ubio istog čoveka!

Ali, sve je moguće.

U predmetu ovog suda k. 254/17 sudio je sudija Branko Stanković, koji je nakon zaključenja glavnog pretresa, odlučio da ''radi konsultacije kakvu će presudu doneti'' suđenje zakaže za dva meseca. Odmah zatim predmet je dat sudiji Teodori Pavlović, a advokati Nikole Petrovića su potom dva puta preinačavali tužbe, uz sagalsnost pomenute sudije, koja je orgazmično pokušavala da pokaže optuženom Milovanu Brkiću ko je ona i čije interese štiti. U druga dva predmeta sudi sudija Tanja Koljenšič, kojoj je iskreno bilo neprijatno što joj je dodeljen taj zadatak, tako da se nije ni pojavila na suđenju. A Teodora je zakazala suđenje za 6. septembar.

Advokati Nikole Petrovića (Nemanja Vasiljević, Boris Bogdanović, Radojica Maludžan, ... ima ih osam) su kolege iz kancelarije bivšeg direktora BIA Aleksandra Đorđevića. Oni u kabinete predsednika i tužilaca koje smo pomenuli na početku teksta, ulaze kao u svoju kancelariju, čak i onda kada njihove žrtve prate njihov odlazak iz sudnice na kaficu kod predsednika sudova i tužilaca.

Kolika je sprega između mafije i sudija i tužilaca, govori i podatak da je zamenik predsednika Apelacionog suda u Beogradu, sudija Veroljub Cvetković, koji je u penziju, kako nas je obavestila uprava suda, otišao u decembru prošle godine, odmah prešao da radi u kancelariji Vasiljević-Bogdanović!

Koliko je presuda doneo sudija Veroljub Cvetković, u kojima su naručioci bili advokati iz ove kancelarije.

Istražni organi poseduju ogromne dosijee koji se nalaze u arhivskim fondovima, koji nisu mogli biti procesuirani, zbog stanja u pravosuđu, ali su na sigurnom, čekaju da se ova mafija rasturi u pohapsi.

Na svadbi Nikole Selakovića došlo je do tuče između Nikole Petrovića i bivšeg načelnika Policijske uprave u Beogradu Veselina Milića. Razlog je, pretpostavjamo što je Milić bio na čelu beogradske policije koja je istraživala ubistvo pevačice Jelene Marjanović. I Vučić je najavio da će biti u roku od dva dana uhapšen ubica, ali to nije bilo tako, jer je kum Nikola, koji je prema prikupljenim dokazima, koji su dostavljeni redakciji Magazina Tabloid, bio osumnjičen. Zato je upregnuto Više javno tužilaštvo u Beogradu i Viši sud, preko gospođe Krivokapić i Aleksandra Stepanovića, da za uboistvo bude osuđen drugi čovek, odnosno muž pokojne pevačice. U tome je prednjačila klika iz Velike propagande laži, iz Informera, čiji su advokati pomenuti Nemanja Vasiljević, Boris Bogdanović ... koji su zastupnici Nikole Petrovića. Nikola Petrović je napumpao usne, sve više liči na svog bivšeg kuma Vučića.

Više javno tužilaštvo u Beogradu podnelo je optužni predlog protiv glavnog urednika Magazina Tabloid Milovana Brkića, da je navodno ugrozio sigurnost Nikole Petrovića, navodeći i tekst u kojem je navodno ta pretnja izrečena. A u pomenutom tekstu se uopšte ne govori o Petroviću. Umesto da odbaci optužni predlog, sudija Ljudmila Miljković je naložila policiji da Milovanu Brkiću proveri adresu i uruči optužni akt, mada je on tužiocu naveo da mu se svi akti suda dostavljaju preko advokata Stevana Damjanovića...

Sve dokaze smo dostavili međunarodnim organizacijama, koje, prosto, ne mogu da veruju da je moguće takvo ,siledžijstvo sudija i tužilaca, po nalogu jednog biznismena sa lažnom diplomom crnačkog dufovnog univerziteta u Južnoafričkoj republici.

Ana ume da služi

Iako bi moglo da se pomisli da premeštanje iz Beograd u Pančevo predstavlja degradaciju, slučaj Gordane Čolić i Ane Borović pokazuje suprotno. U paketu s Anom Borović, koja je postavljena na funkciju osnovnog javnog tužioca u Pančevu, Čolićka je dobila beneficije kakve malo ko ima. Svaka je dobila svoju limuzinu i vozača za prevoz od Beograda do radnog mesta. Ne zna se ko je odobrio da se za potrebe tužiteljki kupe automobili, izdvoje plate za šofere, gorivo i amortizaciju, ali može da se okvirno izračuna da je iz državnog budžeta isplaćeno oko 35 miliona dinara.

Uz sve to, njihove plate nisu ispod 160.000 dinara mesečno, što je mnogo više od onoga što primaju mnoge pančevačke sudije koje na posao putuju autobusom ili vlastitim vozilima iz Kovina, Kovačice, Vršca ili njihove beogradske kolege koje u sudove i tužilaštva dolaze iz Batajnice, Borče, Žarkova... Kad se uračunaju dnevnice, dodaci za dežurstva i naporna savetovanja u turističkim centrima poput Palića, Tare i Vrnjačke Banje, jasno je da Čolićka i Borovićka uživaju izuzetne privilegije, sasvim suprotne u odnosu na rezultate njihovog rada.

Za pet i po godina njihovog rukovođenja Višim javnim tužilaštvom i Osnovnim javnim tužilaštvom u Pančevu naneta je ogromna materijalna šteta budžetu.

U tom periodu njih dve su izgubile 535 postupaka pred sudovima u Pančevu i Vršcu. Pred Osnovnim sudom u Pančevu doneto je ukupno 239 presuda kojima se optuženi oslobađaju od optužbe i 39 presuda kojima se optužba odbija zbog nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja.

Pred Osnovnim sudom u Vršcu doneto je 199 oslobađajućih presuda, a 25 tužbi je odbijeno zbog zastarelosti. Zbog toga je na teret budžetskih sredstava Viši sud u Pančevu, na ime troškova postupka, isplatio iznos od 57.642.254 dinara, a Osnovni sud u Vršcu na ime istih troškova isplatio je 31.696.857 dinara. Dakle, stručnost Čolićke i Borovićke koštala je poreske obveznike ukupno 89.339.111 dinara. Ali, i to je samo deo štete koju su nanele, pošto u ovoj računici nisu obrađeni najskuplji izdaci - odšteta isplaćena osumnjičenima zbog neosnovanog pritvora, za koju je nadležno Ministarstvo pravde. Za te pare moglo je da bude izgrađeno nekoliko obdaništa, narodnih kuhinja ili da, na primer, 12.762 prosvetna radnika dobiju pomoć od po 7.000 dinara.

Bez obzira na te poražavajuće činjenice, Državno veće tužilaca Gordani Čolić i Ani Borović dalo je najviše ocene i postavilo ih u vrh rang liste kandidata za izbor na funkcije tužilaca. Izgleda da je prevagnula Čolićkina spremnost za saradnju u aferi oko „Vršačkih vinograda", u koju su uključeni pojedinci iz vrha vlasti. Upravo takvi kadrovi, kompromitovani i nestručni, idealni su za Aleksandra Vučića, moraće da rade u njegovom interesu, na štetu svih normalnih građana Srbije.

Budući predsednici sudova u kandžama politike

Pijanice i preljubnici verno služe

Pravosuđe kao jedan od retkih državnih organa koji je do sada samo bio delimično politizovan , sada preti da potpuno bude u službi aktuelnog manipulativnog vladajućeg stranačkog sistema. Naša stara izreka „Pravda je spora ali dostižna", sada, pored predstojećih reizbora za nove predsednike osnovnih i viših sudova biće samo bledo sećanje...

U veoma bliskoj budućnosti na dnevnom redu Parlamenta Republike Srbije će se doneti odluke i izglasati novi predsednici osnovnih i viših sudova. Kako Ustav Srbije i zakon nalažu, budući predsednici navedenih sudova bi moralo da budu izabrani samo na osnovu ocena i procena Visokog saveta sudstva.

Kao i u ostalim gradovima Srbije i u Nišu kao ozbiljni kandidati se pojavljuju i osobe koje su ocenjene i nižim ocenama a ako i zanemarimo njihovu poptunu stručnost nikako ne možemo zanemariti moralne i profesionalne nepodobnosti za obavljanje ovakvih funkcija.

Kao jedan od ozbiljnih kandidata za mesto predsednika suda u Nišu je i TOMICA TRAJKOVIĆ, inače sudija suda u Nišu. Moralna nepodobnost i bruka Trajkovića potiče pre svega od emotivne veze koju je imao sa znatno mlađom tadašnjom saradnicom u Višem sudu Milicom Milojević, sa kojom je i imao aferu na radnom mestu.

Pošto je Milica nakon tog događaja NAJURENA iz Višeg suda, tu u pomoć dolazi blizak prijatelj Trajkovića iz Državnog veća tužilaštva i postvalja je u Privredni sud u Nišu, kao saradnika i nastavlja emotivnu vezu sa njime. Koristeći svoj autoritet i položaj seksualno uznemirava i iskorišćava kako saradnice tako i potencijalne kandidatkinje za odredjena radna mesta u sudu.

Inače, pomenuti sudski plejboj od tih silnih ljubavnih izleta nije mogao biti ocenjen najvišim ocenama Visokog saveta sudstva.

Politički bog koga spremaju za mesto predsednika jednog od sudova u Nišu je i Dujaković Saša. Produžena ruka političkih vladajućih partija, od koga će se očekivati da presudama prikriva sve malverzacije aktuelnih predstavnika državne vlasti i njihovih rukovodilaca na lokalnom nivou, je izuzetno podoban za navedenu funkciju zbog svojih poroka, pa je u tom smislu lako podobna osoba kojom se može manipulisati u svakome trenutku.

Često opuštanje uz preterane količine alkohola na javnim mestima dovode do nedoličnog ponašanja i rušenja ugleda sudije, kao funkcije koju je obavljao do sada i kao jednog od najbitnijih ljudi u sistemu pravosudja. Kada neko takav do sada vodi takav način života, često gubeći kontrolu nad svojim ponašanjem, šta se može očekivati onda kada TAJ ISTI bude postvaljen na višu funkciju. Po političkoj liniji je ocenjen najvišim ocenama Visokog saveta sudstva.

Pored političke UCENE, u čestim kontaktima je i sa odredjenim ljudima iz pravosudja za koje se zna u gradskim krugovima da su korumpirani.

Posle svega navedenog, ako posle reizbora za predsednike sudova na ove finkcije dođu ovako kompromitovane i politizovane ličnosti, pravda ne samo da neće biti SPORA, već i NEDOSTIŽNA za sve obične gradjane...

Lakoća prijavljivanja

Zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Predrag Popović pozvan je na službeni razgovor u svojstvu građanina 22. jula, u Policijsku stanicu za grad Beograd - Upravu policije -Odeljenje za javni red i mir, a po nalogu zamenika Drugog osnovnog javnog tužilaštva.

Prijavu protiv Popovića podneo je Jugoslav Petrušić, protiv koga Viši sud u Beogradu vodi krivični postupak zbog navodnih ratnih zločina. Taj postupak je užasno dug, traje dvadeset godina, što je uništilo ovom čoveku život.

Gospodin Petrušić je odjednom postao miljenik režima, promovisao ga je Milomir Marić. On je prijavio, između ostalog, Predraga Popovića i Đorđa Višekrunu da su mu ''ugrozili bezbednost''.

Popović je izjavio da Petrušića nije video deset godina, da ne zna da je oženjen, niti ima bilo kakva saznanja o njegovom životu.

Đorđe Višekruna u izjavi za Magazin Tabloid tvrdi da je upoznao Petrušiča kada je kod njega u Amsterdam doveo voditelja Balkaninfo televizije Tešu Tešanovića da sa njim obavi razgovor. Kasnije je shvatio da je Petrušič došao da otkrije njegovu adresu. Od tada nije više ni u kakvoj komunikaciji sa pomentom osobom.

Vučić je zarazio sledbenike da sa lakoćom optužuju druge da im ugrožavaju život.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane