Natrag

Islamski juriš na „meki trbuh Evrope” uz pomoć veleizdaje srpske političke elite

Preko Balkana do Atlanskog okeana

Ovaj proročanski tekst Goranka Đapića objavljen je u Magazinu Tabloid u broju 277 dana 31. januar 2013. godine. Vredi ga pronovo pročitati. Šta je sve predvideo, šta se ostvarilo?

Goranko Đapić

Dramatični događaji kojima svet ali i Srbija, idu u susret, određeni su zastrašujućom, sveopštom ekonomskom krizom, ali i nepomirljivim etničkim, rasnim i verskim sukobima. O tome, u svetlu istorijskih uzroka i posledica, specijalno za Tabloid piše sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine...

Mnogo se nagađa, i još više krije, oko gotovo dvomjesečnog odsustva američke sekretarke Hilari Klinton sa radnog mjesta. Zvanično, radi se o zdravstvenim razlozima, a nezvanično riječ je o povredama nastalim kao posljedica prinudnog slijetanja aviona. Zna se da je poginuo pritom i komandant specijalne jedinice mornaričkih ,,Foka,,. Ta jedinica je među najboljima, ako ne i najbolja u oružanim snagama SAD. Njena namjera je ofanzivna, a ciljevi naročito važni. Eliminaciju Osame Bin Ladena pripremila je i sprovela upravo ta jedinica.

Dakle, sada je već izvjesno da su u avionu bili i pripadnici te jedinice sa svojim palim komandantom. Nema sumnje da se radilo o veoma važnom zadatku, ovoga puta u samom vrhunskom obezbjeđenju sekretara za vanjske poslove SAD.

Kuda je zapravo išao taj avion? O kakvom nasilnom slijetanju aviona se radi? Senat SAD formirao je komisiju za ispitivanje okolnosti pogibije komandanta specijalne jedinice. Da li će rezultati rada te komisije biti obnarodovani javnosti još se ne zna.

Elem, ono malo podataka ukazuju na to da je sekretar g-đa Klinton krenula ni manje, ni više nego u južni Iran, gdje ju je čekao iranski predsjednik. Zna se da na tu destinaciju nije htjela. Zna se i da je avion skrenuo i prisilno sletio. Pritom je g-đa Klinton, a navedeni komandant je poginuo. Gdje je letjelica prinudno sletjela ? Zbog čega je sletjela?

Drugo; pitanje nad svim pitanjima je o čemu su g-đa Klinton i Ahmadinedžad imali da pričaju u pustarama Južnog Irana? I to u tako neobičnim okolnostima, ako se zna da je za priču bilo mnogo raznih uveliko utabanih diplomatskih puteva. Moramo odmah istaći , da je povrijeđena dama već deceniju gorljivi pristaša promuslimanske politike SAD, njen promoter i istaknuta ličnost proislamskog lobija. Još kao supruga predsjednika Bila Klintona istakla se u promociji ofanzivne politike SAD u Bosni u potpunosti držeći stranu bosanskim muslimanima.

Posljedica toga bit će i 11. septembar i još mnogo toga. Nakon izbora za predsjednika SAD, Barake Huseina Obame, gospođa Klinton je kao sekretar za vanjske poslove dala i nadalje bogat doprinos promuslimanskom lobiju. Uprkos stradanjima od 11. septembra od više nego koketiranja sa islamizmom nije se odustalo, već se, štoviše, i bogato nastavilo. Dotična dama je čak predlagala prilikom europske turneje da se u zemljama Unije uvedu drakonske kazne za vrijeđanje islama!

Što god učinili europski muslimani u ruganju sa kulturom Unije; nekažnjivo je. Što god da uradi građanin Unije da zaštiti sebe, svoj način života i pravo da slobodno ukaže na teror islamskih okupatora - kažnjivo je.

Eto, tako je gospođa Klinton predlagala da se drakonski kažnjava odsustvo ljubavi za srednjovjekovni islamski napad na same temelje europske civilizacije. Kako veliki demokratski potencijal počiva u liku i djelu navedene sekretarke?! Dolaskom”arapskog proljeća” pokazalo se da u kvazidemokratskim ili čak i u demokratskim izborima sekundarne snage ne mogu pobijediti islamiste.

Mnoge kulturološke, ekonomske, moralne i druge okolnosti ukazuju da je koncept demokratskog - građanskog društva u osnovnoj suprotnosti sa samim učenjem islama. Sami osnovni postulati su potpuno prilagođeni korporativnom društvu, jednom riječju posebnoj varijanti islamskog fašizma. Egipat je egzemplaran primjer te žalosne činjenice. Despot Mursi je na putu da od Egipta učini zemlju, prema kojoj će i Iran biti ''carstvo slobode”.

Vlada SAD je mnogo učinila da izostane reakcija egipatske vojske kod već uočljivih naznaka kuda ide Mursi. Otpor sekularnih snaga je slomljen. Gospođa sekretar je izjavila kako je Mursi umjeren i i poštovanja vrijedan političar, koga treba podržati i sa kojim valja plodonosno surađivati. Pogibija ambasadora SAD-a u Libiji tretirana je kao incident kojega treba što prije zaboraviti!

Događaje u Siriji, zorno pokazuju kuda vodi vanjska politika SAD. Upletenost SAD u politiku razbijanja koliko-toliko sekularnog režima Bašira al Asada, ne ostavlja mjesta sumnji koje bi to snage, nakon Asada, valjalo da upravljaju sudbinom zemlje. Javno rečeno, Sirija bi bila prepuštena sunitskom fašizmu.Ti fašisti i ne kriju kakova sudbina čeka alavitsku i hrišćansku manjinu. Pa ipak kao da je dužnost Zapada kako da pomogne tim fašistima u uništavanju hriš-

ćanskog svijeta, sa puno entuzijazma. Da ne govorimo da je stožerna politika odrednica gospođe Klinton i vlade SAD, puna podrška islamističkoj i neoosmanističkoj Turskoj.

Ponovnim izborom Barake Huseina Obame, proislamska politika SAD bit će još agilnija i bit će potpuno instrumentaliizirana u ostvarenju strategijskog cilja. Taj cilj je da se Evropa islamizira iznutra i ugrozi izvana preko egejsko-vardarsko-moravske doline. Radi se na pretvaranju Starog kontinenta u pakao Trećeg svijeta.

Razaranje Europe putem angažiranja sveislamskog fašizma, vlada SAD pod punim vođstvom Izabranih bankara sa Vol Strita, otklanja bilo kakovu konkurenciju svevlasti sutrašnjice. Lomljenjem stožera naše hrišćansko- grčko- rimske kulture našeg Europskog doma, valjalo bi uspostaviti svijet koji će počivati na potpunoj potčinjenosti dužničkoj krizi i biti siromašniji i nekulturniji, što će svevlast Izabrane manjine učiniti još moćnijom, milenijskom - vječnom! Ako se pažljivije pogleda američka proislamska politika, ona nije nikakova novost. Evo već najmanje dvije decenije svjedoci smo toga strategijskog pravca svih vlada SAD.

Naš nesrećni raspad SFRJ i potonji ratovi, također su dio te strategije. Napad na integritet Kontinenta počeo je na njegovom mekom stomaku. Nož koji je zarinut u njeno tkivo neće biti izvađen.

Uz katastrofalnu demografsku sliku i divljanje lokalnih razbojničkih bandi koje ovdje zovu vladama, stvarni cilj je da Izabrani iza sebe ostave pustoš. Tu pustoš na egejsko-vardarsko-moravskoj dolini; pa uz dolinu Dunava, treba ispuniti islamskim agresorima; presjeći Europi i razbiti veće Rusije i Njemačke. Tada će cilj biti uz pomoć kvislinga širom Europe uveliko ostvaren. Da bi se lako vladalo većinom , manjina je mora obezvrijediti , materijalno i kulturno barbarizirati, učiniti je zavisnom i beznačajnom. Tako je zamišljena rekonstrukcija svijeta i na tome se vrijedno radi.

Povrijeđena gospođa Klinton krenula je u Iran. Namjera je jasna. Iran treba učiniti saučesnikom. Treba ga angažirati na cilju slamanja Europe , zajedno sa svim udruženim islamističkom zemljama. Treba formirati udruženi savez islamskih fašističkih zemalja. Taj Savez će dobro doći islamistima, ostvariti će mnoge od njihovih ciljeva. Islamisti znaju u kakovom cilju im vlada SAD pruža ruku suradnje. Oni sa prezirom koji kriju, prihvataju tu ruku, budući ubijeđeni da će iz cijele priče oni izaći kao pobijednici. To naravno nije nemoguće, pa da i u nepovrat ode igrač koji će svoju igru platiti nestankom. Ali prije toga moramo iščeznuti mi, europske civilizacije.

Ali kako da do tog susreta nije došlo? Kako je došlo do prinudnog sletanja i do povređivanja i pogibije? Sam pojam prinudnog slijetanja, podrazumijeva da je letjelica u kvaru ili je vrijeme nestabilno, dapače orkansko. Ali to znači i da je primorana na slijetanje direktnom uptrebom neke sile, recimo upotrebom protuavionskog oružja ili što je mnogo vjerojatnije upotrebom borbenih lovaca. Sama nejasnoća u iznošenju čitavog slučaja - upečatljiva je. Iz karaktera posjete vide se i mogućni razlozi za nasilno prizemljenje. I da li je prizemljenje moguće bilo predviđeno, ili je čist srećan slučaj. Pogibija govori o mogućnoj upotrebi vatrene moći, a možda je i ovakav oblik incidenta planiran? Ako postoji mogućnost da se baš ovako dogodilo , a i da je ta mogućnost izgledna, krucijalno je pitanje tko bi mogao biti napadač?

Možda je i sam vrh moći u SAD-u raspolućen. Možda je Izrael u centru zbivanja? Možda su oko ili zbog Izraela nesložni i Izabrani? Možda je strategija Saveza sa sveislamskim fašizmom apsolutno rizična za sam opstanak Izraela? Zaista je nemoguće izgraditi dugoročnu strategiju saveza sa sveislamskim fašistima, a ostaviti u životu Izrael.

Čini se da bi žrtvovanje Izraela bilo apsolutni i neophodni vezivni element saveza sa islamističkim svijetom. Tu je kompromis nemoguć. Možda su u očajanju sami Izraelci upotrijebili zračni napad na avion sa g-đom Klinton, bilo sa namjerom da upozore, ili sa namjerom da obore. Ipak prije će biti da je namjera- upozorenje. Izrael nesumnjivo računa na raskorak koji postoji oko njegove sudbine u vodećim vrhovima SAD. Mogućno je da mnogi u SAD smatraju da je tolika ljubav prema islamskim fašistima, od strane g-đe Klinton i onih koji iza nje stoje, suvišne rizična i za budu-

ćnost SAD, te da one zapravo uzgajaju vlastitog krvnika. I dok turski satelit, izbačen u orbitu kineskom raketom nosačem pomno snima obodne krajeve bivšeg SSSR-a, nastanjenim brojnim islamskim življem, demostrirajući neoosmanističku ljubav prema subraći, jedna europska zemlja je riješila da svoju avioagenciju, svoje aerodrome i svoju zemlju stavi na raspolaganje jednom nasljednom princu iz Abu Dabija. Ta zemlja je Srbija, a autori tog prekrasnog projekta su unuci partizanskih osvajača iz 1944 godine.

Taj umilni program dovodi drage nam prijatelje u samu neutralnu Evropu, u dolinu Dunava, europske žile kucavice. Dunav je vezan kanalom sa Majnom. Majna sa Rajnom, a Rajna sa Atlantikom. Toliko.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane