Natrag

Drugi pišu

Lov na vješce: Ukrainagate - tjerali su Trumpa, a istjerali Bidena (Bajdena)

DEMOKRACIJA ILI DEMONIZACIJA

Teretni brod Mayflower (hrv. Đurđica) iskrcao je na prijelazu jeseni u zimu 1620. godine prve američke doseljenike u Plimutski zaljev. Bili su to većinom ljudi koji su iz Velike Britanije emigrirali zbog vjerskih razloga. Radilo se o tzv. separatistima, vrsti protestanata koji nisu prihvaćali stajališta službene Anglikanske Crkve (čitaj krune) u Engleskoj.

Dario Majetić

Ubrzo su tvorci američke demokracije nasuprot britanskoj monarhiji stvorili instituciju moćnog predsjednika. No, zbog straha od pretvaranja predsjednika u monarha, imperatora i diktatora, Amerikanci su razradili složeni mehanizam osiguranja i protuteže. Konkretno - smislili su nešto što do tada nije nitko imao -, odnosno mogućnost opoziva šefa države, koji će biti jedan od ključnih instrumenata u obuzdavanju svemoći predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Doduše, impeachment se rijetko kad pokušao staviti u funkciju - do sada su se samo dva američka predsjednika bila suočila s opozivom, tj. impeachmentom. Prvi je bio pokušaj opoziva predsjednika Andrewa Johnsona (Endrju Džonson) jer je bez odobrenja Kongresa 1868. smijenio ministra rata. Drugi pokušaj odnosio se na Billa Clintona (Bil Klinton) 130 godina poslije zbog nadaleko poznate i medijski isforsirane (Fox televizija!) fellatio afere s dvadesetdvogodišnjom neplaćenom pravničkom pripravnicom u Bijeloj kući - Monicom Lewinski (Monikom Levinski). Oba pokušaja bila su neuspješna zbog toga što nisu prihvaćena u Gornjem domu Kongresa - Senatu.

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća zahvaćen aferom Watergate (Votergejt) najbliže opozivu bio je i republikanac Richard Nixon (Ričard Nikson), ali on je, lukav kakav je već bio, sve preduhitrio ostavkom. Nixon je tako ostao zapamćen kao prvi i posljednji američki predsjednik koji je odstupio s te "neopozive" dužnosti, svojevoljno, naravno.

Mnogi pak analitičari američke demokratske teorije i prakse sudbinu sličnu Nixonovoj ili Johnsonovoj predviđaju i sadašnjem predsjedniku Donaldu Trumpu (Donaldu Trampu). Pogotovo ako ga ne uspiju maknuti u standardnom i dugotrajnom postupku impeachmenta, za koji se zauzimaju ljutiti Demokrati, na što je konačno pristala i Nancy Patricia D'Alesandro Pelosi (Nensi Patrisija D Alesandro Pelosi), koja od januara 2019. godine predsjedava Zastupničkom domu Sjedinjenih Država.

Drugim riječima, nakon više puta najavljivane, konačno je i počela procedura opoziva 45. aktualnog predsjednika Donalda Trumpa, pokrenuta prošlog mjeseca izglasavanjem u Zastupničkom domu američkog Kongresa.

Podsjetimo, za pokretanje procedure opoziva glasala su 232 većinom demokratska zastupnika. Njih je naravno predvodila kongresna veteranka, spomenuta Nancy Pelosi, inače najviše rangirana američka političarka svih vremena. Treba kazati da se Pelosi čitavo vrijeme, i to svim raspoloživim sredstvima, odupirala proceduri Trumpova opoziva. Razlozi njezine neodlučnosti su višestruki i višeslojni, a u sirovo tehničkom smislu dva su najvažnija. Prvi je nedokazivost optužbi i konfuzija koja je stvorena oko toga, a drugi je što će, ako glasanje o impeachmentu i prođe u Zastupničkom domu Kongresa, ono biti odbijeno u Senatu, u kojemu Republikanci imaju većinu.

SLOŽENA PROCEDURA

Naime, glasanje o opozivu predsjednika u Zastupničkom domu, Donjem domu Kongresa SAD-a, trebalo bi se održati do kraja ove godine. Ako većina od 435 članova Zastupničkog doma odobri optužbe protiv predsjednika Donalda Trumpa, proces ide u Senat, koji utvrđuje predsjednikovu krivnju. Za osudu i opoziv predsjednika potrebna je dvotrećinska većina od stotinu senatora u Senatu koji u ovom sazivu ima 53 republikanca, 45 demokrata i dva nezavisna. Matematika kaže da je potrebno točno 67 glasova, što znači da bi za Trumpov opoziv trebalo glasati najmanje dvadeset njegovih republikanaca, svi demokrati i nezavisni.

Znači, takav scenarij je izgledan samo kada bi se na istu hrpu naslagali svi demokrati, svi do jednog republikanski tzv. Never Trumperi ("Nikad za Trampa"), te preostali republikanski senatori. Ako bi se nekim čudom i dogodio takav preokret, tada bi se trebao donijeti zakon o opozivu, koji mora imati uporište u jednom od tri razloga za opoziv - veleizdaja, primanje mita i teški kriminal! Nakon svega predsjedniku treba suditi, a presuditi mu mora glavni sudac Vrhovnog suda SAD-a.

Stoga ne čudi što su iskusni demokrati poput Nency Pelosi bili rezervirani oko ideje pokretanja procedure impeachmenta. Jer osim što povod za pokretanje procedure opoziva nije uklopiv u zakonom određene uslove za micanje Trumpa s predsjedničke pozicije, on je štetan i samim demokratima, koji će ovim brzopletim postupkom dodatno razdijeliti ionako polariziranu zemlju te osnažiti položaj Donalda Trumpa na način da će se on prikazati žrtvom nemilosrdnih manipulatora američkim političkim sustavom. I nitko ga živ neće moći spriječiti da nastaviti vikati kako su demokrati pokrenuli "najveći lov na vještice u američkoj povijesti".

KOME SMETA TRUMP

Kako je došlo do kompromitacije predsjednika Donalda Trumpa manje-više se sve zna. No, ipak, s obzirom na zanimljivost teme, podsjetimo da je lavinu događaja pokrenuo nepoznati obavještajac iz Centralne obavještajne agencije (CIA) koji je pismeno od svojeg šefa zatražio status "zviždača".

Nepoznati "zviždač" svima je otkrio kako je na svome poslu saznao sadržaj Trumpova telefonskog razgovora s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Govorio je da ga je najviše šokiralo "obećanje" koje je predsjednik Trump dao ukrajinskom predsjedniku Zelenskom da će njegova zemlja dobiti vojnu pomoć SAD-a ako Ukrajina pokrene istragu protiv Huntera Bidena (Hanter Bajden), sina moćnoga oca i mogućeg Trumpova konkurenta na nadolazećim predsjedničkim izborima, tate Joea Bindena (Džo Bajden).

Trump, ali i Zelenski, sve su te interpretacije negirali nastavljajući svoju priču kako je Joe Biden, dok je bio potpredsjednik najjače sile svijeta, tražio smjenu glavnog ukrajinskog tužioca Viktora Shokina (Viktor Šokin). Naime, Trump i njegov lični advokat, legendarni Rudy Giuliani (Rudi Đulijani), opisali su događaje iz 2015-16, u kojima je stariji Biden uvjetovao isplatu dogovorene pomoći u iznosu od milijardu dolara Ukrajini tek ako se smijeni tužitelja Shokina. Istog onoga koji je nagazio "Burisma Holdings" i njegovog vlasnika, plinskog baruna Mykola Zlochevskya (Mikol Zločevski) povezanog s istaknutim pripadnicima Demokratske stranke.

Slučajno ili ne, u to je vrijeme u upravnom odboru energetskog diva "Burisma Holdings" sjedio Hunter Biden, i to za naknadu od 50.000 dolara mjesečno. Te su činjenice Ameriku šokirale jer je i inače Hunter Biden jedna neobična ličnost koja podjednako sablažnjava i zabavlja američku javnost svojim porocima i ljubavnim vezama.

Od kojih je svakako najupečatljivija ona s bratovom udovicom Hallie Biden (Holi Bajden), a zbog koje je pola Amerike zaboljela glava. Njegovo najnovije vjenčanje je posebna priča! Hunter je naime nakon samo šest dana veze oženio južnoafričku divljakušu Melissu Cohen (Melisa Koen).

Ona je nakon što se udala odmah brže-bolje promijenila imidž u klasičnu pristojnu i čednu djevojku, kako i priliči snahi Joea Bidena. Sve te niske strasti i ljudske slabosti bogatih i slavnih dale su izvrstan tabloidni materijal za nekoliko mjeseci punjenja američkih i svjetskih novinskih stupaca.

No sve povezano s Ukrajinom, ali i Kinom, nekako se pokušava relativizirati Hunterovim pričama o životnim problemima, pokajanju, borbi s alkoholom, ovisnošću, traženjem i nadilaženjem sebe i drugim nezrelostima koje ciljano potiču suosjećanje kod gledatelja i glasača te razvodnjuju stvar.

Kada se svemu tome još pridodaju i očeve afere iz Obamine ere, jasno je da i samim Demokratima nominacija Joea Bidena može samo naštetiti. Jer, umjesto da su već u ovoj ranoj fazi predsjedničkih predizbora politički poentirali, Demokrati su se doveli u situaciju da moraju objašnjavati što je to njihov potencijalni sedamdesetsedmogodišnji kandidat Biden činio za vrijeme svog službovanja interesima SAD-a. Tim je više otežavajući izbor demokratskih kandidata u Zastupnički dom Kongresa, te na lokalnim, gradonačelničkim, sudačkim i izborima za šefa policije, odnosno na bilo koju od 800.000 izbornih funkcija koje se vrte u beskonačno savršenom američkom političkom sustavu.

Takođe se nagađa da Biden-Trumpova afera ima za cilj ponovno vratiti politički sustav SAD-a u ravnotežu, prividno zaljuljanu dolaskom osebujnog Donalda Trumpa na vlast te posljedičnim medijskim i sistemskim napadima na njega. Jer činjenica je da američke stranke nemaju ideologiju i da su obje jednako podržane i od krupnog kapitala i od širih "narodnih masa", a razlikuju ih tek nijanse koje su uvijek vodile do zajedničkog "svetog" cilja, a to je permanentno usavršavanje i unapređivanje najboljeg društveno-ekonomskog i političkog sustava kolokvijalno zvanog američka demokracija.

No, unatoč tome, Demokrati su se ipak usudili ideološki razdijeliti Ameriku na tobože suosjećajnu, naprednu i u svemu najljepšu Istočnu i Zapadnu obalu te na ostatak "unutrašnjosti" koji je po njima vrijedan jedino prijezira. Zato su tzv. aferom Ukrainagate, tjerajući lisicu, zapravo istjerali vuka, odnosno, pokušavajući istisnuti Trumpa, napokon su izgurali Joea Bidena i njegovu ekipu koja je drmala SAD-om i svijetom prije i za vrijeme razdoblja Baraka Huseina Obame.

Time će biti zadovoljni ne samo mnogi republikanci i njihovi glasači koji Bidena ne mogu vidjeti ni nacrtanog nego i mnogi demokrati kojima će biti lakše krenuti u potragu za novim svježim i nepotrošenim kandidatom.

Račune im u tome pokušava pomrsiti uskrsnula Hilary Clinton (Hilari Klinton) koja danima blati potencijalnu predsjedničku kandidatkinju i kongresnicu s Havaja Tulsi Gabbard (Tulsi Gabard) kao rusko kukavičje jaje koje ciljano pokušava razdijeliti "liberalno-demokratsko" glasačko tijelo. Gabbard je na tu "toksikologiju javnog prostora" odgovorila da gospođa Clinton kao dokazana "queen of the warmongers" ("ratno-huškačka kraljica") sama i uz pomoć botova vrši njezinu diskreditaciju i slabljenje njezina položaja uoči unutarstranačkih izbora.

Sve to dokazuje kako je nešto trulo u Demokratskoj stranci koja nakon vladavine "warmongersa" nije u stanju provesti konjunkturu i krenuti u istinski demokratski zaokret sa svježim politikama koje bi donijele novi zamah i prosperitet SAD-u, Sjevernoj Americi i svim ostalim zemljama koje podržavaju njihovu koncepciju društvenog uređenja.

Zbog svega toga Republikanci i njihovi glasači mogu mirno spavati jer s Trumpom, kako sada stvari stoje, idu po novi predsjednički mandat. Osim jednog problema - superbogataša Michaela Bloomberga (Majkl Blumberg). Čovjek koji kao dugogodišnji gradonačelnik New Yorka ima ugled, kapital, medije i platformu s koje će uskočiti u suvremenu američku političku arenu, što je najavio prije nekoliko dana, predavši papire za predsjedničku utrku Federalnoj izbornoj komisiji.

Usput obuzdavajući podivljale skupine unutar, ponovno njegove, demokratske opcije. No zabludjelim mogućim demokratskim kandidatima poput Bernieja Sandersa (Barni Sanders), koji za sobom šlepa Alexandriju Ocasio-Cortez (Aleksandija Okasio-Kortez), muka je od Bloombergovih pustih milijardi i političke prevrtljivosti.

Prema svemu sudeći, na američkoj političkoj sceni bit će kao i uvijek zapaljivo, a dojam je kako će glasači i dalje vjerovati onima koji najglasnije izgovaraju "Make America great again!" Bila to republikanska ili demokratska Amerika, Amerikancima je gotovo svejedno.

(Objavljeno 23. studenog 2019. GLAS SLAVONIJE)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane