Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Iz beležnice

Kome podižemo trgove po Beogradu

Nedođija Srbija… sve do kralja Ibija

Eto nama na izvrnutim kaldrmama daljeg posrtanja. Kako po razvalinama svakodnevnih afera, tako i tumaranja u amfiteatru grandioznog novog trga Beograda, budućeg postolja spomeniku osnivača Srbije.

Dragan Milosavljević (penzionisani dopisnik Tanjuga)

Taj monument će asocirati sve više i na veličinu i značaj samog "ktitora „. I to u ulozi živog dvojnika davno počivšeg Stefana Nemanje, a vazda blagosiljati „život i priključenije" predsednika nam.

Sve manje spornog, kao novog državotvorca. Koji Srbiju po cenu koja mora da se plati u „realnostima međunarodnog odnosa snaga" , ako mora i na kolenima, (baš kao i Župan pred moćnom Vizantijom), „predvodi". Makar samo u goli opstanak, ako nema boljeg.

A pri tom, tu je kraj nas, iznad nas i u nama svakodnevno. Uzvišen ne manje od osnivača Srbije nad sudbinom naroda i države. I nije od liva, već od krvi i mesa. Ali i nepresušnih ideja i „zlatnih" obećanja, nepoznatih još od osnivanja države. Pravo iz papuča Broza u njegove čizme pa uz Nemanju. A opet ako proviđenje i neki novi ustav da ....

Prema prepoznatljivom dizajnu ovo je još jedan, najnoviji, anglosaksonski spin za još dublji nivo zamajavanja Srba, ništa manje uspešan od strategije od 27. marta i 5. oktobra. Da se kamuflira ko ih kuda... dokle vodi.

I to zaštićen nadasve pompeznim dizanjem spomenika Županu, a reklo bi se najpre sebi, aktuelnom predsedniku režima koji tvrdi da je baš pod njim Srbija najnaprednija u svojoj istoriji. Ne samo u regionu nego i šire. Da je neuspelo bilo bi komično, kao u Skoplju recimo sa „ njihovim„ (pre)velikim Aleksandrom i monumentima imitacije Helade.

Ali ovako, i posle svih trijumfa preleta i promene svesti deluje sve to u Beogradu , posle svih adaptacija i usputnih koruptvnih špekulacija i nagrđivanja kičem i fušerajem prestonog grada, od Slavije do Knjaza Mihajla, pa do najnovijeg trga, a širenjem „betongrada"na legat Nemanje i barok prelepepe, otete pa napušene železničke stanice, deluje zastrašujuće. Ali sve manje opominjuće. Jer, kao da je kasno.

Zna se tamo gde treba ko na tu najnoviju simboliku Beograda na Vodi gleda iskosa i sumnjičavo. „Kleveće i laže dok drugačije kaže", a uprkos analizama poligrafa o kristalno čistoj istinoljubivosti ktitora.

Po svim pitanjima, pa i ove odluke da se grandiozni Župan postavi kao nekakva bronzana straža na ulazu u najnoviji Beograd.

Onaj na vodi, koji je vođinih stremljenja, i leks specijalis, delo. Visok je rizik, kako prolazi vreme sve veći, biti protiv ove vizije. Nešto slično samo stariji pamte još iz vremena obračuna sa „narodnim neprijateljem" posle 1944. do ukidanja „golog „ .

I zato nema baš mnogo talasanja javnosti oko teško razumljivog premeštanja na Savi ćuprije ...na suvo. A prikazivanja napretka „zlatnih godina" kao reprezentativne lego slagalice maketa izloženih u velelepnoj palati, dostojne grobnice faraona.

U međuvremenu, odvija se preseljenje svakog ko sebe smatra iole vrednim, naprednim, iz starog, u „nobl" Beograd za elitu. Onoj na vodi. I u ovom feudalizmu vlastela će, dakle, opet prebivati u kulama.

Kukavno gnezdo

Ali i jarkovima fizički biće odvojeni od plebsa. To je njima seoba u uži krug dvojke i na Dedinje u najnoviji Beograd za elitu borba „prađedova" dala. Tu demokratiju. Te oni, tvrde, nisu baš tikve bez korena, makar da su od loze „šumaca".

O takvoj „rialiti" Srbiji, o NVO nadglednicima ovog kukavnog gnezda, medijski blesimetri dojavljuju svakodnevno. Vrlo precizno. Ono što gazde i naručioce merenja jedino interesuje od grdnih dojava, to je pad samopouzdanja. Samosvesti ovog kukavnog naroda u ulozi pacijenta balkanske ludaje.

I zato je, zapravo, normalno da se posle puta bez alternative ka EU Srbija, odjednom, bez objašnjenja, i bez upita upućenog javnosti obrće srpska lađa naređenim zaokretom iz dvodecenijskog pravca u EU prema balkanskom paktu sa NATO. Ka jugu.

Nekakvom šengenskom bratstvu, jedinstvu sa Albancima, nestalnim Makedoncima i fundamentalistima iz Bosne. Sve je to normalno samo u realitiju nenormalnog koje je sve primetniji okov javne svesti i savesti.

A Milogorci, u međuvremenu, prevagnuše oko dalje sudbine SPC u „prađedovini" im. Sa dosta ćutke i mirnih protesta junačne pro „srpske opozicije". I uz činodejstvovanje vladike Amfilohija, po sokacima.

Prođe to uz upadljivo nemešanje Beograda, zauzetog opravdano mega potragom za malom Monikom. Koja se eto srećno okončala, a potom, opet uz dužu pauzu i ponovo presudnu apstinenciju meštana, hvatanja i Malčanskog Berberina. Da li će ovaj „uspeh" masovne potrage nekako ipak biti pripisan brojnim trupama policije i njenom vazduhoplovstvu i dronova ili vidovitosti aktuelnog ministra, ostaje tek da se vidi.

No, ne čini se preostalima, pri zdravoj pameti, baš prihvatljiva retorika pohvale Vučićevskog analitičara iz „Pogleda", Politike, u objašnjavanju gotovo nemuštog reagovanja predsednika, oko spornog zakona o slobodi veroispovesti u „milogori".

Uz objašnjenje da će ta odmerenost Vučića na šamar Đukanovića SPC i celoj Srbiji na kraju privoleti Mila u Šengeniju. Što je, da se razumeti, važnije od 800 godina svetosavlja u postojbini Srbije. Sada miloj gori Đukanovićevih hajduka.

Dakle nazad na jug, ka sudbini od koje nikada nismo stvarno odmakli, u bratstvo i jedinstvo sa Albanijom. Bez obzira što nam „tiranci" i dalje svojataju i otimaju sveto Kosovo.

Srpski diznilend

Ovakva Srbija ovakvih novo „župana" sve više nalikuje Diznijevoj zemlji čuda. To je istinska nedođija nezamislivih svakodnevnih uvrnutosti, a nepoznatih u realnosti ozbiljne države. Ali, mogućih u crtaću u kome nekakav balkanski Petar Pan, zašao u pedesete, iživljava svoje neostvarene pubertetske fantazmagorije da za njega ne važe zakoni gravitacije.

I sklon je ili suzama, ili nekontrolisanom besu i uvredama ako ne dobije aplauz. Sve ispod oka merkajući kako reaguje komandni most, ali i rodbina iz šaptačnice.I jedni i drugi su organizatori ove balkanske šarlatanijade i indigo verzije posrtanja nekadašnje Jugoslavije, sada kao Srboslavije.

Razigran je balkanski Pan u svom carstvu samo naizgled političkih detinjarija i nesuvislosti i veštih premeta, dvostrukog salta, uzleta i preleta. A dotle zblanuta partijska vojska odobrava. Kliče svom ni u čemu dostižnom heroju. Sve se poklapa sa sekvencama animiranog filma o odbeglom „nestašku" koga ne zanima stvarnost, želi i kreira isključivo nemoguće, a gravitacija za njega ne postoji.

Tu je zato u mizanscenu ovog kalambura neophodan zli Đilas kao kapetan Kuka, Jeremija kao prvi oficir gusarske „opozicione" palube, ključni ministri Mali, Neša, Vulin kao potencijalni krokodili. I najzad spasonosna Ana, Zvončica.

Tu su i kao gomila bezbrižnih dečak poslanici kao „kauboji" i „indijanci" u parlamentu. Razigrani u „debatama" a na daskama glumatanja višestranačja koje svima njima život znači. A sastavni su deo političke bajke, u stvari još jednog balkanskog kabarea na buretu baruta.

Dok srpski „Pan" uči i kineski pored svih ostalih jezika kojima vlada, Srbija levitira u odsustvu elementarne predstave šta je nadalje kao večnu „naprednu" u narednim godinama očekuje.

Osim što je spušten izborni cenzus da cirkuska arena bude šarenija a ponuda lavovima veća. Sve je bez reakacije javnosti koja je vezanih nogu i ruku na terapiji dobrovoljnog samoponištavanja dostojanstva i pameti.

Smeštena je u ludaju parapatriota pa preumnjenih radikala u naprednjake. A izrugivanje njihovom primitivizmu, inače maestralno oličeno u Radovanu Trećem, Zorana Radmilovića, vešto je okrenuto danas u ni manje ni više neporecivu i nepomerlnjivu afirmaciju svega toga i užasavajuće.Realnog, postojećeg i vladajućeg... Što je krajnje ponižavajuće. Kao što je i latentna a prikrvena sklonost kapitulaciji pred Vilotićima,Radovana, a sve „„ZA DOBRO NARODA".

Sve što ON preduzme proglašava se za vrhunsku pamet savremenog Baje „koji zna šta radi". I pretvara planski u festival tabloidne neizbežne opšte sreće što je nacija stavljena pod žezlo, bivšeg imitatora gegova Radovana uznaprevalog korak po korak na tron Balkanskog Ibija. On sa TV ekrana dan noć i sa naslovnica novina samopohvalama svojim dosadašnjim vragolijama kliče. Sve je za tebe i zbog tebe „Narode moj".

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane