Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Postdemokratija

VIRUSI ODLUČUJU O IZBORIMA

Malo je verovatno da će kineski virus, zaobići Srbiju, posebno imajući u vidu vapaj Svetske zdravstvene organizacije da je potrebna vakcina protiv dezinformacija jer se lažne informacije šire brže od virusa. U tome smo mi prvaci sveta, a tek u ovom trenutku hamletovske dileme izaći na izbore ili ne izaći, za očekivati je pravu infodemiju. Već sama pretnja od širenja korona virusa mogla bi da bude zloupotrebljena. I od vlasti i od opozicije. Virus bi mogao ići na ruku bojkotu tako što građani, u strahu od zaraze, masovno ne bi na birališta. Vlast će na to u početku odgovoriti svojom već tradicionalnom politikom "ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine", ali ako se strah, na kojem se inače ova vlast održava, otme kontroli, Vučić bi mogao da odloži izbore, predstavljajući i to kao ustupak opoziciji, tvrdi kolumnista Magazina Tabloid Miodrag Mile isakov, podpredsednik u Đinđićevoj Vldi i ambasador u Tel Avivu

Piše: Mile Isakov

Dok ovo pišem, razmišljajući da možda ne preterujem, Vučić održava prvu konferenciju za medije sa tom temom i kaže da nema razloga za brigu i paniku, moleći sve medije da je ne šire, pa je to još jedan razlog za sumnju.

Posebno zanimljivo je kako je odgovorio na nepostavljeno pitanje u njegovom bahatom stilu: Hajde, postavite to pitanje konačno. A i ne morate, znam ja šta hoćete da pitate, hoće li biti otkazani izbori. Neće biti! Znači, već razmišlja o tome! A poznato je da kad on kaže da nešto neće, po difoltu biva obrnuto.

Sve će zavisiti od razvoja događaja u Italiji, gde je situacija popričično haotična, kao i u Hrvatskoj gde je virus tek stigao. Ako odande budu stizale panične vesti, to bi se sigurno odrazilo i na stanje u Srbiji, što bi zaista moglo da smanji izlaznost na izbore i ozbiljnije ugrozi njihov legitimitet. U takvoj situaciji Vučić bi mogao da ih odloži i da i na tome profitira.

Koristeći strah od smrtonosnog virusa, pred kojim se na sve pristaje, svi bismo dobrovoljno bili u kućnom pritvoru, gde bi nam njegove televizije prale mozak na ruke. Srbija bi postala jedan veliki politički karantin, sve dok njemu to bude odgovaralo, a svi koji prežive bili bi mu zahvalni. Uopšte se ne bih iznenadio da ovaj režim inscenira takvu opasnost i ako je ne bude.

Naravno, kao i svi, nadam se da ipak neće doći do epidemije, ali nisam siguran da pretnja od takve mogućnosti neće biti zloupotrebljena. Naprotiv, ako se bolest pojavi i u Srbiji, gotovo je izvesno da će biti iskorišćena za manipulacije svake vrste. I za napad na nesposobnu vlast, koja nije u stanju da to spreči i kontroliše, ali i kao izgovor vlasti za svekoliko gaženje ljudskih prava i sloboda. Sa tom razlikom što je za takvu zloupotrebu od strane vlasti, dovoljna već i sama opasnost da do infekcije dođe. Ovaj režim i inače vlada uz pomoć straha, pa bi mu, sad kad su građani počeli da ga se oslobađaju, dobro došao jedan još veći , najveći od svih strahova.

Pored signala iz Italije i Hrvatske, za anticipaciju Vučićevog ponašanja biće značajna i događanja u Crnoj Gori. Gotovo da bih mogao da se kladim da će, Vučićev stariji brat i uzor, Milo Đukanović, upotrebiti pretnju virusom ne bi li razbio sve masovnije protestne litije širom Crne Gore.

U međuvremenu, dok ne dođe u priliku da se lati i tog sredstva za zastrašivanje, Vučić se ponovo vratio na staru proverenu pretnju, najavljujući ultimatum koji nam se sprema zbog Kosova, mavijaškim rečnikom iz njemu omiljenog filma "Kum": "Dobićemo ponudu koju ćemo teško moći da odbijemo, ali nećemo smeti ni da je prihvatimo"!? Velika mudrost, koja podseća na zajebanciju u stilu: Ako hoćeš da pobediš, ne smeš izgubiti!

A onda je objasnio da će uskoro pred Srbiju biti stavljen ultimatum, kojim će nam dati garancije za ulazak u EU i za uzvrat tražiti da priznamo Kosovo! Interesantan sam znati kako je sad otkrio tu rupu na saksiji, kad i vrapci znaju da je njemu to predočeno od istih centara moći još kad su njega odabrali da zameni prethodnu vlast u Srbiji, koja im je dosadila ponavljanjem mantre " I Evropa i Kosovo". I da se nikad ne bi dokopao vlasti da tad nije pristao.

A sad nam se žali kako je, eto, on na velikim mukama. Očekuje od nas da saosećamo sa njegova dva bola (a boli ga dupe i za nas i za Kosovo), pa da ga podržimo u onome što je njemu jedino važno, da ostane na vlasti. Za uzvrat obećava da neće prihvatiti ništa što bi bilo ponižavajuće za Srbiju, a to u prevodu znači da može da pristane na bilo šta jer Srbija je već ponižena time što je on njen neprikosnoveni vladar. Nimalo slučajno, svetski moćnici upravo to i žele, da oni koji su sve zasrali sami to i poližu.

U tom kontradiktornom intervjuu Vučić je najpre rekao da on to što mu se nudi neće prihvatiti, a onda, na direktno pitanje šta sad biva, reče da će pitati narod. Pretpostavljam da to znači referendum, na šta je po Ustavu obavezan i što je odavno morao uraditi, pre nego što je započeo bilo kakve pregovore i potpisao Briselski sporazum.

Da ne pričamo o tome da je u kampanji za predsednika države morao izaći sa jasnim planom za rešenje kosovskog pitanja, pa da, ako za to dobije podršku, tačno zna šta mu je činiti. To, naravno, podrazumeva da će podneti ostavku ako u tome ne uspe. I taj referendum, koji najavljuje, neće imati nikakvog smisla ako on, njegova vlada i Skupština ne ponude rešenje.

Sa druge strane, u sopstvenoj nemoći, opozicija je isfinasirala televizijsku seriju o Vučiću, pod naslovom "Vladalac", u kojem se takođe otkriva topla voda. Te ovakav je, te onakav je.

I mada je većina izrečenog o njemu tačno, nije to naš najveći problem, mnogo važnije je pitanje kako je uopšte moguće da tako nezrela,nedorasla i nestabilna ličnost, sa takvim bekraundom, zasedne na čelo države. Nije naša najveća tragedija to što on sad drma državom ko majmun tarabu, naša tragedija je što je on, takav kakav je, uopšte došao u tu poziciju.

Nešto je duboko trulo u državi Srbiji, kad je tako nešto moguće. Nije on kriv što nije kažnjen za sve grehe i diskvalifikovan iz politike, nije on napravio Frankenštajn partiju SNS, nije on kriv što je SPS rehabilitovan pa onda preleteo na drugu stranu i omogućio da se ponovo ustoliči vladavina crveno-crne koalicije iz tragičnih devedesetih.

Nije on uzrok, samo posledica. Nije on virus, on je samo njime zaraženi bolesnik i opasan prenosilac, koji je zahvaljujući pogrešnim terapijama stekao imunitet na sve demokratske vakcine.

Uzgred, kao čovek televizije, koji je napravio više zapaženih dokumentarnih emisija, a nikad se nije usudio da ih nazove filmovima, čisto profesionalno moram da kažem da ovaj serijal, koji se naziva dokumentarnim filmom, to nije. Ima tu doduše vrednih dokumenata, kojima ne treba nikakav komantar, ali su sasvim nepotrebno i neprofesionalno zatrpani smatranjima ličnosti koje, ma koliko bile čestite i pametne, nisu svedoci nego posmatrači.

Ma koliko bio saglasan sa njihovim opservacijama, moram da kažem da njihovo mišljenje nije dokument, a često nisu ni kompetentni za teme o kojima ih saopštavaju. To nije ni film jer nedostaju svedočenja autentičnih svedoka i saučesnika razvojnog puta Bore šnajdera, koji bi konkretnim primerima iz ličnog iskustva osvetlili motive, zablude i eventualne dileme glavnog junaka.

Recimo, Vučićev dugogodišnji saradnik Predrag Popović, koji je o njemu objavio i knjigu sa detaljnim opisom događaja koji govore više od svake psihološke i političke analize. Sve u svemu, moglo bi to profesionalno mnogo bolje, pa da bude i objektivnije i ubedljivije.

Čujem da je Pink, objavio svoj odgovor u vidu TV emisije, koju nisam video, međutim, znajući njihove moralne i kreativne mogućnosti i navike, znam i da ništa nisam propustio. Ali ko mene šiša. Problem je u tome što to neće propustiti mnogo veći broj gledalaca, od onih kojima se obratila N1 Televizija i što će taj virus da se širi mnogo brže od novog gripa, mnogo ozbiljnije ugrožavajući zdravlje, pa i opstanak nacije.

Imajući sve to u vidu, još besmislenije izgledaju unutaropoziciona prepucavanja povodom izlaska ili ne na lokalne izbore u Šapcu i Požarevcu. Od početka sam tvrdio da je odluka o ne izlasku na izbore doneta prerano, uveren da je pretnja bojkotom najdelotvornije sredstvo da se dođe do što boljih uslova za glasanje.

Ni sad, kad su se izbori sasvim približili, a ništa se ozbiljnije nije promenilo nabolje, nisam sasvim načisto da li ga treba sprovesti i koliko dosledno, odnosno slepo. Slučaj Šapca i Požarevca, zaista jeste specifičan i poseban, pa bi stoga morao biti sa posebnom pažnjom razmatran. Nikako mi se ne dopada kako se na brzinu prelama preko kolena i nadam se da će Demokratska stranka, koja se još nije zvanično izjasnila, imati više sluha i tolerancije, za drugačija mišljenja i pristati na jedan eksperiment svog podpredsednika u Požarevcu.

Još manje mi se dopada idiotski argument nekih lidera Saveza za promene i kibicera, kao što je Bojan Pajtić, da će, ako se izađe na te lokalne izbore, ma kako opozicija na njima prošla, to biti Vučićeva zasluga i pobeda. Kažu, opozicija nema nikakve šanse da pobedi, jer ništa od nje i građana ne zavisi.

Vučić o svemu odlučuje, pa ako reši da i u tim slobodnim gradovima preuzme vlast uzeće je bez pardona, a ako ne onda će to biti samo zato što je odlučio da ih pusti kao dokaz da u Srbiji ipak postoji demokratija. Znači, i ako Vučić izgubi te izbore to neće biti ni pobeda opoziciji, ni njegov poraz. Njegov poraz će zapravo biti njegova pobeda.

On će svakako tako tumačiti izbore u Šapcu i Požarevcu, ali otkud njima takav stav? Pa zato što, kao i on, brinu samo o sebi, te na isti način i rezonuju. Briga njih ako demokratski raspoloženi građani izgube slobodu za koju su se na prošlim izborima izborili, uostalom to bi samo njima dalo za pravo da je trebalo bojkotovati ove izbore. Ali ako slučajno pobede, to bi bio dokaz da nisu bili u pravu, zato je važno sve zasluge u takvom slučaju pripisati Vučiću.

Građani nikako ne mogu, ne smeju biti u pravu. Kakva je onda razlika između njih i ovog režima?

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane