Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razaranja

Kako je Beogradska opera dodirnula dno

Svečana večera u pogrebnom preduzeću

Kako je Narodno pozorište na sopstvenoj sceni samo sebi organizovalo parastos u vidu velikog ždranja. Kada je i zbog koga započela predsmrtna agonija Pozorišta koja traje šezdeset godina. Kakvi su se sve fantomi iz opera naselili u zdanje koje propada nedovršeno od 1989. Kakvi su se sve skandali ispodešavali u ostacima beogradske opere. Zbog čega su ostavke dali članovi umetničkog saveta. Kako je kompletna opera devet meseci maltretirana radi postavljanja dosadne i neslušljive opere. Kako je opera dodirnula dno sa svega dve predstave u mesec dana. Kako se postaje prvak opere i šta sledi nakon toga. Kakva je međusobna veza direktorke opera i udruženja građana JeNejArt. Da li je tu bilo sukoba interesa i ko je svojevremeno rekao malo morgen?

Stanislav Živkov

Predstava „Svečana večera u pogrebnom preduzeću", hrvatskog književnika i scenariste Iva Brešana nastala je sedamdesetih godina prošlog veka i kritički se odnosila prema tadašnjoj socijalističkoj vlasti, a više kasnijih postavki zapravo su bile tragikomične aluzije današnjicu i poplavu primitivizma i korupcije u društvu ali ipak veliko finale impresivne izvođačke istorije ove vredne predstave svakako je predstavljala prava pravcijata večera u obliku velikog ždranja priređenog za beogradske fufe i fufane na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu koje je samim time postalo i pogrebno preduzeće koje je samo sebi organizovalo parastos!

A predsmrtna agonija ipak traje preko šezdeset godina a započela je onog trenutka kada je dotadašnji dramaturški vunderkind Veca Lukić, nakon najmlađeg dramaturga najpre postao najmlađi direktor drame Narodnog Pozorišta, pa najmlađi upravnik, istog čemu se jedino usprotivio proslavljeni operski pevač Jovan Gligorijević, koji je proročanski rekao da će Lukić upropastiti pozorište jer nema pojma o operi, a opera čini najmanje 2/3 pozorišta, na šta slobodno možemo konstatovati da od nadvikivanja glumaca na sceni koji kao igraju dramu, postoji samo još jedna jedina gora stvar , a to je monodrama!

Sve u svemu nesretno, nikada do kraja rekonstruisano zdanje čija se fasada neometano raspada i puca od 1989 godine kada je betonirana po mrazu, kao da je postala neka vrsta uklete kuće naseljene zlim dusima raznoraznih štetočina koje su u njoj direktorovale, a bogami svoje utočište tamo je našao, ne jedan već nekoliko fantoma opere iz raznih klanova!

Samo u proteklih nekoliko meseci dešavalo se nekoliko velikih skandala: recimo neuspeo pokušaj eliminacije člana Upravnog odbora podmetanjem sukoba interesa nakon čega je sledio totalni raspad Umetničkog saveta Narodnog pozorišta jer su se redom predsednica, glumica Stela Ćetković, bariton Midrag D. Jovanović (potpredsednik) i balerina Smiljana Stokić povukli iz tog savetodavnog tela koje je imenovala aktuelna upravnica, rediteljka Ivana Vujić, nezadovoljni komunikacijom s njom i potezima koje povlači.

A sama upravnica je naprasno postala viralni hit svojom pojavom uživo u nekoj emisiji pri čemu je svoj pozamašni gabarit obukla u nekakvu plavu rizu, verovatno misleći da tako izgleda mršavije, da bi odmah po ulasku u studio sela i krenula da raspreda zapetljanu kosurinu i čak tri puta govoreći u kamere tražila da neko dođe da je malko našminka i prefarba rumenilom!

Naredni skandal nastao je povodom katastrofalnog stanja u beogradskoj operi koja je u poslednjih desetak godina promenila čak 13 direktora pri čemu se dostiglo apsolutno dno jer se u februaru 2020. godine ansambl opere "pretrgao" od posla I izveo svega dve predstave, umesto uobičajenih 8 do 10 mesečno!

A šta tek reći na period 1938-1941 kada je opera u jednoj sezoni imala najmanje 6 premijera sa čak do 160 predstava, a ovo sada je neviđena blamaža pri čemu se sistematski rasteruje publika , arči se novac na makaršta a a rezultati su mizerni, a sve to traje od kada je na mesto direktora postavljena Jasmina Trumbetaš Petrović koja po mišljenju najvećeg dela ansambla nije adekvatna osoba da bi obavljala ovaj zahtevan i odgovoran posao.

Stiče se utisak da direktorka misli samo na sopstveni interes jer je na sva gostovanja išla samo ona kao i to da protežira određene osobe za koje se ceo ansambl već bunio, pisao dopise i reagovao jer pojedini, sa strane dovedeni pevači, pevaju bez audicija ili ako se i organizuje onda je i to već skoro dogovoreno.

Osim toga već skoro dve godine se ne izvode predstave iz postojećeg repertoara i da se ionako dragocena publika proređuje postavljanjem dosadne i neslušljive "Koštane" Petra Konjovića sa kojom su se kvalitetni muzičari iz orkestra i hora baktali čak devet meseci pošto se po ko zna koji put potvrdilo da dirigovanje opere i žene dirigenti nikako ne idu zajedno !

Naredna premijera, Manon Lesko pripremana je "svega" pola godine iako je neko uobičajeno vreme dva do tri meseca! Inače bariton Miodrag D. Jovanović je odluku o ostavci obrazložio time da nijedna njegova sugestija, niti predlog, nisu uzeti u obzir, da se situacija u Operi nacionalnog teatra nije bitno promenila u odnosu na prethodnu administraciju te da ne postoji precizan plan i program rada kako na strategijskom, tako i na godišnjem, odnosno mesečnom nivou.

Potvrdu o tome da je za godinu i po dana otkad je na mestu direktora Jasmina Trumbetaš Petrović Opera pala na najniže grane pokazuju i najgori rezultati poput proslave 100 godina Opere predstavom „Madam Baterflaj" sa dva gosta od kojih je jedan oteran posle 15 minuta jer je nivo takav da je orkestar samo spustio instrumente, a osoba koja je došla da peva je bila ispod svakog nivoa!

Čak se u međuvremenu pokazalo i da Petrovićka nije ni pokušala da iskoristi slobodne termine koje joj je nudila Vujićka, verovatno jer joj se nešto nije uklapalo u računicu! Naravno u stanju u Narodnom Pozorištu i opera su upoznati u ministarstvu kulture ali se po običaju nisu mešali u svoj posao pošto im ni najmanje ne smeta očigledna nespretna i neuka privatizacija jedne od najvažnijih kulturnih ustanova u Srbiji!

Koliko je poznato NP nije privatizovano već je još uvek isključivo institucija od državnog značaja. A tim osobama što prepotentno kadriraju, najbolje bi bilo da pre nego što se uhvate u koštac sa najodgovornijim činom za nekog pevača ili teatar - kadriranjem neka prvo otpevaju u celosti makar pet najtežih sopranskih uloga i to sa tačnom intonacijom na dostojanstven način, a ne kupovanjem diploma.

I što je najvažnije, zdravom konkurencijom a ne državnim novcem da bi kod istinskih umetnika imali makar malo iskrenog poštovanja a ne podsmeh od ansmabla i svih iza zavese. Direktorka to dozvoljava a zdrava većina je šokirana šta je doživela.

Doduše u jednoj stvari Petrovićka je donekle u pravu kada je rekla da u operi kao soliste 'ima 30 invalida' kojima samo pozorište za nepoznate zasluge dodeljuje zvanje prvaka opere , pa onda prvak opere do penzije narednih 15-20 godina eventualno otpeva po jednu predstavu u sezoni ili čak ni to (poznat je slučaj jednog pevača koji je najpre 15 godina dolazio samo po platu da bi nakon toga slao ženu po pare, ili jedne pevaljke poznate kao buba lenja crnogorska, koja je isto pevala jednu do dve predstave godišnje ali je zato po svaku cenu uklanjala nepoželjne koleginice iz premijernih podela).

Naravno među tim „invalidima" ima i onih koji se doslovce deru i arlauču i kada se sve lepo sabere, kao da se potvrđuje davno izrečena tvrdnja ex operske pevaljke Olge Milošević koja je bila daleko poznatija po javnoj švaleraciji sa korepetitorom Aleksandrom Kolarevićem nego po dobrom pevanju, a koja je svojevremeno rekla da bi pola opere trebalo streljati.

Doduše, nekada je i postojala argumentovana operska kritika pa su recimo ostali zapamćeni naslovi „Boemi i boemština u Narodnom Pozorištu" ili „Nemoć jedne moći"!!!! Ipak pre 31 godinu, tokom izvođenja druge od tri (!!!!) premijere Verdijeve Moći Sudbine kako je pisao tadašnji kritičar Politike, tokom predstave zavesa se spontano spustila kako bi zaštitila publiku od dešavanja na sceni na kojoj je upravo tada bila primadona assoluta La Vasovich kojoj penzija toliko smeta da je čak pre par godina sa sve bleh muzikom arlaukala „ Sa ovčara i kablara" i otvarala Dragačevske svečanosti na sveopštu radost svojih „obožavaoca"!

E sada se postavlja pitanje kada će se doći do druge faze , odnosno do čekanja ostavke onoga ko ima obraza (i sramote što je u takvom "društvu"), a ne krivca. A o tome šta je Petrovićka radila najbolje govori slučaj novogodišnjeg Gala koncerta, kada niko normalan nije hteo da plati toliko suludu cenu ulaznica da bi arlaukali i derali se Jakovljević, Dojković i Plazinić pri čemu su Jakovljević i Dojković odustadoše sa lađe koja tone, nekoliko dana pred sam koncert...

Naime, Plazinić se izgubio negde u potpalublju lađe koja tone, iako figurira na spisku pevača pri čemu podjednako loše peva i brani gol FK Poleta iz Opova.

Sigurno je Direktorka poslala dve kerberske glave, koje joj ulepšavaju i čuvaju Umetnički dvorac, da ga traže i umilostive da peva. Naravno na tako eminentnom koncertu nije bilo ni Jadre Nacionale ni najboljeg basa Glavnog grada?

Doduše nije bila nikakva šteta što nije bilo ni Jelena Vlahović, jer je barem publika ostala pošteđena tremola i zavijanja u visokom registru kroz koji bi mogao da prođe traktor! Na žalost nije bilo ni Ane Rupčić, nije bilo Sanje Kerkez, kao što nije bilo Nataše Jović Trivić. A što se tiče izostanka Dragane del Monako, možda se Petrovićka uplašila da del Monakovoj opet neko ne podmetne neki magični napitak pa da napravi reprizu pijanog spektakla iz 1994?

Doduše pojavio se tu Dejan Maksimović, pa naprasno nestao jer bi mu svi prebacili da je rešio da ostane i kompromituje se posle onog dobrog Fausta u Novom Sadu jer treba da bude veoma obraziv sa kim se viđa i sa kim peva zajedno kao i ko mu diriguje.

Generalno rečeno, direktorki Trumbetaš Petrović čini se da pred svaki gala koncert birtijski muzikanti najpre izvedu pesmu „Kad naš brod tone tone a zvona zvone" nakon čega je počne hvatati panika od vetrova i oluja, ali ipak kormilo ne ispušta pa makar potopila brod a u tome očito ima uspeha!

Dok galioti, pardon kvalitetni muzičari iz orkestra dole u potpalublju prete gudalima, ali oni su jedinstveni i ne dotiče ih se dešavanja na palubi, u isto vreme na palubi se Petrovićki jedra cepaju, ona ševrda levo desno, jer i onako nema ni smisla za upravljanje nacionalnom operom, kao ni kompas, a ni sekstant. Ali je zato najvažnije da program režira najpoznatiji reditelj gala koncerata, Ivana Dragutinović Maričić koja će uskoro ući u Ginisovu knjigu rekorda po broju režiranih Gala koncerata. Nakon otkazivanja već navedenih „prvaka" opere nastala je panika pa je tenor grozničavo tražen dvadeset četiri časa pre predstave, da bi na kraju bio najavljen gost koji ne postoji... a ni što se dirigenata tiče ni tu stvari ne stoje bolje pošto je Jasmina Trumbetaš Petrović na komandnoj palubi pomislila da bi joj njen prvi oficir "Đoka dirigovanje spašava" izvaditi stvar? E neće da može!

Možda u nekim drugim prilikama može da se oslonite na takvog, ali u muzici ne! Sada dolazimo do onog glavnog pitanja: šta su na koncertu tražili Dragoljub Bajić, Ljubica Vraneš i Dragutin Matić. Zar pod noge pred publikom koja zna šta je opera, šta je kvalitet, šta je moral, koje su zakonitosti scene....Da, zakonitosti scene... Etika, moral, pravila scene se ne izučavaju na umetničkim fakultetima... čak i oni polupismeni estradni pevači imaju osećaj za scenu veći nego mnoge ovdašnje pevačke veličine i "veličine".

Zar je ovo društvo Gospodina Bajića? Ili je Bajiću stvarno sve jedno, kako mnogi zaključuju, da li peva u „klubovima" ili na operskoj sceni. Zar Ljubica Vraneš, preko granice poznata kao Karmen i Dalila treba da se pevanjem oduži upravi što je primljena u ansambl kao drugi solista, pa prihvata vožnju u ovoj lađi koja vodi u propast? Moranje, ucena,...

Devalvacija njenog rada. Zar se Matić nada kako će dobrim pevanjem da umilostivi Upravu da bude primljen u ansambl??? Pa ti i ne čuju kako on peva jer oni u direktorskoj loži kada Matić dobija aplauze (najveće u beogradskoj operi) trepću nezainteresovano kao svrake na jugovinu. Sve jedno im je.

Možda njih troje znaju da su i koliko su bolji od drugih i jesu bolji, ali im to niko javno ne priznaje. Prema tome treba postupiti kao najbolji bas u Beogradu Ivan Tomašev koga sa razlogom, nema, nema i nema na gala koncertima.

Može mu se, rećiće neko.Pa, može mu se, svojim kvalitetom, jasnim i nedvosmislenim stavom je to postigao. Ne daje dirigovane intervjue "Politikama", ali ko zna šta je kvalitet, zna ko je Tomašev. Ali zato, Jasmini Trumbetaš se sve više tresu ruke dok kormilari operom pošto je samu sebe dovela u situaciju da nema autoriteta jer gura u operu ono što ne pristaje operi, trčkara van opere, jureći tezge i tezgice... Jedini adut joj je na doškolovavanju...

Noćnom i prekonoćnom doškolovavanju... Što bi rekli : Svakom bubnju treba šipka.(Pojašnjenje) Šipka nije maljica, to je "ono sa leve strane"... što daje ritam....Zna se šta će na kraju da bude... Sada će velika Direktorka da se posipa pepelom po glavi. Sigurno je naručila jedno dve kofe finog pepela za posipanje po glavi...

Bilo bi jako lepo kada bi drugarica direktorka objasnila zašto nije napravila Gala koncert sa kojim bi napunila salu i o kome bi se dugo pričalo. Zašto nije dovela 3 profesora Muzičke akademije, soprana tenora, baritona i basa Ivana Tomaševa koji bi doveli po nekog svog studenta a na taj način bi Beograd Beogradu i Srbiji ponudio nešto daleko kvalitetnije, odnosno najspektakularniji operski koncert koji ovaj grad može da priušti sebi. Ali problem je u tome jer tu nema ni nje, ni njenih miljenika,... a i ideja je mnogo teška da se do nje dođe.

Pogotovo za one kapetane bez kompasa i sekstanta. A naravno da se nije setila, kada su joj u mislima koncerti po Srbiji. Bitnije je da formira ekipu, već joj se pridružio i jedan dirigent, pa da operski cirkus krene.

Naravnu u biznis planu neće biti predviđeno kako će za 5 koncerata da ukupno bude 100 posetilaca. Država će to da plati! Postoji onaj ko će da nabavi novac, postoji ko će da peva, svira, režira. Iako je ekipa spremna, čeka se da da neko da ostavku. Da li će to da bude neko iz Uprave, ili iz Upravnog odbora, ne zna se, ali se zna, ako je neko i bude dao, biće to iz lične sramote što je tu u takvoj kući.

Direktorkini uspesi su zaista katastrofalni poput početka nove operske sezone, kada je sala bila sramno, više nego poluprazna! Kada je plaćeno honorarno angažovanje 4 osobe van operske kuće, a na drugoj strani članovi ansambla se žale da mesecima ne mogu da dođu na red da budu angažovani! Bilo je i nje u toj predstavi, bilo je i na prošlom Srpskom novogodišnjem koncertu...Na drugoj strani, niko nije ustao u njenu odbranu kada je pisano u medijima da neke kolege preživljavaju mobing.

Ta reč je dovoljna da to ispita javni tužilac... Ali sve se, srećom, smirilo... Peglanje izgužvane situacije joj očigledno, dobro ide od ruke. Dovoljno je "ugroženome" dati neku od glavnih rola i sve se zaboravi (pogotovo ako toliko i ne očekuje, a još manje zaslužuje). Ipak smo mi nacija koja i previše galami, a brzo zaboravlja... (sem omraženih pojedinaca). A ona reč "mobing" kao da nije izrečena, kao da nije napisana, kao da nigde više ne postoji... Pojela maca!

Otkazano je gostovanje jednog umetnika pet sati pre predstave, a sala rasprodata. Trumbetaševa nemar (bezobrazluk) svojih podređenih naziva tehničkim problemima. I umesto da izađe u javnost i priznate grešku podređenih, a to znači i svoju, ona u stilu "bivših i pokojnih", nojevski gura glavu u pesak jer se u toj pozi niti vidi, niti čuje, ali je zadnjica na izvolte.

E to joj sigurno nisu preneli oni koji joj govore o postojanju "nekih tekstova", koji se "čitaju i u inostrastvu"....Lakše je progutati knedlu istine, nego nedeljama dobijati prašinu u oči, ali svako bira svoj put. Jasmina Trumbetaš navodno nema dovoljno vremena da se iskaže kao pevačica a peva češće nego ikada do sada.

Više je pevala zadnjih godinu dana, nego predhodne dve - tri. A možda ispadne i koje gostovanje u inostranstvu pre nego što odleti sa funkcije za koju je garantni rok istekao.

Pre svega jer su se svima uspuzali na perčin kojekakvi "pevači" bez adekvatnog obrazovanja i forsiranje nekoga ko ne može da se zaposli u kući gde ste je dotična direktor (bar po sadašnjem pravilniku), sem ako se ne promeni pravilnik, ili takvi, preko noći, ne završe "Akademije" u Bjeljinama i drugim prekodrinskim visokoškolskim ustanovama, pa onda dođu da odlučuju, kadriraju, kroje i prekrajaju. Ako već to ne rade i sada?

Takođe bi bilo jako lepo kada bi se neko rešio da istraži i činjenicu da pojedine institucije novac za gostovanja, nastupe, koncerte, uplaćuju preko agencija i privatnih preduzeća, tako da su mnogi dobili nadimak 14%... Jasmina Trumbetaš Petrović je jedna od retkih pevačica koja, da kažemo, redovno gostuje i u malim mestima a zapravo se sve svodi na neobičnu računicu da se par stotina hiljada dinara izvučenih iz džepova Vlade, potroši na koncerte na koje dođe par desetina osoba!

Daleko jeftinije bi bilo da se za tih par desetina ljubitelja kvalitetnog zvuka organizuje prevoz zakupom autobusa (ili minibusa), i za taj novac se otkupi jedan broj karata jednog dana za Beogradsku operu, drugog dana za Novosadsku naravno sa višednevnim smeštajem na, recimo, Paliću. Jasmina Trumbetaš može da se pohvali da je od mnogih mladih polupevačica napravila zvezde koje se iz meseca u mesec pojavljuju na sceni nacionalne opere, da im je trasirala put u inostranstvo, da su takoreći svuda pevali, sem u "Žikinoj šarenici" , inače ostvarenom snu mnogih njenih koleginica!

Trumbetaševa može da se pohvali premijerama, nastupima operskog ansambla u javnom prostoru, može se pohvaliti željama da promoviše mlade, iako je ta knjiga spala na tri slova, iako je jasno da je spala samo na dva: M. i E! Sada je jasno zašto se prvi put desilo da u jednoj polusezoni nemamo ni jedno, značajno i manje značajno, gostovanje iz inostranstva, jer novac je otišao ovdašnjim "honorarcima".

I treba da ulažemo u sopstvene "kadrove", ali bar neka bude preko konkursa, audicija, sa neutralnom komisijom. Neka se o tome sada zabavi malo Upravni odbor. Uglavnom lepo je da zahtevna funkcija nije umanjila broj nastupa, naprotiv iako Jasmina Trumbetaš nikada neće postati operska diva, ali svejedno, mladi koje Trummbetaševa protežira u istom ansamblu, (M. i E.), već umišljaju kako su iznad svih.

Belodano je jasno da Trumbetaševa pojma nema kako funkcioniše direktor opere, a u isto to vreme pevanje joj navodno bolje ide od ruke iako javno govori kako nema vremena za svoju ljubav i profesiju, a ispade da je nje unazad godinu dana više bilo na nastupima, nego dve - tri godine unazad: od Geozavoda da konzulata u Parizu, pa "Pod fenjerima", pa na sajmu knjiga.

Zatvorila je jednu sezonu "otvaranjem" druge igrajući valcer na sceni, sa glumcem koji i nije ni u čemu salonski tip. Naravno tu su i privatni poslići tzv "Džepne opere" kojom Jasmina Trumbetaš navodno promoviše mlade. A zapravo se radi o udruženju građana „JeNejArt" sa matičnim brojem 28218141, PIBom 109837747, osnovanom 08.12.2016 sa sedištem na adresi Bulevar Zorana Đinđića 123E/32, Novi Beograd koje je osnovala upravo Jasmina Trumbetaš Petrović sa JMBG 2211965715167 a koje je sada preseljeno na adresu Karađorđev Trg 9/35, Zemun a novi zastupnik je izvesni Aleksandar Nikolić sa JMBG 1707983781012!

Naravno nikome nikada ni najmanje nije zasmetalo da Jasmina Trumbetaš ne može biti Direktor opere, jer je u sukobu interesa. Firma koja se, između ostalog, bavi organizovanjem koncerata i operskih predstava (tzv džepna opera) je bila u njenom vlasništvua a bila je i osnivač i odgovorno lice da bi tek 10.

Maja prošle godine, odnosno 6 meseci posle imenovanja rešenjem APR broj 5532/2019 prestala da bude rukovodilac i vlasnik i prenela rukovođenje na drugu osobu! A u međuvremenu????I sada ista firma dobija novac! Dobija novac "od nekoga" i angažuje, između ostalog, i Jasminu Trumbetaš Petrović!

Da li ta firma dobija novac iz budžeta Republike Srbije? Da li sada direktorka opere preko te firme dobija honorar, ili ne? Koja je razlika od dobijanja novca zato što je neko rukovodilac firme, od toga da ista ta osoba dobija novac, jer je ta firma "angažuje"??? "Objašnjenje" kako je "bivša" firma zapravo samo "udruženje građana" u pravnom smislu ima isti status pravnog lica kao Amatersko kulturno umetničko društvo, Planinarsko društvo,... ali ni po čemu se ne razlikuje od drugih privrednih subjekata.

Jasmina Trumbetaš Petrović i ekipica tu ne nastupaju amaterski, niti putuju diveći se prirodnim lepotama Srbije... Uduženja građana su privredni subjekti, registrovani gde i svi drugi i dozvoljeno im je obavljanje privrednih delatnosti, a u konkretnom slučaju bavi se organizovanjem predstava, koncerata, nastupa, kurseva, škola.

U čemu onda neko može da vidi razliku toga i organizacije na čijem je čelu Jasmina Trumbetaš???Da li je ona, sa druge strane, kao Direktor opere, tokom pola godine dok je istovremeno vodila udruženje građana JeNejArt sklapala bilo kakve ugovore sa JeNejArtom???

Po zakonu to nije dozvoljeno jer bi to bio dvostruki sukob interesa. Naravno nikome nije ni najmanje zasmetala činjenica da je Jasmina Trumbetaš Petrović šest meseci posle imenovanja na javnu funkciju, istodobno bila na čelu pravnog lica koje se bavi istom delatnošću kao i kuća kojom rukovodi.

tome je zakon jasan... Sem ako zakon važi selektivno, sem ako neko misli da je JeNeJart neprofitabilna organizacija, gde članovi pevaju i sviraju na amaterskoj osnovi. Uostalom, Ignorantia legis non excusa. Pošto Trumbetaš Petrović kao pevačica verovatno zna italijanski, razumeće i ovu latinsku sentencu.

Uostalom nebitno, Što bi (za istoriju) rekla Brnabićka: Promene u kulturi su moguće. A ko ono u jednom drugom kontekstu reče : Malo Morgen???

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane