Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

KiM

Kako se Vučićev kartel poigrava sa životima i čašću preostalih Srba na Kosmetu

Važnija im je zaštita Tačija i njegovih ratnih zločinaca

Dok svet gori zbog protesta potomaka afričkih robova, koje su prodavali na pijacima kao živinu, dotle je u Srbiji na sceni i dalje trgovina ljudima, njihovim životima i sudbinama. Nijedna nesreća Srba sa Kosova i Metohije nije dovoljna da se mediji i "novinari" osvrnu na nju, da alarmiraju javnost, da svi zajedno pokušaju to da spreče i već jednom zaustave ako ne donosi profit ili određenu dobit.

Ivan Makismović (dopisnik iz Kosovske Mitrovice)

Svakako da je Aleksandar Vučić kriv za mnoge nesreće i zla koja su ovaj narod zadesile pa i koji će zadesiti, od ugroženog teritorijalnog integriteta, preko uništene ekonomije, opljačkanih i rasprodatih državnih resursa, do stacioniranja migranata ali ne može ni on da bude kriv baš za sve iako bi, kako se čini, zdušno želeo da je tako. Ogroman deo krivice nosi upravo medijska orkestrirana tišina i uporno ignorisanje suštine događaja o kojima se redovno pogrešno i štetno izveštava.

Znamo da određen deo medija kontroliše Vučić ali ima i onih koji nisu pod njegovom već pod kontrolom zapadnih zemalja koje ih finansiraju. Pa ipak, kada su u pitanju Srbi narativ je isti - napadači su uvek "nepoznati", ako se i zna da su Albanci onda su to "komšije" ili "maloletna lica" a napadi su "incidenti" dok se sve ostalo po potrebi pakuje u politički korektnu "ambalažu".

Rezultat je samo jedan - kontinuitet zločina nad Srbima od strane Albanaca koji ih nesmetano vrše i umnožavaju.

Ni na jednom od medija nećete videti da srpski narod na Kosovu i Metohiji više ne može sam. Izdan je, ucenjen, ponižen, u neprestanoj opasnosti, ugrožene egzistencije i bezbednosti, bez ikakve budućunosti. Nezadovoljstvo raste, postaje i otvoreno, barem tamo gde bi to eventualno moglo da ima bilo kakav efekat ili gde, jednostavno, ništa drugo ne preostaje.

Polovinom juna u selu Vrbovac, kada je ovo mesto tokom predizborne kampanje posetio zamenik direktora Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju Dušan Kozarev, netrpljenje kako između naroda i njihovih "predstavnika", inače ljudi direktno instaliranih od strane Aleksandra Vučića i Marka Đurića, tako i između samih "predstavnika" kulminiralo je fizičkim obračunom.

Sastanak sa Kozarevim je održan 15. juna u kafiću "Latte". Prisustvovali su sadašnji "gradonačelnik" paralelnih albanskih kvazi-institucija Božidar Dejanović i njegov brat, inače predsednik te "Skupštine" Žarko Dejanović kao i bivši "gradonačelnik" Srećko Spasić, svi članovi Vučićeve "Srpske liste". Osim njih sastanku je prisustvovao veći broj meštana. Atmosfera se vrlo brzo usijala jer su nezadovoljni građani počeli burno da reaguju na neistine koje je Dejanović iznosio a čijom su vladavinom neizmerno nezadovoljni jer sve što je dobro i vredi prisvaja za sebe, svoje poslušnike i one koji mu pomažu da ostane na vlasti dok za namučeni i napaćeni narod ostaju tek strah ucene i pretnje.

Nadajući se da to neće proći ako pred predstavnikom Kancelarije za KiM iznesu svoje mišljenje, okupljeni su se pobunili protiv Dejanovićevog izlaganja koje nije imalo nikakvih dodirnih tačaka sa realnim stanjem na terenu.

Do tuče je došlo ispred samog kafića neposredno po završenom sastanku. Žarko Dejanović, brat Božidara Dejanovića, fizički se sukobio sa bivšim gradonačelnikom Srećkom Spasićem.

Inače, Spasić je nakon Đurićeve intervencije kod albanskih separatista u Prištini i poništavanja rezultata kvazi-izbora na kojima je njegov sin dobio većinu glasova kako bi na njegovo mesto postavio Božidara, osnovao svoj politički pokret. Ipak, pred poslednje kvazi-izbore Spasić je, kako ovde tvrde, po nalogu Milana Radoičića koji ih je sve okupio na jednom sastanku negde u centralnoj Srbiji, ugasio svoj pokret i vratio se tiho "Srpskoj listi".

Tuča je ubrzo prekinuta ali nešto kasnije, kada je Spasić prolazio tuda, sinovi Božidara Dejanovića kamenovali su njegovo vozilo.

"Narod je ogorčen i na jednog i na drugog. Svi mediji ćute o ovome. Kriju da je narod nezadovoljan kadrovima SNS-a" kažu učesnici događaja za Magazin Tabloid.

"Ostanite svoji na svome. Pandemija korona virusa je na kratko prekinula naše redovne posete građanima na Kosovu i Metohiji i to se sada nastavlja, kao i naša pomoć našim ljudima koji tu žive", prenose mediji da je rekao Kozarev. O burnom događaju o kome bi se zvonilo na sva zvona da je kojim slučajem u njega umešan neko od političkih protivnika Aleksandra Vučića i njegove "Srpske liste", ni jedne jedine reči.

Novinari razumeju da bi otpor toj struji značio ne samo gubitak posla i progon već verovatno i mnogo ozbiljnije životne probleme. A sve to su sami dozvolili bespogovornom poslušnošću na početku Vučićeve vladavine nadajući se da će biti nagrađeni ili barem pošteđeni. Svesni toga, na dan izbora u Kosovskoj Mitrovici, gde su se za razliku od prethodnih godina održavali samo na jednom mestu, u Tehničkoj školi, po završetku glasanja naprednjački jurišnici su masovno dodavali glasačke liste u izborne kutije. Posmatrači iz drugih stranaka su jednostvano išetali i jednom od lokalnih novinara dobacili da ode i da fotografiše to što rade. Kad se pojavio na vratima i uhvatio ih na delu, oni su ga samo zamolili da "ne slika to, radimo nešto naše". Što je on bez reči poslušao.

Tako su, pored ucenjenih ili kupljenih socijalnom pomoću ili poslovima, i oni Srbi koji su bojkotovali izbore a posmatrači kažu da je upravo takvih najveći broj, na kraju "glasali" i bili ubrojani u "podršku Aleksandru Vučiću" na ovim izborima.

I nema koga ko bi digao glas jer je najjače uporište srpskom okupljanju i delovanju još za vreme Tadića razoreno nezakonitom smenom episkopa u Eparhiji raško-prizrenskoj. Iako su rezultati bili vidljivi već u prvim danima nastalog bezakonog stanja, oni su danas još i uočljiviji.

Tako je tradicionalna manifestacija izbora Kosovke devojke, kada su učesnice obučene u tradicionalne narodne nošnje, bio zatvoren za posetioce iako je porta manastira prostrana da može da primi, čak i uz poštovanje socijalne distance, barem hiljadu ljudi.

Obezbeđenje na vratima se pravdalo merama protiv Korona virusa iako one tada zvanično nisu bile na snazi! Međutim, za razliku od manastirskog dvorišta, gde je svako mogao da stoji na bezbednoj udaljenosti ako je to uslov, pred kapijom manastira se tiskalo nekoliko desetina ljudi pokušavajući da uđe unutra a sve to je trajalo koliko i sami događaj. Zanimljivo je i to da se organizator pozivao na poštovanje mera a da istovremeno većina prisutni nije nosila zaštitne maske koje su obavezan detalj kostimografije tokom ove pandemije.

Mediji su opet javili da je manifestacija održana pod budnim okom pripadnika takozvane "Kosovske policije" te da oni nisu dozvolili ulaz građanima. Ovo je apsolutna neistina koja za cilj ima da sakrije odgovornost i zlu nameru uzurpatora trona Eparhije raško - prizrenske, vikarnog episkopa Teodosija.

Na snimku koji je tog dana objavio Živojin Ćirković iz Gračanice, koji je zbog ovog događaja doputovao iz Niša, ogorčeno je komentarisao ovu odluku kao krajnje pogubnu. U početku je muškarac u civilu, zadužen za obezbeđenje, okupljenima rekao da se primenjuje reciprocitet odnosno koliko broj ljudi izađe, toliko će moći da ih uđe. Međutim, kako se na snimku vidi, iako je veliki broj ljudi izašao, nikome nije bilo dozvoljeno da uđe.

Na kraju je drugi civil, u roze košulji, provirio kroz manastirska vrata i počeo nervozno da viče "ne može, izvinite, žao mi je, ne može" da se uđe. Za sve to vreme vidi se pripadnikci tzv "Kosovske policije" stoje kraj civila iz obezbeđenja - bez ijedne jedine reči da su uputili narodu koji je želeo da prisustvuje manifestaciji a tek ni govora ne može da bude da su bilo kome zabranili jer nisu to ni pokušali.

"Čije su sad ovo stvari, ko proslavlja Vidovdan, u čije ime ga proslavlja, ko bira Kosovku devojku, u čije ime je bira..." zapitao se Ćirković snimajući sve ovo, kako se čini i ne sluteći da će pogoditi suštinu, dodao "ovo veče koje je trebalo da se proslavi malo drugačije, ovim je uništeno".

Zbog čega je uvedena ova "mera" otkriće nam jedna rečenica iz vesti o ovom događaju:

"Izboru Kosovke devojke" ne prisustvuju predstavnici pokrovitelja Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju i opština Gračanica i Priština, nagovestili su mediji.

Treba se prisetiti da je prve godine po progonu vladike Artemija, jedan od značajnijih događaja "Vidovdansko pesničko pričešće" preimenovan u "pesničko bdenije". Nekome je smetalo pominjanje reči "pričešće" i to u istoj rečenici sa Vidovdanom. Već sledeće godine pokrovitelj manifestacije bila je novoosnovana opština Gračanica u okviru parasistema takozvane "republike Kosovo". Evo, deset godina kasnije i narodu je zabranjeno da prisustvuje.

Snimak koji pokazuje kako se narodu brani da uđe na već pomenut događaj u manastiru Gračanica, uklonjen je sa Fejsbuka. Srećom, ne dovoljno brzo te je uredno arhiviran.

Nema ni malo sumnje da je na sceni brisanje osnovnih identitestkih obeležja srpskog naroda, nipodaštavanja same suštine Vidovdana kao i zatiranje sećanja da smo bili i da jesmo Srbi. Poželjan je sasvim novi koncept, asimilacija Srba i svih ostalih u novokreirani identitet "Kosovara" čija prošlost uopšte nije njihova.

Svakako, u tome aktivno učestvuje i miljenik Tadićevog režima, to jest Klintonove duboke države, vikarni episkop Teodosije koji nije prisustvovao ni ovom događaju pa čak ni Liturgiji služenoj sutradan u manastiru jer je bio - odsutan! A to saznajemo tako što se on zahvalio episkopu Atanasiju što je predvodio službu u njegovom odsustvu.

No, narod nema vremena da o ovome razmišlja jer se od samih parlamentarnih izbora do danas, nije mogla dići glava od neprestanih informacija o opasnosti koju donosi Korona virus. Mnogi se ne bune jer je sve to - za njihovo zdravlje. Odjednom je bolnica u Kosovskoj Mitrovici zatvorena osim za hitne slučajeve.

Od zgrade "Centar" u krugu ove bolnice pravi se specijalna Kovid bolnica. Ova zgrada je, inače, rehabilitacioni centar. Tako su, u ime zdravlja pacijenata, prekinute sve terapije onima sa prelomom kostiju, povredom kičme i oštećenim drugim vitalnim funkcijama da bi se neko igrao Kovid epidimije!

A igraju se i to vrlo bezbrižno. Mlađeg čoveka iz Kosovske Mitrovice, čiji se otac upokojio u ovoj blonici, lekari su pitali za dozvolu da upišu da je umro od Korona virusa iako nije. Naravno, kategorički je odbio.

Kako Magazin Tabloid saznaje, jedna pacijentkinja iz Leposavića, težak srčani bolesnik, odvedena je u bolnicu i smeštena u sobu za obolele od Korona virusa iako nije bila zaražena.

Sutradan je preminula i javljeno je da je smrt prouzrokovana posledicama virusa a porodica je "osuđena" na 28 dana samoizolacije. Da li su lekari to znali ili nisu teško je reći ali njena ćerka je takođe doktor medicine i zaposlena je upravo KBC Kosovska Mitrovica. Odlučila je da tuži bolnicu zbog nesavesnog lečenja i lažnih informacija plasiranih u javnosti.

Hoće li se na nju izvršiti pritisak da odustane od toga videćemo jer bi to bio popriličan udarac ukupnoj propagandi laži vezanih za ovu epidemiju.

U međuvremenu, na Srbe povratnike u Ljuboždi kod Istoka, izvršeno je nekoliko napada. Kamenovana je još jedna kuća povratnika i polomljena su stakla na prozorima, oskrnavljeno je drvo zapis u koje se svake godine nakon litija simbolično ureže krst i okačena albanska zastava o njega, a još jedna od kuća ižvrljana je natpisima "UĆK".

"Ne mogu da svare punoću našeg slobodnog ponašanja" kažu ovdašnji Srbi. Oni dodaju da na njihove aktivnosti i opština Istok, pri srpskom sistemu, takođe gleda kao na konkurenciju jer rade ono što je njihov posao dok sami ni prstom da maknu. Sada više nemaju opravdanja da ne mogu da rade na omogućavanju povratka prognanih.

A naši ljudi, zahvaljujući tome što se ovdašnji povratnici ne obaziru na njih i ne čekaju njihovu pomoć, svaki put put uspeju da za dan ili dva poprave štetu i nastave da grade.

Može da izgleda paradoksalno ali samo onome ko nije dobro obavešten od događajima na Kosovu i Metohiji, da upravo činjenica da se ne oslanjaju na pomoć državnih institucija, već sve rade sami, čini ih najproduktivnijom grupom Srba na Kosovu i Metohiji.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane