Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razglednica iz Čikaga

Ono što je komunizam bio čovečanstvu u XX stoleću, to će muželožnici biti čovečanstvu u ovom veku

Kome i čemu muželožnici

Možda čitaoca zbunjuje starinska reč „muželožnik". Kako ta reč postoji i u ruskom jeziku, može da se zaključi da je u pitanju vrlo stara reč, te da je moralo i biti nešto vrlo staro što se nazivalo tom rečju.

Mihajlo Šaškijević

Radnja koja je vezana za tu reč postojala je u starozavetnim davninama. Ne samo među Slavenima, (zapravo među Slavenima najmanje) nego mnogo više kod drugih naroda, te je nauka dala toj pojavi određenu reč.

Nauka muželožnika naziva „homoseksualcem". Ako dva muškarca jedan drugom stavljaju ud u čmar (rektum) i zatim se okrenu jedan prema drugom za 180 stepeni te stavljaju ud jedan drugom u usta, što rade sa velikim zadovoljstvom, nauka ta dva čoveka naziva „homoseksulacima".

Jednostavno činjenično stanje koje nema ništa sa ličnim shvatanjima drugih ljudi, niti sa moralom, niti sa pravnim normama.

Postoje i drugi nazivi za tu radnju koje pored činjeničnog stanja označavaju i društvene odnose. Navešćemo nekoliko takvih naziva.

Pedersata je grčkog porekla, što je nekad označavalo odraslog muškarca koji je voleo da se polno zadovoljava na maloj, uglavnom muškoj deci.Ta reč je vremenom menjala značenje, te se danas upotrebljava u negativnom smislu, sa gađenjem ili sa podsmehom.Tokom vremena su nastale reči koje književno nisu prihvaćene ali su u dnevnoj upotrebi, kao peder, pederčina, peško, peškir, pedal, pešak i slično. Pojavile su se i nove kovanice, kao topli brat, muškoljubivi, buzerant i slično. Sve te reči spadaju u istu kategoriju, kategoriju gađenja, prezira i podsmeha. Nešto što pripada društvenom dnu.

Gej je savremena engleska reč koja znači „razdragan", „veseo", „srećan". Tom rečju ti muškarci pokušavaju da sebe označe kao napredne i prihvatljive, kao najbolji i najznačajniji deo društvenih zajednica. Nešto što pripada društvenom vrhu.

Navodimo jedan kratak razgovor koji ukazuje na razliku izmedu pederaste i geja.

Sreo Crnogorac Crnogorca i ponosno mu saopštava: „Ja sam gej." Prijatelj ga upita: „Imaš li odelo krojeno u Parizu ili Londonu?" „Ne, ja imam gunj." „Imaš li cipele od kokodilske kože uvezene iz Italije?" „Ne, imam opanke."Da li imaš kadilak ili ferari?" "Ne, imam mazgu." „Pa ti nisi gej, ti si običan peder!".

Reč „muželožnik" je slavenska reč i nije poznato da u neslavenskim jezicima postoji odgovarajuća reč. "Muželožnik" ne označava prestupnika u starozavetnom smislu, prestupnika krivičnog zakonodavstva ili društvenih normi, ona označava grešnika u novozavetnom verskom judeo-hrišćanskom i muhamedanskom smislu, Muželožnik je grešnik. On nije grešnik tela nego duše. On nosi greh na sebi. Greh koji prenosi na svoju okolinu.

Za poslednjih sto godina Srbija je dobila nekoliko Pirovih pobeda i izgubila nekoliko ratova. Srbi su izgubili veru u budućnost i počeli su da se predaju sudbini. Izgubili su veru u sebe same. U tu duhovnu prazninu su odnekle sa evropskog kontinenta u Srbiju utrčali muželožnici.

Dolazile su varalice, špekulanti, obični kriminalci, šverceri i trgovci narkotika i sve što se našlo na društvenom dnu sa namerom da se obogate na račun iznemogle sirotinje. To je bila materijalna strana tih Pirovih pobeda i izgubljenih ratova. Međutim muželožnici nisu dolazili da se obogate srpskom nesrećom. Oni su došli da ukradu ono što je najvaćnije i najmilije poštenom čoveku. Oni su došli da toj izgubljenoj srpskoj sirotinji ukradu sinove. Da mu otmu ono što čoveka čini čovekom, ono što čoveku daje smisao ćivota, a to su njegova deca.

Muželožnik neće samo da mu ti, kroz plaćanje poreza, omogućiš lak život, on hoće tvoje sinove, tvoje biće. Dušu tvoju on hoće.

Ucenjuje te tvojom nemaštinom, nudi ti nepostojeća ulaganja bezvrednog novca, a od tebe traži da mu daš svoje sinove. Zar si rađao i odgajao decu za nasladu bolesnim strancima?

Muželožnici se predstavljaju kao stvorenja koja su deo ljudskog roda i kao takva koja hoće ljudskom rodu da pomognu. Oni nisu nasilnici, oni žive u ljubavi jedni sa drugima i tu i takvu vrstu ljubavi preporučuju čovečanstvu.

Tako oni govore.

Muželožnici su ubeđeni da posle smrti čoveka čeka večiti mrak, nepovratna duboka nesvetica. U medicinskom ili biološkom smislu to je tačno. Niko ne veruje u zagrobni život na onom drugom svetu. Mrtav si jednom zauvek i više te nema, te ne možeš da se iz groba mešaš u život onih koji su ostali iza tebe.

U materijalnom smislu to je tačno, ali ne i u duhovnom. Zagrobni život postoji u sećanju živih na mrtve. Mi ćemo živeti posle smrti u uspomenama onih koji su ostali da žive smrtnim životom. Neki će nastaviti da žive uz dobra, a neki uz loša dela. Čoveka će posle njegove smrti pratiti dobre ili loše uspomene. Neki će se pamtiti po dobru, a neki po zlu. Ne samo kako dugo će se pamtiti, nego koliko živih će u sebi nositi uspomenu na ovog ili onog pokojnika. Kako i koliko će još živeti Tolstoj, a koliko dugo i na koji način će se pamtiti Broz.

Međutim i najnepoznatiji čovek će živeti onoliko dugo koliko ga njegovo potomstvo bude pamtilo. Ako ne možeš da budeš Tolstoj i naravno nećeš da budeš Broz, ti još uvek možeš i svakako želiš da iza sebe ostaviš potomstvo.

To je ono što će se pamtiti, ne kroz tvoje zločine ili tvoja dobročinstva, nego kroz tvoje ovozemsljsko biće, naučno rečeno genetiku, koja će trajati dok traje ljudski rod.

Tu se muželožnik razlikuje od onih koji pripadaju ljudskom rodu. Muželožnik je sam u sebi. Njegov život, njegova prošlost, sadašnjost i budućnost su samo jedan trenutak koji je u njemu samom, jer je on sam u sebi i sam sa sobom, te on nema potrebu da ostavi čovečanstvu nešto iza sebe. Njegov život završava sa njim samim, a ne sa ljudskim rodom. On nije deo ljudskog roda. Njemu ljudski rod smeta.

Lenjin, Musolini, Staljin i Hitler uništavali su pojedine delove čovečanstva, ali su celokupno čovečansto uvek pokušavali da sačuvaju. Muželožnici uništavaju samu bit čovečanstva, celokupno čovečanstvo.

Najveći silnici u istoriji čovečanstva nisu uništavali smisao porodice. Muželožnici uništavaju samu osnovu ljudskog roda, oni uništavaju porodicu.

Oni to rade prikriveno i postojano te su zato mnogo opasniji nego veliki istorijski zločinci.

Provala arapskih terorista može da se zaustavi vojnom silom, ali muželožnici ne mogu da se zaustrave upotrebom sile, jer oni ne upotrebljavaju silu, nego tvoju slabost.

Kako sačuvati čovečanstvo od te stravične bolesti koja danas uzima pandemičnu proporciju pokrivajući celu planetu?

Ti ne možeš da ih zaustaviš u Evropi, ali možeš da ih zaustaviš u tvojoj kući. Bolje je da gladuješ sa svojom decom nego da im daš svoju decu.

Uvek se pitaj šta bi sada na tvom mestu uradio knez Miloš ili Nikola Pašić.

Knez Miloš bi ih oporezovao.

Nikada Nikola Pašić ne bi bacio kamenje na njih. On bi mic po mic, polagano i postojano, naveo muželožnike da sami odu u kanalizaciju gde i pripadaju.

Ali ni jedan od njih ne bi upotrebio silu.

Strani ambasadori su uvek tu da ti oštete porodicu, da ti odstrane decu. Međutim, nikada ih niko nije video u nekom dobrotvornom delovanju. Da li su ikada obišli porodilište ili starački dom? Ali švedski ambasador je priredio prijem muželožnicima posle njihovog pobedonosnog mimohoda. Cilj svih tih ambasadorskih ekselencija nije da pomognu deci i sirotinji nego da stvore pometnju u društvu da se vlast oslabi i kriminal ojača te da bi oni onda imali razlog da dođu, u za njih tuđu zemlju, i da se prave kao neki mirotvorci. Za dobru platu.

Pozivaju u pomoć muželožnike sa strane, iz ko zna kojeg budžaka Evrope. Ucenjuju vas sa kreditima koje tako i tako nikada nećete dobiti.

Cilj tih ekselencija je da oslabe društvenu celinu, da "destabiliziju" društvo te izazovu nasilja da bi onda oni imali plaćeni posao oko rešenja problema koje su sami oni za svoj prihod stvorili.

Uostalom ko su pa ti nekakvi Švedani? Šta je pa to ta država Švedska? Kako ostala Evropa gleda na njih? Sa podsmehom, kao uobraženu nedostižnu, ali u svemu samo praznu gospodu.

Da li ti smeš da ostaviš nezaključan bicilkl u gradskom parku u Štokholmu samo deset minuta? Ubrzo će ti bicikl promeniti vlasnika. Švedska je zemlja visokih poreza i prljave diskriminacije. Posebni delovi grada za "treći svet". Ako Šveđanin uspe, on odlazi u Ameriku jer u Švedskoj ne može da radi, ali mora da plaća porez. Nobelova nagrada nije ništa drugo nego kićenje tuđim perjem. Kada je neki Šveđanin dobio tu nagradu? Ali dobio ju je Šolohov za plagijat (Tolstoj nije). Pa kada može Šolohov (a ne može Tolstoj) zašto ne bi mogao neki ministarčić u prezrenoj (od Šveđana) zemlji Srbiji da dobije doktorat na Megatrendu? Nije kriminal iznikao iz Srbije nego je došao iz Evrope. Kada te i takve ambasadorske ekselencije dođu meni u Ameriku oni su manji od makova zrna, a kod vas su evropske muželožničke nadveličine. Sam si kriv što ih priznaješ kao takve. Meni on može samo da pljune pod prozor, ili da me tuži Trampu, ali tebi on preti da ti pošalje svoje mafioze da ti oni pokažu da je on gazda. Ako ti čvrsto stojiš pred svojim pragom, on može samo da preti.

Traže pravo na polnu upotrebu čmara (naučno "rectuma"), ali nikada da spomenu pravo staraca na minimalnu ishranu, ili pravo dece na pristojno školovanje. Na polju humanitarnog rada ambasadorske ekselencije nećeš videti. Od toga, kako te diplomatske ekselencije, tako i od njih zaštićeni muželožnici beže kao đavo od krsta.

Oprezno se sklanjaj od onih koji se sklanjaju od istine.

Šta tek da kažeš za onu holandsku ekselenciju u Zagrebu. Ona im cuca ministra, a niko da nju zapita za Srebrenicu. Holandski borci podvukli repove pred uličnim kriminalcima i ostavili da se pobiju nedužna bosanska deca. Kada ti dođe neka holandska ambasadorska ekselencija da te podučava o pravima muželožnika, reci mu da su tvoja deca tvoj posao, a on (to jest ona, jer ko zna ko je tamo muško, a ko žensko, tamo ni muško ne zna da li je žensko, niti žensko ima pojma da li je muško) neka objasni šta je bilo u Srebrenici. To što je bilo u Srebrenici jasno ukazuje da je Evropa obična ubuđala jeftina laž i prevara.

Nemoj da uvedeš porez na njihove mirišljave stražnjice, nego kao knez Miloš uvedi porez na jalovost. Ko nema decu neka plati porez za dečji dodatak onima koji imaju decu. Pa kada muželožnik zatrudni i porodi neka se oslobodi poreza.

Priznaj brak samo onda ako supružnici imaju bar jedno dete. Ako su bez dece to još nije brak, niti bi taj suživot smeo da ima neke zakonske prednosti. Prvo dete, onda ozakonjen brak. Ako su u pitanju starac i starica onda drugi propisi važe.

Nikad ne veruj strancima da će ti dati pare ("kredite") ako ti poljubiš stražnjicu muželožnicima. Stranci lažu. Njihovi ambasadori neće pomoći čoveku koji krvari na ulici. Iskoristiće te. Prevariće te. Reč održati neće. Bestidna beskarakterna ništavila. Seti se kako je engleski ambasador uveo Jugoslaviju u rat sa Hitlerom. Hitler je u tom ratu izgubio dve stotine vojnika, a Jugoslavija dva miliona stanovnika. Nemačka je bila oštećena za dve stotine vojnika, a samo to Engleska broji. Za njih, ti si azijatska stoka. Ako oni tebe tako vide, ko ti brani da i ti njih tako vidiš - oni su moralna ništavila. Odnosi se prema njima kao takvim.

Sa diplomatima se odnosi diplomatski. Budi prefinjen sa njima, ali o njima misli ono što oni misle o tebi.

Hoće mimohod po Beogradu (ne po Prištini ili Tirani). Traže od tebe da svojoj deci uzmeš hleb iz usta da bi platio policijsku zaštitu za njihov mimohod. Ako oni hoće zaštitu neka je i sami plate. Sindikatu policajaca jedan milion i imaće zaštitu kakvu u Prištini ne bi mogli ni da sanjaju. Ali muželožnici bi radije da te nateraju da ti od tvoje dece otmeš dva miliona i da ih daš njima. Sve to u ime "evropske integracije" koja je očita laž, jadna prevara. Pare od Evrope? Nešto što nikada neće biti, niti to ikada može da bude.

U Zagrebu prave mimohode i ljigave kroatske poglavice i doglavice im daju redarsku zaštitu. Država im pred stečajem, ali Hrvati od svoje gladne dece uzimaju za taj prljež. U mimohodu se nađu parole ispisane ćirilicom. U antićiriličnoj Kroaciji gde bi išli na noć ako bi neka ulica u Vukovaru bila označena ćirilicom, toj i takvoj Kroaciji su dobro došli ćirilični muželožnici.

Bratstvo i jedinstvo, integracija Srba i Hrvata i to sve u muželožničkom čmaru.

Ono što je komunizam bio čovečanstvu u XX stole-

ću to će muželožnici biti čovečanstvu u XXI stoleću. I još mnogo, mnogo gore.

Dok je komunizam uništavao vrednosti čovečansta, muželožnici uništavaju samo čovečanstvo.

Srbi su danas pred svetom označeni kao parije. Jugoslaveni nisu. Ili će biti Jugoslavija, ili će do Drine biti Austrija i Italija, a od Drine Turska i Mađarska. Do Drine muželožnici, a od Drine Ajatolah.

Kada si sa svojima uvek o muželožnicima iznosi istinu, ali pazi da to niko van tvog užeg porodičnog i prijateljskog kruga ne čuje. Nikada nemoj pred svetom da sa gađenjem govoriš o tom gadu, o toj društvenoj opasnosti. Tu i tamo, ali ne mnogo, ponavljam ne mnogo, samo malo i tiho. Pravi se da braniš njihova evropska ljudska prava. Oni su verni građani Stradije, Kroacije, Montenegera, bilo čega, oni su dobronamerni i srećni "gejovci".

Sve najlepše o najgadnijem, oni vole jedan drugog, trljaju ud jedan drugom, oni su tako srećna bića. Čuvaj svoju decu od tog gada. Šta oni rade sa evropskom decom nije tvoja briga. Uostalom to i sami njihovi politikusi njima dopuštaju, i još i sa zadovoljstvom sami rade, pa neka imaju ono što sami žele da imaju. Muželožnici će najbolje uništiti besmislenu Evropu. Oni će od cele Evrope napraviti narod kulture "gej pornića uz narko uživanje". Sam nečastivi govori iz muželožničkog čmara.

Muželožnici ne poznaju vreme. Oni imaju samo zadovoljstvo današnjeg dana. Vreme ne može da radi za njih ili protiv njih, jer vreme za njih ne postoji. Ali vreme radi za azijske mase. Muželožnici neće ostaviti Evropu svojoj deci jer decu oni ne mogu da imaju. Ostaviće je ajatolama koji će naslediti muželožnike. Ko se poslednji smeje, najslađe se smeje.

Niko im više ne može ukazati pomoć. Kraj im je zakucao na vrata. Potrošačko društvo će ih pregaziti kao autobus balegu. Ugovor je postignut: "Ja tebi moju decu, a ti meni cipele od krokodilske kože." To je veliki napredak jer je moglo da bude: "Ja tebi moju decu, a ti meni bocu prepečenice."

Evropa ti nudi istrošeni automobil u zamenu za tvoga sina. Svoju decu uputi na vrednosti duboke starine. Pokaži deci Poslanice apostola Pavla gde lepo, baš na čistom narodnom jeziku, taj prljež naziva "muželožnicima". Obrati pažnju vaspitanju svoje dece, a muželožnike ostavi da uživaju u svojoj bolesnoj perverziji i neka se srećno ne množe. Jednoga dana kada evropska deca budu konačno zaglupljena, narkotirana, muželožnički vaspitana, nestaće Evropa i ostaće samo Azija i Afrika. Evropa će samu sebe abortirati.

Ponavljam: ono što je komunizam bio čovečanstvu u dvadesetom stoleću to će muželožnici biti čovečanstvu u dvadeset i prvom stoleću. Zapravo "komunizam" je istrošena reč koja je izgubila svaki smisao. Može da se kaže samo "lenjinizam", "staljinizam", "brozovština" ili nešto što je vezano za ličnost, a ne za zamagljenu i zamućenu ideologiju. Ti nazivi, kao "komunista" ili "fašista" su zamagljeni i više ne znače ništa.

Komunisti su verovali na neki svoj način u zagrobni život. Posle smrti ostaju njihova dela ili nedela u obliku ploča na kojima su zapisana njihova beznačajna imena, malih ili malo i mnogo većih spomenika, imena ulica, varošica ili čak i gradova, Lenjingrad, Staljingrad, Brozograd, veličanstvena sahrana Kidriča, te Broza, nadgrobni mauzolej, kuća korova i još sve i svašta i koješta. To je neka vrsta načina da se živi i posle smrti.

Duže ili kraće, zavisi od broja zločina koje je iza sebe ostavio harambaša. Da bi se to omogućilo potrebno je da se čovečanstvo nastavi rađanjem dece. Pojedinu porodicu će hajduk ponegde da rasturi i uništi, ali porodicu kao ustanovu on neće pomoći, ali neće je ni uništavati. Štaviše, svojim aktivnim odsustvom on će porodicu kao ustanovu pomoći. Neće čuvati, ali neće ni smetati. Ako mu se da mogućnost da tuđu porodicu koristi za sebe, on će je koristiti na štetu te porodice. Ako ne može da je iskoristi on je neće dirati.

Stravično je da lešina komunizma još uvek svojim smradom truje čovečanstvo.

Muželožnik ne veruje ni u šta. On zna da je posle smrti večiti mrak. Njemu ustanova porodice ne samo da nije potrebna, njemu ustanova porodice smeta. Za razliku od kumuniste, koji ne ruši porodicu i pasivno čuva tu ustanovu, muželožnik ruši porodicu kao ustanovu, ona mu smeta. On je neprijatelj porodičnog života. Velike tvrđave su građene tako da ni jedan neprijatelj izvan te tvrđave toj tvrđavi ne moće ništa. Ali uvek će se naći neko u samoj tvrđavi ko će neprijatelju otvoriti vrata.

Muželožnici mogu da opstanu samo ako ti ukradu dete. Obično prilaze majci koja je bolećiva i kojoj objašnjavaju da njezin sin ima pravo da traži sreću u ljubavi sa drugim čovekom. Medutim nema tog muželožnika koji je srećan. Sreća može biti samo u spoju muža i žene, a ne dva muža, ili dve žene. Tvoj sin neće biti srećan u takvom životu. Biće lutalica od nesreće do nesreće.

To su muželožnici u neprobojnoj tvrđavi porodice. Oni nisu spolja, oni su u njoj i oni su ti koji otvaraju vrata neprijatelju. Muželožniku je čovečanstvo potrebno samo dok on živi, a posle smrti ničega više neće biti, te ništa njemu neće moći da bude potrebno. Za njega postoji samo danas, jer je juče nepovratno prošlo, a sutra će biti večiti mrak.

Dok komunista razara društvene odnose i beskrupulozno ubija pojedince, muželožnik ubija samo čovečanstvo.

Muželožnik neće tvoju sirotinju, on hoće tvoju decu, tvoju čast, tvoje biće. Tvoju dušu muželožnik hoće.

Njemu su tuđa deca potrebna samo dok je njega. A posle njega nikoga ne mora biti briga za tu decu, za porodicu, za selo, za grad, za čovečanstvo, za celu planetu, za samu vasionu. Sve što postoji, to postoji samo dok on postoji. Poneki muželožnik će tu i tamo ubiti ponekog. Komunista će ubiti mnogo više nego jednog. Ali bez pojedinačnih ubistava muželožnik će ubiti celo čovečanstvo.

Porodica je njemu smetnja. Ona ga podseća na njegov nesrećan i besmislen život. On je svesan da se njemu i samo njemu, život konačno i potpuno apsolutno završava njegovom smrću. On nema šta kome da ostavi iza sebe, jer ne može da ima porodicu. Veštačkim ženidbama on stvarnu jalovost ne može da odstrani.

Muželožnici nisu verska sekta, niti to mogu da budu. Oni su biološki različiti od "homo sapienca". Oni ne mogu da se množe. Oni su kao mazge ili mule. Jednom zauvek. Oni su paraziti kojima je domaćin homosapijens. Kao svi paraziti, oni paze da im domaćin ne umre dok su oni zahvaljujući njemu na životu. Njima je potrebno da im domaćin živi sa njima.

Čovečanstvo im je potrebno da bi ih izdržavalo i da bi im omogućilo postojanje. I čovečanstvo je tu, jer gde su mazge i mule tu su i konji i magarci. Muželožnik ne može da se razmnožava, te mu poneka tuđa porodica može biti samo kratkotrajna potreba, a ne stub društva. Za muželožnika smrt društvene ustanove porodice je najbolje rešenje.

U pitanju je zdrava pamet vođstva društva koje muželožnicima priznaje bračne beneficije. Umesto da ih oporezuju na jalovost, te glupave društvene vođe uzimaju od svoje dece i daju tim mazgama i mulama. Knez Miloš je naplaćivao "bećarski porez" i niko nije išao u Strazbur da ga tuži. Da vam je sada tog nepismenog seljačkog kneza bili biste narod pismenih.

Nebitno je i nije od važnosti što dva muželožnika rade jedan drugom iza zatvorenih vrata. To što rade iza zatvorenih vrata nije higijenski i za to bi im trebalo naplatiti dvostruko zdravstveno osiguranje. Kao i pušačima. Ono što oni rade iza zatvorenih vrata je zdravoj osobi krajnje odbojno. Ali to nije društveni problem (sa izuzetkom zdravstvenog osiguranja) nego samo tvoj lični osećaj. Društveni problem su oni kao celina koja uništava čovečanstvo kao celinu.

U svetskoj areni su muželožnici i potrošačko društvo. Komunistička lešina je smrad koji se postepeno isparava. Imaj na umu da su muželožnici deo tržišta potrošačkog društva i tu je njihova snaga i najveća opasnost za tvoju porodicu.

"Zapadno" društvo, društvo renesanse, vidi jasno splet verskih sekti i muželožnika sa jedne strane i potrošačkog društva sa druge strane. Međutim, to isto društvo zaboravlja da obrati pažnju na ono što se iza brda valja. U Aziji su ogromne mase koje za sada samo uništavaju okolinu, ali ne priznaju ni sekte, ni muželožnike, ni potrošačko društvo. Za Marka Pola oni su bili na odstojanju od jedne godine pešačenja, danas su na odstojanju od nekoliko sati za nadzvučne mlaznjake. Oni više nisu tamo, oni su sada tu.

Nikolo Makijaveli daje razumno upustvo: "Ne drži reč prema onome ko ne drži reč prema tebi." Pazi se ovog jer to može da te navuče na tanak led. Ako se upetljaš sa nekim muželožnikom koji ne drži reč (a većina su takvi) onda možeš da budeš doveden u položaj da i ti lažeš. Da bi to izbegao ne upuštaj se olako ni u šta sa muželožnicima. Uvek pomažite njihovo slugeranjsko proevropsko zakonodavstvo.

Što je gore, tim je bolje.

Muželožnici su ograničeni nedostatkom emocija, oni su emocionalni invalidi. Muželožnik može da oseća biološke, materijalne potrebe i biološki bol. Ali ono što je u domenu duha to je izvan njegovog ograničenog bića. Ako se uzme u obzir i nedostatak savremenog obrazovanja, osnovne pismenosti i ucene nepismenosti, te još emocionalne nestabilnosti i duhovne praznine dobija se stravična slika budućnosti Evrope.

Muželožnik je zlo sinu čovekovom.

Muželožnici nemaju stida.

Prepusti muželožnicima da vode brigu o kulturi Evrope. Oni će da tu i takvu kulturu stave u svoj čmar, tamo gde ona i pripada.

Jasenovac je samo naizgled posledica zločina Hrvata, ali, u suštini, to je zločin Evrope. Tako je i Vukovar koji je nasleđe Jasenovca. Stranci su mogli, ali nisu namerno hteli, da spreče Jasenovac i Vukovar. Stranci su tu pasivno učestvovali u zločinu, ali kada je došlo do Srebrenice tu su stranci učestvovali aktivno.

Namerno su naveli brozovca Ratka Mladića da učini pokolj muslimana i time da baci ljagu na Srbe. Francuski general je bio u Sarajevu. Francuzi su svetu poznati kao moralna ništavila. Setite se kako su uživali dok ih je Hitler ponižavao. Pokvareni i mračni antisemiti. Francuski general je mrzeo muslimane jer ih je prepuna Francuska.

Neka ih neko sada pokolje, ali da to ne budu Francuzi. Tu im je bio pri ruci Ratko Mladić, mentalno zaostali brozoid u generalskoj uniformi. Jedan holandski muželožnički odred je bio odreden da brani Srebrenicu. Holanđani su poznati kao muželožnički otpad. Muželožnik neće maknuti prstom dok neko pored njega umire u mukama, jer muželožnik nema bližnjeg svog. Spoj ljigavog Francuza i muželožničkih Holanđana je koštalo muslimansku dečicu života, a na Srbe je bačena sramota. To je bilo brozovsko kopile Ratko Mladić, koji je oko sebe okupio ulične kriminalce, da bi uz pomoć ljigavog Francuza i holandskih muželožnika izvršio zločin.

Mlada jugoslavenska nacija nema ništa ni sa propalom Francuskom, ni sa muželožničkom holandskom nacijom. Kao što su nekad Bizmark i kasnije Adolf vodili brigu o Francuzima, neka sada to radi tetka Angela. Oni su im nekad zamesili ratnu štetu, a tetka Angela neka im sada mesi kredite. Muželožnički Holanđani mogu da se istopolno pare, drogiraju, eutenaziraju i abortiraju. Neće dugo. Brzo će se zaboraviti da su ikada i postojali.

Ivica Dačić je jednom rekao: "Potrebno je da se mi, kao ljudi, promenimo."

Nije Ivica prvi koji je to rekao. To je pre njega rekao Dimitrije Ljotić. I pre su se čule te reči. Sam Gospod Bog Svevišnji je poslao Sina Svog da nam to kaže,da nas izmeni kao ljude, da nas uzdigne od životinjskog do ljudskog. Da li Ivica veruje ili ne veruje u Sveto pismo nije bitno. On veruje u Dimitrija Ljotića i on veruje u ono što je napisano u Svetom pismu iako ga nije nikada imao u ruci. Bitno je da je Ivica bio u pravu kada je to rekao.

Svi mi znamo da je Hitler hteo da pobije sve Jevreje. Na osnovu toga može da se uskladi odnos sa njim, ali ne i da se saraduje sa njim. Ali ako znamo da neće držati reč, onda tu nema ni odnosa, ni saradnje. Ništa se tada ne može sa tim nečovekom.

Otprilike pre 4000 godina je praotac Avram „uzeo" Saru ženu svoju i odveo u zemlju Hanansku (1 Moj 12.5). U prvo vreme Sara nije mogla da zanese, te da bi Avramu i Sari i plemenu ostalo nasleđe dovela je Sara Avramu robinju. „I Sara, žena Avramova uze Agaru Misirku robinju svoju i dade je za ženu Avramu mužu svojemu (1 Moj 16.3). Obrati pažnju na to da je Avram „uzeo" Saru i da je Sara „uzela" robinju.

Nasleđe mora da se održi čak i po cenu robinje.

Tri naraštaja kasnije Onan, sin Avramovog praunuka Jude, umesto da oplodi udovicu svog brata prosipao je seme na zemlju. Seme je skupocena materija i to ne sme da se prosipa bud gde, nego da služi samo za oplođavanje žene. Sa druge strane žena je stroj, mašinerija za proizvodnju dece i taj stroj, ta mašinerija ne sme da ostane neupotrebljena.

Ali Gospodu ne bi milo što Onan činjaše, te ga ubi. Onan je ipak ovekovečen jer je medicinska nauka uzela njegovo ime kao naziv za prosipanje semena koje naučno naziva „onanija". Nekad je bilo "Epidemija onanije zahvatila članstva komunističkih partija", a sada je "Epidemija onanije zahvatila članstvo Evropskog parlamenta." Danas, pored male dece, to rade i muželožnici koji trljajući ud jedan drugom međusobno onanišu.

Posle 4000 godna seme je postalo pijačna roba koja može da se proda i kupi na određenim pijacama, a ženin stroj je postao predmet za uživanje koji kao i seme postaje tržišna roba.

Još je pre skoro dva veka Tolstoj rekao da je brak „legalizovan blud". Tolstoj nije istakao da su „brak" i „porodica" dva potpuno različita ljudska odnosa. „Brak" je odnos dve odrasle osobe, dok je „porodica" odnos dve odrasle osobe i male dece. Odnos može da počne legalizacijom bluda, ali ako iz tog bluda izniknu deca brak postaje porodica.

Ostaje sada da neki novi Nikola Pašić koristeći iskustvo kneza Miloša dovede, ako ne celu planetu, barem malu zemlju Srbiju u red.

O piscu

Mihailo Šaškijević (takođe Mihal Szaszkiewicz, ili Mihailo Šaškević) rođen dvadeset i petog siječnja tisuću devetsto dvadeset i devete godine u Dubrovniku, u domu dubrovačkih plemića Gračićevih.

U Americi se školovao, gde živi preko pola veka. Oženjen, otac petoro dece.

podeli ovaj članak:

Natrag