Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - spasavanje sela i države (29)

U Evropi pomažu stočare, u Srbiji im zatvorena vrata

Branislav GULAN, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, novinar, knjizevnik i publicista, koji se pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Evo njegovih najnovijih istraživanja. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019. godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava GULANA ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasayvanje sela i države'' dobitnik je ,,VELIKE DARODAVNICE'' - NAJVIŠEG PRIZNANJA Društva za narodno prosvećivanje SVETIONIK iz Kragujevca. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se novo i dopunjeno izdanje upravo priprema.

Branislav Gulan

Otvorena utakmica izvoznika i klaničara

Evropskim stočarima se daje pomoć 100 evra po grlu, a našim država zatvorila vrata. Obećanje narodu u Srbiji je bilo da tove junad, da je to dugoročno rešenje sa Turskom i Kinom. Čak je obećano da će biti bolja prodaja nego nekada u vreme SFRJ u saradnji sa tadašnjim nesvrstanim svetom.

Stočari su opet poverovali vlastima i napunili staje, krenuo je tov. Ali, kada su telad postala junad, stigla težinu od 450 kilogama po jedinki, što je vreme za prodaju, kupaca nije bilo, a ni političara koji su ih nagovarali na tov obećavajući da će se prodavati na tržištu Turske od 70 miliona potrošača i Kine koja ima 1,3 milijarde stanovnika. Nema ih ni danas.

Junad prelazi težinu od 650 kilograma i tov donosi čiste gubitke. To su i bila obećanja da bi napunili deo staja i posle tri decenije krenuli sa tovom. U prvoj godini obećanja otkupljeno je oko 12.000 junadi i sve je izvezeno u Tursku. Obećan je izvoz narednih godina i stočari su krenuli u tov.

Zvanično sad ima oko 12.000 do 15.000 junadi u tovu. Nezvanično ima ih oko 25.000 za trenutnu isporuku kupcima. Ali, kupaca nema. Osim poneki koji dođe sa Kosova i Metohije (Albanac ili čitaj Šiptar) sa tašnom i parama i kupi deo ponude.

Sva junad sad već prelaze optimalnu granicu težine 650 kilograma i svaki dan tova znači, tov gubitaka. Jer, nema obećanog tržišta i kupaca. Ako se vratimo u prošlost setimo se da je poslednje godine postojanja SFRJ iz nje izvezeno u svet čak 54.450 tona ,,bebi bifa''. Od toga je iz Srbije bilo oko 30.000 tona.

Sad se godišnje izvozi između 300 i 400 tona. Dakle, 100 puta manje. Masovan tov junadi je vraćen posle pauze od tri decenije. I opet je stigla prevara! Sad kada se staje isprazne teško će neko uspeti ponovo stočare da nagovori na novi tov.

Bar u naredne tri decenije. Naši agroekonomisti kao da su zaboravili na bivši nesvrstani svet gde se najviše troši i prodaje ovo meso. Prodavalo se i nekad i sad. Pred raspad SFRJ sabirno mesto za izvoz junadi u svet bilo je Kušiljevo kod Svilajnca. Ni sankcije nam to nisu onemogućile, kao sadašnja nesposobnost onih koji vode zemlju. Primera radi, u Hrvatskoj je u tovu oko 120.000 teladi.

Sva imaju kupce u nesvrstanom svetu po ceni od 2,10 evra po jednom kilogramu žive mere. U Srbiji stočari su ucenjeni i potcenjeni, nudi im se samo 1,20 do 1,80 evra po kilogamu žive mere junadi.

U svemu tome postoje i krizne tačke o kojima se mora voditi računa. Kako da robu ponude mali proizvođači koji imaju jedno do 10 grla, a njih je većina? Predlog je da se u ovaj posao legitimno uključe zemljoradničke zadruge i da grupišu utovare. Za taj posao imaju dovoljno vremena da registruju otkupna mesta (vage, utovarna rampa, komunikacija sa inspekcijom...).

Pitanje je i da li će kupac prihvatiti starija grla od 24 meseca? Zatim nepotrebno hranjenje grla pre utovara, bez soli u vodi da bi se povećala težina. Kako rešiti efikasan utovar za 60 komada junadi u jedno vozilo, a potrebno je najmanje 140 utovara, uz toliki broj veterinarske asistencije.

Optimalna dužina posla je oko 60 dana. Potrebna je kontrola prometa junadi da bi se osujetila fiktivna prodaja i da junad ostanu na čekanju po dogovoru kupca i prodavca. Potrebno je da roba završi u klanici ili izvozu, sa potvrdama nadležnih službi, a ne na čekanju bolje cene.

Ove mere države su lako primenljive i dugoročno obezbeđuju stabilnost. Za realizaciju se koriste postojeće službe - Uprava za agrarna plaćanja, veterinarska služba, carina... Ovom intervencijom države otvara se mogućnost utakmice među izvoznicima i klaničarima. Nije potreban tender. Broj grla za ovu vrstu prodaje je neograničen i nije opterećen papirologijom.

Mamac za stočare!

Boravak ministra poljoiprivrede Branislava Nedimovića u Turskoj i tadašnja prodaja oko blizu 3.700 tona kvalitetnog mesa, privukla je stočare da počnu da tove junad. Jer, posle tri decenije stagnacije opadanja stočarstva, to je bio signal da se otvara tržište. I opet su poverovali političarima da dolaze bolji dani za stočare.

Ministar i vlasti su obećavale da će da krene prodaja u Tursku, pa u Kinu... Obećanje je krenulo od toga što je ministar zahvaljujući svom angažovanju, otkupio svu Srbiju, tada oko 12.000 grla i boraveći u Turskoj, bio je dobar i komercijalista (iako je pravnik po struci) i meso prodao!

Turska je tada uvezla oko 54.400 tona i plaćano je svima manje od 3.900 dolara po toni. Jedino je Srbija dobila po toni oko 5.400 dolara! Meso u Turskoj je Srbiji tada plaćano čak 30 odsto više nego drugim kupcima.

Obrazloženje za veće plaćanje bilo je da stoka u Srbiji nije hranjena sa GMO organizmima. Jer, EU godišnje iz Brazila i Argentine se uvozi po 700.000 tona junećeg mesa, ali zna se da se tamo junad hrane sa GMO hranom te da je to meso znatno lošijeg kvaliteta od ovog koje stiže iz Srbije.

Tada je izvoz išao preko klanice ,,Srem'' u Šidu koju je u to vreme posetio i predsednik države. Uverio se u njen kvaltietan rad i da radi sa punim kapacitetima. Ministar je govorio stočarima, samo vi napunite staje svaka roba ima svog kupaca, za vas dolaze bolja vremena i kreće prodaja.

Otvaraju nam se velika tržišta, ovog puta Turska i Kina, a biće i novih. Pre toga je tadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić, obećao Kinezima da će se iz Srbije u Kinu godišnje otpremati čak 500.000 tona junećeg mesa godišnje. U zemlji se proizvodilo tada samo 76.000 tona!? Reeksprot je bio zabranjen pa ni dans nije jasno kako je predsednik to mogao da obeća kada nije imao mesa iz domaće proizvodenje u Srbiji.

Zabrinuti stočari za svinje

Ovakvo stanje u govedarstvu ukazuje da su stočari zabrinuti zbog niske otkupne cene svinja! Kilogram žive mere je u poslednih nekoliko meseci u konstantom padu na šta utiču smanjena kupovna moć i epidemija Kovida 19. Primera radi na farmi „Stari Tamiš" u Pančevu kilogram žive mere se kreće od 150 do 155 dinara, što je znatno manje nego ranijih godina. Sagledavajući aktuelnu situaciju u uzgoju svinja u Srbiji i nisku otkupnu cenu prof. dr Vitomir Vidović, renomirani stručnjak za ovu oblast ne samo kod nas nego i u regionu, kao glavni razlog navodi činjenicu da je Kina, vodeći svetski kupac mesa, zaustavila uvoz.

„Poznato je da Kina ima svojih preko 500 miliona svinja. U 2018. kineske farmere je zadesila afrička kuga svinja pa su bili prinuđeni da usmrte preko 200 miliona svinja, od čega preko 2 i po miliona krmača. Tako su došli u situaciju da kao veliki potrošači svinjskog mesa, čak 30 kilograma po glavi stanovnika, ne mogu da zadovolje ni približne potrebe. Zbog Kovida 19 zaustavljen je uvoz svih vrsta mesa u Kinu", navodi Vidović i dodaje da je takva situacija rezultirala viškom svinjskog mesa u Evropi.

„Ne treba zanemariti ni činjenicu da je došlo do zastoja u oblasti turizma, što se može smatrati još jednim ozbiljnim razlogom za ovakvu situaciju . Zato je cena svinja u Srbiji sa 170 dinara pala na 150 - 155 dinara za kilogram žive mere", sagledava Vidović.

Ovaj renomirani stručnjak još ukazuje na to da su svinjsko i živinsko meso berzanska roba, da su na slobodnoj trgovini i da sa proizvodnjom te dve vrste mesa u razvijenim zemljama institucije nemaju gotovo ništa.

To praktično znači da se farmeri sami organizuju u svoje asocijacije, imaju svoje institute koje sami finansiraju, poput instituta za genetiku, veterinu, ishranu, tehnologiju... Kada je reč o daljim tendencijama, stručnjaci prognoziraju da će cena ostati na sadašnjem nivou i verovatno se neće smanjivati.

„Malih farmera u Srbiji ima mnogo. Njima bi trebalo da se ustupi jedna klanica, podsećam da smo mnoge od njih ugasili, nekada smo imali 13 izvoznih klanica. U tom slučaju, a to bi bila vrsta čvrstog ugovora, ne bi bila potrebna pomoć države u tolikoj meri, kroz robne rezerve, i tako bi se državna kasa punila. Dakle ceo koncept bi se menjao i bila bi to izvozno orijentisana proizvodnja", kaže Vidović.

Tovljene svinje se, po njegovim rečima, prodaju po cenama 10-15 odsto nižim nego prošle godine i kilogram žive mere košta od 130 do 150 dinara, kaže mladi stočar iz Mačve Ivan Radovanović. Mladi stočar ističe da Srbija danas ima samo 2,7 milioana tovljenika u oborima. To je na nivou 1955. godine! Pre samo dve decenije u oborima je bilo oko 5,5 miliona svinja, kaže on.

Srbija je nekada imala 1,1 miliona krmača, danas je to oko samo 250.000! Imamo kapacitete da odgojimo 30 do 35 miliona prasadi do 30 kilograma. Stopiranje dozvola uvoza svinja na 60 dana je mera kratkog daha, ocenjuju stručnjaci i apeluju na državu da zaustavi uvoz mesa, naročito onog sečenog, koje je sumnjivog kvaliteta.

Prevaren i ,,Tenis''

Kada je sadašnja politička garnitura preuzala i ekonomsku vlast u zemlji, stigla su obećanja da će u Vojvdoinu doći renomirani proizvođač mesa ,,Tenis'' iz Nemačke, da će uložiti oko 400 miliona dolara u izgadnju četiri velike farme tovljenika u Srbiji i da će se se sva proizvodnja, bez carina, izvoziti u Rusiju.

Bilo je u toku dodeljvianje lokacija za gradnju farmi i stvorena je slika kako meso odlazi u Rusiju dolaze samo pare... i kada je trebalo da krenu prvi tovari, ,,Tenis'' je uvideo da on ne može da izvozi svinjsko meso u Rusiju.

Jer, nije bilo moguće da se ono transportuje preko zemalja EU (Mađarske, Rumunije, Bugarske i Grčke) u Rusiju. I još nešto da ne da nije bilo moguće da se transportuje tamo, već nijedan gram mesa nije mogao da se prodaje ni u zemljama EU, jer su se svinje u Srbiji vakcinisale protiv bolesti kuge. Stiglo je saopštenje za javnost da se odlaže dolazak ,,Tenisa'' u Srbiju, da nema gradnje obećanih novih farmi, niti veće proizvodnje tovljenika od četiri miliona komada godišnje.

Za toliko je i manja proizvodnja mesa u Srbiji, manji izvoz koji je bio obećan narodu i stočarima. Obavezna vakcinacija protiv bolesti kuge u Srbiji je ukinuta 15. decembra 2019. godine. Bila je to vest decenije za javnost.

Izvoza svinjskog mesa iz Srbije u EU niti u druge zemlje preko zemalja članica EU, nema ni danas. Jer, posle prestanka vakcinacije treba da prođu tri godine, kako bi se izmenio fond svinja koje su vakcinisane i da stigne potpuno novi zapat, bez tragova vakcina!

Do danas nije razjašnjeno da li su to vlasti u Srbiji prevarile ili obmanule,,Tenisa'' krijući od njega informaciju da se svinjsko meso iz Srbije ne može izvoziti u EU niti preko zemalja EU u druge države ili je to bila nesposbnost obaveštajnih službi ,,Tenisa'' da ne uvide to i informišu svog gazdu?

Sela ostala bez stanovnika!

U Srbiji brigu o selima vodi više od 35 institucija. Međutim, od 4.709 sela ili naselja, broj stanovnika opada u 86 odsto njih. Jer, u njima je prazno oko 200.000 kuća, u 2.000 sela nema ni banke ni pošte, 1.000 sela je bez prodavnice, 500 bez puta da odu do prodavnice... Tako će nam za deceniju i po nestati oko 1.200 sela. Sa nestankom sela nestaje i broj stanovnika, nestaje i glasačka mašina. Sa nestankom sela smanjuje se i proizvodnja hrane, koja se u Srbiji već decenijama kreće u vrednosti od četiri do 5,5 milijardi dolara godišnje.

U ovom serijalu evo samo nekoliko primera o selima u Srbiji koja nestaju. Njihovi žitelji se samo pitaju ko će biti taj koji će ugasiti svetlo kada poslednjeg sahrane!

Selo Srndalje: Mirno, živopisno, gostoljubivo i bez mobilne telefonije, na radost gostiju. Lekovite termalne vode Ribarske banje i živopisni predeo podno planine Jastrebac, nekada su bili omiljeni među srpskim kraljevima, danas među domaćim i stranim turistima. Velika posećenost doprinela je da turizam zaživi i u mestima koja se na Banju naslanjaju. Na žalost to je kratko trajalo. Danas su sela ostala bez stanovnika, ali i bez svinja. Jer, u Srbiji ima 4.709 sela, a nestaje svako četvrto.

Dakle za deceniju i po će nestati više od 1.200 njih! Najbolje poređenje je 1866. godina. Tada je Srbija bila svinjarska država. Na 1.000 stanovnika (imala je samo 1,3 miliona žitelja) u oborima je imala 1.300 svinja. U to vreme SAD su na 1.000 stanovnika imale znatno manje svinja, tek oko 800 do 900 komada. Dakle, bili smo razvijenija zemlja od SAD!

Brigu o selu vodi 30 institucija, rezultati katastrofalni

TOVNO GOVEDARSTVO U SRBIJI

U Tursku kreće 700 tona. Proizvodna grupa Udruženja Agroprofit okuplja 240 stočara, njih 160 sada odmah nudi za izvoz više od 6.000 junadi. Još uvek se čeka intervencija države, a to je hitan izvoz obećanih 2.500 junadi. To čekanje samo ublažava zastoj u prodaji. Nakupci su uspeli da po bagatelnoj ceni preuzmu više od 1.500 junadi, ali im je to pre par dana onemogućeno u Mačvi, Sremu i Banatu. Stočari su prihvatili preporuku Udruženja da odustanu od prodaje.

Klanica ,,Srem" u Šidu počela je dnevno za partnera u Turskoj da kolje oko 150 junadi.

Meso je namenjeno za izvoz prema ranije sklopljenom ugovoru. Po toj obavezi ostalo je da se isporuči za kupca u Turskoj 700 tona junećeg mesa. Klaničaru je za ovu realizaciju posla potrebno oko 2.350 junadi. Kako smo saznali, ,,Srem" Šid će za ove potrebe prvo na liniju klanja dovesti junad iz sopstvenog tova i manjeg broja od njegovih stalnih partnera.

S obzirom da klanica obrađuje svoju robu, Udruženje tovne junadi Srbije, koje okuplja oko 240 članica, predlaže da farmeri još par dana odustanu od prodaje, a do tada će se znati i detalji oko izvoza u Kinu i prodaja žive junadi za druge zainteresovane partnere. Tokom minule nedelje farmeri su odbili niske cene nakupaca i sasvim je izvesno da će imati dovoljno mogućnosti da odustanu od trenutne prodaje.

Udruženje ,,Agroprofit" koje okuplja stočare koji se bave ovom delatnošću u Srbiji, se obratilo Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Vladi sa predlogom da uvedu pored postojeće premije od 15.000 dinara po isporučenom junetu novu dodatnu premiju od 20.000 dinara, što bi znatno omogućilo trgovinu. Ta mera bi dobro došla klaničarima i farmerima.

Većina odgajivača smatra da je realna cena žive mere junadi 2,0 - 2,10 evra po kilogramu žive mere, a da se u otkup uključe sve rase i grla teža od 400 kilograma. Proizvodna grupa Udruženja ,,Agroprofit" okuplja 240 stočara, njih 160 sada nudi više od 3.000 junadi, a grupi su se priključile i dve farme sa po još 3.000 junadi. Stočari u svojim oborima najviše tove simentalsku rasu i meleze (holštajn x simentalac).

Još uvek se čeka intervencija države, a to je hitan izvoz obećanih 2.500 junadi. To čekanje samo ublažava zastoj u prodaji. Od najave da će država pomoći tovno govedarstvo, zbog zastoja u prodaji junadi, prošlo je skoro 20 dana i izuzev najave za pomoć o tome nije doneta nijedna odluka, a u međuvremenu je ponuda utovljene junadi porasla, dok je cena u otkupu pala do 1,20 evra po kilogramu žive mere. Nakupci su uspeli da po bagatelnoj ceni preuzmu više od 1.500 junadi, ali im je to pre par dana onemogućeno u Mačvi, Sremu i Banatu. Stočari su prihvatili preporuku Udruženja da odustanu od prodaje.

,,Upravni odbor Udruženja, koje okuplja 240 farmera, članova Proizvodne grupe tovljača, ostalo je pri preporuci da se i dalje obustavi prodaja svim kupcima koji nude manje od dva evra po kilogramu žive mere. Potvrda za takvu odluku je Hrvatska koja ima u tovu oko 120.000 junadi.

Više od 100.000 njih izvozi u bivši nesvrstani svet i cena nije ispod 2,10 evra po kilogramu žive mere izvezene stoke", kaže Čedomir Keco, predsednik Udruženja za tov junadi koje okuplja oko 240 članica.

Na osnovu analize informacija iz regiona, mnogi farmeri koji su po niskoj ceni prodali junad ne razmišljaju o obnovi ove proizvodnje. Da se setimo samo da se na obnovu stočnog fonda i tova junadi čekalo pune tri decenije. Stočari su bili prevareni kada su ispraznili staje. Aktuelni političari protekle tri godine su ih nagovarali da tove junad, obećavajući im brzu prodaju po ceni koja neće biti niža od 2,1 evro po kilogramu žive mere. I kada su napunili staje i ponudili junad na prodaju, koja su stigla 650 kilograma po komadu, sve je ostalo na obećanju.

Država je malo pomogla preuzimanje nekoliko hiljada junadi za kukuruz. To je u životu bilo samo gašenje požara u stočarstvu. Odnosno, to je bila pomoć stočarima za novi tov gubitaka. Jer, kukuruz koji je dobijen za junad, potrošen je za dalji tov stoke, koja se nalazi u stajama. A, svaki dalji tov junadi, koja su stigla 650 kilogama po komadu, je bio tov novih gubitaka. Na taj način stočari su opet prevareni.

A, tri decenije su ubeđivani da krenu u tov junadi i da nesvrstani svet, koji je prijateljski raspoložen prema Srbiji (zbog nekadašnje Jugoslavije) samo čeka da im se ponudi junad tovljena na ovim prostorima. Do prodaje nije došlo jer oni koji su davali obećanja nisu sposobni da nešto urade u tom svetu kako bi se prodala utovljena junad.

Govorili smo nekada o obrazovanju i stvaranju ekonomskih ambasadora. Moćnici su odabrali kadrove po Srbiji, nazovi partijski opredeljene, i uputili su ih u ambasade širom sveta na školovanje. Skupo je to bilo njihovo školovanje, znanje minimalno, pa kada su im mentori to uvideli, vratili su ih u zemlju.

Sad je došlo vreme da se to njihovo znanje i primeni u praksi, ali čekajući ih ponovo da se pronađu gde se nalaze, junad se pretovi pa kupcima ni ne trebaju u toj težini, većoj od 650 kilograma po grlu. Jer, je to onda i lošiji kvalitet mesa.

Inače, EU koja je značajno tržište za juneće meso, godišnje iz Brazila i Argentine uvozi oko 700.000 tona ovog mesa. Meso proizvedeno u Srbiji je znatno boljeg kvaliteta jer junad nisu hranjena sa GMO proizvodima. To su potvrdile i cene dosadašnjeg minimalnog izvoza kada su svi dobijali po 3.900 dolara po toni u Turskoj, a izvoznici iz Srbije po 5.400 dolara.

Turska je u toj turi uzela 54.000 tona junetine iz Srbije je bilo u tome više od 3.600 tona. Stav proizvođača je da sada oni odmah dobijaju novac od izvoza, a ne da pare idu preko nakupaca, prekupaca ili klaničara. Procena udruženja je da na otkup za izvoz trenutno čeka 15.000 junadi u zemlji, dok vlasnici junadi iz Mačve tvrde da ih ima čak 25.000!

,,Udruženje je pre 20 dana zamolilo Vladu da interveniše sa dodatnom premijom za junad da bi se ublažila niska otkupna cena i omogućila obnova tova. Sve računice Udruženja su pokazale da se sa dva miliona evra pomoći farmerima na duži period može da stabilizuje ova grana govedarstva. Ukoliko bi klaničari platili cenu veću od 1,65 evra po kilogramu, ovaj iznos pomoći države bio bi znatno manji, ali bi „doveo" otkupnu cenu do 2,10-2,15 evra po kilogramu.

S obzirom da je u odnosu na sva izdvajanja vezana za ekonomske neprilike prouzrokovane pandemijom ovaj iznos manji, očekuje se realno učešće države u ovom poslu", navodi Keco.

Upravo zbog tog očekivanja intervencije države farmerima se ne preporučuje da prodaju junad po nižoj ceni od dva evra po kilogramu žive mere. Jedini izvoznik i klaničar za sada je ,,Srem" u Šidu, povećao je cene u otkupu na 1,85 evra po kilogramu žive mere, ali se neće baviti većim utovarom, pošto će za nastavak izvoznog posla u Tursku (700 tona junećeg mesa) prvo klati junad sa svoje farme i od višegodišnjih partnera u okolini.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane