Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

NESTAJANJE

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (58)

Bitka za selo, bitka za Srbiju

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU - Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, novinar, publicista i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Evo njegovih najnovijih istraživanja.Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo.Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019.godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''.Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019.godini VELIKOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.

Branislav GULAN

Agrar Srbije je devastiran, nije konkurentan na svetskom tržištu, a za poslednje tri i po decenije ima rast proizvodnje od samo 0,45 odsto. Sve strategije do sada, koje je donosio gotovo svaki ministar poljoprivrede (bilo ih je 13 samo od 2000. godine) obećavale su čak i dvocifren godišnji rast. Uglavnom smo imali obrnuto! Bilo je i subvencija koje nisu donele očekivane rezultate. Primer je za razvoj stočarstva od 2016. do 2018. godine kada je Državna revizorska institucija utvrdila da je potrošeno 28 milijardi dinara namenskih subvencija, a da poboljšanja stanja u stočarstvu nema! To znači da proizvodnja i dalje opada dva do tri odsto godišnje! Najbolji prikaz stanja je danas kada stočari ne mogu da prodaju junad, ni u zemlji a nema stručnjaka koji bi to uradili u svetu. Cena kilograma žive mere svinja je ispod svakog cenovnog nivoa i kreće se oko 135 dinara. A, proizvodnja nam je na nivou 1955. godine, pa u oborima ima tek oko 2,7 miliona tovljenika (pre dve i po decenije bilo je 5,4 miliona grla). Zato FAO upozorava Srbiju da će uskoro do nekadašnjeg izvoznika mesa postati zavisna od njegovo uvoza! Reforma agrarne politike kroz akciju, treba da doprinese rastu konkurentnosti porodičnih komercijalnih gazdinstava. To predstavlja i brigu o selu i njegovom razvoju u narednim vremenima. Za ovakvo stanje u stočarstvu Srbije nema odgovornosti odgovornih. Čak, oni dobijaju bolja radna mesta, i unapređenja u Partiji kojoj pripadaju!? A, rezultati u delatnosti koju vode su - sumorni! To postoji samo u Srbiji!

Za promenu stanja na selu i poljoprivredi neophodna je politička volja, upornost i istrajnost. Srbiji je potrebna akcija, u novoj strategiji. Za sada se zračak nade vidi se u planiranim akcijama Nacionalnog tima za preporod sela Srbije (delo je autora napisano na 199 strana). I ovaj dokument liči na sve strategije koje je Srbija imala od raspada Jugoslavije. U njoj postoji spisak lepih želja, uz malo više realnosti nego do sada.

Realan pogleda na s stanje u naseljenim mestima, odnosno selima Srbije, ima ministar za brigu o selu, koje vodi Milan Krkobabić. Ali, za oporavak je potrebno najmanje pola veka. Dakle, potrebno je da brigu o njemu mora da vodi svaka naredna vlada, svaki naredni ministar. I to u većem vremenu nego što je ono uništavano u poslednjih pet decenija. Jer, više od toga selo je bilo devastirano. I to ne samo selo nego celo ruralno područje Srbije koje je bilo zapostavljeno. Ništa se neće uraditi za jedan skraćeni ministarski mandat pa ni za nekoliko njih na potpunom oporavku.

Sve mere treba da se istovremeno sprovode na nacionalnom, pokrajinskom i lokalnom nivou. To je prvi preduslov za zaustavljanje negativnih tendencija u ovoj oblasti. Ovo je od posebnog značaja za izjednačavanje regionalne nerazvijenosti koja je u odnosu 1:22! Dokaz da se vraća duh zadrugarstva je činjenica da je od jula 2017. do jula 2021. godine osnovano oko 1.000 novih zadruga. Siromašna država za sada nema para da vrati novac za neopravdano oduzetu imovinu. Razlika između nekadašnjeg i današnjeg udruživanja je što se nekada, posle Drugog svetskog rata u zadrugu unosilo sve što je seljak imao, kuću, njivu, stoku, bicikl, sve što je imao... Danas u nju unosi samo robu koju je proizveo da bi je prodao!

Dakle, bitka za selo je bitka za Srbiju. Znači, spasavanje sela je i spasavanje Srbije. Ta bitka za selo vodi se sa novom razvojnom filozofijom. Znači da nema perspektivnog sela, bez ambulante, doma kulture, obdaništa, igrališta, škole, crkve, pošte, internet mreže. Potrebni su i dobri regionalni, lokalni i atarski putevi, ispravna voda za piće, kanalizaciona mreža. To su sve pretpostavke da ljudi ostanu da na na selu.

Opstanak sela zavisi od mladih da li hoće da ostanu da žive u njemu, mlade devojke da rađaju decu, da budu pune staje goveda... Posebna pažnja mora se posvetiti svršenim učenicima srednjih poljoprivrednih škola da ostaju na selu. Takvih mladih svake godine ima oko 2.500. Ako ostanu na selu biće to veliki uspeh jer, njihove porodice su uglavnom na selu, imaju njive pa ne moraju da ih kupuju, dakle, samo da ostanu u selim i da proizvode hranu. Treba im omogućiti da to što proizvedu da mogu da prodaju i naplate. Dakle, razlika između nekadašnjih i današnjih zadruga u Srbiji je u tome što se nekada u zadrugu unosila sva imovina, kuća, zemlja, traktori, mehanizacija...

Danas se unosi samo proizvod, dakle, novostvorena vrednost da bi se prodala. Posebnu pažnju treba posvetiti malim proizvođačima hrane, a mi takvih koji obrađuju do dva hektara imamo čak 217.623 poljoprivrednika.

Danas je najveći problem kako prodati i to što se proizvede i naplatiti. Trenutno u stajama imamo desetak hiljada junadi koja čekaju kupce. Bilo bi dobro sad da se formiraju specijalizovane zemljoradničke zadruge koje bi se bavile izvozom. Bio bi to prelazni period dok se ne stvore giganti za te poslove kao što su nekad bili ,,Geneks'', ,,Progres'' i slične firme, kaže Branislav Gulan, član Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, Naučnog društva ekonomista Srbije, Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji i publicista.

Mere za regionalni razvoj

Neophodne mere koje treba preduzimati za ostvarivanje ciljeva i prioritetnih pravaca razvoja u regionalnom i razvoju agrara Srbije su: Agrar Srbije za poslednje tri i po decenije imao je stopu rasta od samo 0,45 odsto. Od 2000. godine do danas vodilo ga je 13 ministara! Važeća Strategija razvoja poljoprivrede od 2014. do 2024. godine napisana je na 145 strana (delo je 200 naših eksperata u ovoj oblasti) predviđa dve nerealne stope rasta. Jednu od 9,1 odsto, a drugu blažu od 6,1 odsto godišnje.

U prvoj 2015. godini primene pad je bio osam odsto, zatim u 2016. godini rast od osam odsto, pa u 2017. godini pad od oko 10,7 odsto (tada je suša uništila trećinu agrarne proizvodnje vredne oko 1,5 milijardi dolara)! U 2018. godini rast je bio oko 17 odsto, a u 2019. godini agrar je bio jedina grana u Srbiji sa padom proizvodnje od 0,1 odsto.

U 2020. godini, kada je korona vladala ovim prostorima, agrar je uz sve teškoće pokazao vitalnost, pa se procenjuje rast na oko pet odsto. Dao je doprinos da imamo dovoljno hrane za sebe, pa i izvoz, koji se procenjuje na oko tri milijarde dolara (u 2019. godini to je bilo 3,62 milijarde dolara). Dakle, ni ove godine nije se radilo niti se ostvarila validna strategija koja važi od 2014. do 2024 godine.

Postojeća Strategija razvoja poljoprivrede Srbije od 2014. do 2024. godine je nerealna, netačna i zato neostvariva, kaže eks savezni ministar poljoprivrede Jugoslavije dr Koviljko Lovre. Ona pravi štetu koja se jedino može ispraviti novom agrarnom i socijalnom reformom, pre svega, sa realnim podacima i pretpostavkama. U tome je potrebno koristiti realne podatke, sa fokusom na reindustrijalizaciju i porodična gazdinstva (ima ih oko 570.000), sa osloncem na sopstvene snage! Jer, „ako ne želimo ništa da promenimo, sve će se promeniti", a sada je već pet minuta do dvanaest za takvu akciju.

U zakon uneti 4.700 sela u Srbiji

Ministar za brigu o selu Milan Krkobabić kaže da sela u kojima živi gotovo 40 odsto stanovništva Srbije nisu definisana u zakonu i najavio da će zato predložiti Zakon o selu. On je precizirao da će inicirati izmene i dopune Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije i to u delu teritorijalnih jedinica - gradova, opština i naseljenih mesta. Krkobabić ističe za javnost da su ta naseljena mesta, kojih ima 4.700, u stvari sela i naveo da treba precizno definisati koje će biti nadležnosti novoformiranih seoskih opština. Kako je saopšteno iz njegovog kabineta, Krkobabić kaže da Srbija ima 145 opština, a susedne Hrvatska i Slovenija, koje su teritorijalno manje od Srbije, imaju čak 429 opština, odnosno više od 210 opština.

"Nije poenta samo u pojmu opštine, nego šta ta pojam nosi. Moramo da vratimo selu nadležnosti koje mu pripadaju i to su ključne stvari koje ću lično da iniciram i kojima će se Ministarstvo za brigu o selu baviti", rekao je Krkobabić.

Sad je vreme promena Ustava Srbije, pa i u njega treba uneti kategoriju sela. Jer, po sadašnjem Ustavu Srbija nema nijedno selo, već samo naseljena mesta!

Posle toga sledi niz aktivnosti kao što su:

-donošenje deklaracije Narodne skupštine Srbije o radikalnom zaokretu ka razvoju sela i poljoprivrede. To bi trebalo doneti konsenzusom u parlamentu - uz punu saglasnost svih poslaničkih klubova;

-pored deklaracije treba doneti strateška dokumenta razvoja sela i poljoprivrede u skupštini s jasno definisanim ciljevima, pravcima, prioritetima razvoja i konkretnim merama za njihovo ostvarivanje;

-sve ovo treba da prati i snažna materijalna podrška na svim nivoima nadležnih institucija, pre svega, agrarnog budžeta (postoji zakon da to bude pet odsto budžeta, ali se nepoštuje) razvojnih fondova s jasno razrađenim merama agrarne i ruralne politike i konkretnim, profitabilnim razvojnim programima u seoskim područjima. Zato je potrebno da postoji i agrarna banka, kao svuda u svetu;

-posebno ističemo neophodnost namenskog, racionalnog i ekonomski opravdanog korišćenja i onako oskudnih finansijskih - budžetskih i fondovskih sredstava. Srbija ima značajan fizički kapital - obradive površine (oko 4,1 miliona hektara, a koristi se 3,47 miliona hektara), livade, pašnjake, šume, vode, a takođe i ljudski kapital. Jedino je ograničen - finansijski kapital. Zbog toga mora se zaoštriti ekonomisanje ovim kapitalom, pre svega, namenskim i racionalnim korišćenjem, kao i praćenjem njegovog efektuiranja u dužem i kraćem periodu;

-i s tim u vezi podsetili bismo na komentar italijanskog pisca Lampeduze (Giuseppe Tomasi di Lampedusa, 1896-1957) u romanu Leopard: „ako ne želimo ništa da promenimo, sve će se promeniti", a sada je već pet minuta do dvanaest;

Na lokalnom nivou

-Brzo doneti strateška dokumenta lokalnog i seoskog razvoja u svakoj sredini, s jasno definisanim ciljevima, prioritetima i programima razvoja;

-Konkretnim i detaljno razrađenim merama za njihovo ostvarivanje uz neophodnost formiranja agrarnog budžeta na gradskom i opštinskom nivou. Paralelno s tim potrebno je formirati ekspertske timove tzv. LOKALNE AKCIONE GRUPE (LAG) na tom nivou;

-Izvršiti analizu i snimanje stanja prirodnih i ljudskih resursa u selima po opšti nama, tzv. mapiranje. Izabrati proizvodne programe prilagođene prirodnim uslovima i tradiciji proizvođača. Na teritoriji opštine to moraju biti profitabilni programi, tržišno i izvozno orijentisani, zasnovani na komparativnim prednostima rejona - radi smanjenja troškova i povećanja konkurentnosti. S obzirom na izražene klimatske promene, s jedne, i agrohemijske i pedološke promene, s druge strane, treba razmotriti mogućnost uvođenja novih biljnih vrsta i sorata koje se mogu prilagoditi novim uslovima, uz primenu novih tehnologija;

-Iznalaženje finansijskih sredstava, pre svega, iz sopstvenih izvora, odnosno opštinskih prihoda.Progresivno oporezivanje bogatijih slojeva, odnosno građana. Po je dine opštine i gradovi, već nekoliko godina, imaju solidne prihode od izdavanja državne zemlje u zakup. Zar se od tih prihoda nije moglo izdvojiti 5-10 odsto u ruralni budžet. Ni zakonska obaveza od pet odsto novca iz ukupnog budžeta za agrar se nije ostvarivala. Tu su i ino fondacije, pre svega, i IPARD fondovi;

-Dobro je što smo krenuli u novu organizaciju zadrugarstva u Srbiji. Država je prepoznale probleme kao i da ih može rešavati kroz razvoj zadrugarstva. To pokazuju i postignuti rezultati. A, to se odnosi na delove Srbije koji ostaju prazni. Posebno na jugu Srbije i pograničnim područjima. Cilj je ujednačen regionalni razvoj. Vraćen je duh zadrugarstva, ponudili smo nove projekte u zemljoradničkom zadrugarstvu - novi model zadruge, zasnovan na ZADRUŽNIM I ETIČKIM vrednostima i principima. Srbija je bila zemlja u kojoj se godišnje gasilo 100 zadruga. U Srbiji je tek pre tri i po godine dat politički signal za razvoj zadrugarstva. Od tada do danas osnovano je blizu 780 novih zadruga. Prvi put u razvoj zadrugarstva uložen je bespovratni novac, za to vreme u iznosu od 1,7 milijardi dinara. Te pare dobile su 152 zadruge. Novac je pomogao i poboljšao život 6.120 porodica, odosno 30.000 siromašnih žielja poljoprivrede u Srbiji.

-Pomoći da se otvaraju prodavnice. Jer, u više od 1.000 danas nema prodavnica (čak ni u naseljima gde se razvija seoski turizam) u 2.000 njih nema pošta, zatim 50.000 kuća nema vlasnike, a u 150.000 niko ne živi... I to je akcija koja je sad pokrenuta da sa sa 500 hiljada dinara pomognu oni koji će da odu na selo da žive. Selu, treba i lekar, stomatolog, veterinar, i mnogi drugi stručnajci, pa im se obećavaju i dvostruklo veće plate nego da idu da žive i rade u takvim ustanovama u gradu. Država je na početku akcije 2017. godine obećala da će u prve tri godine za razvoj zadrugarstva bespovratno uložiti 25 miliona evra! Cilj je da se pomognu mali, sitni proizvođači. A, u zemlji imamo 217.623 proizvođača sa posedom do dva hektara;

-Razvoj klastera i udruživanje subjekata po fazama proizvodnje, od trpeze do njive, odnosno jačanje horizontalne i vertikalne koordinacije, s obzirom na to da su ove veze po ki dane tokom procesa privatizacije, u proteklih 30 godina, a nove ni su izgrađene;

-Intenzivirati saradnju s dijasporom. U svetu postoji četiri miliona ljudi sa ovih prostora koji imaju kapital od 80 milijardi dolara. Svake godine održavati radne sastanke lokalne samouprave sa dijasporom na temu mogućnosti njihovog investiranja u konkretne razvojne programe koje nudi lokalna samouprava ili pak koje oni nude. Ovaj model je dao dobre rezultate u Kini, Tajlandu, Kipru, Izraelu. Zašto da lokalne samouprave ne budu istrajne u saradnji s dijasporom. Moramo učiniti sve što je u našoj moći da oni, ali i mi, prepoznamo obostrane interese u toj saradnji; Treba osnivati ,,srpske kuće" u mestima gde oni žive gde bi se kupovali proizvodi sa naših njiva i iz naše prerađivačke industrije;

-Predlaže se formiranje razvojne banke dijaspore, gde bi oni deponovali sredstva, formirali upravni, nadzorni odbor i skupštinu. Od svojih članova izabrali bi direktora i utvrdili kriterijume za raspodelu tog novca, zatim vodili računa o namenskom korišćenju istog kao i o njegovom efektuiranju, pre svega, s ekonomskog stanovišta. U prioritetu ove institucije bili bi programi i projekti koji se od no se na selo i poljoprivredu. Od stranih direktnih investicija koje su dolazile u Srbiju posle 2000. godine u agrar je odlazilo samo 0,6 do najviše 1,7 odsto novca od SDI;

-Imamo 4.709 naselja - sela u Srbiji. Od toga njih 1.200 je u fazi nestajanja. U 1.034 naselja - sela ima manje od po 100 stanovnika. U 86 odsto sela opada broj stanovnika. Treba stvarati uslove za razvoj malih i srednjih preduzeća u vanpoljoprivrednim delatnostima koje se naslanjaju na poljoprivredu, zatim za razvoj zanatstva, kućne ra dinosti, konsultantskih usluga, seoskog turizma, itd. Ne treba ulagati novac u svako selo. Ali, se mora to uraditi u onim selima koja imaju šanse za opstanak, ostanak i samoodrživost! Bespovratnio novac ne treba trošiti na sva sela. Već samo na ona koja imaju šansu za život, opstanak i ostanak.

-Prema istraživanju podataka u statistici Srbije od 1834. godine, od tada pa do pre pola decenije čak 345 naselja imaju manje stanovnika nego te ustaničke 1834. godine. Ukupan broj uporedivih naselja je 2.441, što znači da gotovo trećina Srbije danas ima manje stanovnika nego kada je ona bila naseljavana. Veruje se da je taj broj danas udvostručen! To je tada stanovništvo bilo izrazito mlado, prosečne starosti od 20 i manje godina. Sada je u većini naselja - sela ono izrazito staro, u većini ima više od 61 godine u proseku;

-Besplatno davati građevinsko zemljište, ili uz što je moguće nižu cenu za otpočinjanje preduzetničkog poduhvata. Pojednostaviti procedure za dobijanje neophodnih dozvola, najduže 5-7 dana. Oslobađati nove firme, 2-3 godine, opštinskih poreza i doprinosa, dok ne stanu na noge, a onda će se prihodi u opštinskim budžetima uvećavati. Davati im dobre lokacije i besplatnu infrastrukturu. Njihova je obaveza da imaju program zaštite životne sredine i da zapošljavaju nezaposlene s teritorije opštine. Sve to medijski i marketinški dobro propratiti.

-Lobiranje za svoju sredinu treba obavljati institucionalno i vaninstitucionalno. Koristiti sve moguće kanale i veze za privlačenje ino i domaćih partnera u sopstvenu sredinu. Aktivirati intelektualni kapital - znanje - u ovoj oblasti na svim nivoima, posebno lokalnom u proizvodnji, uslugama, ali i u administraciji. Ovde uključiti mlade visokoobrazovane stručnjake s evidencije nacionalne službe za zapošljavanje (Imamo više 20.000 nezaposlenih agrarnih stručnjaka. To je mrtav kapital od 1,5 milijardi dolara koji je uložen u njihovo školovanje). Cilj je da zajedno sa starijim kolegama analiziraju stanje, rade programe, biznis planove, studije slučaja itd., stvarati uslove za zapošljavanje nezaposlenih inženjera, ekonomista, pravnika, prehrambenih tehnologa, informatičara, veterinara, lekara i drugih struka. Oni koji hoće da idu na selo da tamo rade i žive da imaju duplo veće plate nego u gradu.

tome treba odluku da donese Skupština Srbije. Davati im besplatne placeve za kuće ili stanove, adaptirati im napuštene kuće, useljavati ih u njih, kako bi ostali na selu. Posebno se treba angažovati u srednjim poljoprivrednim školama (nih oko 70) kako bi mladi posle završetka škole ostajali u selu na imanjima roditelja da rade. Cilj mora biti da u selu ostanu mladi posle završetka srednjih poljoprivrednih škola. Takvih godišnje ima oko 2.500 u Srbiji. Potiču sa sela, roditelji im imaju njive, pa samo da primene znanje stečeno u srednjoj školi, ili posle na fakultetu, radom na sopstvenim posedima. Cilj je da postanu robni proizvođači;

-Obavezna obuka na lokalnom nivou stanovništva, posebno proizvođača u zimskom periodu u organizaciji i finansiranju lokalne samouprave. To treba da budu seminari iz agronomije, ekonomije, prava, informatike, zdravstva, prehrambene tehnologije, menadžmenta, marketinga, preduzetništva, turizma, modernizacije lokalne samouprave, itd. To je neophodno u XXI veku radi povećanja održive konkurentnosti na lokalnom nivou. Danas i sve dok bude bilo korone treba se prilagoditi on lajn programima;

-Moraju se adaptirati postojeći (domovi kulture ima ih u oko 60 odsto naselja), zadružni domovi i zapuštene škole. Mogu se privesti prvobitnoj nameni ili ih pretvoriti u etno centre, muzeje sa seoskim sadržajima, ugostiteljske objekte s lokalnim specijalitetima, fiskulturne sale itd... S tim u vezi postavlja se pitanje mogu li se oni samo finansirati ili je neophodna budžetska podrška lokalne samouprave? Infrastruktura je neophodna i starima i mladima na selu. Ovde posebnu ulogu imaju mesne zajednice s projektima iz infrastrukture, školstva zdravstva, sportskih, lovačkih, kulturnih aktivnosti, itd;

-Imaju li lokalni biznismeni i uspešni preduzetnici i društvenu odgovornost u razvoju sopstvene sredine? Više koristiti mogućnosti jačanja javnog i privatnog partnerstva na lokalnom nivou. Podsticati zasnivanje brakova i rađanje dece. Jer, u Srbiji godišnje umre oko 102.000 žitelja, a rodi se manje od 65.000 beba! U 2020. godini zabeleženo je umiranje od 116.000 žitelja Srbije, a rođeno je samo 61.000. To je najmanje rađanje za poslednjih 100 godina! Rađanje je na nivou od 1914. godine, na početku Prvog svetskog rata, što je katastrofalno!

Povratak poverenja i ...?

Danas se propagira da se ide u selo i da se tamo uz mnogo rada može bolje i živeti. Kada se stvore takvi uslovi ida to ne budu samo verbalna obećanja, već stvarnost, moći ćemo da se nadamo i boljim demografskim rezultatima. Za sve je potrebno prvo vratiti poverenje. Posle toga je potrebno dosta vremena da prođe da bi se to ostvarilo u životu.

Više od sedam decenija se urušavao život uz selu. Da bi se stanje poboljšalo potrebno je da prođe bar 100 godina! Za postizanje boljih rezultata u većoj agrarnoj proizvodnji (godišnja vrednost se kreće od četiri do pet milijardi dolara, zavisno od ćudi Boga) potrebno je da mali proizvođači sa prosekom 2,5 hektara postanu robni proizvođači! Jer, u Srbiji ima čak 217.623 poljoprivrednika sa posedom veličine do dva hektara. Tko usitnjen posed ukazuje na činjenicu da u Srbiji postoji čak 19 miliona takvih mini parcela. Ali, svaka od njih njenom vlasniku znači - život. Kako samo od toga živeti? Svi oni su na pragu do penzije, a kada je dobiju to je sada manje od 100 evra. Ipak, da li će se moći samo od toga živeti? Nekada se radilo u fabrikama pa je taj rad na njivi bio samo dodatni prihod. Sad je prihod za život! I to siromašan.

-Vrednost agrarne proizvodnje u Srbiji po hektaru je oko 1.000 evra. To je veoma malo i na nivou nisko razvijenih zemalja. Godišnja vrednost se kreće između četiri i pet milijardi dolara. Potrebno je više akcija na svim nivoima, posebno na lokalnom nivou;

-Gde se Srbija danas nalazi najbolje poređenje je sa Slovenijom koja je bila članica SFRJ: ona ima 1,97 miliona stanovnika i bruto domaći proizvod vredan 72,36 milijardi dolara u 2018. godini. Nacionalni dohodak po stanovniku bio je 34.100 dolara! Ako, pogledamo Srbiju danas, BDP je oko 44 milijarde dolara i nacionalni dohodak je oko 6.000 dolara po stanovniku, pre godinu i po dana. U njoj živi blizu sedam miliona stanovnika;

-Učešće poljoprivrede u BDP Slovenije je 2,3 odsto, a u Srbiji do 11 odsto (2020. godini to je bilo više jer jer korona smanjila ukupnu proizvodnju)! Inače, sumirajući rezultate u 2020. godini, vidi se da je to bila iznad prosečna agrarna proizvodnja (rast 4,6 odsto). Kada je reč o Srbiji danas i to je karakteristika nerazvijenih zemalja!

-Kada je reč o zadrugarstvu u Sloveniji ima 60 zadruga, 15.000 zadrugara i 45.000 kooperanata. Mladi bračni parovi ako ostaju da nasleđuju roditelje dobijaju po 45.000 evra. Ako samo jedan od parova hoće da radi u nekoj firmi i da istovremeno obrađuje roditeljsku zemlju, dobija oko 20.000 evra!

-Zadružni sistem Srbije iz dana u dan je sve jači, jer smo proces gašenja zadruga preokrenuli u novu nadu i šansu za ekonomsku egzistenciju više desetina hiljada domaćinstava. Danas u Srbiji oko 35.000 zadrugara i više od 100.000 kooperanata. Registrovano je oko 4.500 svih vrsta zadruga, od čega su 2.500 aktivne. Pre godinu dana u Srbiji je bilo 1.543 zemljoradničke zadruge. Od pokretanja akcije ,,500 zadruga u 500 sela'', jula 2017. godine pa do jula 2021. godine osnovano je oko 1.000 novih zadruga. Za osnivanje zadruga, po zakonu, potrebno je po 100 dinara i pet zadrugara. Posle Drugog svetskog rata u zadrugu se unosila sva imovina, a danas samo proizvod da bi se prodao i naplatio, kaže Nikola Mihailović, predsednik Zadružnog saveza Srbije. To je dokaz da se vraća poverenje u zadrugarstvo. Još nije vraćena imovina oduzeta zadrugarima posle Drugog svetskog rata. Država je siromašna i nema tih para za nadoknadu. To je veliki potencijal koji može da bude snažna poluga ekonomskog razvoja, pre svega, sela Srbije. Zadruge i zadrugari danas čine veoma jak svetski ekonomski sistem koji okuplja oko milijardu ljudi i 280 miliona zaposlenih u svim sferama privrednih aktivnosti: poljoprivredi, trgovini, zanatstvu, uslugama;

-Prosečne subvencije po hektaru u Sloveniji su veće od 500 evra, a u EU se kreću do 900 evra po hektaru! U Srbiji one su oko 40 evra. U tom finansijskom raskoraku se nalazi i uzrok zašto su oni konkurentni, a mi nismo!

Izazov EU

Poljoprivreda Srbije se nalazi pred velikim izazovom koji nameće pristupanje Evropskoj uniji. Neophodno je izvršiti brojne promene, kao što su promene u strukturi proizvodnje, organizovanju poljoprivrednih gazdinstava, upravljanju resursima, sistemu kontrole proizvodnje, pristupu tržištu, odnosu prema očuvanju životne sredine, ruralnom razvoju i usvajanju evropskih standarda. Evropska komisija je u septembru 2004. godine predložila uspostavljanje novog instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA 2007-2013) koji je namenjen pružanju podrške zemljama kandidatima za članstvo u EU i potencijalnim kandidatima za članstvo.

(Nastaviće se)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane