Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (253)

Vođa priprema “noć dugih noževa”

Srpski sudovi još donose presude „U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Ko je nova - stara ministarka pravde Maja Popović, službenica Bezbednosno informativne agencije. O tome piše urednik Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji, u saradnji sa istraživačkim timom Magazina Tabloid. Glamočanin se vraća u sedlo, posle višemesečnog lečenja, tekstom koji piše iz svog stana

Milan Glamočanin

Lenjin je definisao ulogu sudija, tvrdnjama da je na njima obaveza da na stručan i logičan način obrazlože već donete odluke partijskih organa.

Pokojni Lenjin bi se ponosio svojom definicijom uloge sudija kada bi bio upoznat sa načinom rada srpskih sudova i tužilaca.

Ovih dana sudija za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu odredio je pritvor za 16 osumnjičenih da su pripadnici ''organizovane kriminalne grupe'' sa Vračara, a još toliko rešenja o određivanju pritvora doneo je i u odnosu na one koji ''nisu dostupni državnim organima'', odnosno nalaze se u zatvorima drugih država, na izdržavanju kazne.

Pritvor je mera obezbeđenja okrivljenog da bude dostupan sudu i određuje se, po zakonu, restriktivno.

U Srbiji je pritvor mera koja služi da se okrivljeni, prvo u medijskoj hajci osramoti, ocrni, proglasi za zločinca i opasnog čoveka, a onda da se drži mesecima izolovan, kako bi se slomio, naterao na priznanje onoga što nije učinio, da se opljačka do gole kože... Na kraju višegodišnjeg procesa najveći deo uhapšenih sudska veća oslobode od krivične odgovornosti. Potom država plaća milionske odštete.

Šta je sa odgovornošću tužilaca i sudija, koji su pokretali postupak, produžavali pritvor i mučili pritvorene.

Koliko je građana Srbije uhapšeno po izričitom nalogu srpskog tiranina Aleksandra Vučića?

Čim je izabran za prvog potpredsednika Vlade Srbije, Vučić je počeo najavljivati svoju smrt. ''Znam da sam gotov, bliži mi se kraj'' i sve u tom stilu. Video je atentatora iza sebe. Pucanj, trzaj nogicom i kraj.

Ispostavilo se dok je pozivao građane da ga sažaljevaju i čuvaju od nepoznate ruke, Vučić je, sa svojim kartelom, sa obe ruke, pljačkao najsurovije Srbiju.

Koliko je ubijeno onih koji se zamerili Vučiću i njegovom kartelu?

Poslednjom akcijom hapšenja ''vračarske mafije'', tužilac je u istu ''koza nostru'' smestio 32 optužena, od kojih se većina međusobno ne poznaje, 10 njih je na izdržavanju kazni u drugim državama, ostali su u ''bekstvu''.

Surova propaganda medija, koji opisuju ''ugroženost života'' predsednika i članove njegove porodice, usledila je nakon početka suđenja već ranije uhapšenoj grupi koju predvodi Veljko Belivuk. Posle dugog pritvora, proces je počeo izjašnjavanjem okrivljenih. Belivuk i njegov saučesnik, po optužnici, Miljković, opisali su Vučića kao svog partijskog šefa, po čijem nalogu su rasturali demonstracije, maltretirali opozicione lidere, rušili Savamalu...

Tužilac je dostojanstveno oćutao sve Belivukove tvrdnje, pa i onu da je podmetnuo oružje u Jajincima, u neposrednoj blizini kuće porodice Vučić. Dva meseca je trajala ''istraga'' ko je iz policije, vojske i opozicije nasrnuo na porodičnu kuću Vučića! Mediji su svakodnevno srpskog tiranina predstavljali kao žrtvu, jer se bori za interese Srbije!

Koga je sve Vučić i njegova mafija optuživala za pokušaj atentata na jednog od najvećih razbojnika 21. veka?

Optuživao je Ivicu Dačića, koga nije uhapsio, svoje najbliže saradnike Dijanu Hrkalović, državnu sekretarku u MUP-u, ministra unutrašnjih poslova Nebojšu Stefanovića... Pa kuma Slavišu Kokezu. Svakog ko mu nije platio, pa klatio, Vučić je preko Velike propagande laži optuživao da je organizovao pokušaj njegove likvidacije.

Policija i tužilaštvo i ta nesrećna Bezbednosno informativna agencija potvrđivali su njegove navode. Privodili su na informativne razgovore sve one koji su Vučiću bili ''sumnjivi''.

Setimo se samo oružja koje je Belivuk sa svojima podmetnuo u Jajincima. Danima su ''stručnjaci'' preko Velike propagande laži opisivali kako je planiran atentat, prikazivali su pokazne vežbe napada na porodičnu kuću. Tužilaštvo je izdavalo naloge za pretres, za tajno praćenje ''osumnjičenih'', među kojima su, uglavnom, bili novinari, političari koji nisu bili uz Vučića, pa i njegovi najbliži saradnici.

I reče Velja Belivuk ko mu je dao oružje, i gde, kako su ga dopremili u Jajince.

Umesto da državni tužilac za organizovani kriminal izda nalog da se ispitaju svi Belivukovi navodi, koji su detaljni i da se privede pravdi Vučićeva kamarila za organizovanje lažnog advokata, Vučić je išao dalje. Ima on novih ideja ko bi mogao da ga ubije.

Bolesna mašta može svašta.

Da bi svakodnevno držao podanike u punoj ''borbenoj gotovosti'' da ga brane od nepostojećih ubica, Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je ustrojilo i Službu za borbu protiv visokotehnološkog kriminala.

Nekoliko stotina građana privedeno je na policijska ispitivanja i odvedeno u zatvor zbog napisanog stava na društvenim mrežama. Sledilo je policijsko zadržavanje, pa pritvor, suđenje i osuda na zatvor. Sve je to pratila Velika propaganda laži, ukazujući na veliku Vođinu požrtvovanost za spas Srbije.

S druge strane, oko 300 hiljada fiktivno zaposlenih SNS jurišnika je zastrašivalo građane. Samo je Twiter ukinuo oko 2.000 naloga Vučićevim botovima, sa kojih su oni klevetali viđene ljude i one koje je Vučić pljačkao i zastrašivao.

Podsetimo se da je zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid bio šest meseci ''izolovan'', u pritvoru i potom kućnom pritvoru, pod optužbom da je pozivao na Vučićevo ubistvo. Sud je oslobodio potom Milana Malenovića, ali se on teško razboleo i morao je u invalidsku penziju. Potom je ponovo uhapšen, držan nekoliko meseci u kućnom pritvoru, mada teško pokretan. Taj pritvor mu nikada nije ni ukinut.

Spisak onih koji su za ovu deceniju, pod optužbom da spremaju metak za Vučića i članove njegove porodice, koji su bili noću hapšeni, privođeni, mučeni, suđeni je impresivan.

Odeljenje za visokotehnološki kriminal Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije je najcrnja politička policija, koju u Evropi nema nijedna država.

Podsetimo se na slučaj privođenja Srđana Noga i opozicionih aktivista, koje je policija, po nalogu Tužilaštva za visokotehnološki kriminal držala u pritvoru po dva dana i privodila sudiji za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu (koju Nogu nije određivao pritvor).

''Uspeli smo da sačuvamo život predsedniku i članovima njegove porodice'' - uskliknula je Ana Brnabić, predsednica srpske Vlade, nakon hapšenja tzv Vračarske mafije - dodajući da predsedniku još preti opasnost.

Ima još onih, smatra Ana, koji bi sasuli šaržer u životinju poput Vučića.

Srbijom vlada strah, glad, beznađe. Sve je to rezultat zločinačkog poduhvata njegove bande, kojoj pripada i Ana Brnabić.

Svako ko nije bio lojalan Vučiću, ili ga je on tipovao da bude predmet zastrašivanja javnosti, završio je u zatvoru. Počev od Miroslava Miškovića i njegovog sina, čije hapšenje je najavljivao danima Aleksandar Vučić, predstavljajući sebe, kao jedinog hrabrog u Srbiji, koji se ne plaši Miškovića.

I Miškovići su bili mesecima u zatvoru. Jedan sudija (Vladimir Vučinić) odvažio se da Miroslavu Miškoviću vrati pasoš, na sedam dana, da ode u inostranstvo. Kampanja protiv njega je trajala mesecima. On je smenjen sa mesta specijalnog sudije i napustio je sud. Miškovići su pravnosnažnom presudom oslobođeni. Hrabri Aleksandar Vučić, koji se busao u prsa da jedino on ima hrabrosti da uhapsi Miškovića, nije pozvan na krivičnu odgovornost. Ustvari, nigde na svetu, u demokratskim državama, predsednik jedne zemlje ne poziva na hapšenje poimence onih ljudi koji ne žele da mu plaćaju reket.

Aleksandar Vučić je bio za ovih deset godina, kao nametnuti diktator građanima Srbije, izuzet od svake odgovornosti za svoj teror nad njima.

Evropska unija je na početku njegovog mandata tražila da se preispita sporna privatizacija 22 javna preduzeća. Vučić je obećao, odugovlačio, pa je pomilovao Sinišu Malog, koji je vodio tendere za privatizaciju.

Nemačka kriminalistička policija je pokušala da u Beogradu sprovede akciju hapšenja narkodilera. Državni sekretar Mihail Rot je otišao razočaran, jer su svi osumnjičeni od srpske policije obavešteni da se sklone. Nisu nađeni na legalu, a pohapšeno je nekoliko narkomana.

Rot nije mogao da veruje da je podkazana velika akcija nemačke kriminalističke policije.

Vučić je sprečio sprovođenje akcije Europola pod nazivom ''Firma''. Nijedan osumnjičeni nije priveden na ispitivanje pred inspektore Europola.

Srpski diktator je sprečio akciju izručenja optuženih pred američkim federalnim sudom zbog ''rudarenja'' i pljačke američkih kompanija. Apelacioni sud u Beogradu je mesecima držao žalbe uhapšenih, izjavljene na rešenja kojima je Viši sud u Beogradu dozvolio njihovo izručenje, pa je ukidao ta rešenja, a onda su svi pušteni iz pritvora i pobegli su!

Srbija je Eldorado za sve begunce od pravde. U Srbiji je Vučić, za velike pare, pružio utočište osuđenim rumunskim političarima, oni su dobili srpsko državljanstvo!

Dok zastrašuje građane i ''potencijalne atentatore'', Vučićev kartel se surovo obračunavao i sa policijom.

Naročito sa onima koji su revnosno služili istini.

Inspektor Policijske uprave Beograda Dejan Jović je uhapšen jer je vodio istrage o ubistvu Jelene Marjanović, Vladimira Cvijana i boksera Miloševića. namešten mu je i sudski postupak, uhapšen je, ali ga je sudija Višeg suda u Beogradu Zoran Ganić oslobodio od krivične odgovornosti. Onda su gospodina Jovića ubili u bolnici, kao ''obolelog'' od korone.

Slično je prošao i načelnik u službi Ilija Milačić.

Vučić obožava da uz kriminalnu grupu prikači po jedno dvojicu policajaca. Da deluje ozbiljnija kriminalna grupa.

Oni koji su se drznuli da pomenu ime njega i njegovog sina, kao što je akcija zaplene droge na poljoprivrednom dobru za uzgoj marihuane Jovanjica, stavljeni su na stub srama.

Tako je prošao zamenik načelnika Odeljenja za narkotike Policijske uprave Beograda Slobodan Milenković zvani Mali Senta, jer je optužen da je poznatog kriminalca Koluviju uhapsio, ''samo da on optuži Andreja Vučića''.

Inspektor je maknut sa mesta zamenika načelnika, i izložen je pretnjama ucenama, zlostavljanju. Dvojica njegovih kolega su i uhapšena, pod potpuno lažnom optužbom, samo da bih bili surovo maltretirani u Okružnom zatvoru u Beogradu.

Panika u SNS-u nastala je istupom Srđana Milivojevića poslanika u Narodnoj skupštini, koji je izneo dokaze da su „atentatori" na Vučića- naprednjaci.

Poslanik demokrata Srđan Milivojević traži da se na dnevni red Narodne skupštine uvrsti zahtev te stranke da se formira anketni odbor o, kako se navodi u predlogu, delovanju kriminalnog klana Veljka Belivuka kao režimsko političkog projekta Srpske napredne stranke.

Milivojević je u holu skupštine poručio da ne može načelnik službe za organizovani kriminal da u gostovanju na nacionalnoj frekvenciji obaveštava javnost da nije bilo dovoljno dokaza da se podigne optužnica protiv „vračarske grupe" za pripremu atentata na predsednika države, jer je to posao tužioca.

Načelnik je vrlo vešto pokazao da dokazi za optužbu, pa i za atentat, nisu potrebni, ako tužilac ima nameru da krene u postupak. Dovoljna mu je samo politička podrška šefa države.

Milivojević se i zapitao da li policija nema dokaze ili postoji neka druga pozadina, a onda je pokazao fotografiju sa jednog od štandova naprednjaka iz ovogodišnje izborne kampanje.

„Na štandu Srpske napredne stranke, sa obeležjima Srpske napredne stranke, nalazi se Rajko Topić - istaknuti član 'Vračarskog klana'. Ovo pored njega je načelnik opštinske uprave. I Srpska napredna stranka je toliko ponosna što njen član navodno hoće da ubije predsednika stranke da do dana današnjeg na fejsbuk stranici Srpske napredne stranke drži ovu fotografiju. Oni su ponosni na svog člana, pripadnika Vračarskog klana. I sada tu taj čovek hoće da ubije predsednika svoje stranke. I onda nam Ninoslav Cmolić iznenada kaže da on nije hteo da ubije predsednika stranke", rekao je Milivojević na konferenciji.

Topić je uhapšen u velikoj akciji hapšenja pripadnika takozvanog „vračarskog klana" 11. novembra. Njemu je posle saslušanja određen pritvor do 30 dana.

On se tereti za krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela, krivično delo teško ubistvo u pokušaju i pomaganju i krivično delo teško ubistvo u pomaganju.

Javnosti nije poznat od ranije.

Ono što poslaniku Milivojeviću nije poznato, jeste činjenica da je većina optuženih u svim procesima ''udruživanja radi atentata na porodicu Vučić'' bila u članstvu SNS-a i u bliskim odnosima sa Danilom Vučićem. Niko od njih nije pretio svom drugu Danilu, niti ih je on lično optuživao. Sam se ljutio na oca što olako poseže za njegovim imenom, navodeći da je njegovom sinu život ugrožen.

Osim pomenutog Rajka Tepića, još najmanje 9 ''osumnjičenih'' su partijski aktivisti SNS-a. Vučić želi da ih vidi izolovane. Zašto?

Najmanje 300 hiljada onih koji su u članstvu naprednjaka i zaposleni su fiktivno u državnim i javnim preduzećima, moraće ostati bez posla, privatizacijom i rasprodajom ovih firmi. Većina je već postala besna, nervozna, gunđa i glasno psuje Vođu.

Vučić planira da sprovede svoju ''Noć dugih noževa".

Ima i tužioce, koji su spremni na sve. Jedan od njih je i Viši javni tužilac u Beogradu Nenad Stefanović.

1

Dupe ga je preporučilo Vođi

Viši javni tužilac Nenad Stefanović u sredu je izazvao nezapamćeni incident u zgradi Palate pravde u Beogradu, kada je verbalno napao svog kolegu Predraga Milovanovića, inače člana Državnog veća tužilaca (DVT) i postupajućeg zamenika u slučaju paljenja kuće novinara Milana Jovanovića, a potom od sudske straže tražio da ga izbace iz zgrade - samo zato što mu se nije javio na hodniku.

Incident se dogodio na stepeništu najveće sudske zgrade u kojoj su, pored sudova, smešteni i Više i Drugo osnovno tužilaštvo, u trenutku kada se Milovanović vraćao sa odloženog suđenja bivšem predsedniku opštine Grocka Dragoljubu Simonoviću, a koji je optužen za napad na novinara portala „Žig info".

- Milovanović je nakon odlaganja suđenja bivšem čelniku Grocke krenuo ka prostorijama svog tužilaštva, kako bi se javio kolegama i bivšem šefu, s obzirom na to da od izbora u DVT ne postupa više u predmetima, izuzev u slučaju Simonović. Na stepeništu je sreo Nenada Stefanovića. Ćutke je prošao pored njega, nakon čega mu se Stefanović obratio rečima da ne može pored njega da prolazi bez pozdrava. Milovanović mu je odgovorio da je njegovo pravo da se javi kome on hoće, a Stefanović je potom rekao da je on, zaboga, šef u VJT i da njemu svako zbog funkcije na kojoj se nalazi mora da se javi - kazao je dobro obavešten izvor Nova iz Palate pravde i dodao:

- Milovanović mu je rekao da je njegov stav zasnovan na tome kako se Stefanović prema njemu ophodio, ali i mnogobrojnim drugim kolegama. Takođe mu je rekao da, ukoliko želi da se poziva na radno mesto i titulu, treba da zna da je on kao član DVT hijerarhijski na višoj funkciji od njega. Stefanović je potom pozvao sudsku stražu i naredio da Milovanovića izbace iz zgrade. Sudski stražar nije ispratio Milovanovića, već ga je samo zamolio da se udalji, to jest nastavi svojim putem. Ubrzo ga je pozvao šef Drugog OJT Nebojša Popović i rekao da je Stefanović naredio da se pismeno izjasni o svemu što se dogodilo - kaže sagovornik i dodaje:

- Ovo je samo jedan u nizu primera neprimerenog ponašanja, maltretiranja i progona nepodobnih i neposlušnih tužilaca koje sprovodi Stefanović od trenutka kada je po partijskoj liniji postavljen za šefa VJT. Svestan je da ne uživa ugled u tužilačkim krugovima, zbog čega u svaki sukob uključuje pretnju svojom funkcijom, ali i kontaktima u BIA i MUP.

Inače, Predrag Milovanović je na poslednjim izborima u DVT za člana izglasan većinom glasova svojih kolega, mimo volje republičke tužiteljke, ali i ostalih članova DVT koji su bliski vlasti. Milovanović je jedan od tužilaca mlađe generacije koji je više puta iskočio iz nametnutih okvira i poretka koji vlada u tužilaštvu i jedan je od retkih koji se uvek slobodno, bez skrivanja, obraćao medijima. Naklonost javnosti stekao je upravo zbog slučaja paljenja kuće novinara „Žig info" Milana Jovanovića i optužnice protiv Dragoljuba Simonovića iz Grocke koja je rezultirala i osuđujućom presudom.

U trenutku kada je izglasan za člana DVT, republička tužiteljka ga je oslobodila rada u svim predmetima u kojima je postupao kao zamenik Drugog OJT. Iako je nameravao da zadrži u radu predmet Simonović, na šta je imao pravo, odlukom Dolovčeve mu to u prvi mah nije omogućeno. Nakon pritiska javnosti, vraćen mu je predmet koji sad zastupa u ponovljenom postupku, nakon što je prethodnu presudu ukinuo Apelacioni sud.

Sa druge strane, Nenad Stefanović postavljen je ove godine za šefa VJT, u kom je prethodno postupao kao zamenik samo nekoliko godina. Skokovita karijera i postavljanje na čelo tužilaštva koje procesuira najteža krivična dela, a u čijem postupanju bi neretko trebalo da se nađu i najviši državni funkcioneri, bili su jasan znak njegove bliskosti sa režimom.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane