Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Plikovi

Vlast pojačava teror, razoružava građane i pravi spiskove nepodobne dece

Daj pištolj, daj i dete

Aleksandar Vučić je iskoristio najveću tragediju u istoriji Srbije kao opravdanje za dodatnu represiju nad narodom. Osim oduzimanja registrovanog i nelegalnog naoružanja, vlast priprema promene nekoliko zakona, kojima se štite ljudska i prava deteta. Smanjenje krivične odgovornosti dece sa 14 na 12 godina može da omogući pedofilima lakšu odbranu pred sudom. Po nalogu policije, prosvetni radnici prave spiskove nepodobnih đaka, koji se ističu sumnjivim ponašanjem. Vlast pravi i spiskove građana koji ne žele da doniraju organe posle smrti. Uplašeni Vučić sluti da dolazi kraj njegovoj diktaturi, pa pojačava torturu nad narodom kako bi bar na neko vreme odložio pad s vlasti i suočavanje s pravdom. O ovome piše zamenik glavnog urednika Magazina Tablid Predrag Popović, bivši urednik u Dnevnom telegrafu, Nacionalu i Pravdi, nekada blizak Vučićev saradnik i prijatelj.

Predrag Popović

Za talas nasilja, koji razara Srbiju, najodgovornija je vlast Srpske napredne stranke, na čelu sa Aleksandrom Vučićem. Vlast, koja je stvorila problem, ne može da ga reši. Umesto smirivanja tenzija, Vučić pojačava teror nad građanima. Dva masakra, u kojima je ugašeno 18 mladih života, vladar je iskoristio da nametne nekoliko zakonskih rešenja, koja će naneti trajnu štetu celom društvu, naročito deci i roditeljima.

Vučić je inicirao deset mera, kojima se, tobože, sprečava širenje nasilja. Glavni predlozi se odnose na razoružavanje naroda, smanjenje praga krivične odgovornosti dece i uvođenje cenzure na internetu. Za sve represivne mere dobio je podršku Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, koje su odmah ponudile logističku i finansijsku pomoć za njihovo sprovođenje. Svakim tzv. rešenjem suspenduju se značajni delovi ideja iz korupsa ljudskih prava. Osim toga, sva su potpuno besmislena, ni na koji način ne mogu da spreče izvršenje teških krivičnih dela. Jedinu korist od njih ima režim Aleksandra Vučića.

Svestan nezadovoljstva naroda, Vučić je odlučio da pokrene akciju oduzimanja oružja, registrovanog i nelegalnog. Kao da je to preduslov za smanjenje nasilja i sprečavanje tragedija poput onih koje su se dogodile u beogradskoj oglednoj školi "Vladislav Ribnikar" i u Mladenovcu, Vučić predstavlja razoružanje naroda. Prema njegovim rečima, vlast će uvesti dvogodišnji moratorijum na izdavanje novih dozvola za posedovanje oružja, a u roku od šest meseci policija će oduzeti 80 odsto naoružanja kojim raspolažu građani. Vučić je odlučio da u Srbiji ne sme da bude više od 40.000 oružja u posedu građana. Ta procena nema veze ni sa zakonima, ljudskim pravima i zdravim razumom. Vučić nije objasnio kriterijume na osnovu kojih će samo 40.000 ljudi imati pravo da poseduje oružje. Šta ako 100.000 građana zadovoljava zakonom predviđene uslove? Kako će vlast proceniti ko od njih, iako mu to zakon dozvoljava, ne sme da bude naoružan? Da li će pravo na posedovanje i nošenje oružja dobiti samo članovi Srpske napredne stranke?

Vlast će od građana oduzeti legalno dobijeno vatreno oružje, lovačko, sportsko, pa i trofejno i ono koje im je ostalo nakon smrti vlasnika. Ministarstvo unutrašnjih poslova je pozvalo narod na predaju oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Za oružje, koje im je ostalo u nasledstvu, građani će dobiti potvrde, kako bi se sprečile eventualne zloupotrebe do okončanja ostavinskog postupka na kome će se odrediti sledeći vlasnik. Građani do 8. juna mogu da predaju i nelegalno oružje. Ako to, u tom roku, urade dobrovoljno, neće krivično odgovarati i ne moraju dokazivati njegovo poreklo. "Pozivamo građane koji poseduju nelegalno oružje da se odazovu ovom pozivu, obrate najbližoj policijskoj stanici i predaju oružje za koje nemaju isprave. Taj poziv se odmosi na sve vrste oružja, automatsko kao i svako drugo oružje, minsko-eksplozivna sredstva, delove za oružje i municiju koju su protivpravno držali. Građani neregistrovano oružje mogu predati bez napuštanja svog doma, pozivom najbližoj policijskoj stanici, koja će uputiti patrolu na datu adresu i oružje preuzeti. Građani prilikom predaje nisu u obavezi da se legitimišu", kaže Jelena Lakićević, načelnik Odeljenja za oružje i Uprave za upravne poslove MUP-a Srbije. Suprotno tim tvrdnjama, u medijima su se već oglasili građani koji su policiji predali nelegalno oružje, a pritom su morali da daju svoje lične podatke.

Dva masakra, koja su se desila početkom maja, vlast je iskoristila za pokretanje akcije razoružavanja naroda. Prvo masovno ubistvo, u osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" izvršio je 13-godišnji Kosta Kecmanović pištoljima koji su uredno registrovani na ime njegovog oca Vladimira Kecmanovića. Dakle, zločin je izvršen legalnim oružjem, koje je dečak nelegano upotrebio. Drugo masovno ubistvo izvršio je 21-godišnji Uroš Blažić nelegalnom automatskom puškom. U oba slučaja oružjem su raspolagali pojedinci koji za to nisu imali dozvole. Ipak, Vučić smatra da će buduće tragedije biti sprečene ako se oduzme oružje ljudima koji za to imaju regularne dozvole. Na te nelogičnosti ukazuje i Ivan Urošević, instruktor streljaštva, koji se više od 30 godina bavi edukacijom i obukom za bezbedno rukovanje vatrenim oružjem.

- Oduzimanje legalnog naoružanja je pogrešno i kontraproduktivno. U Engleskoj je, pre dvadesetak godina, izvršen zločin u jednoj osnovnoj školi. Država je otkupila sve kratke cevi, koje su bile u vlasništvu građana. Danas London ima istu stopu ubistava i nasilnih zločina kao i Njujork, gde je dozvoljeno posedovanje oružja. Problem nije rešen. Nije rešen zato što problem nije stvorilo oružje, nego normalizacija nasilja. U Srbiji već 20 godina permanentno pada broj oružja u legalnom i ilegalnom posedu. Sada deset puta više ljudi strada od vatrenog oružja u slučajnim incidentima, nego u namernim zločinima. Pristup obuci i edukaciji je znatno teži nego ranije, a u tome je zamka potpune zabrane. Doći ćemo u situaciju da, za pet ili deset godina, nivo opšteg kriminaliteta bude veće, kao i broj nesreća sa ilegalnim vatrenim oružjem - kaže Urošević.

Advokat Miroslav Živković svoj stav da je razoružavanje građana kontraproduktivno ilustruje primerima iz drugih država. Meksiko je zabranio posedovanje oružja, a tamo je najveć stopa kriminala i najveći broj krivičnih dela izvršenih vatrenim oružjem. Suprotno tome, u Švajcarkoj svi građani, koji su prošli vojnu obuku, dobijaju u vlasništvo oružje. Svi su naoružani, a broj zločina uz upotrebu vatrenog oružja je sveden na minimum.

- Preko 90 odsto krivičnih dela u Srbiji izvršeno je upotrebom ilegalnog oružja. Ipak, sada se vlasnici oružja predstavljaju kao kriminalci. To je zabrinjavajući nivo neznanja. Naš Zakon o oružju i municiji je među najrigoroznijima u Evropi. Vlasnici oružja su najdisciplinovaniji građani. Oni znaju da zbog bilo kakvog prestupa, pa makar to bila svađa u saobraćaju ili sa komšijom, mogu da ostanu bez oružja. Zato se vlasnici plaše svakog sukoba i vode izuzetno disciplinovan život. Vlast donosi odluke na štetu vlasnika oružja na osnovu neistinitih podataka. U akciji razoružavanja građana Srbije učestvuje evropska nevladina organizacija za kontrolu malokalibarskog i lakog oružja u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi SEESAC. Ta nevladina organizacija je objavila laž da je Srbija treća u svetu po broju oružja u posedu građana. Ta laž je upotrebljena kao opravdanje za razoružavanje Srbije. Zašto uopšte imamo državne institucije ako odluke donose strane NVO? Čemu država, čemu Vlada kad nemamo suverenitet? - kaže Živković.

Nevladina organizacija SEESAC radi u okviru programa Ujedinjenih nacija i Saveta za regionalnu saradnju, a ima finansijsku i drugu podršku Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije, Nemačke, Norveške, Slovačke, Švedske, Holandije i Velike Britanije. SEESAC je u Srbiji aktivna od 2002. godine. Osim kliringa za kontrolu oružja, ta NVO se bavi unapređenjem rodne ravnopravnosti i reformama u sektoru bezbednosti. Osim savetodavne podrške u standardizaciji procedura, SEESAC je, u saradnji s lokalnim vladama zemalja Zapadnog Balkana, učestvovao u uništavanju 342.000 komada oružja i 24 magacina naoružanja i municije.

- O razoružanju ne treba da odlučuju strane nevladine organizacije, nego srpski narod na referendumu - kaže advokat Živković.

On je ukazao na političku pozadinu odluke o razoružanju i podsetio da je istu akciju 1938. godine sproveo Adolf Hitler, koji je oduzeo oružje Jevrejima uz obećanje da to radi za njihovo dobro, zbog njihove bezbednosti. Na isti način je 1941. Nezavisna Država Hrvatska razoružala Jevreje i Srbe. Poglavnik Ante Pavelić je pozvao "sve Židove i Srbe da predaju sve oružje (i lovačke sačmarice) koje posjeduju na temelju oružanog lista ili bez njega". Zašto je sprovedeno razoružavanje Jevreja i Srba videlo se u Jasenovcu i drugim stratištima.

Dr Vladimir Vuletić, profesor beogradskog Pravnog fakulteta, nedavno je u intervjuu za kanal Slavija Info, ukazao i na prvi pokušaj jednog srpskog vladara da razoruča svoj narod.

- Stav da nije kriv ubica nego oružje kojim je ubistvo izvršeno potiče iz vremena divljaštva, iz predklasičnog perioda rimskog prava. I sada takav primitivni mozak zaključuje da su deca u osnovnoj školi poginula od pištolja, pa moramo da svima oduzmemo pištolje. Takva sramna akcija je poslednji put pokrenuta 1883. godine. Dve godine ranije, tadašnji kralj Milan Obrenović je potpisao tzv. Tajnu konvenciju, kojom je srpske državne i nacionalne interese podredio interesima Austrougarske. Kralj Milan se odrekao prava na Kosovo i Metohiju i Bosnu i Hercegovinu. Stav naroda prema tom izdajničkom činu je bio toliko negativan da je jedna žena pokušala da izvrši atentat na njega. Uzela je pištolj, prišla mu na jednoj paradi i pokušala da ga ubije. Nije uspela, ali to je toliko zabrinulo kralja Milana da je od naroda zahtevao da preda oružje. Rezultat toga je bila Timočka buna, najveća pobuna srpskog naroda protiv svog vladara. Buna je ugušena u krvi, ali tada je postalo jasno da problem nije u oružju, nego u vladarima. I sada nam vladar kaže da moramo da predamo oružje. Neće uspeti da razoruža narod, kažem vam. Narod neće dozvoliti da ga neki Kosta Kecmanović ili Uroš Blažić ubija na kućnom pragu. Narod zna da nije problem u oružju, nego u sistemu vrednosti. Kakav je naš sistem vrednosti vidi se po tome da Kristijan Golubović, preživeli junak filma "Vidimo se u čitulji" u osnovnoj školi snima spot sa naslovom "Vaš omiljeni profesor". Nažalost, na to ćuti većina profesora Beogradskog univerziteta. To je problem, a ne oružje - kaže Vuletić.

Na to ukazuje i dr Slobodan Reljić, koji kaže da logika po kojoj će se nasilje sprečiti oduzimanjem oružja ista kao kad bi se reklo da za nemačke koncentracione logore nisu krivi Hitler, Himler, upravnici, stražari i vojnici u logorima, nego bodljikava žica. Da, žica je sprečavala žrtve da pobegnu, ali za zločine nad njima su krivi konkretni ljudi. Tako je i sa ubistvima vatrenim oružjem.

Za nasilje, koje godinama širi Srbijom, Vučić je odlučio da kazni poštene i odgovorne vlasnike oružja, koji poštuju zakon. Nema sumnje da će od primene ovih represivnih mera biti pošteđeni određeni pojedinci i grupe. Zakon o oružju i municiji zabranjuje posedovanje oružja licima koja su krivično osuđivana. Vučićev kum Petar Panić je osuđivan na zatvorsku i ostale kazne, a nesmetano raspolaže arsenalom najskupljih i najmodernijih snajperskih pušaka. Panićev nalog na Fejsbuku pun je fotografijama na kojima on pozira pored životinja koje je ubio na lovištima širom regiona. Zbog toga su podnete krivične prijave protiv Panića i Vučića, koji ga štiti zloupotrebom službenog položaja, ali tužilaštvo nije smelo da reaguje. Poput Panića, vlast Srpske napredne stranke ne može i ne sme da razoruža Zvonka Veselinovića, Milana Radoičića i pripadnike njihovog klana, baš kao što godinama ništa nije preduzimala protiv organizovane kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića.

U promociji akcije razoružavanja Srbije, Vučić se hvali kako je za prvih deset dana oduzeto ili dobrovoljno predato oko 20.000 komada cevi. Ne kaže koliko je nelegalnog oružja zaplenjeno u Bujanovcu, Preševu, Novom Pazaru ili Sjenici. Tamo srpska policija ne zalazi. Zarad očuvanja Vučićeve saradnje s političkim predstavnicima Albanaca i Bošnjaka, restriktivne mere se neće sprovoditi nad njima. Umesto toga, policija oduzima oružje građanima iz Subotice, Šida i ostalih pograničnih mesta u Vojvodini. Lokalno stanovništvo iz tih krajeva, zabrinuto zbog migranata, koji se naoružani kreću, biće prisiljeno da krši zakon, da skriva nelegalno oružje, koje im je neophodno za odbranu sebe i svojih porodica.

Osim na oružje, Vučić je udario i na porodice. Da bi sa sebe zbacio odgovornost za širenje nasilja, predsednik Srpske napredne stranke je optužio roditelje i prosvetare da zapostavljaju đake i ne sankcionišu njihovo huligansko ponašanje. Posle serije najava da će vlast pojačati kontrolu rada nastavnika i školskih psihologa i pedagoga, pod izgovorom da "sprovode pojačane mere bezbednosti" nekoliko policijskih uprava je od lokalnih škola zahtevalo da naprave spiskove "sumnjivih učenika", odnosno dece koja su žrtve vršnjačkog nasilja ili su asocijalna, sklona nasilju i tučama. Zahtev su dobili direktori škola u Užicu, Kikindi, Zrenjaninu, Bajinoj Bašti, Požegi, Arilju i još nekoliko mesta. Podaci o učenicima, koje poseduju školski pedagozi i psihijatri, zakonom su definisani kao tajna, pa su sve škole odbile da ih dostave policiji.

Kad je policijska akcija propala, Ministarstvo unutrašnjih poslova se izvinilo građanima zbog dopisa sa zahtevo za pravljenje spiskova nepodobne dece.

- Ti dopisi su motivisani dobrim namerama, ali nesmotreno definisani. Nalog za pravljenje spiskova nije stigao iz MUP-a, ali to je bila želja određenih policijskih službenika da urade sve što je u njihovoj moći da se bezbednost učenika i nastavnika podigne na što viši nivo. Policijske uprave, koje su poslale školama te dopise, napravile su nesmotren potez time što su tražile da se dostave podaci za koje MUP nema ovlašćenja da ih pribavlja. Želim da se izvinim svima koji su se osetili uznemireno zbog ovakvog dopisa i da im poručim da nemaju obavezu da na njega odgovaraju, niti će ovakvi dopisi više stizati bilo kojoj školskoj upravi - rekao je Željko Brkić, državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

U Nezavisnom sindikatu prosvetnih radnika Srbije kažu da policija nije samo poslala zahtev, nego su njeni službenici dolazili u škole i od nastavnika tražili da "pripreme spisak učenika za koje procenjuju da su u riziku od nasilja, bilo da su oštećeni, odnosno žrtve ili izvršioci nasilja". Društvo psihologa Srbije je prenelo saopštenje Odeljenja za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu u kome se ističe da je taj "arbitrarni kriterijum, koji je ujedno i u suprotnosti sa zakonom uprave škola, stručne službe i nastavnike stavlja u krajnje neadekvatan i potencijalno opasan položaj. Stigmatizacija bilo koje grupe učenika uvek je kontraproduktivna i vodi u produbljivanje problema, a ne ka njegovom rešavanju. Represivne i izdvajajuće mere narušavaju sigurnost školskog okruženja, a povratak poverenja u sigurnost školskog okruženja mora biti prioritet cele zajednice u narednom periodu." Reagovao je i Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, koji je saopštio da je bez odlaganja sproveo postupak vanrednog nadzora rada ministarstava nadležnih za prosvetu i unutrašnje poslove. Nijedna od tih institucija, od policije i Poverenika do strukovnih udruženja, nije reagovala kad je Vučić javno, na konferenciji za medije, čitao podatke iz zdravstvenog kartona maloletnog Koste Kecmanovića.

Vučić je iskoristio zločin u osnovnoj školi "Ribnikar" da ugorzi svu decu u Srbiji. Na osnovu procene, koja se zasad zasniva isključivo na ličnom utisku, da je Kecmanović izvršio masovno ubistvo jer je znao da neće krivično odgovarati, pošto ima 13 godina. Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica oslobađa od krivične odgovornosti lica starosti do 14 godina. Zbog toga je Vučić, kao jednu od najznačajnijih mera, koje bi trebalo da spreče širenje nasilja, predložio promenu zakonskog rešenja, kojim bi se starosna granica za krivično gonjenje spustila sa 14 na 12 godina.

- Danas su deca od 12 godina polno zrela i svesna posledica svojih postupaka - rekao je Vučić, obrazlažući svoj predlog.

Vlada Republike Srbije je već počela pripreme izmene i dopune Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela, kao i seta drugih zakona, koji moraju da budu usklađeni. Između ostalo, promene koje je inicirao Vučić podrazumevaju i smanjenje granice za određivanje tzv. uzrasta seksualne saglasnosti. Tom frazom označava se minimalna starosna granica po kojoj se osoba smatra zakonski sposobnom za stupanje u dobrovoljne seksualne odnose. Uzrast seksualne saglasnosti u svim evropskim državama je određen ispod granice punoletstva. U većini zemalja je dekriminalizovan seks sa maloletnicima iznad 14 godina.

Prema važećem Zakonu, starosna granica za pristanak maloletnih lica na seks određena je na 14 godina, kao i za krivičnu odgovornost. Sledstveno tome, na Vučićev zahtev ubuduće će biti dozvoljen seks i sa decom od 12 godina. Upravo da bi otklonio sve nedoumice, Vučić je pomenuo da su "deca od 12 godina polno zrela". Ta izmena podiže prag tolerancije prema pedofilima, koji će moći da se opuštenije upuštaju u polne odnose sa dvanaestogodišnjom decom.

Tužioci, sudije, profesori prava i ostali pravnici izbegavaju da se izjasne o Vučićevom pedofilskom predlogu. Međutim, ima i onih koji podržavaju taj predlog, kao što je advokatica Zora Dobričanin Nikodijević, koja smatra da bi starosnu granicu za utvrđivanje krivične odgovornosti trebalo potpuno ukinuti. S obzirom da se, u skladu s Krivičnim zakonikom Republike Srbije, krivična odgovornost utvrđuje na osnovu toga što je osumnjičeno ili okrivljeno lice "moglo da shvati značaj svog dela i upravlja svojim postupcima, da je svesno svog dela i da je htelo njegovo izvršenje", proizilazi da bi i deca "svesno" pristajala na seks sa pedofilima.

Uz razoružavanje građana i zaštite pedofila, Vučić je masovne zločine s početka maja iskoristio i za pripremu širenja infomativnog mraka na internet. Vučić je pod kontrolu stavio većinu medija u Srbiji, koji kao stroncijum, nevidljivo i smrtonosno, truju javnost. Na njegovu žalost, nije uspeo da spreči širenje istine po društvenim mrežama. Uzalud Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal i brojne sudije progone, hapse i osuđuju građane koji na Fejsbuku i Tviteru objavljuju dokaze kriminala i korupcije pod okriljem SNS-a. Da bi ugušila tu vrstu slobode, vlast koristi svaku priliku da procesuira i kažnjava ljude, predstavljajući njihove psovke i uvrede na račun Vučića i članova njegove porodice kao ugrožavanje njihove bezbednosti ili pozive na nasilno svrgavanje s vlasti. Osim osvetničkog zadovoljstva zbog torture nad nepodobnim pojedincima, Vučić nije imao drugu, mnogo ozbiljniju korist, nije uspeo da okupira društvene mreže. Uzalud Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal, uzalud podobne sudije i desetine hiljada naprednjačkih botova, istina o Vučiću se i dalje širi internetom.

Da bi prikrio namere da cenzuriše Tviter, kao bazu otpora diktaturi, Vučić je kao osnovnu metu izabrao društvenu mrežu Tik Tok. Poziv na zabranu Tik Toka obrazložio je potrebom da se maloletnici zaštite od uticaja nasilnih sadržaja na toj mreži. Vučić tvrdi da deca više ne gledaju televiziju, sve što ih zanima prate na internetu, odnosno na društvenim mrežama. Naravno, nije rekao da na internetu pažnju dece i omladinaca najviše privlače kratki isečci iz "Zadruge" i sličnih programa na televizijama Pink i Hepi. Pored nasilja s naprednjačkih televizija, na Tik Toku ima najviše klipova u kojima nestašne klinke pokazuju gola dupeta, baš u pinkoidnom stilu. Osim razgaćenih tinejdžerki i sličnih egzibicionista, na toj mreži pažnju privlači i Goran Vesić. On, zasad, ne promoviše svoj seksepil, nego političke perverzije.

Vučić je na političkom lešinarenju, još iz vremena kad je bio radikalski ratni huškač, stekao sve što ima. Tuđi životi su uvek bili repromaterijal u njegovoj fabrici laži i prevara. Danas su to ugašeni životi dece iz "Ribnikara" i mladih ljudi iz mladenovačkih sela. Na njihovim grobovima Vučić gradi novu odbrambenu strategiju, za koju se nada da će mu produžiti boravak na vlasti. Svi normalni građani znaju da je Vučić najodgovorniji za širenje nasilja Srbijom. To zna i Vučić, zato, uplašen, razoružava narod i podriva tradicionalne porodične vrednosti. Takođe, Vučić zna da u tome neće uspeti, ali ne odustaje od namere da nanese što veću štetu državi i narodu, a sve samo zarad toga da bar privremeno odloži pad s vlasti i suočavanje s pravdom.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane