Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Na licu mesta
Slučaj Montaža: Pripomogli Vlahović,
Cvetković, Nicović, a radnici nemaju šta da jedu
Montažna konstrukcija za demontažu države
Srpski san se razlikuje od
američkog u tolikoj meri da on podrazumeva brzo bogaćenje bez ikakvog ličnog truda i sopstvenih
sredstava. Crnogorski san podrazumeva prvo dolazak iz krševa u Beograd, pa onda ostvarivanje srpskog sna. To je pošlo za rukom Miomiru Pajkoviću, vlasniku nekadašnjeg
giganta Montaža iz Beograda
Milica Grabež
O razvojnom putu Miomira Pajkovića od gologuzana, preko direktora, do vlasnika Montaže već smo pisali pre dve godine. Kao direktor, on je bez ikakve odluke bilo kog
organa, preduzeće izveo na tender za privatizaciju, gde ga je i otkupio. Devedesetih je
Republička agencija za procenu vrednosti društvenog kapitala procenila
ga je na 20 miliona nemačkih maraka.
Kada je na red došla privatizacija, tadašnji ministar Aleksandar Vlahović Pajkovića savetuje da novu procenu prepusti preduzeću Cekos, tada
u vlasništvu današnjeg premijera Mirka Cvetkovića. I, gle čuda, ono što je pod sankcijama vredelo 20 miliona, sada odjednom vredi samo nešto
više od milion maraka. Kao fizičko lice Pajković je
od Agencije za privatizaciju dobio mogućnost da ionako budzašto
prodatu firmu plati u šest jednakih godišnjih rata, i to preko Kapital banke kontroverznog
Đorđa Nicovića.
Danas, osam godina posle privatizacije, Montaža je očerupana, a ono što
je od nje ostalo pred stečajem je čije se uvođenje očekuje svakog dana. U trenutku privatizacije ovo preduzeće
je zapošljavalo preko 560 radnika, danas ih ima 242, koji uglavnom sede kod kuće na neplaćenom odmoru od juna
2008. godine. Njihove akcije Montaže potpuno su obezvređene i većina njih nema načina da prehrani porodice,
jer bez rešenja o neplaćenom godišnjem odmoru na koji su usmeno poslati, ne mogu da ostvare nikakva prava
koja pripadaju nezaposlenima i socijalno ugroženim slučajevima.
Neki od njih prihvataju da sami zatraže raskid radnog ugovora,
pri čemu im Pajković kao nadoknadu izdaje lažna uverenja o ostvarenim prihodima, na
osnovu kojih oni zatim od države dobijaju veći
iznos pomoći za nezaposlene. Umesto da socijalni program plaća
iz sopstvenog džepa, Pajković se
dosetio kako da opljačka budžet koji svi mi punimo.
U isto vreme dok radnici gladuju, vlasnik Montaže, koji je tu uposlio celokupnu svoju užu i
širu porodicu, u najužem centru grada u prestižnoj Cvijićevoj ulici na broju
37 kupuje višespratnu vilu. Novac za nju, sumnjaju radnici, Pajković je
stekao prodavši imovinu Montaže na Kosmetu (dva hektara zemljišta i 3.500 kvm
poslovnog prostora) i to još 1998. godine, nikome drugom do Bedžetu Pacoliju, najvećem finansijeru
terorističke OVK. Ovako stečeni novac nikada nije legao na račune Montaže, već na privatne račune
direktora Pajkovića.
Sa istim Pacolijem Pajković je na građevinskim
poslovima donedavno sarađivao
i u Kazahstanu.
U svojoj Crnoj Gori Pajković kupuje na veliko. Tamo osniva ćerku
firmu beogradske Montaže, ali i sopstvena preduzeća kojima pored radne snage i
mehanizacije bez nadoknade iznajmljuje i materijal beogradske Montaže.
Kako se to iznajmljuje potrošni materijal, još niko od nadležnih nije hteo ni
da proverava, pa su tako skladišta i radionice beogradske Montaže
ispražnjeni.
Na ovaj način Pajković u Crnoj Gori brzo i lako kupuje nekadašnji Termovent iz
Andrijevice, danas MP Klima, zatim hotel Akvamarin i čak
58 apartmana i lokala u ulici Majdanski put bb u Budvi. U Podgorici je Montaža nekada imala kuću u Bohinskoj ulici 18, gde
je bilo njeno predstavništvo, ali ona nije uneta u imovinu preduzeća prilikom
privatizacije.
Bez uplate na račun preduzeća isto su prodate i nekretnine na Voždovcu (takođe
se ne pominju u proceni vrednosti urađenoj od strane Mirka
Cvetkovića), dok je imovinu predstavništva u Moskvi Pajković
velikodušno ustupio svom kumu Božidaru Vučuroviću.
Pod sumnjivim okolnostima Montaža je ostala i bez jednog sprata u
zgradi svoje centrale u beogradskoj Kosovskoj ulici. Navodno je ta nekretnina
menjana za repromaterijal, koji, međutim, nikada nije stigao u
magacine Montaže, već je odmah prebačen u druge Pajkovićeve kompanije. Njegov sin Miroljub Pajković, osim što je zaposlen u Montaži kao zamenik generalnog direktora, odnosno svog oca, u tatinoj firmi Maluva
je direktor, a sam je suvlasnik u Misam-Investu. Pošto
su oba ova preduzeća u građevinarskoj branši, veruje se da je pomenuti materijal tu završio.
Vrednost radova Montaže u inostranstvu samo na osnovu predračuna procenjena je na 15
miliona evra. Ni dinar od tih para nije stigao u beogradsku centralu. Da bi
konačno zataškao sve tragove svog kriminalnog poslovanja i ono malo imovine što
je ostalo preduzeću razdelio svojim prijateljima, Pajković Montažu gura u stečaj. Formalni razlog za
blokadu računa i stečaj nađen je u jednom ugovoru iz devedesetih godina po kome je Montaža dužnik, a isti je potpisao sam Miomir Pajković, tadašnji
direktor, a sadašnji vlasnik i direktor.
Skoro 200 porodica radnika Montaže i dalje nema šta da jede. Opljačkane milione evra oni nisu ni videli.
Umesto da socijalni program
plaća iz sopstvenog džepa, Pajković se dosetio kako da opljačka budžet koji svi mi punimo.