Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Vlasnici Srbije
Ces Mekon: mesto
odakle se diriguje i trguje državom
Između plasta sena i vlade, pravi magarac bira oboje
Ko su pravi vladari Srbije:
NATO, EU, Boris Tadić ili srpska vlada? Ni jedno
od njih, već samo dva konsultantska preduzeća čvrsto uvezana zajedničkim vlasnicima, kadrovima i
željom da dovrše započetu pljačku ove države
Milan Malenović
Konsultantsko preduzeće Ces Mekon iz Beograda naizgled je pravi vladar Srbije, umesto
republičke vlade, pa čak i samog predsednika Republike. Za desetak godina privatizacije ova kuća
je po prihodima dobijenim na osnovu konsalting usluga pruženim Agenciji za privatizaciju dospela na drugo
mesto među svim takvim preduzećima. Jedno vreme je bila čak i na prvom mestu, a to je period
kada je aktuelni predsednik srpske vlade Mirko Cvetković istovremeno bio i direktor Ces Mekona i direktor Agencije za
privatizaciju.
Mirko je tako savetovao samog sebe.
Već skraćeni spisak preduzeća u čijoj privatizaciji je učestvovala ova konsultantska kuća,
izgleda više nego impozantan: Telekom Srbija, Knjaz Miloš, Frikom, Zmaj, Somboled, Pivara Čelarevo, Mlekara Šabac, Srbijanka, Trajal, Beograd film, Pekarska industrija Pančevo, Danubius... U većini ovih slučajeva
afere su potpuno zasenile čitav postupak.
Tajna takvog finansijskog uspeha i enormnog uticaja na srpske vlasti leži u
gotovo masonskoj povezanosti zvaničnih struktura s menadžmentom
Ces Mekona. Sadašnji lideri ove kompanije nisu bez radnog iskustva, pa
samim tim ni veza tamo gde treba - u samom državnom vrhu.
Ljudi
za više mesta
Milojko Arsić je donedavno bio viceguverner Narodne banke Srbije, odakle se vratio u Ces
Mekon na mesto izvršnog direktora. Drugi izvršni direktor je Jelena
Radulović, koja je bila na visokoj poziciji u Ministarstvu ekonomije i privatizacije.
Još jedan izvršni direktor u Ces Mekonu je i Katarina Tončić, koja je tamo dospela sa mesta direktora centra za tendere pri Agenciji za
privatizaciju. Tatjana Ralević, takođe,
danas direktor u Ces Mekonu bila je ranije jedan od privatizacionih
savetnika u Vladi Srbije.
Inače, osnivač firme i jedan od glavnih dirigenata je Zvonimir Nikezić, dugogodišnji saradnik Mirka Cvetkovića. Zvonimirov sin Dušan bio je
Cvetkovićev zamenik u Agenciji za privatizaciju, a danas je i njegov savetnik na
funkciji premijera. Dušan je jedan od autora aktuelnog Zakona o privatizaciji, kroz čije
se pukotine vešto provlači firma njegovog tate.
Pored Dušana, u savetodavnom timu premijera nalazimo još neke mekonovce,
kao što je Boško Živković, a povremeno se tu pojavljuje i već pomenuti Milojko Arsić.
Još jedan Cvetkovićev savetnik je Jurij Bajec, inače funkcioner iz
konsultantske kuće Ekonomski institut, koji odlično sarađuje
sa Ces Mekonom.
Ovako stižemo do glavnog čvora kojim su uvezani tajni
vladari Srbije, jer je Zvonimir Nikezić
istovremeno osnivač i vlasnik Ces Mekona i jedan od vlasnika Ekonomskog instituta
(EI).
Iako je EI zatvoreno akcionarsko društvo, vlasnici se ipak znaju. Danko Đunić je osnivač i jedan od najvećih akcionara. O njemu ne vredi trošiti reči,
jer je glavna mirođija u svakoj privatizacionoj supi poslednje dve decenije. Jedan od značajnih
akcionara je i Mirosinka Dinkić, majka ministra Mlađana Dinkića. Nije nezakonito da ministri imaju majke i da majke
imaju vlasničkih udela u pojedinim kompanijama, ali je nemoralno da preduzeća
roditelja savetuju decu ministre i tako uzimaju novac iz budžeta.
U vlasničkoj strukturi EI nalazimo i EKI investment, zajedničko
preduzeće Đunića i bivšeg ministra za privatizaciju Aleksandra Vlahovića. Po našim saznanjima, upravo je Vlahović
bio taj koji je na mesto direktora Agencije za privatizaciju doveo direktora Ces
Mekona, sadašnjeg premijera Cvetkovića.
Osim pomenutih deoničara, tu su još i profesor Nebojša Savić, Miklaž Borec, Mirko Todorović i 52 beznačajna imena.
Pre prelaska u Ces Mekon i sam premijer Mirko Cvetković je
šest godina službovao u EI. Ovaj, nazovi, institut tako se razotkriva kao rasadnik
konsultanata na istovremenom radu u vladi koju treba da savetuju.
Kako će se odmah videti, EI i Ces Mekon nisu svojim vlasnicima i
funkcionerima značajni samo zbog zarade koju ostvaruju kroz legalne provizije za konsalting.
Daleko je značajniji uticaj koji ovi srpski masoni ostvaruju u poslovnom svetu
predstavljajući se kao nezaobilazni faktori privatizacije.
Tako je, na primer, u vreme dok je Mirko Cvetković
bio istovremeno i na čelu Ces Mekona i Agencije za privatizaciju ova konsultantska kuća
radila na privatizaciji Semena i Veterinarskog zavoda u Zemunu.
Obe privatizacije ocenjene su kao sumnjive, a Savet za borbu protiv korupcije
ukazivao je na sukob interesa u slučaju Veterinarskog zavoda
upravo zbog tadašnjih nespojivih funkcija današnjeg premijera.
Konsultantske kuće spajaju ljude, može se reći. U srpskom slučaju spajaju i kriminalce.
Vraćaju
se
Vladislav Tamburkovski je kontroverzni bugarski
biznismen osuđen u Makedoniji na više od deset godina robije zbog finansijskog kriminala. On je sredinom ove
decenije u Makedoniji bio poznati ekonomski konsultant i predavač,
stečajni upravnik u više makedonskih preduzeća kao što su topionica olova i cinka MHK Zletovo u Velesu i Export-Import
banka u Skoplju.
Sa Mirkom Cvetkovićem imao je zajedničku firmu BRG, a na adresi gde je bila registrovana u Kralja Milana
34, u Beogradu, bila je svojevremeno registrovana i agencija za istraživanje
tržišta i javnog mnjenja Mekon, koja je od 2006. godine pripojena Ces
Mekonu.
Tamburkovskog i Cvetkovića, međutim, daleko više
povezuje zajednički rad za Nikezićev Ces Mekon na projektu "Konsultantske usluge
za izgradnju kapaciteta i operativnu podršku odeljenju Agencije za
stečajne postupke" u 2005. godini, vrednom 253.000 evra. Za pomenuti projekat Dušan Nikezić je
dobio 25.000 evra, Tamburkovski 18.000 evra, a Cvetković
12.000 evra. Sitno podmićivanje među prijateljima.
Dušan Nikezić, današnji savetnik premijera, sa tadašnjim direktorom Agencije za privatizaciju Miodragom
Đorđevićem zaključio je pomenuti ugovor na godinu dana, o
savetovanju Agencije kako da privatizuje firme u stečaju.
Treći suvlasnik preduzeća BRG sa učešćem od 50 odsto bio je profesor Stipe Lovreta, danas, takođe,
zaposlen u Vladi Srbije kao savetnik ministra Slobodana Milosavljevića, iz čega je belodano da domaća
finansijska mafija ne zaboravlja svoje saradnike.
Šema
po kojoj Ces Mekon po lekcijama naučenim od EI deluje
veoma je jasna. Političari koji sarađuju s tim konsultantskim preduzećem ne moraju da se plaše
za svoju budućnost. Kao što vidimo iz primera samog Mirka Cvetkovića, oni po odlasku sa
funkcije bez problema dobijaju finansijski veoma isplativo radno mesto u Ces
Mekonu odakle vrebaju sledeću povoljnu priliku da se vrate na državne
jasle.
Istovremeno, sve akcije u vezi s privatizacijom koordinira EI, pravi
vladar iz senke ove unesrećene zemlje. Time se po ko zna koji put
kao tačne prikazuju reči nadmenosti Danka Đunića upućene zastupniku Salforda, kako bez njega u srpskoj privatizaciji ništa
ne može da funkcioniše. Kada njemu dodamo još i Zvonka Nikezića i njegove saplemenike
dobijamo kompletnu bratiju koja upravlja Srbijom.
Posebne pogodnosti
Jedna od krajnje sumnjivih
privatizacija u kojoj je Ces Mekon
imao savetodavnu funkciju, zvanično za Agenciju za
privatizaciju, nezvanično za tajkunsku bratiju,
bila je i ona preduzeća Seme AD Beograd.
Radeći, navodno, stručnu procenu vrednosti
kapitala ove firme, mekonovci
su utvrdili cenu kvadratnog metra poslovnog prostora od samo 100 evra.
Porodične (manu)fakture
Poslednjih godina Agencija
za privatizaciju je isplatila četiri milijarde dinara (40
miliona evra) budžetskog novca raznim
konsultantskim i revizorskim kućama. Za to vreme s
Agencijom su sarađivale 43 ovakve firme, a četvrtina ukupne sume otišla je u svega četiri koje su osnovali, u njima radili ili i dalje rade bivši i sadašnji državni funkcioneri, po
pravilu tesno povezani s procesom privatizacije u Srbiji.
Zarada u dinarima
konsultanata 2002-2009: Ces Mekon - 515.227.770, Delloite -
174.416.017, Citadel - 125.311.463, Ekonomski institut -
77.976.618.
Više od Ces Mekona
je od Agencije zaradila samo konsultantska kuća Morgan and Stanley,
koja je za posredovanje u prodaji Duvanske industrije 2003. godine zaradila 677
miliona dinara. Za razliku od firme Morgan and Stanley, koji su bili
angažovani samo jednokratno, Ces Mekon je, pored toga što šalje fakture
sa najviše cifara, i višegodišnji konsultant.
Prema godišnjim pregledima,
Ces Mekon je uvek bio u vrhu lestvice, pa je tako 2009. godine opet
najviše zaradio od svih konsultanata: nešto manje od 60 miliona dinara.
Ovo preduzeće je u čvrstom posedu porodice
Nikezić, budući da pored Zvonimira i sina
mu Dušana tu nalazimo i izvesnog Pavla Nikezića, koji je po podacima iz APR-a ovlašćen za zastupanje Ces
Mekona.
Muljator
Tamburkovski, poslovni
pajtos premijera Cvetkovića još iz vremena rada u Ces Mekonu, učestvovao je, između ostalog, i u privatizaciji MHK Zletovo u Velesu, gde
nalazimo još jednog od odbeglih
makedonskih biznismena sumnjive reputacije, Žanka Čada. Čado je kasnije prešao u UO subotičke Fidelinke ne bi
li i to preduzeće doveo do prosjačkog štapa.
S obzirom na to da je
privatizacija Zletova odrađena u korist Mineca,
kompanije u posedu srpskog tajkuna Dimitrija Mikija Aksentijevića, koja je istovremeno i glavni akcionar Fidelinke, ovim je očigledna i sprega Mirka Cvetkovića i srpske vlade s tim
belosvetskim muljatorom koji je samo u Srbiji uspeo da upropasti još i Navip.