Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
EKSKLUZIVNO:
U Rusiji
bez problema možete da kupite dobre čizme, ali i mesto u visokoj vlasti ili u Državnoj dumi.
Koliko košta poslanička fotelja?
U Rusiji je
teško sresti saobraćajca
koji vam za novac neće oprostiti bilo koji
saobraćajni prekršaj. Mito uzimaju doktori, učitelji,
sudije, tužioci - ne mogu da navedem nijednu
državnu službu čiji su službenici čisti pred zakonom. Ruski činovnici
smatraju da posao u državnoj službi treba da donosi dodatne prihode, a ne samo redovnu
platu. Zato je razumljivo zašto cveta tržište funkcija. O tome kako
i zašto se kupuju i prodaju izborne
funkcije činovnika, piše naš dopisnik Viktor Hlistun.
Viktor
Hlistun
(dopisnik iz
Moskve)
Nažalost, rusko tržište ne može se zamisliti bez
kriminala. A posebnost trgovine službeničkim i poslaničkim (deputatskim) mestima
je u tome što prevaranti unapred znaju: obmanuta žrtva teško da će se obratiti policiji.
Zato se ovi prestupi tako retko otkrivaju. Uprkos tome, ima i onih hrabrih koji
se ipak požale policiji. Ne tako davno, u
Moskvi su osuđeni prestupnici koji su trgovali
mestima u Državnoj dumi i Savetu Ruske
Federacije. Šema je jednostavna. Da bi
prevarantima (u ovom slučaju to su četrdesetdvogodišnji P. Popov i
pedesetjednogodišnji V. Kalinjin) poverovali bogati klijenti, oni su naveli
svoje poznanike koji tobože rade u visokim organima vlasti, sve do predsedničkih. Kako bi bili što ubedljiviji,
pokazivali su telefonske brojeve visokih načelnika, itd. I krenuli su
u prodaju, verujući da se sve na svetu kupuje i
prodaje, a problem je samo cena robe. Popov (koji je čak imao potvrdu pomoćnika jednog od ministara)
i Kalinjin su našli dvojicu bogatih biznismena
koji su veoma želeli da uđu u Državnu dumu. Za takvo
zadovoljstvo bilo je potrebno da svaki od njih izdvoji 10 miliona evra u kešu. Spretni prevaranti su ih ubeđivali da će glavninu mita dati onom
visokom rukovodiocu koji će ih ubaciti u Dumu. Kako
bi započeli proceduru, tražili su 100 hiljada evra. Garantovali su da će za taj iznos ubaciti „klijente" na spisak kandidata deputata iz bilo koje od izabranih
partija. Zatim je trebalo da kandidati polože milion evra u sef u
banci i tada su prevaranti obećali da će im organizovati susret sa predstavnikom rukovodstva
izabrane partije, kome će kandidat dati još 8-9 miliona evra za dobijanje konačne pozitivne odluke o njegovom izboru.
Već pretpostavljate da su, nakon što su primili 100 hiljada evra, prevaranti nestali. Ali,
ovog puta Popov i Kalinjin nisu uspeli: biznismeni su shvatili da ih varaju i
prijavilu su prevarante policiji i Federalnoj službi bezbednosti. Prilikom
prenosa prvih iznosa od 24 miliona rubalja, bili su uhapšeni. Sada su u zatvoru, osuđeni
na pet godina.
Hoću u deputate!
Namerno sam
počeo ovaj tekst kriminalnom trgovinom mandatima.
Stvar je u tome što se prestupnici dobro orijentišu u postojećoj situaciji i ne
predlažu „usluge" za koje nema tražnje. Popov i Kalinjin nisu nekakvi džeparoši, već profesionalni politički tehnolozi („spin
doktori"). Ljudi, koji su 20 godina
pomagali političarima i političkim partijama da pobede na izborima. Ovoga puta su odlučili da igraju na veliko. Kada su ih uhvatili, oni su se
iskreno začudili: „Nismo učinili nikakvo krivično delo, a novac su ljudi
sami doneli, dobrovljno." Inače, njima nisu sudili za krivično delo, već za „pripremu prevare". Ali, ovde je nešto drugo važno. Tokom istrage i suđenja, veoma često su razni ljudi govorili o tome da se mandati prodaju
još malo pa zvanično, ali da o tome malo ljudi zna.
Pominjana je i konkretna cifra: na primer, svaki deseti mandat u Državnoj dumi je kupljen. Moje kolege su sprovele
istraživanje i objavile podatke na sajtu „Kraj pravde". Evo delova iz tog
istraživanja.
„Postoji
nekoliko načina na koji građanin postaje poslanik", priča Aleksej, čovek koji radi u Dumi. „Jedan
od načina se sastoji u tome da se u
određeni kabinet donese novac. U tom
slučaju, čoveka faktički ubacuju u predizborni
partijski spisak i on postaje, prvo kandidat, a zatim i deputat. Reč je o spisku neke partije. Ne mogu vam reći „adresu" tog kabineta, ali svi
koji su na ovaj način ušli u Dumu znali su kako, kome i preko koga da proslede
novac. Novac se, prema rečima poznavalaca, daje na
ruke, preko saradnika iz partijskog aparata. Po opštem mišljenju deputata,
najpošteniji i najjeftiniji su bili prvi izbori za Dumu, 1993. godine. Dve
godine kasnije, 1995. jedna liberalna partija je već trgovala mestima u Dumi, a 1999. godine to je postalo
sasvim normalno. Suma je uvek bila velika i povećavala
se od izbora do izbora. Na primer, na izborima 1995. cena ulaska na partijski
spisak bila je 150 hiljada dolara, ali kako su apetiti rasli a broj
jednomandatnih okruga se smanjivao, i cene su rasle, pa je početkom 2000. za poslaničko mesto trebalo
izdvojiti 1,5 milion dolara. Potom su jednomandatni okruzi potpuno nestali, a
cena za uključivanje u, kako se govori, „garantovani"
spisak dostigla je 7-10 miliona dolara.
Partijske
prostitutke
Kako primećuju mnogi analitičari, prodaja deputatskih
mandata u velikoj meri svoj začetak ima u Komunističkoj partiji Ruske Federacije (KPRF). Priča se da je na specijalnim zasedanjima rukovodstva
komunista održavanim pred izbore, određivana taktika i strategija razmene mesta na spiskovima
kandidata, a na osnovu sponzorstva. Obično su se birali
simpatizeri partije među biznismenima i njima se
predlagalo da plate određenu sumu za svog
predstavnika u Državnoj dumi. Jedna kompanija može da kupi samo jedno mesto. Tokom cele izborne istorije,
bio je samo jedan izuzetak za jednog od generalnih sponzora komunističke partije, veliku naftnu kompaniju, koja je mogla da ima
pet mesta na izbornoj listi. Za njih je bilo plaćeno
nekoliko miliona dolara.
KPRF ne
prodaje deputatske fotelje samo na izborima za Državnu
dumu. Takva praksa se primenjuje među komunistima (i ne samo
među njima) na svim regionalnim izborima. To potvrđuju i stalni skandali. Poslednji je bio u vezi sa
prodajom mesta na partijskim spiskovima u Starom Oskolu, Belgorodska oblast. U
medijima se pojavila informacija o tome kako prvi sekretar lokalnog odbora
KPRF, Viktor Kačanov trguje deputatskim
mandatima. Zahvaljujući njegovim „naporima", na partijskom spisku komunista pojavili su se
biznismeni i ličnosti sa sumnjivom prošlošću, koji su bukvalno preko
noći postajali članovi KPRF, dok su
iskusni i partiji verni ljudi ostajali van spiska. Priča se da je, sprovodeći ove mahinacije, Viktor
Kačanov radio ne samo za partiju, nego i za sebe.
Koliko je on zaradio, ne zna se.
O tome da
KPRF prodaje izborna mesta, deputat Državne dume Sergej Levčenko je pričao američkom diplomati još 2010. godine. On je tada
priznao da je finansijska kriza doprinela aktivnijem traženju preduzetnika kako bi ih partije uključile u izborne spiskove.
Prodajom
mandata bave se sve partije. Ne jednom je u tom prljavom poslu bila i Pravedna
Rusija (u njoj je 2011. godine izbio skandal u koji je bio umešan bivši
rukovodilac siktivkarskog odeljenja partije).
U najkraćem, trgovina deputatskim foteljama postala je norma
političkog života u Rusiji. Pri tome, ni prodavci ni kupci se ničega ne boje. Zato se i dogodilo da su umesto demokratije,
Rusi dobili tržište poslaničkih mandata. A kada je reč o visokim državnim organima, o kakvoj
brizi za običnog čoveka tu može biti reči. Iskreno govoreći, među partijskim bosovima i mahinatorima, od kojih smo i počeli ovaj razgovor, ne vidim takvu brigu. I jedni i drugi
su - lopovi. Tako smatraju mnogi Rusi. Ali, njih niko ne sluša.
Šta će biznismenu mandat
Istina je da činovnici i deputati nemaju mnogo savesti, a arogancije
imaju i previše. 16. marta deputat Jedinstvene
Rusije (vladajuće partije) Raisa Karmazina predložila je povećanje plate. Objašnjenje: nedavno su platu povećali službenicima vlade i
predsedništva, a Dumu su zaboravili. Takvu
aroganciju nisu očekivali čak ni neki deputati. Situaciju je prokomentarisao deputat
Mihail Serdjuk iz partije Pravedna Rusija: „Verovatno je reč o uslovnom refleksu, nakon što su povećane plate u
administraciji predsednika i vlade. Ali, treba znati da su deputati ljudi koji
su nakon izbora doneli odluku da u Državnu dumu stupe
dobrovoljno. Oni su dobro znali kakva su primanja u Dumi. I ako nemaju mogućnosti da žive od tih primanja, što me iznenađuje, nisu morali ni da
donose tako bolnu odluku. A ako bih još dublje analizirao, bio
bih na strani onih koji smatraju da deputati uopšte ne treba da rade za platu.
Mislim da bi se polovina deputata složila sa tim."
(Trenutno
deputati dobijaju između 120 i 150 hiljada
rubalja, 4-5 hiljada dolara, dok direktor sektora u vladi zarađuje oko 300 hiljada rubalja.)
Predlog g.
Serdjuka nije bez osnova. Jer, deputat, osim plate, ima takve pogodnosti,
privilegije i mogućnosti koje mu dozvoljavaju da
normalno živi i bez nje. Evo, na primer,
kada je o mogućnostima reč, čovek mora da se zamisli
nad činjenicom da većina deputata Državne dume, kao uostalom i
činovnici iz Kremlja i Belog doma (vlade), imaju
nekretnine i bankovne račune u inostranstvu. Zar
su sve to kupili od svoje „male" plate?
U „skrivene
mogućnosti" spada i privlačenje biznismena da kupuju
deputatska mesta. A pre svega u mogućnosti spada to što oni koje je narod izabrao koriste deputatski imunitet:
bez saglasnosti Dume nemoguće ih je uhapsiti,
sprovesti sudsku istragu, itd. O tome da bi trebalo ukinuti deputatski imunitet
stalno se govori, ali nijedan korak u tom smeru nije napravljen. Jedan od
poslednjih predloga na tu temu je onaj deputata Državne dume Viktora Pohmelkina. On smatra da nije potrebna
saglasnost Dume za preduzimanje istraga i izvođenje
deputata pred sud. O Pohmelkinovom predlogu se čak
i razgovaralo u Dumi. Ali... Predstavnici naroda su pokušali još jednom da se približe narodu koji ih je izabrao, ali bez uspeha, što znači da nisu to ni želeli. Na isti način se „odustaje" i od drugih privilegija, kao što su lični vozači, rotaciona svetla na krovu automobila, odmor po povlašćenim cenama, itd, itd.
I tužno
i smešno
Priča o nekretninama, bankovnim računima i biznisu koje u inostranstvu imaju činovnici i poslanici je i smešna i veoma tužna. Evo i
zašto.
I u Rusiji, i
u inostranstvu, smatra se da je Državna duma Ruske Federacije, „džepni"
organ predsednika. Da ono što Putin kaže, Duma i uradi. „Tabloid" je već nekoliko puta pisao o tome. Sada ću izneti ispravku: deputati poslušno ispunjavaju „porudžbine" predsednika, ukoliko one ne narušavaju njihove interese. Odnosno, ako predsednik ne staje
deputatima „na rep", onda je sve u redu, ali
ne daj bože da neko pokuša da promeni to
pravilo. U avgustu prošle godine u Državnoj dumi je iznet predlog zakona koji
zabranjuje državnim služebnicima, deputatima i predstavnicima pravosuđa da imaju račune i nekretnine u
inostranstvu. Autori ovog predloga bili su predstavnici sve četiri parlamentarne frakcije: Vjačeslav Lisakov i Valerij Trapeznikov (Jedinstvena Rusija),
Andrej Lugovoj (LDPR), Aleksandar Agejev (Pravedna Rusija) i Oleg Denisenko
(KPRF). Vladimir Putin je podržao predlog ovog zakona,
dodavši da je potrebno doraditi ga.
Deputati su odmah ispunili želju predsednika i krajem
decembra odobrili dokument nakon prvog razmatranja. Za ispravljanje nedostataka
i unošenje ispravki dali su rok od
mesec dana. Predlog zakona je 21. januara trebalo da prođe drugu raspravu. I tada se desilo ono što se desilo: deputati su istupili protiv predloga zakona
o zabrani posedovanja računa, nekretnina i biznisa
u inostranstvu, koji su sami odobrili posle prve rasprave. Deputati nisu mogli
da naude ni sebi, ni ostalim činovnicima. Sada se u Državnoj dumi priprema drugi dokument u kome neće biti ni reči o navedenim zabranama.
I predsednik je malo promenio stav: u februaru je poslao parlamentu svoju
redakciju predloga zakona po kojoj se državnim službenicima dozvoljava da sačuvaju
svoje nekretnine u inostranstvu. Očigledno se predsednik
pobojao da će se deputati i činovnici razbežati, pa neće imati ko da piše, donosi i primenjuje
zakone.
Zbog
imidža
Ipak,
razgovori o zabrani posedovanja nekretnina i računa
u inostranstvu, uplašili su neke deputate.
Tako je, sredinom marta, sada već bivši presednik komisije Državne
dume Ruske Federacije za etiku Vladimir Pehtin (iz partije Jedinstvena Rusija),
vratio mandat. Tada je izjavio: „Dokazaću da je moje ime časno. Potrebno mi je više
od mesec dana da povratim svoj ugled. Potrebno je da pregledam sve dokumente,
ne samo sa ruskim, već i sa stranim advokatima.
Ne sumnjam da će protivnici iskoristiti ovu
situaciju protiv mene." Nakon što je Pehtin vratio mandat, saradnici su ga ispratili u
Majami.
Skandal oko
Pehtina rasplamsao se 12. februara kada se na internetu pojavila kompromitujuća vest. Prema podacima blogera, Pehtinov sin Aleksej je
2007. godine kupio u Majamiju stan čija je vrednost više od 340 hiljada dolara, u elitnom stambenom kompleksu
Flamingo South Beach. Vladimir Pehtin je 4. aprila 2012. navodno kupio stan
vrednost 1,275 miliona dolara u elitnom stambenom kompleksu 1500 Ocean Drive,
takođe u Majamiju. Sam Pehtin nije
priznao ništa od ovih optužbi. U intervjuu
je rekao da nema nekretnine u inostranstvu. Ali, istog dana je političar pre vremena otišao sa mesta predsednika
komisije za etiku, prenevši ovlašćenja svom zameniku do okončanja
istrage. Nakon toga Pehtin je dao izjavu o dobrovoljnoj ostavci deputatskog
mesta. Istina, mnogi su ubeđeni da je Pehtinu neko sa
vrha „prišapnuo" da tako uradi, kako senka ne bi pala na Jedinstvenu
Rusiju i kako bi se pokazalo da vladajuća partija sama ume da očisti svoje redove. Komunistička partija Sovjetskog Saveza takođe je sama čistila svoje redove. I,
gde je ona sada!?