Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Dežurna
Ambasador Srbije u
Vašingtonu i njegova topla podrška u domovini
Neka sve ostane za ovim stolom
Srpskim državnim interesima do sada je najviše štete nanelo ludilo Borisa Tadića, koji je umislio da je
značajan faktor i u međunarodnoj političkoj areni, pa se upustio i u do sada nezabeleženu aferu pokušaja uticaja na američke predsedničke izbore. Tadića više nema na srpskoj političkoj sceni, ali se postavlja pitanje da li će novi predsednik Tomislav
Nikolić imati snage i volje da iz Vašingtona opozove ambasadora Vladimira Petrovića, zeta Olivera Antića, svog savetnika, i da na taj način omogući američkim istražnim organima da rade svoj posao, ili će pustiti da Srbija nastavi
da tone u međunarodnoj politici
Dragiša Cvetković
Sadašnji
ambasador Srbije u SAD, Vladimir Petrović (34 godine), sin je nekadašnjeg gradonačelnika
Kragujevca Borivoja Petrovića, zvanog Bora Konj. Posle političke karijere Bora Konj
postaje privredni predstavnik ondašnje Jugoslavije, i sa te
pozicije krade dovoljno para da svog sina Vladimira može
na studije da pošalje na najskuplje američke univerzitete. Taj "porodični
projekat" je ubrzo i ostvario...Njegov naslednik danas nastavlja njegovo
"delo"...
Posle studija, Vladimir Petrović počinje
diplomatsku karijeru, ali dvokolosečnu. Istovremeno dok je bio sekretar u srpskom konzulatu u Čikagu, bio je i
sekretar guvernera države Ilinois, Milorada Roda Blagojevića, i jedan od
"meštara" afere oko njegovog korumpiranja.
Težinu ovom skandalu dala je i činjenica da je Petrović
istovremeno i američki državljanin! Mada neverovatno zvuči, ovaj službenik u
diplomatsko-konzularnom predstavništvu Srbije ima državljanstvo zemlje u kojoj
službuje, a istovremeno zaposlen i u administraciji SAD! Kako je ovo uopšte
bilo moguće?
Sve je počelo kad su Vuk Jeremić i Boris Tadić uočili
Petrovićeve "kvalitete" kojima je sebe preporučio za napredovanje u srpskoj
diplomatiji. Isto kao i pomenuta dvojica i Vladimir je vreme i krevet najradije
delio sa pripadnicima jačeg pola! Osim toga, njegova sklonost da zaobilazi zakone učinila
ga je idealnim saradnikom u najvećoj aferi u istoriji srpske
diplomatije, aferi koja preti da do kraja satre ionako malu političku
težinu koju ova zemlja ima u prestonici najveće svetske sile.
U Americi su
izborne kampanje, a posebno ona predsednička, veoma skupi poduhvati,
pogotovo jer država ne participira u troškovima. Na svakom pojedinačnom
kandidatu je da obezbedi dovoljno para za kampanju ili da se povuče.
Tu, kao uostalom uopšte u američkoj privredi, nema nikakve milosti prema slabima i siromašnima.
Da bi obezbedili
dovoljno sredstava za kampanju, ili "trku" kako je Amerikanci rado
nazivaju, kandidati su primorani da se oslone na privatne donacije. Kako bi se
izbeglo da neki bogati pojedinac ili, kao u ovom slučaju,
neka strana zemlja davanjem visokih donacija ne samo odluči
trku za Belu Kuću, već stekne i poseban uticaj na predsednika, američki
zakoni predviđaju maksimum koliko pravno ili fizičko lice mogu da doniraju
predsedničkom kandidatu.
Bahati u svom
svevlašću u Srbiji, Boris Tadić i njegovi dečaci
su pomislili kako mogu da postanu veliki svetski igrači i
to upravo novcem otetim od ovog siromašnog naroda. U stilu
nekakvog centralno-afričkog diktatora, Tadić je odlučio da donacijom u visini od 50 miliona američkih dolara, ne samo
pomogne pretkampanju Baraka Obame u njegovom odmeravanju snage sa
protivkandidatom u sopstvenoj stranci, Hilari Klinton, već i
da doprinese konačnoj pobedi tadašnjeg senatora iz Ilinoisa na samim predsedničkim izborima!
Organizator na
terenu je bio Vladimir Petrović lično, čiji
je zadatak bio da pomenutu svotu novca usitni kako bi neprimećeno
prošla kod američkih vlasti. Tako su na kraju desetine hiljada Amerikanaca srpskog porekla
dobili male svote dolara koje su trebali da uplate u korist fonda za podršku
Baraku Obami.
Problem o kome ni
Vladimir, a ni njegovi beogradski nalogodavci nisu razmišljali, jeste da se u
Americi skoro sve plaća kreditnom karticom ili čekom. Gotovinsko plaćanje,
posebno za političke donacije, je nezamislivo, budući da se ova davanja kasnije
odbijaju od poreza.
Zbog toga je
američkim vlastima postalo vrlo sumnjivo kada se na račun
jednog od predsedničkih kandidata, i to u vreme pretkampanje, slila velika količina
dolara iz gotovinskih uplata. U početku se sumnjalo na mafiju,
koja je i u prošlosti pokušavala na ovaj način da stekne politički uticaj, ali se ubrzo utvrdilo kako donacije potiču
od nacionalne grupe koja u Americi nije poznata po klasičnom
kriminalu.
Iako su pojedinačne
uplate bile ispod limita na kome po sili zakona mora da se prijavi donator,
američkim istražiteljima iz FBI nije bilo posebno teško da utvrde kako sav novac
sumnjivog porekla dolazi od američkih Srba. Daljom istragom
se utvrdilo i da je novac prethodno stigao iz Beograda diplomatskom poštom,
koja se ne pregleda na ulazu u zemlju, i da je podeljen posredstvom službenika
srpskog konzulata u Čikagu, na prvom mestu Vladimira Petrovića.
U međuvremenu,
dok je trajala istraga, Barak Obama je stupio na dužnost
američkog predsednika i za svog ministra spoljnih poslova uzeo Hilari Klinton. Do
sada je u američkoj istoriji nezabeležen slučaj da je jedna strana država tako bezobzirno pokušala
da utiče na rezultate predsedničkih izbora u SAD. To nije radio ni
veliki Sovjetski Savez u vremenima najstrašnijeg Hladnog rata, a najmanje se
tako nešto očekivalo od jednog patuljka kao što je Srbija.
Da bi spasli svog
izvođača radova od američkog pravosuđa, Tadić i Jeremić su odlučili da Vladimiru Petroviću podare diplomatski imunitet i to
postavljajući ga za ambasadora Srbije u Vašingtonu. Sigurno bi manje
političke štete ovoj zemlji donelo da su njih dvojica zajednički
pljunuli Obamu u lice, nego što su od ovoga tražili
da Petrovića prizna za stranog ambasadora na službi u Vašingtonu.
Da je ovo tačno pokazuje i činjenica da je Petrović na agreman čekao
nediplomatskih pola godine, a to je
otprilike rok koji se u diplomatskim krugovima smatra za prećutno
odbijanje.
Negde na polovini
svog drugog predsedničkog mandata Boris Tadić je, ubeđen u svoju veliku istorijsku misiju, zatražio prijem od Bele Kuće, odakle mu je na veoma
nediplomatski način odgovoreno da pre bilo kakvog susreta sa predsednikom ili
potpredsednikom Amerike on mora da se susretne sa ministrom spoljnih poslova -
Hilari Klinton. Zaista postoji tradicija u američkoj spoljnoj politici da se poglavari malih zemalja preusmeravaju na
ministra spoljnih poslova, ali se uvek nađe i
protokolarna mogućnost susreta i sa jednim od dvojice prvih ljudi Amerike, makar na nekoliko
minuta i to samo za potrebe fotografisanja. Kod Borisa Tadića ni ta mogućnost nije postojala...
Kada se nekoliko
meseci kasnije kabinet srpskog predsednika snishodljivo obratio ministarki
spoljnih poslova Amerike sa predlogom da je Boris Tadić zvanično poseti, stigao je odgovor kako gospođa ministarka nema vremena i da susret treba da se ugovori sa nekim od
njenih zamenika. Srpska diplomatija je time dosegla apsolutno dno, a Borisu
Tadiću je na ovaj način poručeno kako nije poželjan u Vašingtonu. Isto kao ni njegov ambasador Vladimir Petrović
Odlaskom Tadića i
njegovih žutih sa političke scene Srbije ne znači i da se, konačno,
povoljno po Srbiju rešilo i pitanje ambasadora Petrovića. Kako bi prikrio svoju
homoseksualnu orijentaciju Petrović je prošle godine odlučio
da sebi nađe službenu suprugu, koju je pronašao u Adeli Antić, ženi zastrašujućeg gabarita i neprivlačne spoljašnosti. Iz tog razloga su fotoreporteri na
svadbi bili zamoljeni da ni po koju cenu ne slikaju mladu i da ne objavljuju
njene fotografije!
Adela je, međutim,
imala jednu izuzetnu prednost - ona je ćerka profesora Olivera
Antića, savetnika predsednika Srbije Tomislava Nikolića, sa veoma širokim ovlaštenjima, i čoveka koji je poznat po
ljubavi prema svojim muškim studentima. Samim tim je i Vladimir Petrović,
bar za sada, ubeđen da je zaštićen na svom ambasadorskom mestu, bez obzira na sve veće
pritiske iz Vašingtona da se on preda američkim istražnim
organima kako bi odgovarao za svoju ulogu u vreme prethodnih predsedničkih
izbora u toj zemlji. Ostaje da se vidi da li će Tomislav Nikolić
održati svoje obećanje da će da štiti zakon, ili će zaštiti zeta svog savetnika za pravna pitanja.
Da ovaj potonji,
po Srbiju katastrofalni scenario nije nemoguć, pokazuje i to da je
upravo Vladimir Petrović organizovao skorašnju posetu Aleksandra Vučića Sjedinjenim Državama. U pokušaju
ne samo da spase svoju karijeru, već i da izbegne zatvor,
Petrović je američkim vlastima otvoreno ponudio bezuslovnu saradanju "pod uslovom da sve ostane za ovim stolom", kako je svojevremeno istim tim vlastima obećao i šef
kabineta srpskog predsednika Miki Rakić,
koga je u Stejt Dipartment ugurao upravo Petrović.
Da li je moguće
da će grupica buzeranata zarad svojih ličnih interesa da proda najvažnije
interese svoje zemlje, računajući i Kosmet?