Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Alati za srpski jezik

 

Rezervativ

 

Jedna druga scena

 

Piše: Olga Stojanović

 

Osim političarske, medijske, skupštinske, estradne i kriminalne, u našem okruženju postoji i jedna druga scena. Ta scena okuplja malobrojni pristojan, obrazovan, radan, posvećen i uman svet. Ova scena je možda i na izdisaju, ali još uvek postoji i verovatno će se, nadam se, razmnožavati "pupljenjem", kao jednoćelijski organizmi, jer je zaista postala jednoćelijska, zbog gorepomenutih višećelijskih grdoba.

Neretko sam u prilici - mada i to selektivno da se odazovem pozivu na promociju, izložbu, dodelu nagrade, memorijalno veče ili slično, i na takvim mestima srećem onaj stari dobri svet, što ispisujem bez nostalgičnog prizvuka i "odi starosti", mada uz rizik da se, posle više decenija ne prepoznam odmah, a posle više godina - nikada"!

Neposredan povod ovom natpisu je nedavna dodela nagrade "Nikola Milošević" koju dodeljuje Drugi program radio Beograda, a koja je ove godine pripala mladom filozofu, Predragu Krstiću za delo "Filozofska životinja" u izdanju "Službenog glasnika".

Slušajući zahvalnu besedu ovog nadasve darovitog čoveka, osetila sam se kao da prelećem iz nekog stvarnog stvaralaštva u mukotrpno vreme teškog, ali sam ostala osvedočenom za doprinos koji pomera granice ovog vulgarnog i lopovskog sveta u kome živimo i koji mu prkosi: dobrotom, lepotom i pameću.

Na ovom ponositom mestu, garantovano niko nije bio podmićen, niko izigran i niko zaveden lažnim nadanjima.

Šezdesetogodišnjaci, vršnjaci vaše potpisnice - oni koji su među živima - dostojanstveno su podneli svoj lagani izsijavajući odlazak, a neki mlađi svet je optimistično održavao barem nadu da se još uvek može istrajati, čak i ovde, čak i u ovim uslovima, čak i u ovoj besparici, čak i u ovoj nezavidnoj situaciji za intelektualce, čak i u ovom najprostačkijem od svih prostačkih svetova, u medijima najpogubnijim od svih ostalih sprava za egzekuciju i u ubrzanom rušilačkom tempu zemlje i države, "iznutra", bez iskazanog "spoljašnjeg" neprijatelja, ukoliko sve spolja nije neprijateljsko (a jeste), i ukoliko sve iznutra nije trulo (a jeste).

Ali nema veze sa Šekspirom, jer nismo Danska i naši kraljevi nisu kraljevi već mešetari. Ako se naivni čitalac zaneo, pa pomislio kako ću ovim lapidarnim zapisom "oduzeti" nadu finom svetu i pristojnim građanima, nije na pravom putu. Naprotiv, "utopijski" držim da će najzad taj svet pobediti barabe i mešetare. Nikako zbog toga što raspolaže ikakvom opipljivom snagom, koja se da brojati, uložiti i oploditi, već što je ta, zapravo, moć - nemerljiva, pa se ne da poništiti, jer oni koji bi je hteli obezvrediti, ne raspolažu znanjem kako se ova ukida. Prema tome, nada je potpuno osnovana.

Mediji nisu propratili posebno i posvećeno filmsko veče u muzeju Jugoslovenske kinoteke, posvećeno nedavno preminulom Bogdanu Tirnaniću, u veoma značajnom i presuditeljskom sprektru njegove filmske kulture i ličnog učešća u istoj, s pogledom na avantgardu. Sve je to proteklo nekako "privatno" s neznatnim medijskim odsjajem, ili toliko zakasnelim, da prevazilazi - ne samo četrdeset dana, već i mogućih četrdeset nedelja. Toliko o Kinoteci i Tirketu.

A blaćenju, nikad kraja. Dojavljuje "Mineko" iz Narodnog pozorišta, kako je bard naše epohalne teatarske scene i aktuelni upravnik nacionalnog teatra, Predrag Ejdus, napravio nekakvo "finansijsko nepočinstvo", sa mnoštvom (dok i to mnoštvo nisam umanjila prekidanjem veze) "pikantnih detalja", koji bi trebalo da izazovu pozor.

Radije bi takvom dojavljivaču kroz prozor, ne zato što sam u tesnim vezama sa pomenutim glumcem (naprotiv, u koliziji smo), već što mi je ubica preko glave... Da, baš ubica! Jer onaj koji pokušava da proizvede intrigu i "ako prođe", mora "ako prođe" da prođe kroz pravosuđe. No, u nedostatku smo dokaza.

Kad će već da oduzmu tajkunima i kriminalcima imovinu, pa da poštenoj inteligenciji ostane barem po primerak sopstvene knjige?!

Ako se ne proglasi "bespravno stečenom"...

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane