Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Preživljavanje

Čemu ekonomska i finansijska kriza uči Ruse?

 

Sam svoj biznismen

 

Plate u Rusiji se smanjuju, broj nezaposlenih raste, izdaci za stanarinu i komunalije se povećavaju. Mnogi Rusi jedva sastavljaju kraj s krajem. Naš specijalni dopisnik Viktor Hlistun pokušao je da dokuči kako običan narod namiče novac potreban da bi se preživela ova teška vremena

Piše: Viktor Hlistun, dopisnik iz Moskve

 

Čini se da su Rusi prestali da obraćaju pažnju na to što oligarsi, čak i u vreme krize, rasipaju novac. Odnosno kupuju raskošne jahte (nedavno je Roman Abramovič, ruski oligarh koji trenutno živi u Engleskoj i vlasnik je fudbalskog kluba Čelsi, porinuo u more najveću jahtu na svetu, uz koju ide čak i helikopter), skupe automobile i slično. Na početku krize većina običnih građana se još uvek nadala da će vlada naterati bogate biznismene da deo novca odvoje za siromašne, za one koji su ostali bez posla, ali sada su shvatili da od toga - nema ništa. Ako premijer Vladimir Putin i predsednik Dmitrij Medvedev i nateraju oligarhe da odreše kesu, taj novac neće biti usmeren građanima, već će biti iskorišćen za jačanje države, za podizanje privrede, jačanje odbrambenih snaga...
Nakon ovih saznanja, mnoge Ruse je pogodila jednostavna istina: sami će morati da prežive. Najbolje je uzdati se u sopstvene snage i um, a ne u državu i vladu. Odmah ću primetiti da oni koji su ostali bez posla, ne žure na berzu rada, gde mogu da dobiju novčanu pomoć za nezaposlene. Jedino čime mogu to da objasnim je da mnogi Rusi smatraju to ponižavajućim, te da smatraju da mogu da se oslone samo na sebe i da sami pokušaju da se  izbave iz teške finansijske situacije. Ako ćemo pravo, novčana nadoknada za nezaposlene je mala. Minimalna suma koja se isplaćuje nezaposlenima je 850 rubalja, maksimalna 4.900 (odnosno 19 i 108 evra). Ali da biste primili i taj novac, potrebno je da skupite toliko papira i dokumenata da malo ko ima živaca da ih sakuplja.
Kako se Rusi trude da sami zarade novac za život?

Pod zvonima flaša

Od devet sati ujutro, ispod prozora svog stana čujem zveket stakla, tačnije flaša. Nemojte odmah da pomislite nešto loše: tako rano Rusi još ne piju alkohol. To su dede i babe došli na specijalni prijemni punkt (u prodavnicama prazne flaše od vina ne primaju), predaju prazne flaše koje su veče pre toga skupljali naokolo. Tim poslom se bave i lokalni alkoholičari. Ali, oni skupe taman toliko koliko im treba za flašu votke kojom "popravljaju zdravlje". Bake i deke skupljanjem flaša zarađuju za hleb. Zarada nije velika, 15-20 rubalja dnevno. To je oko pola evra. Ipak, s tim novcem mogu da kupe hleb.
Neki stari ljudi imaju sreće: oni noću rade kao čuvari na parkiralištima ili čuvaju prilaz kućama. Plata im nije velika, 5.000-6.000 rubalja (malo više od 100 evra) mesečno. Ako imaju penziju (oko 100 evra), onda ovi starci uspevaju da zarade za hranu i komunalije.
Pored ovog "biznisa", cvetaju i drugi: stari ljudi prebiraju po stvarima koje ljudi bacaju u kante za smeće. Posebno su na ceni kante za smeće koje se nalaze blizu zgrada u kojima žive imućniji građani. Oni često bacaju odeću, male kućne aparate koji još uvek rade, belu tehniku, nameštaj - stolice, krevete, fotelje. Sve te stvari majstori dodatno sređuju, a one se zatim prodaju na buvljim pijacama. Istina, prihod od ovakve prodaje nije mnogo veliki.
Građani koji su u dobroj kondiciji, rade u firmama kao kuriri ili lepe oglase na bandere, autobuska stajališta i po zgradama. Tu je zarada možda i najmanja, ali je redovna, i iznosi oko 50-60 evra mesečno.

Profit od stana

Oni koji imaju stanove, izdaju ih i za to dobijaju solidan novac. Postoje i agencije koje pomažu, posebno Moskovljanima, da izdaju svoje stanove. Tu građani imaju dve mogućnosti. Na prvi način ostvaruje se manji prihod, ali čovek praktično nimalo ne rizikuje. To je veoma važno zbog toga što u ovoj oblasti ima mnogo mahinacija i lopova koji mogu ne samo da ućare na vašem stanu nego i da vas liše sopstvenog stana. Neki građani postupaju na sledeći način: ne potpisuju nikakve papire, jednostavno se sele kod rođaka, a svoj stan izdaju. Novac dele popola sa rođacima. Drugi način je takođe bez rizika. Ljudi iznajmljuju manje i jeftinije stanove, a svoje izdaju. Ako imaju stan u centru grada, mogu dobro da zarade. U centru je cena stanova koji se izdaju tri puta veća u odnosu na stanove u predgrađu. Treći menjaju svoj stan, ako je lep i veliki, za manji, a razliku u novcu stavljaju u neku od boljih banaka i ubiraju kamatu. Pri tom se svi nadaju da će doći bolja vremena, da će dobiti veću kamatu i kupiti sebi novi i bolji stan. Ali, kraj krize se ne nazire i mnogima se nade tope. Rizik da se izgubi novac i ostane u lošem stanu je veoma veliki. Ima i građana koji prave pansione u svom stanu i izdaju jednu-dve sobe. Na svakoj železničkoj stanici u Moskvi srešćete ljude koji vam nude da boravite kod njih. Za noć oni uzimaju oko hiljadu rubalja, što je oko 20-35 evra. Ako izdate sobu tri puta nedeljno po minimalnim cenama, mesečno možete da zaradite oko 12.000  rubalja.
A ima i onih Rusa koji prodaju svoje stanove u gradovima i odlaze da žive na selu. Među njima ima i bogatih ljudi. Oni počinju da se bave poljoprivredom, sami sebi obezbeđuju hranu i, na neki način, postaju nezavisni od države. I još jedna stvar u vezi sa stanovima. U njima ljudi otvaraju radionice za popravku odeće, obuće, kućnih aparata. Naravno, sve to se ne radi zato što je život dobar.

Bombili

U Rusiji vozače koji svoje automobile pretvaraju u taksi vozila zovu bombili. Time se zanimaju mnogi vozači. Ako u Moskvi vidite auto bez taksi oznaka, slobodno pokušajte da ga zaustavite - reč je o bombilu. Vozač ovog automobila će vas odvesti u željeni kraj grada. Istina, niko vam ne garantuje bezbednost u ovim vozilima. Pod maskom vozača bombila, često se kriju prestupnici koji love bogate klijente, odvoze ih iz grada i skidaju do gole kože. Posebno je opasno zaustaviti ovakav prevoz na aerodromima.
Ali, ni vozačima bombila nije lako. Njih napadaju lopovi, uzimaju im automobile i novac, ponekad ih čak i ubijaju. Pored toga, oni su često u sukobu da zvaničnim taksistima. Borba za putnike dovodi i do tuča, sa upotrebom hladnog oružja.
I ja sam probao da budem jedan od ovih vozača. Istina, nisam primao u auto muškarce, posebno ne one kavkaske nacionalnosti, već samo devojke. Svejedno, nisam uspeo da zaradim - bilo mi je neprijatno da uzimam novac od devojaka koje negde žure. Zato i danas primam u automobil predstavnice lepšeg pola, odvezem ih gde treba, ali novac ne uzimam. Nikad od mene neće biti biznismen.

Pitajte mene

Zaradu, doduše neveliku, ostvaruju i građani koji učestvuju u sociološkim istraživanjima. Ova istraživanja obično rade preduzeća koje se bave nekim vidom proizvodnje. Jasno je da građani u svojim odgovorima treba da podrže preduzeće i njegov proizvod. A to znači da kupac neće dobiti objektivnu sliku o proizvodu. Takve ankete se ne sprovode samo uživo  (kada građanin sam dolazi u preduzeće da bi bio anketiran), već i putem interneta. Novac se u tom slučaju prebacuje na račun čoveka koji je učestvovao u anketi. Sve češće se dešava da tada ljudi budu obmanuti.
Generalno govoreći, internet je danas u Rusiji postao stecište mnogih varalica. Na primer, neko vam predloži odličan posao vozača. Ali, istovremeno vam traži da mu pošaljete 1.000 rubalja za započinjanje posla. Kada pošalje novac, čovek može godinama da čeka da ga pozovu i da - ne dočeka.
Preneću vam sopstveno iskustvo sa internetom. Moju poštu su blokirali. U obaveštenju koje se pojavljivalo svaki put kada bih pokušao da preuzmem svoju poštu, pisalo je da treba da pošaljem SMS sa molbom da mi aktiviraju pristup pošti. Poslao sam! Glupak! Rezultat: sa računa za mobilni su mi skinuli 200 rubalja, ali poštu nisu uključili. Morao sam da pozovem majstora za kompjuter. On mi je objasnio da mi je neko poslao virus i obaveštenje na koje sam se primio. Hvala Bogu, majstor mi je očistio kompjuter od virusa, tako da ponovo imam pristup svom mejlu.
Veoma popularna prevara na internetu je - poker. Pošto su od 1. jula zatvorene kockarnice, ljudi su prešli na igranje pokera iz stana, putem interneta. Tu ništa ne možete da predvidite, ali je zato mnogo lako da izgubite novac.

Zarađuju na deci

A u Sankt Peterburgu se povećao natalitet. Međutim, nema dovoljno dečjih obdaništa. Umešni građani su se dosetili i svoje stanove pretvorili u obdaništa. Pre svega se to odnosi na one građane kojima veličina stana to dozvoljava. U stan od četiri, pet soba, domaćice primaju po šestoro, sedmoro dece i paze na njih dok su im roditelji na poslu. Neke to podosta naplaćuju. Deca u ovim privatnim obdaništima dobijaju i hranu, i igraju se, i spavaju - imaju kompletnu uslugu. Ako su dadilje kojim slučajem po profesiji učiteljice koje su ostale bez posla, svi su zadovoljni. Prihodi ovih žena koje se brinu o deci dok su im roditelji na poslu mogu da dostignu i 15.000-20.000 rubalja mesečno. To je oko 1.000 evra. U vreme krize to je solidna zarada, ali je i odgovornost velika. Deca su, ipak, deca. Dok ih čuvate, morate da otvorite četvore oči. Težak je to posao.

Od noža do trotoara

Nemoguće je ne reći nešto i o tzv. nelegalnom, čak prestupničkom biznisu. U Moskvi je mnogo gastarbajtera koji sada ne mogu da pronađu posao. Ipak, oni ne žure da se vrate u svoju domovinu, u Tadžikistan, Gruziju, Kirgiziju itd., jer je tamo još gora situacija. Zato se neki laćaju noža i pištolja i pljačkaju banke, prodavnice, obične građane. Broj pljački polako raste.
Predstavnice lepšeg pola rade na ulici. Možete ih sresti na određenim mestima u Moskvi. Za 5.000 rubalja za noć možete da kupite devojku iz Moldavije, Ukrajine, Belorusije, Vijetnama... prava seksualna internacionala. Policija ih juri, ali svima je jasno da je to nemoguća misija. Broj prostitutki svakog dana raste.

Da li je Marks bio u pravu?

U Rusiji se sve češće može čuti da zapadni model kapitalizma ne odgovara ovoj zemlji, da je Karl Marks bio u pravu kada je govorio o tome da kapitalizam ne treba lečiti, već rušiti i graditi neki drugi sistem organizacije društva. Ali, i bez obzira na krizu, Rusi ne žele da se vraćaju u socijalizam. Političari smišljaju razne varijante političkog uređenja, ali ni oni ne znaju tačno šta da rade sa društvenim uređenjem.
A ipak, kriza je nekim Rusima dobro došla. Pre svega, mnogi Rusi su počeli da traže mesta na kojima bi njihova moć i znanje bili dobrodošli. Jedni otvaraju zanatske radionice, drugi čuvaju decu... Sve u svemu, ljudi su počeli da shvataju da novac neće sam od sebe doći, kao što je bilo u socijalizmu. Jasno im je da moraju da zarade, odnosno da rade, i još da rade.
Takođe, primetan je broj građana koji su počeli da štede. Retko ćete danas sresti čoveka koji kupuje, a ne gleda koliko košta neki proizvod. Ređe ćete u skupom restoranu sresti čoveka koji pripada srednoj klasi. Pa opet, ekonomija na ruski način nije ekonomija koja postoji u Americi, Evropi. U svakom slučaju, ruski momak neće pustiti devojku koja je sa njim došla na ručak da plati svoj deo, kako to rade u Americi. Teško da će se to ikada desiti. To, nekako, nije svojstveno Slovenima.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane