Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razaranje

Razaranje

Kako je nadèoveèanskim naporima spreèeno uništavanje Galerije fresaka

Život posle Živke ministarke

Kako je po nalogu smenjene direktorke Narodnog Muzeja umalo razbucana Galerija fresaka. Kako je zbog jednog pisma izvršena èistka u Narodnom muzeju. Na èiju žalost je spreèeno izbacivanje Galerije iz svoje zgrade. Kome je 2006. godine isplaæen stopostotni avans za radove koji do danas uopšte nisu završeni. Ko je u izložbenim dvoranama napravio razbojište i metalnu skangalu. Kakav je meðusobni odnos boje zidova Galerije i haljina  dr Tatjane Cvjetièanin. Ko je Muzej Vuka i Dositeja pretvorio u postmoderni burdelj. Kome je uzor postala Živka Ministarka. Kako je Narodni muzej ostao bez zgrade Elektrotehne i ko ju je ubrzo kupio.

Stanislav Živkov

U senci kriminalnih aktivnosti smenjene direktorke Narodnog muzeja  dr Tatjane Cvjetièanin i ostalih èlanova udruženog zloèinaèkog poduhvata na nerealizovanoj rekonstrukciji Narodnog Muzeja ostao je podjednako štetoèinski,  sreæom nerealizovan, drugi udruženi zloèinaèki poduhvat rasturanja i uništavanja Galerije Fresaka u Beogradu, koji je, za razliku od nikad zapoèete rekonstrukcije Narodnog muzeja, èak bio i zapoèet, ali je, zahvaljujuæi prisebnosti ministara Dragana Kojadinoviæa i Nebojše Bradiæa, i zaustavljen! O tome koliko je kulturološki i muzeološki znaèaj Galerije fresaka najbolje govori sam njen istorijat. Prvu inicijativu za kopiranje fresaka u cilju osnivanja Muzeja fresaka, kao i organizovanje izložbi u inostranstvu, pokrenuo je Komitet za kulturu i umetnost Vlade FNRJ 1947. godine. Inicijativa je rezultirala velikom Izložbom jugoslovenske srednjovekovne umetnosti, 1950. Godine, u palati Šajo (Chaillot) u Parizu...

 

 Skandal meðunarodnih razmera

 

Za postavku je uprilièeno 160 kopija fresaka i 105 odlivaka skulpture. Nakon završetka izložbe i povratka eksponata u zemlju, prvog februara 1953. godine otvorena je Galerija fresaka, kao drugi muzej te vrste u svetu sa namenom predstavljanja, popularizovanja i dokumentovanja srednjovekovne umetnosti, sa naglaskom na freskama. Zgrada je podignuta na mestu stare sinagoge, Osnovni fond kopija znaèajno je uveæao, sa dodatnom 441 kopijom, njen prvi direktor, Milan Kašanin, koji je koncipirao i prvu, osnovnu postavku Galerije. Tokom narednih decenija, Galerija fresaka se posvetila daljoj izradi kopija, prezentaciji i istraživanju dela koja pripadaju vizantijskoj tradiciji, meðu kojima su najbrojnija ona srpske srednjovekovne umetnosti. Od 1962. godine, u okviru Galerije funkcioniše i slikarsko-vajarski atelje. Danas Galerija poseduje bogatu zbirku koja obuhvata oko 1400 kopija fresaka spomenika nastalih u razdoblju od 11. do sredine 15. veka, kao i pojedine kopije ikona i minijatura iz istog perioda. nastale na teritoriji srednjovekovne Srbije i susednih zemalja Balkana, a mnoge kopije potièu iz spomenika koji su danas uništeni ili ugroženi. U zbirci se nalazi i oko 300 odlivaka srednjovekovne monumentalne skulpture i epigrafskih spomenika. Sve kopije dela su akademskih umetnika specijalizovanih u toj oblasti. Njihove dimenzije, naèin izrade, kao i ošteæenja potpuno su verni originalima. Galerija fresaka je pridružena Narodnom muzeju u Beogradu 1973. godine.

Meðutim ubrzo po preuzimanju dužnosti direktora, nova direktorka muzeja Tatjana Cvjetièanin vrlo efikasno gotovo uništava službu konzervacije i restauracije u Narodnom muzeju i to potpunim iskljuèivanjem najveæeg dela kolektiva iz bilo kakvog odluèivanja a samom najavom predstojeæeg izbacivanja konzervatora iz zgrade Narodnog muzeja u Galeriju fresaka postalo je oèigledno da se u najveæoj tajnosti pripremaju neki drugi planovi što se ubrzo pokazalo taènim. Dana 19 januara 2006. Godine kustosi srednjevekovnog odeljenja Narodnog Muzeja i Galerije fresaka upuæuju pismo i to tadašnjem ministru kulture Draganu Kojadinoviæu i tadašnjem i nažalost sadašnjem pomoæniku Miladinu Lukiæu, kao i direktorki Tatjani Cvjetièanin, operativnoj direktorki Bibiki Ðorðeviæ, zameniku direktora i svim èlanovima tadašnjeg upravnog odbora u kojem ukazuju na skandalozne dogaðaje u Galeriji Fresaka i upozoravaju na ugrožavanje kako same Galerije, tako i njenog fundusa. Velika muzeološka loža Tatjane Cvjetièanin uzvraæa udarac veæ 6. Februara 2006.

 Godine i to tako što je pod hitno smenjena šefica Srednjevekovnog odelenja Branka Ivaniæ a novèano kažnjen upravnik Galerije Fresaka Bojan Popoviæ, kome je u besprekornoj karijeri to bio prvi prestup radne discipline jer je  dr Tatjana Cvjetièanin izmislila navodnu povredu radne dužnosti i to samo zato jer je spomenuto pismo istog dana upuæeno i ministarsvu kulture i upravi narodnog muzeja i upravnom odboru, a ne samo gospoði direktorki koja je verovatno želela da na miru u restoranu Little Bay sama odluèuje o tome da li æe tuð dopis upuæen na više adresa uopšte biti poslat na te adrese ili æe ga ona, u skladu sa svojim „demokratskim" tradicijama baciti u fioku. Bez obzira na opravdan protest zaposlenih, neometano su se nastavile pripreme za uništavanje galerije fresaka te je 24. Januara 2007. Godine u Glasu objavljeno protestno pismo protiv zatvaranja Galerije, a sama peticija koju je do tada veæ potpisalo više od dve stotine profesora, nauènika i umetnika, protiv privremenog zatvaranja Galerije fresaka u Beogradu, iznenadila je upravu Narodnog muzeja, u èijem se sastavu nalazi prostor u ulici Cara Uroša, a u koji su trebale da se usele konzervatorske službe dok traje rekonstrukcija zgrade Narodnog muzeja.

Neprijatno zateèena,  dr Tatjana Cvjetièanin podmeæe vaðenje kestenja iz vatre svojoj tadašnjoj podreðenoj Aleksandri Šojiæ iz kancelarije za odnose sa javnošæu Narodnog muzeja koja izjavljuje kako u Galeriju Fresaka prelaze službe koje ne mogu da prestanu sa radom tokom rekonstrukcije zgrade te kako je reè samo o pogrešnom razumevanju uslova u kojima æe Muzej biti primoran da radi narednih godina, dok se ne okonèa rekonstrukcija centralne zgrade, a to su prilike kojima se svi moramo prilagoditi, izložbene aktivnosti Narodnog muzeja neæe biti prekinute, dok æe o pripremi gostovanja muzejskih zbirki u inostranstvu i gradovima Srbije brinuti konzervatorske službe NM, kojima je potreban adekvatan prostor za rad.Tokom rekonstrukcije zgrade na Trgu Republike, kopije živopisa i odlivci skulptura iz Galerije fresaka biæe smešteni u bezbedan prostor zajedno sa ostalim kolekcijama Narodnog muzeja.

Istovremeno sa Glasom, 24 januara 2007. Godine èlanke i javne proteste povodom najave likvidacije Galerije Fresaka objavljuje i Blic i to po nazivom Zatvara se galerija fresaka- riznica mora da se saèuva  gde se takoðe objavljuje tekst peticije, ali tek na tekst iz Politike od istog dana pod naslovom Iz Galerije fresaka: apel javnosti gospoða direktorka se oglasila nemuštom izjavom kako je to samo privremeno rešenje.

 23. Februara 2007. godine skandal poprima meðunarodne razmere jer je u Politici tog dana objavljen intervju sa danas pokojnom Svetlanom Mojsiloviæ Popoviæ sa univerziteta u Prinstonu koja je povodom izložbe „Moæ slika u Vizantiji" u Vašingtonu, koja je saèinjena od kopija naših fresaka iz privatnih zbirki iz Amerike izjavila: Prosto ne mogu da verujem da Beograd hoæe da zatvori tu galeriju kad se ovde u belom svetu replike tih fresaka èuvaju kao blago. One imaju znaèaj i u edukativnom smislu, ali je njihovo postojanje neophodno i za dalja struèna prouèavanja .

 

Gospoða Šojiæ, kao gospodin Šojiæ

 

Veæ marta 2007. godine Književni list objavljuje kompletan tekst peticije i spisak sa imenima svih 271 potpisnika. Politika 21. Marta 2007. godine, uoèi poèetka skidanja stalne postavke galerije Fresaka najavljenog za 26. Mart  u tekstu Podstanari u Galeriji fresaka objavljuje izvode iz otvorenog pisma Ministarstvu kulture upravnika galerije, mr Bojana Popoviæa u kome se pored ostalog navodi da je nedopustivo da se Centar za konzervaciju preseli u prostor Galerije fresaka jer kako kažu, ta "privremena" adaptacija zgrade galerije predviða izgradnju platformi, razbijanje mermera radi uvoðenja vodovodne i kanalizacione instalacije, što za posledicu konaèno ima i skidanje stalne postavke. Ova akcija je izmeðu ostalog nelogièna i zato što se najpre izdvajaju sredstva za adaptaciju prostora, a onda i za vraæanje prvobitnoj nameni. Zgrada u kojoj se nalazi Galerija fresaka je projektovana kao muzej i ona pre svega nema kapaciteta za Centar za konzervaciju i nije pravljena za tu namenu, a još manje za kasnije useljavanje Centralnog instituta za konzervaciju, o èemu se takoðe govori. To je, kao što saznajemo, potvrdio i Miladin Lukiæ, pomoænik ministra kulture. Naša strepnja, da Galerija fresaka više nikada neæe biti ono što je bila, temelji se i na èinjenici da naš prostor veæ zauzima Škola za konzervaciju "Dijana".

Uglavnom, na veliku žalost Miladina Lukiæa i Tatjane Cvjetièanin veæ 31. Marta 2007. godine oglasio se tadašnji ministar kulture Dragan Kojadinoviæ koji je uznemirenoj javnosti saopštio da Galerija fresaka ostaje na istoj adresi. Meðutim, malo je poznato da je veæ do tada u galeriji fresaka naèinjena poveæa šteta iz prostog razloga jer su radovi na pregradnji uveliko trajali. Tako je recimo jedna od dvorana horizontalno pregraðena skupo plaæenom metalnom konstrukcijom a po èitavoj galeriji su bili raspazareni raznorazni nosaèi, stolice, drvene table sa mozaicima koji su u tom trenutku bili na konzervaciji u centru Diana koji je do tada uveliko uzurpirao Galeriju fresaka! U ovakvom skandaloznom stanju Galerija Fresaka bila je tokom èitave 2007. i poèetkom 2008. godine a Aleksandra Šojiæ je po nalogu  dr Tatjane Cvjetièanin obmanjivala javnost tvrdnjama da postavka nije "prepolovljena" a prostor Galerije fresaka nije "unakažen"! 28. Marta 2008 godine u Veèernjim novostima izlazi tekst Skuèeni u dve sobe iz koga je javnost saznala da je i dalje na snazi ostao plan o zatvaranju Galerije fresaka i useljavanju Centra za konzervaciju iako je upravo u to vreme postalo izvesno da do planirane rekonstrukcije Narodnog muzeja prema projektu Milana Rakoèeviæa neæe doæi!

 

Ko je nju poznavao...

 

Stanje je tada zaista bilo potresno: od pet izložbenih sala posetioci su mogli da posete samo dve, jedna je pretvorena u depo, a u druge dve smešten je centar za konzervaciju „Dijana" sa svojim cirkusijadama! Stalna postavka svedena je na svega 50 kopija. Bilo ih je 100, ukljuèujuæi i odlivke skulptura, ali su ranije skinute, jer je deo prostora pretvoren u radionicu. Najveæi deo kopija fresaka je u depou, a mozaici su stajali na podu u jednoj od izložbenih sala. Metalna platforma (ili kako mnogi kažu „skalamerija") koja je postavljena pre nešto više od godinu dana, kako bi se prostor adaptirao za Centar za konzervaciju i dalje je stajala na svom mestu. Iz ovoga je jasno vidljivo da je  dr Tatjana Cvjetièanin, poput Živke Ministarke èekala da se smiri ovo malo bruke, pa da se nastavi dalje rasturanje Galerije Fresaka. Tek dolaskom ministra Nebojše Bradiæa, koji jedini nije podlegao šarmu dr Cvjetièanin, stvar je definitivno prelomljena te je Bradiæ 30. jula 2009. godine obavestio javnost da je svaka privremena ili trajna promena namene neprihvatljiva, te da æe Galerija nakon rekonstrukcije, osim stalne postavke, imati i prostor za povremene izložbe dela iz fundusa Narodnog muzeja. Iako je ovo trebao da bude epilog prièe o rasturanju Galerije fresaka, ova tužna prièa ima i svoj postfestum, jer do danas nije rašèišæeno pitanje skupo plaæenih, odavno zapoèetih a nikada u potpunosti izvedenih radova u Galeriji fresaka!!!

 Naime, još 2006. godine avansno je uplaæena kompletna suma predviðena za sanaciju i adaptaciju galerije Fresaka firmi Omnistock, u vlasništvu izvesnog Veselina Sjekloæe, a koja je pobedila na tenderu. Inaèe preduzeæe Omnistock, koje u imenu ima bombastiènu formulaciju preduzeæe za proizvodnju i promet robe i usluga,  široj javnosti je poznato po još jednoj kriminalnoj aferi u režiji Demokratske stranke, po traljavoj višegodišnjoj trakavici oko rekonstrukcije jedne jedine fasade zgrade Savezne skupštine (o tome videti tekst Kletva bi nestala da su spalili Miæuna, Tabloid 229).

 

Muzej Vuka i Dositeja pretvoren u postmoderni burdelj

 

Doduše,  2006. godine, u Galeriji fresaka su i krenuli radovi, najpre spoljnji te su popravljeni krov, odžaci, dvorišne fasade i ograde i zapoèeto je uvoðenje nove elektroinstalacije u zgradu Galerije. Unutrašnji radovi su ubrzo prekinuti polemikom oko zatvaranja Galerije Fresaka i adaptacijom za Centar za konzervaciju. Posle Bradiæeve odluke, trebalo je da se neutrošena sredstva iskoriste za sanaciju enterijera zgrade. U radovima koji su trajali do 10. Maja 2010. Godine , kada je otvorena izložba „Studenica, osam vekova slikarstva" demontirana je metalna skalamerija predviðena za potrebe CIK-a a sve izložbene sale su okreèene u mrtvaèki sivu boju. Delimièno je izvedena nova elektroinstalacija sa ciljem da se dobije nova rasveta.

Meðutim, nova instalacija je doslovce nakaèena na staru iako je u samu zgradu ušla nova instalacija. Iako su radovi trebali da budu nastavljeni nakon 10. Maja 2010. godine, do danas od toga nema ništa jer je Sjekloæa, odnosno Omnistock u sporu sa podizvoðaèima koji tvrde da uopšte nisu isplaæeni za do tada izvedeni deo posla. Sve u svemu samo zbog ovoga, Tužilaštvo bi trebalo da ima pune ruke posla kako bi se ušlo u trag novcu kojim su još 2006. godine  u potpunosti Omnistocku avansno plaæeni radovi a sedam godina kasnije isti ti radovi uopšte još nisu gotovi!

Takoðe bi trebalo obratiti pažnju i na poslovanje firme Trioprojekt , iz Beograda, koja je svojedobno angažovana za vršenje tehnièke kontrole tehnièke dokumentacije projekta adaptacije galerije fresaka u privremeni prostor centra za konzervaciju Narodnog muzeja u Beogradu, a preko linije Demokratske stranke u Panèevu je angažovana kao revident svih moguæih poslova ugovorenih u Direkciji za izgradnju Panèeva! Inaèe malo je poznato da je realizacija ureðenja enterijera Galerije fresaka 2010. godine takoðe rezultat burazerskog poslovanja  dr Tatjane Cvjetièanin koja je po nepoznatim kriterijumima za razne posliæe angažovala braèni par Igora i Irenu Stepanèiæ.

Igor Stepanèiæ je u Galeriji fresaka  bio èlan „struène" komisiju za izbor nijanse boje za kreèenje, te je  prvobitno predviðena bela boja zidova, koja je gospoði direktorki oèito previše neutralna, po odluci ove „struène" komisije u sastavu  dr Tatjana Cvjetièanin. Biljana Ðorðeviæ  i  Igor Stepanèiæ , zamenjena sivom, a èitav enterijer galerije je pretvoren u nekakvu vrstu grobnice u kojoj su eksponati doslovce ugušeni tamom. Inaèe sam Stepanèiæ je takoðe odlukom  dr Tatjane Cvjetièanin veoma uspešno uspeo da totalno upropasti i enterijer Muzeja Vuka i Dositeja koji je smešten u orijentalnu kuæu za èije enterijere su uobièajena bela boja zidova i smeða boja drvenarije, poda i tavanice. Umesto svega toga Stepanèiæ je muzej Vuka i Dositeja u pojedinim segmentima oblikovao sa potpuno stranim elementima: plastiènim tapetama sa cveæem, kakvi u vreme gradnje same zgrade nisu ni postojali, ugraðenim plakarima, mini-marles kuhinjom, sve u svemu, muzej Vuka i Dositeja je delimièno pretvoren u neku vrstu postmodernog burdelja!

Uglavnom,  èini se da je Stepanèiæu kao glavni kriterijum za izbor boja za enterijere Galerije Fresaka i tapeta za Muzej Vuka i Dositeja zapravo bio ukus dr Tatjane Cvjetièanin, jer je trebalo pronaæi komplementarne boje za njene omiljene psihodeliène boje: ciklama crvenu, frez crvenu, i bakarnu, koje su u potpunom skladu sa Stepanèiæevim izborom! Inaèe u samom Narodnom Muzeju sve se više èini da je  dr Tatjana Cvjetièanin u oèekivanju dugooèekivane smene dobro prouèila lik Živke Ministarke, i nakon smene preuzela glavnu ulogu podrivaèa te se aktivno bavi miniranjem svih napora nove direktorke Bojane Boriæ Breškoviæ na etapnom ureðenju i otvaranju izložbenih prostora Muzeja, te je sa podsmehom  komentarisala ove najave, a èak je pripremala svoju kandidaturu za eventualno raspisivanje konkursa za izbor, a sve to uz povremene pretnje koje preko radnika obezbeðenja poruèivala pojedinim zaposlenim, a sve u maniru veæ pominjane Živke jer ko zna danas-sutra može opet ona da bude direktorka...

 

Saèekivanje ministra kulture

 

Sve ovo ni najmanje ne èudi kada su zaštitnici njenog imena i dela praktièno uzurpirali samo Ministarstvo kulture gde je do ministra kulture maltene nemoguæe doæi jer su glavne prepreke postavljene u vidu Miladina  Lukiæa, pomoænika ministra kulture,  Miroslava Tasiæa, državnog sekretara i izvesnog Miroslava Jankoviæa, inaèe šefa kabineta koji je èak sebi dao za pravo da poput upijaèa sedi u kabinetu ministra dok Tasiæ umesto ministra vodi razgovore. Kao posledica svega ovoga sve se èešæe dešava da stranke èekaju samog ministra kulture na ulici kako bi uopšte mogle da sa njime na miru razgovaraju. Sve ovo ni najmanje ne èudi ako javna tajna da je u sadašnjem sazivu Ministarstva kulture osoba u èijoj je garaži Miroslav Ulemek menjao registarske tablice na autu nakon ubistva Zorana Ðinðiæa!!!

S tim u vezi, malo je poznato da je nekoliko nedelja pre samog atentata premijeru Ðinðiæu upuæen predlog za otkup delom izgorele zgrade Elektrotehne u Èika Ljubinoj ulici u kojoj je bilo predviðeno smeštanje svih prateæih službi Muzeja: konzervatorskih radionica, depoa, kancelarija, biblioteke kao i ureðivanje reprezentativnog prostora za izložbe u èitavom prizemlju zgrade. Za tu zgradu tada je trebalo platiti dva miliona evra a svi dalji troškovi ureðenja kako te zgrade, tako i same palate Uprave fondova sigurno bi bili daleko manji od 70 miliona evra koliko je trebala da košta rekonstrukcija po projektu Milana Rakoèeviæa. Ono što je zanimljivo je èinjenica da je u vreme atentata savetnik pokojnog premijera bio Zoran Janjuševiæ, inaèe sadašnji stanovnik jednog od beogradskih zatvora,  koji je ubrzo nakon atentata, istu tu zgradu Elektrotehne kupio za svega 360.000 evra i nikom ništa!

 

A 1.

 

"Borac za uspostavljanje demokratije"

 

Možda najvažnije nerazrešeno pitanje jeste ko stoji iza preduzeæa koje je monopol nad svim poslovima u vezi sa adaptacijom i opremanjem Savezne skupštine nakon 5. oktobra 2000? Naime, Omni Stock je osnovan neposredno pred 5. oktobar 2000. godine, taènije 15. marta, kada se vlasnik Veselin Sjekloæa, tada mladi, tridesetogodišnji biznismen vratio u Srbiju s namerom da se ukljuèi u borbu za uspostavljanje demokratije.

Šta je i koliko je gospodin Sjekloæa "doneo u Srbiju" ne zna se, ali se prema podacima Agencije za privredne registre RS zna da upisani i uplaæeni osnivaèki kapital njegove firme Omni Stock iznosi svega 5.001 evro! Što se tièe godišnjeg prometa ove firme, u 2005. je iskazan prihod od 75,7 miliona i dobit od 1,5 miliona, u 2006. prihod 155,1 milion i dobit od 760.000 dinara, u 2007. prihod 61,2 miliona i dobit svega 799.000 dinara, a u 2008. prihod od 66,1 milion i dobit od 6,6 miliona dinara.

Posebno je uoèeno da je sa preduzeæem Omni Stock iz Beograda "od oktobra 2000. pojedinaèno ugovarano najviše poslova i to kroz osnovne ugovore, anekse i dopunske ponude". Ova firma se pokazala kao "devojka za sve", a povereni su joj poslovi: izrade projektne dokumentacije, sanacije i opremanja dela zgrade Savezne skupštine, arhitektonsko-graðevinski radovi, fasaderski radovi, protivpožarne instalacije, mašinske instalacije, TT-instalacije, klimatizacija, ventilacija, grejanje, adaptacija diplomatskog salona, isporuka i ugradnja "konferencijskog sistema", centralno-tehnièka režija, kao i video-TV nadzor. Kontrolom dva osnovna ugovora koja je Savezna skupština sa preduzeæem Omni Stock zakljuèila, i to prvi 20. decembra 2000. i drugi 27. decembra 2001, utvrðeno je da je ugovorena obaveza plaæanja avansa u rasponu od 50 do 100 odsto

 

 

podeli ovaj èlanak:

Natrag
Na vrh strane