Pogledi

 

U susret mogućem sunovratu hrišćanske civilizacije i pobedi globalnog neodivljaštva

 

Nema mira bez rata

 

Kao nikada do sada tekovine civilizovanih, demokratskih društava, ubrzano se obrušavaju u njenoj rodnoj domovini, u Evropi. Kako se planski urušava arijevska rasa, urušavaju se i sve civilizacijske tekovine koje je ona stvarala hiljadama godina, umovima najboljih. Kada se kvislinškom demografskom politikom  sruši naša arijevska rasa, srušiće se i sve njene tekovine, konstatuje sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine...

 

Goranko Đapić

 

Da li stvari idu nabolje? Ne, naravno, ne idu nabolje, ali loše stvari ipak idu nabolje. Bar je to nešto što ide nabolje u ovom stagnatnom svijetu. Sjajan doprinos tomu dali su predsjednik Holand i premijer Kameron. Dakle perjanice Francuske i Britanije. Oni su u Brislu iz sve snage tražili da se skine embargo sa snabdijevanja oružjem u sirijskom ratu. To znači da se vehabijskim fašistima doturi oružje, e da bi ta eminentna demokratska strana, brže okončala rat protiv Baširove "užasno nedemokratske" vlade. Pride se navodi kako bi to naoružavanje dobrih momaka brže okončalo rat i veoma smanjilo dodatne ljudske žrtve i tome prateća razaranja. Bravo. Nikada nije kasno da čovjek nešto novo nauči. Do sada sam mislio da mnogo oružja u unutarnjem ratu znači susret sa sva četiri jahača Apokalipse. Sada su mi oči otvorili Oland i Kameron i sada znam da je najveća garancija za sveopći mir novo bjesomučno gomilanje oružja!

Ako znamo koliko su islamski fašisti općepoznato naslonjeni na druge demokratske tradicije, treba se nadati da nakon brzog okončanja sirijskog sukoba; prestanu svi problemi. I oni će prestati. Neće više biti sirijskih Alavita i njihovog polusekularnog društva. Sve će to biti smješteno po grobljima.

       Dakako, tu ima i ponešto volje da se proda oružje i u ovim teškim vremenima zaradi neka parica; no mnogo je više u pitanju slijed jedne svjetske strategije londonskih bankara i njihove podružnice u Njujorku. O tome kasnije, a sada da malo pobliže pogledamo navedeni znameniti dvojac. U čemu su se još istakli?

   Francuski čelnik poznat je kao ekonomski avanturist, ali glavne su mu zasluge uvođenje u svoju zemlju stotina tisuća muslimanskih doseljenika i donošenje pregršta uredbi za njihovu zaštitu i za sklapanje novog mutikonfesionalnog , multietničkog i multikulturalnog  bratstva. Tako su pridošlice zahvaljući raznim Olandima pokazale što znači unikultaralizam i unikonfesionalizam sa sve brojnijim džamijama i potpunim odbacivanjem europske civilizacije, šta više oni su poručili da će je potpuno uništiti i u skladu sa tim proglasiti Islamsku Republiku Francusku.

U nedalekoj budućnosti; naravno. Francuska ne samo što uveliko izgleda kao zemlja  Trećeg svijeta, već njeni građani rođeni Francuzi sve se više osjećaju strancima. Vlada bezobzirno i bahato upečatljivo ne haje za nadolazeću  tragediju svojega naroda, već sasvim drsko ispoljava agresivnost na samu pomisao da bi se netko mogao osjećati francuzom u francuskoj zemlji, francuske kulturne tradicije. Nemojmo misliti da su Oland, njegova otpadnička stranka i gomila njegovih razuzdanih istomišljenika puka slučajnost. To zlo ima svoj dubok smisao. To je samo dio globalne strategije. Korisnici zla, ti Olandi, samo su biblijski primjer arhiizdaje u obliku" neoliberalnog kolaboracionizma". Da pojednostavimo; Oland je jedan od armije petokolonaša koji gnjave Europu u interesu posvećenih bankara sa druge strane Antlantika. Za novac i moć, dakako!

     Kada smo kod Kamerona; njemu svaka čast. Prvi je britanski premijer koji je na tlu Britanije priznao paralelnu vlast islamskih milicija diljem londonskih ulica.Tako patrole islamske fašističke milicije presreću Britance i Britanke u vlastitoj zemlji i kažnjavaju ih pred šerijetskim sudovima. Plijene im pivo i slaninu, ženama nabijaju maramu na glavu  i kažnjavaju ih ako idu zajedno sa muškarcima, a da im nisu muževi.  Priča o toaletama pogotovu.

Dočekali smo i to da premijer i sva svita multi - ovih  i onih spremno prihvati ograničenje britanskog suvereniteta i suspendiranje britanskog suvereniteta , zasnovanog na povelji  "Magna carta libertatum". Jasno, ni ovdje nema nikakve slučajnosti. Ista priča i isti gospodari. I isti tužni epilog po našu civilizaciju, tako poniženu i osramoćenu.

    Pa, kada vidimo ova znamenita djela, malo nas čudi tolika odlučnost da se pomene oružje; ali samo kao pomoć islamskim fašistima u Siriji. Tu brzine i odlučnosti nije manjkalo.

      A što nam rade djeca proljeća? Mislim na kalifa Mursija od Egipta. On je riješio da objesi nekoliko desetina  navijača iz Port Saida. Taman da čovjek pomisli, evo pravog borca protiv navijačke tiranije, koja toliko tišti Srbiju, kad mu pukne pred očima, da je to zapravo zastrašivanje.  I to nedvosmisleno zastrašivanje političkih neistomišljenika i svima se njima ukazuje na poslednji put u sjenci vješala. Tek toliko da se zna da sa Mursijem i njegovim fašistima nema šale. Normalno, on i dalje ostaje razuman i kompetentan političar koji je sklon kompromisu; razumije se u vizuri Baraka Huseina Obame I, ponovo izabranog miljenika bankara iz Vol Strita.

Ma, sve priče o većoj zdravstvenoj zaštiti i većoj brizi za siromašne samo su šarena laža. Ovih dana pisano je da se broj milijardera u svijetu povećao za čak 220. Od toga u SAD-u dolazi novih 120 navedenih filantropa. Kako to sada? Broj siromašnih u SAD je u porastu, kao uostalom u čitavom svijetu i to baš za mandata navedenog Obame.

Treba biti načisto sa tim da izazvana kriza planetarnih razmjera nije igra tako velikog opsega tek da bi se stekao ovaj ili onaj poen u trci za bogatstvo i moć, već da je u zalogu mnogo, mnogo više; u pitanju je sve brža potpuna rekonstrukcija svijeta, izgradnja neobarbarske trećesvjetske kvazicivilizacije niskog inteziteta života i zbog toga postojane u dugom vremenu pred nama. Takav poredak, u kome nekoliko desetina porodica, drži sav novac svijeta naspram ogromnog oceana u ropstvo podvedenih ljudi; ima za osnovnu pretpostavku rušenje svih kulturnih i duhovnih vrijednosti i onemogućavanje rađanje ma kakove civilizacije. Nastupa neodivljaštvo i prestaje historija za 99,98% ljudske populacije. Ubuduće će historija biti pisana za samo nekoliko desetina porodica.

    Znakova za uzbune već je i previše. Zna se da je finansiranje ustanika u Avganistanu  značilo rađanje islamskog  fašizma  pa ipak i pored 11. septembra 2001. godine, na toj politici se dosledno istrajava. Poslije su naoružani Albanci na Kosovu. Što je bilo znamo. Sada je i samo Kosovo turbulentno jer je vahabizam u velikom naletu i to baš onaj kome treba u Siriji dati Olandovo i Kameronovo oružje. Može se slobodno upitati nisu li vlasnici vlasti u sjeni u SAD dopustili 11 septembar.

Strah od terorizma može veoma poslužiti za gašenje građanskih sloboda i uvođenje neistomišljenika.  Netom prije same krize, uočavaju se totalitarističke tendencije i ubrzano devastiranje demokratije. Potom stvorenom krizom se urušava srednja klasa i to urušavanje dodatno urušava sam smisao demokratije. Jasno se vidi da je taj projekat uveliko bio već tada u toku. Ako znamo da su gotovo svi teroristi u Njujorku tragičnog dana bili državljani vehabističke Saudijske Arabije, za čuditi se, to baš ni malo nije odrazilo američko - saudijske odnose. Pa ipak čuda nema. Danas više nego ikada Saudijska Arabija je u najboljim odnosima sa SAD, a njen izvor vehabitskog fašizma uživa visoku podršku u SAD.

Kao suza na dlanu se to vidi na primjeru arapskog proljeća i sve agresivnije neoosmanističke i islamističke Turske. Već sada vehabizam, a svi člaovi Al Kaide su vehabije, uveliko se širi sunitskim islamom. Na Balkanu se broj vehabita procjenjuje na milijun pripadnika!

   Na političkoj sceni islama u punom je nastupu salafizam i ultraagresivni mahaizam. Sekularnih tendencija ima veoma malo; još nešto u Egiptu, Siriji i Jordanu, ali sa tmurnim izgledima , jer je ovo vrijeme kalifa Mursija, protiv njih budućih smaknuća malo tko protestira.

      Kao nikada dosada tekovine civiliziranih demokratskih društava ubrzo se obrušavaju u njenoj rodnoj domovini, našem europskom domu. Kako se planski urušava arijevska rasa, urušavaju se sve civilizacijske tekovine koje je ona stvarala tisućama godina, umovima najboljih. Kada se kvislinškom demografskom politikom  sruši naša arijevska rasa, srušit će se i sve njene tekovine.

    Zato je od najvećeg značaja da se naša arijevska rasa pobuni protiv toga planetarnog zločina, svuda gdje još živi, uključujući i SAD. Možda ćemo tada ponovo vidjeti hrabru arijevsku Ameriku koju smo nekada voljeli.

   Danas, u ovom trenutku, najveće nade u borbi protiv ovoga galopirajućeg  zla moramo polagati u Rusiju i Njemačku i u njihovu zrelost da okupe naš stari dom. Moramo znati za staro Bizmarkovo zavještanje i polagati nade da će tom suradnjom zauvijek prestati razdrobljavanje  i kasapljenje Europe koje je toliko stoljeća bila žrtva londonskih bankara, a sada i u zdušnom vođstvu bankara iz njujorške podružnice.