Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Povodom

Funkcioner ministarstva pravde opljačkao humanitarnu pomoć namenjenu Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi

Bog vidi i po mraku

Direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija ministarstva pravde, Milan Stevović, prilaganjem nepotpune i, verovatno, falsifikovane dokumentacije, prebacio je sebi humanitarnu pomoć namenjenu Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi! Čuvar svih tajni o milionskim pljačkama u ovoj Upravi, Velimir Vidić, i posle penzionisanja nastavlja da radi u Ministarstvu pravde. Nagrađeni su oni koji kradu, a oni koji bi da istraže šta se desilo sa parama, bivaju kažnjeni.

Igor Milanović

Direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UZIKS) pri Ministarstvu pravde, Milan Stevović, devedesetih godina je morao da napusti mesto sudije Opštinskog suda u Požegi zbog sumnje da je primio mito. Svoju sklonost ka nelegalnom sticanju para on je, očigledno, preneo i na novo radno mesto.

Posle katastrofalnih poplava koje su sredinom maja pogodile Srbiju veliki broj organizacija iz sveta i Evrope poslao je humanitarnu pomoć. Među njima je bila i nemačka crkvena organizacija „Diakonie" koja je u Srbiju 10. juna poslala za isušivanje vode kako bi se pomoglo saniranje potopljenih objekata. Po internacionalnom sertifikatu za prevoz broj 1406087-2 izdatom u Magdeburgu pošiljalac ove opreme je „Begeca" iz Ahena, nemačko preduzeće koje obavlja logistiku za „Diakonie", a primalac je Dragan Makojević iz humanitarne fondacije Srpske Pravoslavne Crkve „Filantropija".

Dva dana kasnije, pošiljka je stigla na carinarnicu u Beogradu, a zatim je prepakovana u drugi kamion, a i dokumentacija je izmenjena. Kamion u koji su prebačene mašine za isušivanje imao je registarske oznake Sremske Mitrovice, a na njemu su se nalazila i jasna obeležje da pripada Kazneno popravnom zavodu u tom gradu. Na novoj jedinstvenoj carinskoj ispravi, koja je tom prilikom napravljena, nema naziva pošiljaoca, ali se kao primalac navodi „Ministarstvo pravde - uprava za izvršenje krivičnih sankcija"?!

U propratnu dokumentaciju ubacuje se Izjava o donaciji u robi koju je 5. juna 2014. potpisao Milan Stevović i koja je poslata „Diakonie", ali u kojoj uopšte nema naziva robe koja se preuzima. Toga nema ni u „Sertifikatu o donaciji" (napisanom na engleskom) od 26. maja 2014. na kome nema ni pečata ni potpisa ni „Dieakonie" niti UZIKS-a. Najinteresantniji je „Ugovor o donaciji u robi" od 3. juna 2014 u UZIKS-u zavedenim pod brojem 404-00-42/2014-04 u kome nema naziva robe koja se donira, iako u članu 6 Ugovora stoji: „..Donator se obavezuje da predmet ugovora isporuči u ulici Bulevar vojvode Mišića 14, Beograd, Beogradski sajam - carinski terminal". Nema ni članova pre pomenutog člana 6, ali ni potpisa, pa čak ni imena odgovornog lica iz organizacije „Diakonie".

Ugovor je jedino potpisao Milan Stevović ispred UZIKSA, ali je i to bilo dovoljno da se roba namenjena Crkvi preusmeri u zatvor.

Noćnoj akciji prepakivanja sušilica u kamion KPZ Sremska Mitrovica prisustvovao je Milovan Debeljković, suvlasnik špediterskog preduzeća „Kid-trans trade" d.o.o. sa Novog Beograda. U dokumentaciji je, međutim, kao špediter naveden „Petko-šped" d.o.o. iz Šida.

Vozač kamiona bio je čovek koji je u KPZ Sremska Mitrovica na izdržavanju kazne zatvora zbog dvostrukog ubistva. Nije neuobičajeno da osuđenici pri kraju kazne pređu u slobodnjake i da obavljaju razne poslove za zavod u kome borave. U ovom slučaju je osuđenik, međutim, pripadao „Kid-trans trade"-u, što je potvrdio i Debeljković rečima: „On mora da radi sve što mu ja kažem".

Kasnijom proverom utvrđeno je da roba iz pomenute donacije nikada nije stigla ni do KPZ Sremska Mitrovica, kao ni do „Filantropije". Krajnje odredište kamiona to veče bila je Nemanjina 22 - 26 u Beogradu, gde je sedište Uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Zbog čega su UZIKS-u uopšte bile potrebne sušilice, kada ni jedan jedini zatvor u Srbiji nije bio potopljen, ostaje nepoznanica.

U jednom od ranijih brojeva Tabloida opširno je pisano o proneveri novca koji je Ministarstvo pravde davalo KPZ Zabeli za potrebe obnove i izgradnje. Taj Zavod je teško stradao u pobuni sa kraja 2000. godine kada su potpuno izgorela dva paviljona od šest koliko ih je u to vreme bilo u zatvorenom delu, dok su ostali bili teško oštećeni. Uplaćeni novac je trebalo da posluži da se obnove preostali paviljoni, da se sazida i opremi nov deo Zavoda u kome će boraviti osuđeni za organizovani kriminal, kao i da se zgrada u kojoj su do tada bila škola i kulturne sekcije preuredi za stanovanje osuđenika.

Građevinski materijal je najvećim delom uziman sa takozvanog „Placa građe", zavodske jedinice za proizvodnju i promet materijalom, a izvođači radova su bili sami osuđenici koji su kao nagradu dobijali pravo na dodatne posete i jednu paštetu dnevno. Fakturisano je bilo, međutim, preko raznih privatnih firmi, kao da je sav materijal kupovan na slobodnom tržištu, a zbog specifičnih uslova rada odobravane su dnevnice nepostojećim radnicima sa strane u visini onih koje obično imaju inženjeri. Milioni evra su na taj način tokom više godina izvučeni iz budžeta i prebačeni na privatne račune.

Posle ovog članka obratio nam se jedan od visoko pozicioniranih zaposlenih u KPZ Zabeli, koji je tu radio i u vreme sprovođenja pomenutih radova i dao nam informacije ko je sve u to bio upleten. U njegovoj poruci pristigloj redakciji stoji: „Što se tiče cigle, crepa, zidanja i ostalog o čemu ste pisali, objašnjenje morate vi i država potražiti od Radeta Florića i vrhuške iz UZIKS-a i Ministarstva pravde koja još uvek radi i svi oni dobijaju i penzije i plate ....Oko finansija su odgovorni ovi koji kupuju kuće, stanove, auta i nekretnine: Dobrica iz računovodstva, Rade Florić, Zoran Stojanović , direktor preduzeća Preporod koji posluje u okviru Zavoda, i bulumenta oko njega, navodni izvođači radova ..."

Bračni par Rade i Dragana Florić žive u Požarevcu, ali imaju i veliki stan u novom naselju „Stepa Stepanović" u Beogradu. Rade je u međuvremenu u penziji, dok njegova supruga još uvek radi u KPZ Zabela. Odakle im novac za kupovinu stana u jednom od skupljih naselja u Beogradu?

U vreme dok je upravnik KPZ Zabela bio Dragoljub Brajović nestala je jedna donacija od oko milion evra. Brzom i energičnom intervencijom upravnika, koji je pre preuzimanja te dužnosti bio inspektor u policiji u Požarevcu, otkriveno je da su pomenutu donaciju, navodno greškom Dobrica iz računovodstva i Rade Florić prebacili na račune koji ne pripadaju Zavodu. Novac je vraćen na račun Ministarstva pravde, ali će sam upravnik to skupo platiti. Pare, očigledno, nisu bile namenjene samo Radetu i Dobrici, već i nekim funkcionerima Ministarstva.

Posle toga je Brajović priveden zbog isfabrikovane izjave jednog osuđenika kako mu je on, dok je još radio u policiji, tražio novac da ga ne bi uhapsio. Pošto je ubrzo otkriveno da to nije tačno, Brajoviću je nameštena druga afera (puštanje na uslovnu slobodu jednog osuđenika iako je i tu sve urađeno po zakonu), pa je na taj način sklonjen da ne bi više smetao. Danas je direktor obrazovnog centra za radnike UZIKS-a u Nišu.

Na Brajovićevo mesto u KPZ Zabeli dolazi Velimir Vidić, dotadašnji upravnik Okružnog zatvora u Padinskoj Skeli kod Beograda, dok je danas, iako penzioner, ponovo za stalno zaposlen u Ministarstvu pravde kao koordinator za zatvore.

Vidić je odmah rehabilitovao Radeta Florića i postavio ga na još više radno mesto kako bi mu pomogao oko proseka za penziju: Florić postaje zapovednik straže u Vatrogasnom odeljenju. Iako na tom radnom mestu nije imao skoro nikakve obaveze, on posle godinu dana odlučuje da se penzioniše, a Vidić mu iz zahvalnosti za sve što je ranije činio sređuje da dobije i dobru otpremninu.

Očigledno je da je Vidić na mesto upravnika u Zabeli doveden kako bi zataškao aferu koju je otkrio Brajović. Zbog odlično obavljenog posla on ne samo što je dobio deo „kolača" vrednog nekoliko miliona evra, već mu je u Ministarstvu pravde zaposlena celokupna bliža i dalja rodbina, a i on sam je posle penzionisanja ponovo aktiviran u istom ministarstvu. Nije nemoguće da je Vidić, uprkos poodmaklim godinama, nesmenjiv upravo zato što je u tišini nastavio istragu koju je započeo Brajović i sada u šaci drži sve one koji bi mogli da mu zasmetaju.

U današnjem direktoru Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Milanu Stevoviću Vidić je dobio idealnog saradnika ne samo da se zataškavaju ranije afere, već i da se nastavi sa pljačkom republičkog budžeta.

Upravnik KPZ Zabele sada je Dejan Novaković zvani Zili, koji je svojevremeno bio zamenik Brajoviću. Koliko je poznato Zili ni ne pokušava da nastavi sa istragom gde su nestali pronevereni milioni, jer je izvukao zaključak iz Brajovićeve sudbine.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane