Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Istočni front

Kako se, kao bumerang, Zapadu vraćaju takozvane ekonomske sankcije kojima su pokušali da destabilizuju Rusiju

Aboridžinsko oružje

Političke i ekonomske sankcije SAD i EU nisu oslabile, već suprotno, ojačale i učinile samopouzdanijim Rusiju i njene građane, tvrdi naš dopisnik iz Moskve Viktor Hlistun

Vitktor Hlistun

(dopisnik iz Rusije)

Povratak Krima u Rusiju razljutio je Ameriku i Evropu. Gospoda iz Natoa su maštali o vojno-pomorskoj bazi u Crnom moru i odjednom - „šipak". Prva porcija sankcija bila je isporučena na adresu Ruske Federacije i Putina. Tabloid je pisao o tome kako su Rusi ironično odreagovali na pretnje. Ali, SAD se nije smirila i, u suštini, prinudili su Evropu da podrži drugi talas sankcija. Ali, ni one nisu imale nikakvih posledica za Rusiju i opet su Rusi mirno odreagovali na kaznu, mada su se mnogi zapitali: za šta nam uvode sankcije? Ponovo za „aneksiju" Krima? Ne dobivši objašnjenja, u Rusiji je glasno počelo da se govori o tome da sankcije ništa dobro neće proizvesti, da će one postati bumerang koji će se vratiti i udariti Evropu i SAD. Amerikancima je to „na jedno uvo ušlo, na drugo izašlo", zapadnim političarima - isto. I tada je sa druge strane okeana razrađen i treći paket sankcija. Objašnjenje? Rusija podržava „separatiste i teroriste" u Novorusiji - iako nepriznatoj, ipak već postojećoj državi obrazovanoj na istoku Ukrajine. Ovoga puta Rusija nije htela da ćuti...

Treći paket sankcija

Ako su se prva dva paketa sankcija, u suštini, ticala pojedinačnih građana Rusije (mnogi od njih su na neki način u vezi sa predsednikom Putinom) i samo nekoliko organizacija, sada je krug onih koji su došli pod udar sankcija proširen, pa su se tu našli preduzeća, banke, kompanije, organizacije. Deo sankcija koje su osmislili američki sovjetolozi (nisam pogrešio: upravo sovjetolozi nastavljaju da razrađuju mere koje bi naudile Rusiji, kao u vreme „hladnog rata" SSSR-a i Zapada), ima takozvani sektorski karakter. To jest, utiče na interese celih sektora ruske ekonomije. Stejt department ni do danas nije mogao jasno da objasni iz kog razloga je uvedena treća etapa sankcija. Formalno, Rusiju krive za to što podržava i čak pomaže dobrovoljce Novorusije. Ali je svakom čoveku jasno kao dan: SAD nisu zadovoljne nezavisnom politikom koju vodi Vladimir Putin, nisu zadovoljne što se ruski predsednik ne boji da kaže istinu o dešavanjima u Ukrajini, o tome da su Amerika i EU dovele tu zemlju do građanskog rata, a sada pokušavaju da svu krivicu svale na Rusiju. Ljuti američke jastrebove i to što autoritet Rusije i njenog predsednika Putina, bez obzira na sve, raste u celom svetu. Kako su SAD rešile da ovoga puta kazne nepokornu zemlju?

Naravno, američke sankcije deluju impresivno, ali Stejt departmentu je teško da suviše bolno udari na Rusiju. Evo i zašto. Trgovinska razmena Rusije i Amerike ne dostiže ni 30 milijardi dolara. Za SAD, Rusija je 20. trgovinski partner sa oko 1% udela u ukupnoj trgovinskoj razmeni. Za Rusiju, udeo SAD je nešto veći - 3,3%. Na primer, trgovinska razmena Rusije sa Turskom je 34 milijarde dolara godišnje. Štaviše, trgovinska razmena Rusije sa SAD opada - 2013. godine iznosila je 27,7 milijardi (izvoz iz SAD bio je 16,5 milijardi).

Sasvim druga priča je trgovinska razmena između Rusije i Evrope. Ne ulazeći u pojedinosti, reći ću samo da je 2013. godine trgovinska razmena sa zemljama EU porasla za 1,9% i da iznosi 417 milijardi dolara. A to je malo manje od polovine celokupne trgovinske razmene Ruske Federacije (odnosi se na sve zemlje sveta). I sami ćete razumeti koliko Evropa zavisi od Rusije, i obratno, Rusija od Evrope. Zato u Evropi dugo nisu hteli da uvode treći paket sankcija protiv Rusije, ali je SAD, ako nazovemo stvari pravim imenom, lomila rukovodioce evropskih zemalja. I uspela da ih slomi. Evropljani su se predali SAD, bez obzira na silno nezadovoljstvo tamošnjih biznismena.

Koga su udarili

Evropski lideri su se dugo savetovali. Na kraju, na samitu 16. jula 2014. godine, dogovorili su se da prošire sankcije. Krajem jula pojavio se spisak kompanija i lica koji su potpali pod tzv. tačkaste restriktivne mere EU. Spisak je bio proširen na 15 ljudi i 18 organizacija, mada su, kako su rekli predstavnici EU, samo osam od 18 kompanija subjekti koji podrivaju „teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost Ukrajine". Odnosno, oni su na neki način povezani sa Donjeckom i Luganskom Narodnom Republikom, koje su ušle u sastav Novorusije. Na „crni spisak" su dospele društvene organizacije: administracije samoproglašenih Donjecke i Luganske Narodne Republike, „Savezna država Novorusija" (upavo tako je zapisano u papirima, a to znači da neki Evropljani gledaju na Novorusiju kao na državu), Međunarodni savez društvenih organizacija „Svevelika donska vojska", patriotska organizacija „Samur", vojne strukture dobrovoljaca: „Luganska garda", „Armija juogoistoka", „Sange narodne vojske Donbasa", bataljon „Istok". Nisu zaboravili u EU ni na Krim. Ovde su sankcije bile uvedene sledećim kompanijama: „Trajektni prevoz Kerč", „Sevastopoljska morska trgovinska luka", „Morska trgovinska luka Kerč", „Univerzal-Avia", odmaralište „Njižnjaja oreanda", „Azovska destilerija", „Nacionalno poljoprivredno udruženje Mansarda", Nacionalni institut za vinogradarstvo i vino Magarač, „Fabrika penušavih vina Novi svet". Osim toga, sankcije EU tiču se trgovine i investicija sa kompanijama iz Krima i Sevastopolja; zabranjene su investicije u infrastrukturni, transportni, telekomunikacioni i energetski sektor, a takođe i u sektor za proizvodnju nafte, gasa i ruda. Zabranjeno je snabdevanje opremom ovih sektora, a takođe i vršenje za njih finansijskih i usluga osiguranja; zabranjeno je za kupovinu više od 250 vrsta robe, među kojima su i rude, minerali, ugljovodonici; zabranjeno je davanje kredita ili trgovina akcijama u projektima koji su obuhvaćeni sektorskim sankcijama. Takođe, Evropa je uvela embargo na izvoz i uvoz oružja i vojne opreme u Rusiju; zabranu na izvoz u Rusiju i ruskim vojnim korisnicima robe dvostruke namene i tehnologije za vojne svrhe; zabranu na isporuke Rusiji visokotehnološke opreme za proizvodnju nafte u Arktiku, iz morskih dubina i iz naftnih škriljaca.

Pod sankcije su došle i banke: Sberbanka, VTB, Gasprom banka, Vnješekonombanka- VEB banka (specijalna razvojna državna banka za spoljnoekonomske delatnosti), - Agrobanka (komercijalna državna banka). U vezi sa uvedenim merama, evropskim i američkim investitorima sada je zabranjeno trgovanje akcijama, obveznicama i blagajničkim zapisima sa rokom dospevanja preko 90 dana, puštenim u promet 1. avgusta, a takođe i odobravanje dugoročnih kredita i kupovina imovine pravnih lica koja su u vezi sa pomenutim bankama Ruske Federacije. EU je uvela sankcije na godinu dana sa mogućnosti revizije posle tri meseca. Mogućnost revizije je veoma važna i govori o tome koliko se nevoljno EU potčinila zahtevima SAD.

Reč eksperata

Po mišljenju većine stručnjaka, uvođenje sankcija od strane Zapada neće se odraziti na klijente banaka i vlasnici njihovih kartica će kao i obično moći da ih koriste u inostranstvu. O tome je govorio predsednik nadzornog odbora OAD (otvorenog akcionarskog društva) VTB banke, Sergej Dubinjin. Takođe, kartice banaka će bez ograničenja nastaviti da se koriste i na teritoriji Ruske Federacije, na njih će se kao i pre uplaćivati plate, penzije, njima će moći da se plaća u prodavnicama. Da uvođenje sankcija neće uticati na aktivnosti kompanija, potvrdila je i Sberbanka u svom saopštenju za javnost. Evo šta tamo piše, crno na belo: „Sberbanka Rusije ima sve neophodne resurse, upravljačko iskustvo i stručnost za to da bi podužila da uspešno radi u složenim uslovima i bezuslovno ispunjava sve svoje obaveze u punom obimu, prema ruskim i međunarodnim klijentima i partnerima u skladu sa normama ruskog i međunarodnog prava."

Učtiva odluka

Reći ću iskreno: mnogi u Rusiji, a među njima i ja, nisu razumeli zašto rusko rukovodstvo ne odgovara na ponižavajuće napade u vidu sankcija, ne daje, kako to kažu diplomate, uglađen odgovor. Takođe, nerazumljivo je bilo i to što sam Vladimir Putin zadržava one koji „krvare u borbi", poput ministarstva inostranih poslova. Bilo je i žestokih predloga, poput onog da se u vidu sankcija blokiraju cevi kojima se gas transportuje u Evropu. Neka plaču bez našeg gasa. Kada je objavljeno uvođenje trećeg paketa zapadnih sankcija, Rusi (mnogi) odlučili su da počinje gasni napad na EU. I odjednom... Čak i ime odluke koju je potpisao Vladimir Putin zvuči sasvim nedorečeno, meko, fino, čak i učtivo. Razmislite: „O primeni pojedinačnih specijalnih ekonomskih mera u cilju obezbeđivanja bezbednosti Ruske Federacije".

Takva učtivost u izražavanju Odluke podsetila me je na Krim. Govoreći doslovno, referendum o povratku poluostrva u Rusiju, njegovu bezbednost, obezbeđivali su „učtivi vojnici". Učtivi vojnici iz Rusije postali su čak i tema plakata. Razmišljam i vidim sada po reakcijama u Evropi da je učtiva odluka predsednika Putina veoma jako udarila po onima koji su požurili da objave sankcije protiv Rusije. Udarac je završio tamo gde ga niko nije očekivao.

Kako se ispostavilo, sve je učinjeno mudro i jednostavno! Vlada Rusije je izdala dekret po kome se na godinu dana uvodi zabrana uvoza u Rusku Federaciju poljoprivrednih proizvoda, sirovina i hrane, iz onih zemalja koje su se pridružile sankcijama protiv Rusije: SAD, države EU, Kanada, Australija i Norveška. Izuzetak je napravljen kod Japana i Švajcarske, iako su i ove zemlje uvele sankcije protiv Rusije. Na spisku se nalaze sve vrste mesa, ribe i morski plodovi, živinsko meso, povrće, voće, koštunjavo voće, mlečni proizvodi. Ograničenja se ne odnose na hranu za decu. Zabrana ne važi za proizvode koje Rusi individualno (na primer kao turisti) kupe u inostranstvu. Spisak je podugačak. U njemu se navode i detalji, na primer šta se sve odnosi na meso i mesne prerađevine: sveže i smrznuto meso, kobasice, dimljeni proizvodi itd. Na isti način se detaljno navodi i šta se odnosi na morske proizvode, ribu, voće i povrće. To je učinjeno kako bi se carini olakšao rad.

Žalba na same sebe

Učtiva odluka predsednika Putina proizvela je efekat sličan onom koji proizvede eksplozija bombe. Niko nije očekivao da će uoči žetve odjednom iščeznuti ogromno tržište - Rusija. U EU se govorilo o tome da će tužiti Rusiju, da će se obratiti Svetskoj trgovinskoj organizaciji čiji je i Rusija član... Svi zajedno su počeli da mašu pesnicama. Australijanci koji nisu ni morali da uvode sankcije Rusiji (nisu članica EU) odjednom su počeli da govore o „neetičnom" ponašanju ruskih trgovinskih partnera. Neviđena drskost! Kao da Australijanci ne znaju da bumerang koji su izmislili Aboridžini (Bušmani, Papuanci) ima običaj da se vrati i udari onoga ko ga je bacio. Naravno, ako se njime ne rukuje pravilno. O kakvoj trgovinskoj etici govorite, ako varate i činite druge neprijatne stvari kupcu?! Sa žalbama Svetskoj trgovinskoj organizaciji (STO) postoji nerazumevanje. Ispostavilo se da, prema pravilima STO, postoji tačka koja kaže da zemlja može da uvede ograničenja na trgovinu, ako partner veštački ograničava razvoj sopstvene proizvodnje nekog proizvoda, robe. A u ovom slučaju postoji takvo zadržavanje: zapadne sankcije odnose se na ruske banke, a među njima i na Agrobanku Rusije u kojoj kredite podižu ruski poljoprivrednici.

U EU su razmislili, posavetovali se i shvatili (želim da verujem da je tako) da mogu da se žale samo na - same sebe. Ali, oni, kako mi se čini, nisu shvatili glavnu stvar. A to je da se Americi veoma isplati ne samo da posvađa Rusiju i Evropu (zbog toga su Amerikanci i rasplamsali građanski rat u Ukrajini), već i da oslabi obe strane. Evropa će mnogo izgubiti od zabrane trgovine poljoprivrednim proizvodima na ogromnom ruskom tržištu. Uzgred, valja reći da u Rusiji ne vole ni meso, ni ribu, ni voće i povrće iz Evrope, zbog lošeg kvaliteta i prisustva svakojakih mineralnih i drugih toksičnih supstanci.

Ali, evropske zemlje žaliće sebe u budućnosti. Sveto mesto nikad nije prazno: već danas postoji veliki red zemalja koje žele da sa Rusijom trguju proizvodima široke potrošnje - Brazil, Kina, Turska, Argentina itd. Naravno, SAD i Evropa pokušavaju ucenama i pretnjama da ih odgovore od toga, ali većina rukovodilaca i biznismena ne daje „ni pet para" na te pretnje. Saradnja sa Rusijom za njih je profitabilnija.

Obama ne voli jabuke

Od ruskog embarga na prehrambene proizvode veoma je nastradala zemlja koja je, kako se kaže, trčala pred rudu. Sećate se, SAD nije još završila rečenicu o bilo kakvim sankcijama ili drugim kaznama (optužbama) za Rusiju, a da se odmah nije javila sa rečima podrške - Poljska. I još su dodavali da treba biti oštriji. A sada tone i tone jabuka, paradajza i drugih proizvoda sa polja i iz bašti, trule u skladištima ili pod otvorenim nebom. Poljaci su potražili pomoć od EU. Ali, ko će da kupuje poljske jabuke u Evropi kad i svojih imaju i više nego dovoljno. Onda se Poljska obratila svojim prijateljima preko okeana - kupite jabuke! Odgovora, po mojim saznanjima, do ovog trenutka nema. Očigledno, Obama ne voli jabuke, čak ni poljske. Rezultat je nepovoljan. Poljski ministar poljoprivrede Marek Savickij nedavno je pustio suzu: izgleda da je od ruskih sankcija na uvoz hrane Poljska izgubila više od 750 miliona evra (50% poljske ponude izvozi se u Rusiju). I to su samo prve procene. Niko nije računao koliko će, na primer, izgubiti transportna preduzeća koja su prevozila robu u Rusiju, koliko će izgubiti ukrajinski gastarbajteri koji su u Poljskoj radili na berbi paradajza, jabuka, jagoda itd. Prošle godine Poljska je izvezla u Rusiju prehrambene proizvode u vrednosti od 1,3 milijarde evra. Glavni gubici tek dolaze.

Druge zemlje pokušavaju da nadmudre ruske „Ivanuške-budaluške". Šveđani su pokušali da prodaju robu preko Čilea. Nije im uspelo, Čileanci se spremaju da izvoze svoje proizvode u Rusiju. Neki pokušavaju da prodaju svoju proizvodnju preko Švajcarske koja ne potpada pod ruske sankcije. Postoje i drugi potezi, ali svi oni se u korenu sasecaju.

A sa Srbijom je priča interesantna. Prenosim, u celosti, izveštaj koji se pojavio u ruskim medijima.

Srbi nisu zagrizli

Sekretar za štampu ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija Srbije, Ivana Đurđić je 18. avgusta izjavila da će Srbija strogo sprečiti pokušaje evropskih proizvođača da izvrše reeksport svojih proizvoda u Rusiju preko Srbije. „Srbija treba da spreči bilo kakve pokušaje reeksporta, jer to smeta izvozu srpske proizvodnje. Da bi to sprečila, srpska carina će još pažljivije proveravati celokupnu isporuku za Rusku Federaciju i oštro kazniti one proizvođače koji pokušavaju da profitiraju od isporuke zabranjene robe u Rusiju", saopšteno je iz pres službe srpskog ministarstva trgovine.

Saglasno lokalnom zakonodavstvu, kompaniju na teritoriji Srbije može da registruje bilo koji evropski proizvođač. Ipak, da bi izvezao robu u Rusiju, proizvođač mora da je proizvodi u Srbiji, i to mora da piše na deklaraciji. Prema podacima ministarstva trgovine, za sada u srpskim udruženjima proizvođača mleka, mesa i poljoprivrednih proizvoda nisu zabeležni zahtevi proizvođača iz EU. Pritom se zapaža aktivni rast zahteva iz Rusije za direktno snabdevanje. Izvoz iz Srbije u Rusiju (u najvećoj meri prehrambenih proizvoda) od početka ove godine povećan je za 68% (to jest, dostigao je 117 miliona dolara) kada se uporedi sa prošlom godinom (172 miliona dolara na kraju godine) i na kraju ove godine, prema prognozama, trebalo bi da pređe 300 miliona dolara.

Ranije je Privredna komora Srbije obećala značajno povećanje obima izvoza hrane u Rusiju. „Količina, kvalitet i stabilnost isporuka su veoma važni za uspešan izvoz hrane u Rusiju. Mi možemo značajno da povećamo obim izvoza hrane, ako budemo ispunili zahteve ruskog tržišta po pitanju obezbeđivanja visokog kvaliteta robe", stoji u izjavi Privredne komore Srbije.

Mislim da moji komentari nisu potrebni, jer čitaoci iz Srbije sami znaju o čemu je reč.

Putine, pomozi!

Ruske sankcije su veoma jako udarile po pribaltičkim zemljama i Finskoj. Prvo je o tome da država neće uvoditi nikakve sankcije protiv susedne i prijateljske Rusije govorio jedan od finskih rukovodilaca. A kroz nekoliko dana, sam predsednik Finske, Sauli Niinste je došao kod Putina da razgovaraju „od srca". Razgovor je bio interesantan. Jasno je da je učtivi Putin prilikom susreta izrazio svoje žaljenje u vezi sa padom trgovinske razmene između dve zemlje. Pritom je ruski lider objasnio da je „to povezano sa teškoćama, ne samo u političkoj sferi, već i sa čisto ekonomskim razlozima". Putin je dodao da Rusija ostaje prvi partner Finske po obimu trgovinsko-ekonomskih veza. Što se tiče ukidanja embarga - sačekaćemo, videćemo.

Treba reći da će primer Finske, bez sumnje, slediti mnoge zemlje.

Glavni zaključak

I SAD i Evropa još uvek razmišljaju o Rusiji kao siromašnoj, izgladneloj, ugnjetenoj zemlji. A to uopšte nije tako. Što se tiče embarga na robu, iskreno govoreći, tek sad sam shvatio da je pripremu za odbacivanje inostranih proizvoda Vladimir Putin počeo još 2000. godine, kada je postao predsednik. Još tada je bio razrađen program reorganizacije poljoprivrede, opredeljena su sredstva za podršku selu. Možda je to u ovom trenutku nedovoljno, ali biće bolje. Ali, već sad Rusija će kupovati samo proizvode koji joj nedostaju i, jasno, egzotične. Ali, njih nema tako mnogo. Najveći deo proizvoda za svoje stanovništvo već proizvodi sama Rusija. Uskoro, ako sve bude onako kako je zamislio predsednik, Rusija će hraniti druge zemlje i to ne samo „običnim" vo}em, mesom itd, ve} EKOLO[KI ^ISTOM HRANOM. To je cilj.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane