Pogledi

Saradnja sa neprijateljima civilizacije, vraća se na štetu SAD, kako je i upozoravao ruski predsednik Vladimir Putin

Pametan dečko i ,,Vašington Post"

Za poslednjih godinu dana napadnuta je i sama Rusija. Otvorena agresija na Rusiju, čiji je cilj bio da se ukrajinski narod i prostori iskoriste za NATO agresivnu politiku, trebali su da dovedu do toga da je Rusija trebalo da sedi i čeka gomilanje oružja i NATO baze tik uz svoju granicu. Ovu opasnu politiku, koja se gotovo graniči sa objavom rata, Rusija je morala da preseče. O tome kako je vašingtonska politička elita krenula u pogrešnom smeru, piše sociolog Goranko Đapić, jedan od naslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator i strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine.

Goranko Đapić

Napokon! ,,Vašington Post" je nedvosmisleno naglasio kako je najzad izašlo na vidjelo kako je ruski predsjednik Vladimir Putin bio u pravu. On je, piše list iza kojega stoji značajan dio vašingtonske političke elite - na vrijeme ukazao kako je američka politika na Bliskom istoku bila iz osnove pogrešna. Želja da se bombardira sirijski predsjednik Asad bila je nepromišljena i vodila je direktno vodu na mlin onom fašističkom krilu opozicije čija je agresivnost i brutalno ubijanje iz temelja poljuljalo regiju. Putin je pozvao i SAD i EU da podrže pregovore umjerene sirijske opozicije i vlade u Damasku, te da odbace dosada najagresivniji islamsko - fašistički front iz svake opcije.

Uz zvuke ratnih bubnjeva Baraka Huseina Obame. I taj razumni predlog je odmah odbacio. Rusija je odlučno riješila da podrži Asada u njegovoj borbi za opstanak i upozorila je na opasnost koje bi intervencija izazvala. U samim Sjedinjenim Državama i u njenoj vojsci nije bilo nikakvog oduševljenja za taj novi ratni zahvat. Dalje znamo.

Dugogodišnja američka politika njegovanje tolerancije pred sve agresivnijim islamskim fašizmom, i štaviše stvaranje strategijskog partnerstva sa njim (Erdogan, Mursi ) dovela je i još dovodi i regiju i svijet u kaos. Osobito je agresivan islamski lobi, oličen u bivšem sekretaru Hilari Klinton, koji je prvorazredni krivac, preko takozvanog ,,arapskog proljeća", za sve potonje nevolje. Bilo je blizu pameti gdje će to ,,proljeće" završiti i kome se skroz otvaraju vrata vlasti. Islamski fundamentalizam pravo je čedo američke politike u Avganistanu i taktike da se fundamentalisti mogu veoma dobro upotrebljavati u širem spektru tadašnjih, ali i budućih političkih ciljeva u ekskluzivnom interesu SAD.

Naime, ideje da se islamski svijet upotrijebi za pretvaranje Europe u Treći svijet nije novog datuma. Islamizacija Europe temeljno je promišljena i njena realizacija daleko je odmakla. Uz gomile narkotika i gej diverzanata, sve je ovo značajno oštetilo demografsku osnovu naše civilizacije kojoj se tako nesmiljeno prijeti.

Dakle nije više riječ o taktici, već je ova strašna suradnja sa autentičnim neprijateljima naše civilizacije postala star strategijskog partnerstva SAD i islamskog fašizma.

Ali, netko u SAD nije pročitao Kuran i njegovo vahabijsko tumačenje. Korijeni netrpeljivosti islama prema svima koji to nisu nisu nimalo slučajni. To razumije se ne znači da nije bilo i kudikamo tolerantnijih shvaćanja u islamskom svijetu kroz sva ova stoljeća. Dovoljno je sjetiti se ismailjita, čak do Korbobe i njegovog kalifata. Valja se sjetiti i da su stari Arabljani povratili u Europu tradicije i znanja od praktičnih do filozofskih, zaboravljenih u dubinama Antike i preuzetih u značajnoj mjeri od umirućeg Bizanskog carstva.

I gle paradoksa! Na obodu dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća u ofanzivi, osobito političkoj i demografskoj upravo su snage vahabitskog fašizma, a njegovo srednjovjekovlje daje pečat modernim islamskim zemljama. Slučajnost? Ne, ni najmanje.

Sada su SAD te koje govore o tome da najnovija najezda zločinstva i najgore političke opcije u vidi novopolirane islamske države, odnosno IS; ne ostavlja nikakovog mjesta razgovorima, već da ona mora biti uništena. Sada je prećutno i Asad prihvatljiviji od najcrnjeg vahabizma; štoviše sa njim se iza zavjese i pregovara. A samo prije manje od godinu dana bio je imperativ njegovo potpuno uništenje. Zašto?

U pitanju je interes. Pošto je postalo očigledno da partnerstvo sa islamizmom može biti problematična stvar i da se veoma lako može stvoriti povoljna situacija za najradikalnije struje da stvari uzmu u svoje ruke zvanični Vašington se uznemirio. Društvo iz FED je uvidjelo da je čedo netolerancije uzelo maha i ugrizlo ruku koje ga je tako dugo blagosiljala. A potom tu je naravno nafta i naftovodi. Jednom riječju naftovodi su uglavnom u prekidu, naftna polja su pod kontrolom IS. To je opasan presedan i gubitak kontrole, pa bio i privremen, može dalekosežno izazvati ozbiljne posljedice.

Tako pisanje ,,Vašington Posta" o Putinu i njegovoj veoma ispravnoj procjeni dovodi ruskog predsjednika u poziciju čovjeka koji nije neprijatelj, već respektabilni subesjesednik. To sve za razliku od sumanute politike posljednjih administracija zvuči kao optužnica prema sadašnjoj administraciji i njenom prvom čovjeku. Nije nemogućno da je decenijsko divljanje islamskog lobija počelo da donosi previše štete interesima SAD. Mogućno je da je odnos lobija i procjena zastranjivanja postala trusno područje, duboko u kuloarima i daleko od očiju javnosti.

Sada je na primjer jasno kakovi bi užasni rezultati bili da je Sirija prije godinu dana grubo napadnuta. Četiri milijuna Alavita, kršćana i Kurda nemilosrdno bi bili pobijeni. Bio bi to najveći genocid ovoga doba ( tobože ispunjenog brigom za ljudska prava) i uvod u još gore. Putin je dakle bio dobar monah i upozoravao je na tu mogućnost zapravo izvjesnost. Konačno, Putin je rekao da će Rusija braniti Siriju. Odbranjena je.

Ali za posljednjih godinu dana napadnuta je i sama Rusija. Otvorena agresija čiji je cilj bio da se ukrajinski narod i prostori iskoriste za NATO agresivnu politiku. Rusija je trebalo da sjedi i čeka gomilanje oružja i NATO baze tik uz svoju granicu. Ovu opasnu politiku FED, koja se gotovo graniči sa objavom rata Rusija je samo mogla pročitati kao nastojanje da se presijeku rastuće veze između Rusije i europskog zapada kako političke tako i ekonomske. Potom da se oslabi europski zapad i sama Rusija. FED je procijenio da je Rusija sa svim svojim resursima u ekspanziji i da bi to u veoma bliskoj budućnosti dovelo do pojačanih integracionih tendenci na prostoru od Antlantika do Tihog ocena. Posljedica toga bila bi sasvim različita situacija od današnje. Centar svjetske moći i prosperiteta pomakao bi se na sjever i azijsku ploču; jednom riječju u Rusiju.

Kako je Rusija vratila Krim matici zemlji, a 15 milijuna Rusa u istočnoj Ukrajini koju je Hruščov iz puke obijesti oteo matici Rusije i priključio povijesno neutemeljenoj ukrajinskoj državi, uzelo oružje u ruke da brane svoj opstanak; društvo iz FED je pokrenulo kampanju mržnje prema Rusiji dosada neviđenoj, štoviše većoj i od propagande njemačkih fašista. Onaj tko je branio pravo na svoje postojanje proglašen je agresorom, a NATO taj relikt iz hladnog rata preuzeo je na sebe sramnu misiju FED zadatka uistinu u potpunosti antieuropsku i anticivilizacijsku. Gomile birokrata iz Brisla zorno su pokazale svoju samozvanost i neprijateljstvo prema slobodarskim tradicije svojih zemalja. Povijest ne pamti toliko petokolonaštva, jadnog izdajstva kvaziliberalne,,intelektualne elite". Gotovo da ni borci islamsko - fašističkog IS ne gaje takovu mržnju prema temeljima naše grčko -rimsko - kršćanske civilizacije kao ta kvaziliberalna gomila neprijateljskih izdajnika.

Pa, ako je ,,Vašington Post", ocijenio Putina, kako je u vezi Sirije bio u pravu; onda bi bilo uputno da ocijeni koliko je tek u pravu u vezi svoje domovine Rusije.