Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Istočni front

Rat do pobede. Za propast Ukrajine

Rusija samo posmatra samoubistvo Ukrajine

Što jače kijevska vlast guši Novorusiju, to je manje šansi da ona ostane u sastavu Ukrajine, tvrdi dopisnik Tabloida iz Moskve Viktor Hlistun, opisujući hronologiju ukrajinske drame

Viktor Hlistun

(dopisnik iz Moskve)

Tokom januarskih praznika, iz Rusije je u Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku (DNR i LNR) stigao redovni, jedanaesti po redu konvoj sa 180 kamiona humanitarne pomoći. Osim hrane i tople odeće, dostavljeno je i mnogo poklona deci Donbasa od njihovih ruskih vršnjaka. Kolonu su na celom putu lokalni stanovnici dočekivali sa suzama radosnicama...

Istovremeno, iz Ukrajine je na granicu DNR i LNR takođe stigao konvoj sa 22 kamiona humanitarne pomoći za stare i decu, koji je poslao oligarh Rinat Ahmetov, vlasnik rudnika uglja Donbasa. Ovaj konvoj lokalno stanovništvo nije moglo da dočeka. Kamione sa hranom i toplom odećom ukrajinski borci bataljona Dnjepar 1 na kontrolnom punktu u rejonu Kurahova nisu pustili da prođu...

Malo istorije

Danas je Novorusija industrijski region na jugoistoku savremene Ukrajine, inače pretežno rusko govorno područje, koje je istorijski ulazilo u sastav Ruske imperije i Sovjetskog Saveza. Dugo vremena su ove stepe koje se protežu od obala Crnog i Azovskog mora predstavljale praktično puste, divlje krajeve. Naseljeni su Rusima relativno skoro, nakon što ih je Rusija obezbedila i prisajedinila u 17. i 18. veku. Nalazeći se u sastavu Rusije i SSSR-a u 19. i 20. veku, Novorusija je doživela ogroman rast stanovništva i ekonomije, koji su bili prekinuti posle izlaska Ukrajine iz SSSR-a.

Veliki deo savremenog jugoistoka Ukrajine je do 1917. godine bio deo Novoruske gubernije, a zatim Novoruskog general-gubernatorstva, koje je objedinjavalo crnomorske zemlje. Kasnije su se ovi regioni našli u sastavu Ukrajine, voljom revolucionarnih vlasti koje su u ukrajinskom nacionalizmu videle saveznika za rušenje starog poretka. U sastav Ukrajine je ušao i deo Harkovske oblasti koja je bila u sastavu Rusije još od početka 16. veka, i koja je sada uključena u Novorusiju.

U Novorusiju ulazi osam oblasti: Luganska, Donjecka, Harkovska, Zaporoška, Dnjepropetrovska, Hersonska, Nikolajevska i Odeska. Osim toga, solidarnost sa njima na ukrajinskim izborima više puta su pokazali jugoistočni rejoni susedne Kirovogradske oblasti i region Kremenčuga, susedne Poltavske oblasti, koje su nekad ulazile u sastav Novoruske gubernije. Istorijski i kulturno, novoruski region je veoma blizak jugu Rusije, uključujući i Rostovsku oblast i Krim (nedavno otcepljen od Ukrajine), a takođe i nepriznatu Republiku Pridnjestrovlje, koja se svojevremeno otcepila od Moldavije (ovi susedni regioni, i Krim i Pridnjestrovlje i Moldavija, takođe su bili delovi istorijske Novorusije).

Tokom sadašnje ukrajinske krize, regioni Novorusije su započeli masovne proteste protiv hunte oligarha i banderovaca, koja je preuzela vlast u Kijevu. Čitave 23 godine koliko su bili u sastavu nezavisne Ukrajine, žitelji Novorusije su bili podvrgnuti jezičkoj i kulturnoj diskriminaciji, a takođe su se svakodnevno borili sa posledicama nekompetentnog upravljanja od strane ukrajinskih vlasti, koja je bila podeljena između oligarha i nacionalista koji su doveli zemlju do ekonomskog kraha i građanskog rata. Stanovnici jugostika traže da ruski jezik dobije državni status i traže ekonomsku integraciju sa Rusijom.

U Donjecku, na kongresu predstavnika regiona jugoistoka, 24. maja 2014. godine, stvorena je država Novorusija, koja je objedinila Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku. Za državnu samostalnost je prethodno, na referendumu 11. maja, glasalo 89,07% i 90,53% stanovnika ovih regiona (odziv je bio 74,87 i 81%). Partija Novorusija oformljena je 22. maja. U državi Novorusija spremaju se da objedine osam jugoistočnih oblasti Ukrajine.

Napomena: Ovaj istorijski pregled dobro ilustruje karta-šema, na kojoj se vidi ko je od ruskih i sovjetskih vladara davao „poklone" Ukrajini, povećavajući na taj način njenu teritoriju i stanovništvo. Primećujem da je glavnina zemlje uzeta od Novorusije i prisajedinjena Ukrajini. Jedno vreme postojala je ideja da se Ukrajini daju i Voronješka, Tambovska, Rostvoska ruska zemlja. Najveći poklon Ukrajini verovatno je dao Vladimir Iljič Lenjin. Možda kao znak zahvalnosti sada Ukrajinci ruše njegove spomenike?!

Blickrig nije uspeo

Tabloid je podrobno pisao o dešavanjima na jugoistoku Ukrajine. Posle odvajanja Krima, Partija rata, koja je došla na vlast, veoma brzo je shvatila da će za vlasti u Kijevu najneposlušnije postati oblasti koje ulaze u Novorusiju, odnosno osam pomenutih oblasti. Dodajem da su to teritorije u kojima uglavnom živi stanovništvo kojem je ruski maternji jezik. Teško da se može reći da su ljudi koji su ovde živeli tako jako stremili Rusiji. Mnogima je u potpunosti odgovarao život na plodnoj zemlji (crnici), koja istovremeno u svojim nedrima čuva blago - ugalj, odličnog kvaliteta. Jasno, industrija mašina i alata, raketna i druge industrije bile su tesno povezane sa bivšim sojvetskim, a sada ruskim, preduzećima. Raskinuti ove veze, značilo je izbaciti na ulicu stotine hiljada radnika. Ali, za Evropu, ka kojoj se sada okrenula zemlja, sovjetska proizvodnja uopšte nije bila potrebna.

Još jedan važan momenat. Čak i nakon što se Krim prisajedinio Rusiji (16. marta), ni Luganska ni Donjecka oblast nisu htele da se odvoje od Ukrajine. Tamošnji narod je molio samo da ruski jezik postane državni u Novorusiji (a ne u celoj Ukrajini), i da imaju više prava da raspolažu demokratskim slobodama, kako se to čini u Evropi, kuda su tako revnosno stremili, na Majdanu kaljeni, novi vladari Ukrajine. U suštini, reč je bila o federalizaciji. Ali, novi lideri izabrali su najgori put za spašavanje države od propasti.

I već 7. aprila na Donbas su poslali vojsku. Cilj? Ne dozvoliti sprovođenje referenduma, planiranog u Donjecku i Lugansku za 11. maj. Upravo tog dana, 7. aprila, ne čekajući referendum, ispunjavajući dužnost predsednika Ukrajine, Aleksandar Turčinov je objavio stvaranje antikriznog štaba, kao i da će prema naoružanim protivnicima, ukrajinske vlasti preduzeti antiterorističke mere. Bolje rečeno, nova vlast je planirala da zauzme Donjeck (oni su ga smatrali centrom Novorusije) za dva-tri dana, ali to se nije dogodilo.

Referendumi u Lugansku i Donjecku su održani po svim demokratskim pravilima. Ali... Počeo je rat, i to građanski rat.

Oružani konflikt na istoku Ukrajine, vojna dejstva na teritoriji Donjecke i Luganske oblasti Ukrajine, aktivno je trajao od aprila do septembra 2014. godine. Početkom septembra 2014. bio je zaključen dogovor o primirju, posle koga se intenzitet borbenih dejstava smanjio, mada se na pojedinim delovima ove teritorije, granatiranje i sukobi do danas ne stišavaju.

Prema podacima UN od 15. decembra 2014, u tom trenutku bilo je 4.634 žrtve konflikta u Ukrajini (ovaj broj uključuje i stanovništvo, i ukrajinske vojnike, i pobunjenike i 298 putnika aviona sa leta MN17), dok je ranjenih bilo 10.243 osobe. Da li će rođaci ubijenih živeti sa onima koji su ih ubili? Sumnjam. Broj izbeglica prešao je milion ljudi. U stvarnosti, žrtava je više od navedenog broja. Njihov broj raste i raste.

Raste i žarka želja glavnokomandujućeg oružanih snaga Ukrajine, Petra Porošenka i njegovih vernih generala, da se revanširaju. Ali, pošto revanša nema, onda ukrajinski stratezi smišljaju sve nova i nova opravdanja za svoje greške.

Krivi su Rusi

Iskreno govoreći, optužbe da se delovi ruske vojske bore u Novorusiji i da zato ukrajinska armija ne može da pobedi pobunjenike, već su ušle u viceve. Evo jednog od njih.

- Benja, šta se to dešava u Ukrajini?

- Ukrajina ratuje sa Rusijom.

- I, kako stoje stvari?

- Ukrajina je izgubila već dva miliona građana Krima, dala je i samo poluostrvo Krim, izgubila je nekoliko helikoptera i aviona, desetine oklopnih vozila, ubijeno je mnogo vojnika i verovatno će Rusiji uskoro prići još dve velike oblasti na istoku, Luganska i Donjecka.

- A Rusi, kako oni ratuju?

- Ma, ne, Benja, nisi shvatio, Rusi uopšte nisu ni pošli u rat.

Ako ozbiljno govorimo, onda valja reći da ne prođe nedelja da se u ukrajinskim medijima ne pojavi saopštenje o tome da je ruska vojska još od pre zauzela delove ukrajinskih gradova. Iz tih tekstova se vidi nekoliko „invazija" ruske vojske na teritoriju Ukrajine.

Ipak, ne treba ostavljati bez odgovora važno pitanje: ratuju li Rusi u Ukrajini, tačnije u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici? Da, ratuju! Dobrovoljci, rođaci onih koji ne mogu da izađu iz tih oblasti i koji su podvrgnuti bombardovanju. Ratuju za Donbas i dobrovoljci iz Srbije, Mađarske, Francuske, Španije... Ne ratuju za novac, kako to rade najamnici koji dolaze u Ukrajinu, već za ideju, za slobodu, i na kraju, ne za američku dolarsku demokratiju, već za pravu, izvornu demokratiju. Za demokratiju koja čini ljude boljima, koja čini ljude - ljudima. Zar je moguće pobediti takve ljude? Ne uspevaju da oružjem uzmu Novorusiju. Još u januaru 2014. godine pokušaji da se zauzme strateški važan objekat, aerodrom u Donjecku, nije uspeo, tačnije završio se neuspehom. Poginulo je oko stotinu vojnika ukrajinske armije, uništeno je mnogo oklopnih vozila.

Umesto zaključka

Danas neću donositi nikakve zaključke. Jasno je da u građanskim ratovima nema pobednika. Postoje mudri lideri i lideri koji nisu mudri. Nevoljno pominjem rat u Čečeniji iz kojeg sam mnogo puta izveštavao. Ali, u tom ratu, ni od jedne, ni od druge strane nisam čuo ružne, gorke reči o deci i starcima. Sada sam ih prvi put čuo. Izrekao ih je u gradu-heroju Odesi, predsednik Ukrajine Petar Porošenko. „Mi (Porošenko je imao u vidu Kijev i druge gradove, osim buntovnih Donbasa i Luganska) ćemo imati penzije, a oni neće. Naša deca će krenuti u školu, a njihova će sedeti u podrumima. Kod nas će sve biti dobro, a kod njih neće. Pobeda je u našim glavama!"

A. 1 Hronologija propagandnog rata

Ukrajinski mediji i vlasti su, po nalogu iz Vašingtona, vodili propagandni rat u kojem su, na sva usta, i bez ikakvih dokaza i povoda, optuživali Rusiju za navodni rat koji vodi protiv Ukrajine.

28.2.2014. Rusija je objavila rat Ukrajini (izvor: gazeta.ua)

1.3.2014. Rusija je objavila Ukrajini rat (izvor: Aratta-Ukraina)

3.3.2014. Rusija objavila rat Ukrajini (izvor: ipress.ua)

9.3.2014. Rusija objavila rat Ukrajini (izvor: espreso.tv)

30.3.2014. Rusija objavila rat Ukrajini. Timošenko - Putinov čovek (izvor: Evromajdan online)

12.4.2014. Ruska vojska upala u Ukrajinu - admiral Kabanjenko (izvor: Nezaležne Biro Novin)

14.5.2014. Ruska vojska upala u kontinentalni deo Ukrajine (izvor: Frankivčani)

12.7.2014. Ruska vojska ušla 3km na teritoriju Ukrajine (izvor: BY24.org)

13.7.2014. Ruska armija upala u Ukrajinu (izvor: sokrytoe.net)

16.7.2014. Rusija objavila rat Ukrajini (izvor: meta.ua)

17.7.2014. Rusija objavila rat Ukrajini (izvor: Jacenjuk)

2.8.2014. Na teritoriju Ukrajine ušli ruski vojni helikopteri (izvor: newsru.ua)

25.8.2014. Ruska vojska ušla na teritoriju Ukrajine i ide na Mariupolj (izvor: interfax.ua)

27.8.2014. Ruska regularna vojska ušla u Ukrajinu, čak i ne skrivajući oznake čina na uniformama (izvor: Pressa Ukraini)

28.8.2014. Porošenkova izjava o vojnoj invaziji Rusije (izvor: Porošenko)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane