Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Prikaz

Povodom zbirke reportaža Grlom u grlo, Beograd 2015. godine

Novo djelo akademika Burovića

Aleksa Muzaka

Nedavno nam je akademik Kaplan Burović stavio u ruke izdanje njegove nove knjige, zbirke reportaža Grlom u grlo, koje - kao obično - razdaje na poklon.

Po broju, ovo je 134 djelo Akademika Burovića, a kao zbirka reportaža - treća je po redu. Dvije prethodne su objavljene na stranim jezicima. Iz njih su prevedene i prenete u ovu neke, dok su sve druge nove i, prethodno, objavljene po organima naše štampe, najviše pet, na sajtu Glas dijaspore, zatim na stanicama lista Tabloid i sajtova Tragovi, BF Reporter, Štajerske novice, Spona i Srpska dijaspora. Svega 16 reportaža, podijeljene u tri grupe: jugoslovenske, jugoslovensko-albanske i albanske reportaže. Neke od ovih reportaža su preštampane i od drugih organa štampe, sigurno zbog njihovog posebnog značaja.

U appendix-u knjige objavljuje se reportaža Lovra Lovrenčića "Akademik Burović i ambasador Pavičević", objavljena svojevremeno na stranicama lista Tabloid i preštampana u njegovom djelu Bumerang titoista, Beograd 2014.

Knjizi je pridodat i dopis Antona Zmajevića "Mitropolit Amfilohije dočekao Akademika Burovića", ranije objavljen u srpskim elektronskim novinama ISTINA, God. II, Br. 77, Beč, 01.X.2006., kao i citati od književnice Biljane Živković, javnog tužioca Gavrila Neševskog, albanologa Aleksandra Antića i istoričara Komnena Bećirovića, odabrani od Alesia Resulbegovića.

Kao moto ove knjige postavljene su riječi nama dobro poznatog književnika Miodraga Lukića: "...Poznajem gospodina Burovića i drago mi je da sam upoznao ovog velikog čovjeka, koga, na žalost, naši mediji zaobilaze, naša Akademija nauka i umjetnosti takođe. Ostavljen je da se sam, kao hrid u sred mora, bori protiv talasa, koji nam odnose kolijevku srpstva. Pokušao sam da mu omogućim štampanje knjige 'Ko su Albanci?', ali - na žalost - nisam u tome uspio. Nikog u Srbiji ne zanimaju istorijske istine, jer oni, koji bi mogli - neće da pomognu, a oni koji ne mogu - uzalud se trude".

Mada je pogođena i sasvim karakteristična, mišljenja smo da bi bolje bilo da je autor postavio tu moto reportaže "...Revolver, šmajser i sanduk sa municijom".

Kako možete vidjeti, tamo piše: "...Lako je pisati reportaže o drugima. Čojstvo je pisati reportaže o sebi i svojima, i to - ovakve".

Kad ih budete pročitali, ako ih već niste pročitali tamo gdje su se po prvi put objavile, sigurni smo da ćete se ubjediti u vjerodostojnost tih riječi, koje su sigurno buknule iz dna duše ovog publiciste, književnika i naučnika, za koga su već i njegovi albanski neprijatelji, javno i preko medija, priznali da je - umjesto zahvalnosti - uvrijeđen do srži njegove plemenite duše.

Sve reportaže, ako nisu autentični doživljaji samog autora, doživljaji su ljudi koje je on lično poznavao, ako mu nisu i bliski, rođaci, pa i braća. I u onim reportažama gdje ne govori o sebi, on je prisutan ne samo kao autor, kao obično svi autori reportaža i svih drugih djela, već i kao neko trećestepeno lice, koje, iako se jedva nazire u pozadini, osjeća se da je prisutan iz reportaže u reportaži i sa stranice na stranici. Posebno gdje je drugostepeno lice. Da ne govorimo o onim reportažama gdje je glavno lice, pa nam je i napisano u prvom licu.

Sve ličnosti ovih reportaža, i one najbeznačajnije, verodostojne su, sa njihovim pravim imenima. I ona za koja nam kaže da su predsjednici republika, predsjednici vlada, ili ministri, ambasadori, generali, isljednici i šefovi UDB-e ili albanskog SIGURIMI-a, bili pozitivne ili negativne. Upravo zato, je tu prisutan i sâm autor, ne samo kao svedok događaja, već i kao ličnost koja garantuje verodostojnost događaja.

Zato, sve što se navodi u ovim reportažama, bez i najmanje sumnje može da se uzme i upotrebi kao dokumenat o vremenu, vladama i ličnostima o kojima je riječ, o režimu, koji se razobličava i snažno demaskira dokumentima, činjenicama i zdravim, sasvim ubjedljivim argumentima.

Reportaže su smještene tamo gdje su se i razvijale, na nacionalnom terenu, u Jugoslaviji, međunarodnom - jugo-albanskom i stanom, u Albaniji. U njima se govori ne samo o domaćim ličnostima, Jugoslovenima, već i o stranim - Albancima. Pozitivne su i negativne i jedne i druge. Podjednako, sa istih pozicija. Kao i u ostalim djelima, Akademik Burović je objektivan, sasvim iskren, besprekorno. Ne drži stranu ni jednih niti drugih, ni po babu ni po stričevima. On nemilosrdno udara i po svojoj rođenoj braći, demonstrirajući ovako svoju doslednu i svestranu disidenciju, koju su počeli da mu priznaju i istaknute ličnosti, eks-ministri onih vlada, koje ga dan-danas drže po crnim listama i nemilosrdno proganjaju, u ime titoizma ili enverizma, a praveći nam se kao da su uspostavili nekakvu "demokratiju".

Iako je ovaj čovjek pretrpio najgore, i na jednoj i na drugoj strani granice, koja je razdvajala Jugoslaviju od Albanije (jedna mu je negirala nacionalnost i oblila ga u krvi, slomila zube i nogu, a druga ga na živo odrala, slomila preostale zube i krilo, masakrirala mu nedoraslu djecu!), Akademik Burović, kako u životu, tako i na stranicama njegovih reportaža postojano ustraje na pozicije internacionalizma.

Iako su ga oblili svojim ekstremnim nacionalizmom i šovinizmom, rasizmom, on se nikada ni za trenutak nije poljuljao sa svog položaja doslednog internacionaliste.

Srbe i Crnogorce ne razlikuje, ne podvaja, dok Makedonce smatra isto tako za svoju braću. Pa i posle zločina, koje su mu učinili Titoisti Makedonije, on razlikuje njih, Titoiste, od prostog radnog makedonskog naroda. Zato i nastavlja da se bori za makedonski narod kao za svoj, ne razlikujući ga od svoga. Zato su ga Makedonci pozitivno uveli i u svoju enciklopediju, bez obzira što ga makedonske vlasti još uvijek drže u svojim crnim listama.

Isto se ovo desilo sa njim i preko granice, tamo - u Albaniji. Sve Albance ovih reportaža on tretira sa istih pozicija, kao i svoje Srbo-Cnogorce, Makedonce. Iako je ovo očigledno, u procesu mobinga i satanizacije, koje mu čine Enverovci i oni koji se od Enverovaca vuku za nos, ovi nastavljaju da udaraju u svoje bubnjeve o nekakvom šovinizmu Akademika Burovića, jer za njih je antialbanski šovinista svako ko se ne slaže sa njihovom falsifikovanom veliko-albanskom istorijom, ko ne priznaje da su Albanci autohtoni, Iliri, pa i Pelazgi, iza čega se krije kult Envera Hodže, nastojanje da se Enver Hodža ne kritikuje ni za što, dok ga Akademik Burović dokumentima demaskirao kao socijal-fašistu, njega i njegovu kliku, kao crnu bandu najobičnijih kriminalaca, koji nisu poštovali nikakve zakone, nikakva pravila i principe.

Sami su Albanci Kosmeta priznali da su u Albaniji više hapšeni i gore tretirani negoli u Jugoslaviji. Akademik Burović nam to ilustruje svojim reportažama o njima. Bolna je reportaža o kosovskom Albancu, Namiku Ljuci, iz Peći, o njegovim patnjama i stradanjima u Albaniji. Jednu takvu reportažu nijedan Albanac još nije napisao niti će napisati, ne jer nema kreativne snage, talenta, već zato što mu društveno-politička svijest još nije stigla na taj nivo da bi to učinio, da bi tako nešto napisao.

Svojom društveno-političkom sviješću, aktuelno, Akademik Burović je prethodio i prethodi Albancima ne samo kao publicista, već i kao književnik (setite se njegovog romana IZDAJA, koji nema premca u albanskoj književnosti), i kao naučnik, albanolog, i - posebno - kao društveno-politička ličnost, kao borac za slobodu i demokratiju Albanije, koji je još uvijek nedostiživ ne samo od Albanaca, već i od eks-Jugoslovena. Režime istočnih zemalja, koji su nam se busali u prsa za diktaturu proletarijata, za narodnu vlast, za socijalizam, pa i za komunizam, Akademik Burović je demaskirao kao socijal-fašističke režime, koji su uzurpirali narodnu vlast, pretvorili proletersku diktaturu u ličnu diktaturu poglavara partije i, umjesto socijalizma, gradili svoju tvrđavu, Bastilju socijal-fašizma.

Otuda i revolt naroda. Otuda i sve ovo što nam se desi. Niko se protiv dobra ne diže. Nepravda dozlogrdi jednog dana svakome, pa se zato i revoltira, uzbuni i ustaje na noge, traži ono što mu pripada.

Na uzbunu je trubio i trubi naš Akademik Burović od kad se latio pera (setite se njegove disidentne poeme BOJANA!). Otuda napadi na njega od svih staljinista i staljinističkih vlastodržaca prema njemu, na sve strane svijeta, počev od Pariza (Setite se lista L'HUMANITE!), pa do posljednjeg balkanskog gradića i sela.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane