Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

(Su)ludovanje

Davno izgubljena čast srpskih sudija i državnih tužilaca, i njihova zlodela (71)

Glas slobode, u sred noćne more

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Najgori medu njima je, svakako, ministar pravde Nikolica Selaković. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i zbog čega je onda čudno što Evropska unija ne otvara poglavlje u pregovorima sa Srbijom o pravosuđu. O tome piše urednik Magazina Tabloid Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji

Milan Glamočanin

Evropski parlament je prošle nedelje, velikom većinom glasova, usvojio rezoluciju kojom se Evropska komisija poziva da u pregovorima sa Srbijom, o ulasku u EU, otvori poglavlja 23 i 24, koji propisuju slobodu medija, nezavisnost pravosuđa (policije, sudova i tužilaštava) i oštru borbu protiv korupcije.

Iz Beograda u Brisel stižu alarmantni izveštaj o najstrašnijoj mogućoj korupciji u srpskom pravosuđu, o teškim napadima na medije i novinare.

Režim Aleksandra Vučića je podivljao. Poražavajući Vođu u njegovom ludilu da se svakodnevno obraća javnosti po nekoliko sati, njegova kamarila uspela je da stvori opasnu kliku koja ugrožava život svakog pojedinca. Niko od građana nije više siguran da neće biti uhapšen, maltretiran ili opljačkan.

Srpski mediji su pod pritiskom istim kao i oni u Turskoj. Za razliku od turskih medija, koji ne klecaju, srpski mediji su potpuno okupirani, i što je najgore, više u Srbiji i nema mislećih novinara.

Otvaranjem poglavlja 23 i 24 Evropska komisija će morati javno da ocenjuje i pritiska Vučićev režim da oslobodi sudove, tužilaštva i medije. Biće to nemoguća misija, sve dok Vučić ne bude zbačen s vlasti.

Sudija Apelacionog suda u Beogradu Milenko Todorović iskočio je iz krda istomišljenika koji proganjaju srpske novinare, zbog svake napisane i izgovorene reči. Evo kako slobodu izražavanja vidi sudija Todorović. Objavljujemo izvode iz rešenja Apelacionog suda u Beogradu, koje je, kao sudija izvestilac, obrazložio sudija Todorović

Sloboda posedovanja sopstvenog mišljenja

Apelacioni sud u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Ivana Negića, predsednika veća, Milenka Todorovića i Aleksandre Đorđević, članova veća, u parnici tužilje ........... iz Beograda, .... čiji je punomoćnik ....., advokat iz Beograda, protiv tuženog Društva za izdavanje novina magazin "Tabloid" d.o.o. Beograd iz Beograda, Savski trg br. 9/1 i Milovana Brkića, odgovornog urednika magazina "Tabloid" iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženih, izjavljenim protiv presude Višeg suda u Beogradu ... u sednici veća održanoj 17.12.2015. godine, doneo je

Rešenje

Ukida se presuda Višeg suda u Beogradu P3.br. 210/11 od 10.03.2015. godine u stavu prvom i četvrtom izreke i u tom delu predmet VRAĆA istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

....

Presudom Višeg suda u Beogradu PZ.br. 210/11 od 10.03.2015. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tuženi Društvo za izdavanje novina magazin "Tabloid" d.o.o. Beograd i tuženi Milovan Brkić iz Beograda da tužilji ...... iz Beograda na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova usled povrede prava ličnosti, časti i ugleda isplati iznos od 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.03.2015. godine, pa do konačne isplate, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za iznos od još 400.000,00 dinara, a preko dosuđenog iznosa stavom prvim do traženog iznosa od 500.000,00 dinara, kao i zakonska zatezna kamata od 18.10.2011. godine.

Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužilje da ovu presudu tuženi objave bez komentara i bez odlaganja, a najkasnije u drugom izdanju magazina "Tabloid" po pravnosnažnosti presude, Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da tužilji 'naknade troškove postupka u iznosu od 68.900,00 dinara, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Protiv navedene presude, stava prvog i četvrtog izreke, tuženi su blagovremeno izjavili žalbe iz svih zakonom propisanih razloga.

....

Odredbom člana 10 Evropske konferencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je u stavu prvom da svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija, ideja, bez mešanja javne vlasti, bez obzira na granice. Ovaj član ne sprečava da države zahtevaju dozvole za rad televizijskih, radio i bioskopskih preduzeća. Stavom dva ovog člana propisano je da pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu, interesu nacionalne bezbednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda i prava drugih, sprečavanja u otkrivanju obaveštenja dobijenih u poverenju ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

Odredbom člana 4 Zakona o javnom informisanju propisano je da se u javnim glasilima slobodno objavljuju ideje, informacije o mišljenjima i o pojavama, događajima, ličnostima, o kojima javnost ima opravdan interes da zna, osim kada je drugačije određeno zakonom.

Kako proističe iz generalnih principa člana 10 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, zaštita prava na slobodu izražavanja nalazi se u osnovi demokratije. Sloboda izražavanju doprinosi raspravama o pitanju javnog značaja i podstiče sveukupan razvoj svakog pojedinca.

Nasuprot tome, arbitrarne zabrane prava na slobodu izražavanja karakterišu totalitarne režime gde se individualno izražavanje smatra opasnim po društveno jedinstvo. Prava zaštićena članom 10 obuhvataju ne samo pravo da se neko izrazi o nekom pitanju, već i da prima informacije i da ima mišljenje.

Pretpostavka za tako nešto je društvo koje dozvoljava slobodnu razmenu informacija kroz brojne medije, uključujući štampu, televiziju, radio, knjige, časopise i slično.

Stavom jedan člana 10 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda predviđena su tri elementa prava na slobodu i izražavanje: sloboda posedovanja sopstvenog mišljenja; sloboda saopštavanja informacija i ideja i sloboda primanja informacija i ideja. Ove slobode moraju se ostvarivati slobodno, bez mešanja javnih vlasti i bez obzira na granice.

Sloboda posedovanja sopstvenog mišljenja je preduslov za druge slobode koje su garantovane članom 10 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih pravima i osnovnih sloboda i uživa skoro apsolutnu zaštitu u smislu da se na nju ne mogu primeniti moguća ograničenja navedena u stavu drugom.

Šta više, dosadašnja praksa Evropskog suda za ljudska prava jasno navodi da u vezi slobode posedovanja sopstvenog mišljenja, bilo kakva ograničenja u odnosu na ovo pravo nisu u skladu sa prirodom demokratskog društva. Što se tiče slobode saopštavanja informacija ideja, ona je komplementarna sa slobodom primanja tih istih informacija i ideja i to važi kako za štampana sredstva informisanja, tako i za elektronske medije.

Iako se sloboda štampe u članu 10 izričito ne pominje, Evropski sud za ljudska prava je razvio bogatu praksu koja sadrži niz principa i pravila kojima se štampi dodeljuje povlašćeni status u uživanju sloboda sadržanih u ovom članu. Dopunski argument u prilog ovom stavu je i činjenica da su žrtve povrede prava na slobodu izražavanja od strane javnih vlasti uglavnom novinari, a ne drugi pojedinci.

Nesumnjivo je da Evropski sud za ljudska prava daje slobodi štampe veću zaštitu kada se o stvarima od javnog interesa, osim političkih, vodi i javna rasprava. Kada je u pitanju sloboda štampe, bitno je i objavljivanje glasina i optužbi koje novinari nisu u mogućnosti da dokažu. S tim u vezi, u predmetu Thorgson, Evropski sud za ljudska prava izričito je naglasio, na tvrdnju države da u članicama podnosioca predstavke nema objektivnije činjenične osnove budući da on nije mogao dokazati istinitost tužbi, da je zahtev države u pogledu dokazivanja istinitosti nerazuman, pa čak i nemoguć zadatak, navodeći da štampa ne bi mogla skoro ništa objaviti ako bi se od nje zahtevalo da objavljuje samo u potpunosti proverene činjenice. Odatle proizlazi zaključak da je stvari od javnog interesa neophodno vratiti u sam kontekst javnih rasprava.

Stav 2 člana 10 Evropske konvencije dozvoljava određena ograničenja u slobodi izražavanja sve dok su ona u skladu sa posebnim kriterijumima, a naročito ako su ta ograničenja propisana zakonom, „neophodna u demokratskom društvu" i da teže jednom od „legitimnih ciljeva" naznačenih u stavu 2. U određivanju da li je zabrana dozvoljena sud je dozvolio državama takozvano „diskreciono pravo".

Ovaj pojam dozvoljava državama određenu slobodu u određivanju da li se ograničenje može smatrati neophodnim ili ne, imajući u vidu okolnosti u toj državi ili u određenoj situaciji. Međutim, diskreciono pravo ne sprečava Evropski sud za ljudska prava da ispituje ograničenja slobode izražavanja, a na sudu je da odluči da li su obrazloženja koja država dala dovoljna, s obzirom na njeno diskreciono pravo. -

Kako iz činjenica u ovoj parnici proističe, tužilja zaštitu traži zbog dela spornog članka u kojem je, između ostalog, navedeno: Slađana Jovanović nema ama baš nikakve stručne kvalitete, ali je dovedena na mesto gde zaista treba stručnjak za poreze, ponaša se bahato, doušnik je i Kratežova ljubavnica, za tri meseca je promenila četiri radna mesta ...".

S obzirom na sadržinu sporne rečenice, drugostepeno veće, najpre, ukazuje da ista nije u celini podobila da povredi čast i ugled tužilje, jer se delimično odnosi i na posao koji tužilja obavlja u Poreskoj upravi Vračar, njenu stručnost i znanje, za koje postoji opravdan interes javnosti da bude upoznata sa kvalitetom rada državnih službenika na radnom mestu plaćenom iz budžeta Republike Srbije, od strane svih poreskih obveznika.

Žalbeno veće ukazuje da zaštita "ugleda i prava drugih" predstavlja "legitiman cilj" koji domaće vlasti najčešće koriste da ograniče slobodu izražavanja. Veoma često se one na nju pozivaju da bi zaštitile od kritike političare i državne službenike.

Iz tog razloga je pod ovom stavkom Evropski sud za ljudska prava razvio bogatu sudsku praksu koja pokazuje visok nivo zaštite koja se dodeljuje slobodi izražavanja, a naročito štampi. Povlašćeno mesto medija proističe iz stava suda u kome mediji imaju centralnu ulogu ne samo u političkom izražavanju u demokratskom društvu, već i u pogledu svakodnevnih stvari od javnog interesa.

Što se tiče jezika, Evropski sud je prihvatio žestoku i oštru kritiku, kao i slikovite izraze koji imaju tu prednost što skreću pažnju na pitanja koja su predmet rasprave. Od značaja je i stav Evropskog suda za ljudska prava iznet u slučaju Thoma V. Luxembourg iz 2001. godine, koji se odnosi na rad državnih službenika u ovoj državi, gde je Evropski sud izričito naglasio da državni službenici koji postupaju po službenoj dužnosti, kao i političari, podležu kritici. Granice prihvatljive kritike u pogledu njih su šire nego u pogledu običnih pojedinaca.

Pitanje slobode izražavanja Evropski sud za ljudska prava je prvi put široko postavio u slučaju Hanyside (presuda od 07. decembra 1976. godine) kada je u paragrafu 50 naglasio da sloboda izražavanja obuhvata i one sadržaje koji mogu da "uvrede, zapanje ili uznemire kako državu, tako i određenu grupu ljudi". Praksa Evropskog suda za ljudska prava je u narednim decenijama evoluirala, šireći obim prava na slobodu izražavanja koju pojedinci, odnosno mediji, uživaju.

Žalbeno veće ukazuje da, imajući u vidu činjenicu da je tužilja u spornom periodu radila kao državna službenica u Poreskoj upravi, te da se deo teksta koji je tuženi objavljivao primarno odnosi na njen rad kao državnog službenika, to se može zaključiti da je u konkretnom slučaju očigledno reč o stvarima od javnog interesa o kojima se može voditi javna rasprava. Nesporan je interes javnosti da bude upoznata sa kvalitetom i načinom obavljanja poslova na mestu državnog službenika, koji je tužilja i obavljala, da postoji nesporno pravo javnosti da prima informacije i da ima mišljenje o navedenom, odakle sledi zaključak da bi sloboda tuženog o objavljivanju ovakvih informacija bila znatno šira, čak i po cenu iznošenja činjenica koje nisu u dovoljnoj meri proverene ili istinite, jer je reč o delovanju tuženih u dobroj nameri kako bi se otklonila sumnja i doprinelo utvrđivanju činjenica za određena pitanja koja su od značaja za društvo u celini. U tom smislu, otvaranje teme od strane tuženih u pogledu kvaliteta i stručnosti tužilje na radnom mestu na kojem taj posao obavlja, može se podvesti pod kontrolu rada državnih organa od strane njenih građana, tj. javnosti, zbog čega ovaj deo rečenice ni u kom slučaju ne može biti posmatran tako da pruža tužilji osnov za zaštitu svog prava.

Shodno iznetom, drugostepeno veće ukazuje da se isti standard, kako je i ranije navedeno, može primeniti sa deo rečenice koji ukazuje da je tužilja za tri meseca promenila četiri radna mesta, te da, takođe, ne može predstavljati osnov za zaštitu njenih prava, niti objava ovakve informacije može imati lezionu sposobnost.

Osim toga, što se tiča navoda iznetih u tekstu da je tužilja "doušnik" očigledno je daje reč o tome da su tuženi iznosili različite kvalifikacije na račun tužilje, ali su ove kvalifikacije po svojoj prirodi takve da predstavljaju samo stavove ili ličnu ocenu o nekom događaju ili situaciji i da se njihova istinitost ne može dokazivati. Kako se istinitost ovih navoda ne može dokazivati i kako predstavljaju mišljenje, kritiku ili spekulaciju koju su tuženi izneli, to se može podvesti pod njihov vrednosni sud, odakle je ova vrsta mišljenja i kritike, zaštićena članom 10 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te na temelju tog člana tužilja ni u ovom delu ne može uživatu pravnu zaštitu.

Međutim, sa druge strane prvostepeni sud propušta da pravilno oceni činjenicu da li iznošenje navoda da je tužilja "Kratežova ljubavnica" eventualno može biti takva da predstavlja prekoračenje slobode izražavanja od strane tuženih koja im je zagarantovana i da eventualno može predstavljati osnov za zaštitu prava tužilje zbog povrede njenog ugleda i časti.

U tom smislu, drugostepeno veće ukazuje da je prvostepeni sud u obavezi da ponovo razmotri osnovanost zahteva tužilje za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda, ali samo u delu u kojem se navodi da je ona "Kratežova ljubavnica" i eventualnu podobnost takvih tvrdnji da povrede ugled i čast tužilje.

Kako je izostala ocena prvostepenog suda u ovom delu, to je odluka morala biti ukinuta, a predmet vraćen Višem sudu u Beogradu na ponovno suđenje, sve na osnovu odredbi članova 376 i 377 ZPP-a

U ponovljenom postupku, prvostepeni sud će otkloniti uočene nedostatke na koje je prethodno ukazano ovom odlukom, ceniti pojedinačne delove spornog članka imajući u vidu okolnost da tuženi, sa jedne strane, imaju pravo da zahtevaju od državnih službenika veći stepen odgovornosti i izloženosti njihovog života sudu javnosti, posebno u delu koji se odnosi na njihov stručni rad i znanje, potom činjenicu da su pojedini delovi spornog članka po svojoj pravnoj prirodi vrednosni sudovi i da ne zavređuju naknadu, i u konačnom okolnost da tek neki od njih eventualno mogu imati lezionu sposobnost.

Shodno iznetom, po oceni svakog pojedinačnog navoda, prvostepeni sud će odlučiti kojem bi eventualno trebalo pružiti adekvatnu pravnu zaštitu. S tim u vezi, drugostepeno veće, takođe, ukazuje da je prvostepeni sud dužan da još jednom razmotri pitanje pravilnog označavanja tuženih u ovoj parnici i eventualno pasivnu legitimaciju, imajući u vidu navode njihovih žalbi, kao i podatke iz Agencije za privredne registre. U konačnom, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima tuženih, prvostepeni sud će po ponovnom razmatranju doneti jasnu i na zakonu zasnovanu odluku...

PREDSEDNIK VEĆA-SUDIJA

Ivan Negić

1-P3-br. 323/14

ZAPISNIK O GLAVNOJ RASPRAVI

Sastavljen dana 4. 2. 2016. godine pred Višim sudom u Beogradu.

Predsednik veća-sudija Maja Čogurić

Članovi veća-sudije porotnici:

Tužilac: PETROVIĆ NIKOLA .

Tuženi: TABLOID PRES I DR

Predmet spora: naknada štete

Zapisničar Stefanović Cvijeta

Započeto u 12.05 časova Rasprava je javna

Predsednik veća otvara glavnu raspravu, objavljuje predmet raspravljanja i utvrđuje da su na raspravu došli:

Za tužioca: lično, sa pun. adv. Aleksandrom Luković po pun. u spisima

Za tuženog: za prvotuženog zak.zastupnik Milovan Brkić ujedno drugotuženi, trećetuženi Predrag Popović lično.

Kao javnost prisutni Jovanka Grav, Biljana Božić, Rade Stoković, Verica Marjanović, Milan Pupović, Tomislav Krsmanović, Meril Gregorijam, Dario Mirović, Verica Janković, Željko Vasiljević, Želimir Đurović, Vesna Pajović, Dragan Radović, Petar Bjelanović,

Od ostalih pozvanih lica došli:

Od ostalih pozvanih lica nisu došli:

Sud donosi

REŠENjE

da se ročište održi.

Pun. tužioca u svemu kod tužbe i tužbenog zahteva. Predlaže da se sasluša tužilac u svojstvu stranke, a imajući u vidu da je predmet spora naknada štete zbog objavljivanja neistinitih informacija i da će se tužilac izjašnjavati i o svojim ličnim i porodičnim prilikama predlaže da sud isključi javnost jer je smatra suvišnom u ovolikom broju, a pri tom je prisutna javnost usmerena ka ometanju rada suda i predstavlja vid pritiska na sud.

Sud donosi

REŠENjE

Odbija se predlog pun.tužioca za isključenje javnosti.

Zak.zastupnik prvotuženog i ujedno drugotuženi osporava tužbu i tužbeni zahtev u celosti. Ukazuje da je sud prilikom odlučivanja o zahtevu za izuzeće sudije pogrešno naznačio prvotuženog kao Društvo za izdavanje novina magazin Tabloid doo, umesto ovde prvotuženog Privredno društvo za izdavanje novina i magazin Tabloid pres doo.

Predočava se drugotuženom da postupajući sudija ne može ispravlati odluke zamenika predsednika suda, da će nakon ročišta spisi biti dostavljeni upravi suda radi ispravke očigledne greške u pisanju.

Zakonski zastupnik prvotuženog ujedno drugotuženi navodi da je sud telefonom obavestio tužioca da uđe u sudnicu, da je tužilac ušao pre tuženog i javnosti pet minuta ranije.

Predočava se zak.zastupnik u da je sud preko razglasa tri puta prozivao stranke u predmetu P 3 br. 323/14, da je nakon prvog prozivanja u sudnicu ušao tužilac sa punomoćnikom, da je potom sud još dva puta prozvao preko razglasa stranke i da je po nalogu sudije zapisničar izašao iz sudnice i da je četvti put prozivao i da su tek nakon toga tuženi i javnost ušli u sudnicu, te da su napred navedenom prisustvovali sudijski pomoćnik, dva sudijska pripravnika i zapisničar.

Predočava se zak.zastupniku prvotuženog da sud ne komunicira telefonom sa strankama, pa se upozorava Milovan Brkić da izrečenim neistinama ne vređa dostojanstvo suda, pod pretnjom novčanog kažnjavanja.

Trećetuženi osporava tužbu i tužbeni zahtev u celosti, predlaže da se izvede dokaz njegovim saslušanjem u svojstvu stranke. Ostaje pri predlogu da sud izvede dokaz saslušanjem u svojstvu svedoka Aleksandra Vučića i saglasan sa predlogom tužioca da se u dokaznom postupku sasluša u svojstvu svedoka Vučić Dragan, takođe ostaje kod predloga da sud izvede dokaz.

Trećetuženi izjavljuje da je protiv postupajućeg sudije disciplinskom tužiocu podneo zahtev dana 3.2.2016. godine radi razrešenja od sudijske funkcije.

Sud donosi

REŠENjE

Da se izvede dokaz saslušanjem tužioca Petrović Nikole i trećetuženog Predraga Popovića u svojstvu parnične stranke određen raspravnim rešenjem od 5.11.2015. godine.

SASLUŠANjE STRANAKA

TUŽILAC PETROVIĆ NIKOLA rođen 15.3.1974. godine, od oca Radivoja, u Beogradu, JMBG 1503974710302, sa prebivalištem u Beogradu, Beogradskog bataljona br.63, po zanimanju dipl.ekonomista zaposlen u Elektromreže Srbije, nije u srodstvu, nije u zavadi, upozoren na dužnost kazivanja istine izjavi:

U magazinu "Tabloid press" br. 15 dana od 9.10.2014. godine na naslovnoj strani objavljena najava pod naslovom "Vođin Beba Popović" i na 10 i 11 strani tekst pod naslovom "Vučićeva beba" koji sadrži neistinite informacije. Pre svega navod teksta da svi tragovi laži prevara i kriminala režima Aleksandra Vučića vuku prema meni, da kontrolišem finansijski krvotok Srbije, da kadriram u svim institucijama, vršim pritisak na opozicione lidere i nepodobne novinare, progonim tajkune i određujem kome od njih sleduje koliki deo ratnog plena, da sam primerak pohlepe i nesreće. Nije istina da sam suvlasnik privatne kompanije koja se bavi trgovinom električne energije, da sam pokušao da zabranim rad štamparije, da zloupotrebljavam medije pod strogom kontrolom policije i pravosuđa, da sam pokušao da kadriram u Ministarstvu policije, da sam kokainski zavisnik, da sam čest gost javnih kuća, da moja supruga ima radove na temu stabilnost moderne porodice i da se predstavljam kao dobrotvor u više humanitarnih akcija, a da sam oštetio novinare Pravde za prosečno 6 plata.

Autor teksta Predrag Popović me nije kontaktirao pre objavljivanja spornog teksta radi provere istinitosti informacija o kojima je pisao. Zaposlen sam u Elektromreži Srbije u svojstvu direktora i nemam mogućnost da radim ništa od onoga što se navodi u tekstu, a to je da kontrolišem finansijski krvotok Srbije i kadriram u institucijama. Nikada nisam vršio pritisak na opozicione lidere i nepodobne novinare. Nikada nisam bio vlasnik kompanije koja se bavi trgovinom električnom energijom. Nisam vlasnik nijedne privatne kompanije. Vojina Lazarevića i Vuka Hamovića ne poznajem, pa samim tim nisam nikakvu saradnju mogao sa njima da ostvarim. Nije istina da konzumiram zabranjene supstance i seksualno opštim sa maloletnicama. Zbog objavljenog teksta u Tabloidu su me zvali prijatelji kojima sam morao da se pravdam i objašnjavam da objavljene informacije nisu istinite. Pri tome sam ja i otac dvoje dece i ona mogu da pročitaju ono što je napisano u novinama, pa mi objavljene informacije narušavaju porodične odnose sa suprugom i decom. Došao sam u situaciju da 11-sto godišnjoj ćerki koja je u pubertetu objašnjavam da joj otac nije kokainski zavisnik. Moja deca su imala neprijatnosti u školi zbog ovog teksta, deca su ih pitala o čemu se radi i zašto im tata seksualno opšti sa maloletnicama.

Takođe kao direktor Javnog preduzeća EMS neistinite informacije utiču na moj ugled u kompaniji koja broji 1.400 zaposlenih. Nisam bio izložen samo pozivima prijatelja već i rodbine kojima sam takođe morao da objašnjavam i da se pravdam. Moja majka je starija žena i teško podnosi informacije koje su tuženi objavili o meni, zbog toga plače, zove me i veoma je uznemirena. Tekst je ilustrovan mojim privatnim fotografijama kojima nema mesta uz predmetni tekst. Objavljene informacije su mi prouzrokovale duševne bolove i to ne samo meni nego i mojoj porodici, deci, majci i supruzi. U poslovnom životu nisam imao posledica. Ja se ne bavim politikom, tačnije nikada se politkom nisam bavio. Nije istinit deo teksta u kome se navodi da sam novinare Pravde oštetio prosečno za 6 plata, ukupno 70.000 evra, budući da sam ja bio suvlasnik kompanije koja je osnivač dnevnih novina Pravda sa 5% učešća u osnivačkom kapitalu, pa nisam mogao uticati na poslovanje kompanije, a nisam bio ni odgovorno lice u toj kompaniji. To je sve što imam da izjavim.

Na pitanje pun. tužioca koliko se dugo tužilac bavi svojim poslom, i da li objavljeni tekst izazvao ili mogao izazvati neprijatnosti tužiocu u susretu sa poslovnim partnerima, tužilac izjavi morao sam da objašnjavam navode iz teksta, da to što je objavljeno nije istina.

Pun.tužioca nema pitanja za tužioca.

Zakonski zastupnik prvotuženog i drugotuženi prigovara iskazu tužioca u delu u kome tvrdi da mu je objavljeni tekst prouzrokovao štetu, budući da je Tabloid u kome je objavljen tekst zbog koga tužilac traži naknadu štete povučen iz prodaje, a ja sam skinuo sa sajta elektronskog izdanja Tabloida tekst o tužiocu iz razloga što mi je distributer predočio da više neće prodavati novine. Potom mi je štamparija otkazala štampanje i od tada štampam Tabloid u Podgorici, ali su potom distributeri odbili da ga prodaju u Srbiji nakon čega je Privredni sud u Beogradu doneo privremenu meru kojom je naložio distributerima da bez odlaganja stave magazin Tabloid u distribuciju.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li tužilac poznaje trećetuženog Predraga Popovića i da li je sa njim bio u komunikaciji, tužilac izjavi poznajem Predraga Popovića i par puta sam bio u komunikaciji s njim.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li je tužilac na funkciju direktora EMS izabran konkursom ili odlukom predsednika Vlade,

Pun.tužioca se protivi pitanju, kao suvišnom, smatra da nije u vezi sa predmetom spora

Zak.zastupnik prvotuženog i trećetuženi predlaže da sud dozvoli pitanje iz razloga što se u referatu tužbe navodi da su objavljene informacije usmerene da diskvalifikuju tužioca kao ličnost i vršioca dužnosti direktora JP Elektromreže,

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se odgovor na pitanje.

Tužilac izjavi na funkciju direktora Elektromreže Srbije, sam postavljen odlukom Vlade Republike Srbije.

Na pitanje zastupnika prvotuženog pod kojim okolnostima je postavljen na mesto direktora EMS i ko ga je predložio.

Pun.tužioca se protivi pitanju, smatra da je suvišno za predmetni spor.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se odgovor na pitanje, nije u vezi sa predmetom spora.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li je tužilac vršilac dužnosti direktora EMS ili je u statusu direktora,

Pun.tužioca se protivi pitanju, smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Na pitanje zak.zastupnika da li je tužilac član Srpske napredne stranke i njenog glavnog ili izvršnog odbora,

Pun.tužioca se protivi pitanju, smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se odgovor na pitanje.

Tužilac izjavi član sam Srpske napredne stranke i član sam glavnog odbora.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li je tužilac nakon objavljivanja spornog teksta postavljen za predsednika Privredne komore Srbije.

Pun.tužioca se protivi pitanju smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se odgovor na pitanje.

Tužilac izjavi ja jesam predsednik Privredne komore Srbije, ali ne vidim u kakvoj je to vezi sa tekstom. Pomenuti tekst nije ni u kakvoj vezi sa mojim postavljenjem na to mesto.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da se tužilac izjasni da li je drugotuženi Milovan Brkić od tužioca tražio novac, reket.

Pun.tužioca se protivi pitanju.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se odgovor na pitanje nije u vezi sa predmetom spora.

Na pitanje zak.zastupnika da li je tužilac nakon objavlivanja spornog teksta izvršio uticaj na distributere da povuku magazin iz prodaje.

Pun.tužioca se protivi pitanju, smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Zak.zastupnik pojašnjava pitanje i predlaže da se tužilac izjasni da li je za tužioca mogla nastati šteta prodajom novina.

Pun.tužioca predlaže da zastupnik prvotuženog svoje tvrdnje dokumentuje na odgovarajući način.

Sud donosi

REŠENJE

Ne dozvoljava se odgovor na pitanje, tužilac se izjasnio da u poslovnom životu nije imao posledice zbog objavljivanja spornog teksta.Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li je tužilac mogao da kupi primerak Tabloida.

Tužilac izjavi naravno da sam imao mogućnost da kupim upravo ga držim u ruci.

Pun.tužioca moli su za kraću pauzu.

Tuženi saglasni sa predlogom.

Sud donosi

REŠENjE

Određuje se pauza u trajanju od 5 minuta.

Postupak se nastavlja.

Na pitanje zastupnika prvotuženog da li su fotografije koje ilustruju tekst originalne i da li su dovele do patnje tužioca, a ne sadržina teksta.

Pun.tužioca se protivi pitanju jer smatra suvišnim u referatu tužbe se nigde ne pominje poreklo fotografija, niti se navodi da su tužiocu prouzrokovale duševne bolove, a pri tome se tužilac izjasnio o kakvim se fotografijama radi.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se odgovor na pitanje, stranka se na pitanje suda izjasnila da su u pitanju privatne fotografije a u referatu tužbe se ne navodi da su tužiocu prouzrokovale štetu koja se potražuje.

Na pitanje zastupnika prvotuženog da li su možda fotografije

Opominje se drugotuženi Milovan Brkić da neinsinuira, da tužilac uživa zaštitu postupajućeg sudije i da mu ni sudija ne može pomoći.

Drugotuženi ja to mislim ali to nisam izjavio.

Na pitanje zastupnik a prvotuženog da li tužilac stanuje na adresi koja je navedena u referatu tužbe. Ne dozvoljava se pitanje nije u vezi sa predmetom spora, sud je prilikom indetifikacije tužioca tražio da se izjasni o adresi prebivališta što je tužilac i učinio.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li je tužilac tukao svoju suprugu Maju, Sud donosi

REŠENjE Ne dozvoljava se pitanje nije u vezi sa predmetom spora,

Predočava se zak.zastupnik u prvotuženog da može postavljati pitanja protivnoj strani vezanog za predmet spora, tekst objavljenog u magazinu Tabloid i evenutalno pitanja u vezi izjave koje je dao tokom saslušanja u svojstvu stranke.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li je od distributera tražio da se magazin Tabloid br.15 ne prodaje u distributivnoj mreži.

Pun.tužioca se protivi pitanju, o istom pitanju sud je već doneo odluku.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje, o istom pitanju je suv već odlučio.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li je tužilac tražio objavljivanje odgovora na informaciju, ili ispravku, tužilac izjavi nisam, šteta mi je već prouzrokovana.

Na pitanje zak.zastupnika imajući u vidu da je tužilac izjavio da je dipl.ekonomista, na kom fakultetu je diplomirao,

Pun.tužioca se protivi pitanju, navedeno se ne pominje u tekstu i nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje jer nije u vezi sa predmetom spora.

Na pitanje zak.zastupnika da li je tužiocu poznato da su petorica američkih kongresmena uputila pismeno potpredsedniku SAD, da srpskog premijera Vučića upozna sa delovanjem tužioca Nikole Petrovića kao direktora javnog preduzeća, kuma premijera.

Pun.tužioca se protivi pitanju, smatra ga suvišnim jer nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje, nije predmet spora.

Na pitanje zak.zastupnika koliko je firmi bilo u vlasništvu tužioca utrenutku objavljivanja predmetnog teksta.

Pun.tužioca se protivi pitanju, smatra da je pitanje suvišno i nema veze sa spornim tekstom.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje, na isto pitanje suda se stranka već izjasnila.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog u koliko kompanija je bio suvlasnik i akcionar u vreme objavljivanja spornog teksta, tužilac izjavi ni u jednoj.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog gde je tužilac radio pre nego što je imenovan za direktora EMS.

Pun.tužioca se protivi pitanju smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li tužilac poznaje Vladimira Bebu Popovića,

Pun.tužioca se protivi pitanju jer nije u vezi sa predmetom spora.

Zak.zastupnik prvotuženog ukazuje da se u naslovu navodi "Vođin Beba Popović", pa predlaže da se tužilac izjasni da li imenovanog poznaje.

Pun.tužioca ukazuje da je naslov Vođin Beba Popović metafora i ovo pitanje eventualno može da se postavi autoru teksta.

Ne dozvoljava se pitanje.

Na pitanje zak. zastupnika prvotuženog da li je tužilac držao sastanke sa novinarima Pravde i da li im je davao instrukcije kako da pišu, da li ime je davao instrukcije obavezujuća upustva da promovišu Stanka Subotića i druge finansijere SNS

Pun.tužioca se protivi pitanju, kao suvišnom smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje.

Na pitanje zak.zastupnika prvotuženog da li je u svojstvu direktora JP EMS imao sastanak u Moskvi sa Olegom i da li je tražio novac da promoviše ruske interese u energetici.

Pun.tužioca se protivi pitanju, navedeno se ne pominje u spornom tekstu.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvolJava se pitanje.

Ponovo se predočava zak.zastupnik u prvotuženog i ujedno drugotuženog da tužiocu može postavljati pitanja samo vezna za predmetni tekst.

Zakonski zastupnik prvotuženog i drugotuženog nema pitanja za tužioca.

Na pitanje trećetuženog da tužilac opiše poslednji susret tužioca i trećetuženog, budući da je izjavio da nije u zavadi sa mnom.

Pun.tužioca se protivi pitanju smatra isto suvišnim.

Trećetuženi navodi da je razlog podnošenja predmetne tužbe od strane tužioca je to što je u sukobu sa mnom od 2008. godine.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje, nije u vezi sa predmetom spora.

Na pitanje trećetuženog da li tužilac poznaje Stanka Subotića Caneta,

Pun.tužioca se protivi pitanju.

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se pitanje.

Tužilac izjavi poznajem Stanka Subotića, ali napominjem da u vreme pokretanja dnevnog lista Pravda nisam poznavao Stanka Subotića.

Na pitanje trećetuženog kada je tužilac upoznao Stanka Subotića Caneta.

Pun.tužioca se protivi pitanju smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se pitanje.

Tužilac izjavi ne sećam se kada sam ga upoznao.

Na pitanje trećetuženog da li se tužilac seća da je dobijao mejlove od Stanka Subotića Caneta i prosleđivao ih u Dnevnom listu Pravda, sa zahtevom da se objave mejlovi, trećetuženom kao glavnom uredniku dnevnih novina Pravda.

Pun.tužioca se protivi pitanju.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje nije u vezi sa premetom spora.

Na pitanje trećetuženog ko su pored tužioca bili suvlasnici Dnevnog lista Pravda, Tužilac izjavi ne znam.

Na pitanje trećetuženog ko su Nemanja Stefanović i Jugoslav Petković, Pun.tužioca se protivi pitanju, ova lica se ne pominju u tekstu.

Drugotuženi samoinicijativno izjavljuje Nemanja Stefanović je rođeni brat ministra policije, a Jugoslav Petković je bio direktor Jugo inport SDPR.Sud donosi

REŠENjE

Opominje se zastupnik prvotuženog i ujedno drugotuženi da ne remeti rad suda, da se uzdrži od ponašanja kojim vređa dostojanstvo suda pod pretnjom novčanog kažnjavanja.

Na pitanje trećetuženog da li je tužilac dolazio u redakciju Pravde da izdaje poslovne naloge, da se sa mnom dogovora oko poslovanja, Pun.tužioca se protivi pitanju smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se pitanje nije u vezi sa predmetom spora.

Tužilac izjavi nisam dolazio u redakciju Pravde i nisam trećetuženom davao naloge.

Na pitanje trećtuženog da li je tužilac održao tri sastanka od novembra 2009. do marta 2010. godine sa članovima redakcije Pravde obećavajući im isplatu zaostalih plata.

Pun.tužioca se protivi pitanju navodi da je tužilac odgovorio na ovo pitanje.

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se pitanje.

Tužilac izjavi nisam obećavao isplatu plata članovima redakcije novina Pravda, nikada.

Na pitanje trećetuženog da li se tužilac seća slučaja kada su novinari Ljutić i Radojčić štrajkovali glađu zbog neisplaćenih plata i kako je reagovao i šta mi je naložio.

Pun.tužioca se protivi pitanju smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se pitanje.Tužilac izjavi nikada se nisam bavio platama novinara koji su radili u dnevnom listu Pravda, nisam imao nikave zakonske mogućnosti da tako nešto radim i nisam ništa nalagao trećetuženom. Nisu mi poznata lica koja trećetuženi spominje mislim da ih nikada nisam video u životu.

Na pitanje trećetuženog da li je sa Aleksandrom Vučićem razgovarao o štrajku glađu novinara Pravde, Pun.tužioca se protivi pitanju smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje u tekstu se ne pominju navedena lica.

Na pitanje trećetuženog da li je Aleksandar Vučić trećetuženog lagao kada je rekao da će Nikola Petrović isplati zaostale plate i da li je tužilac isplatio plate novinarima Pravde.

Pun. tužioca se protivi pitanju smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Drugotuženi predlaže da se tužilac izjasni o pitanju trećetuženog. Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se pitanje

Tužilac izjavi nisam isplaćivao plate novinarima Pravde nikada.

Na pitanje trećetuženog da li tužilac poznaje direktora Dnevnog lista pravda Đorđa Minkova kome je donosio novac za isplatu plata.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje pitanje je sugestivno.

Opominje se trećetuženi da se s dužnim poštovanjem obraća sudu pod pretnjom novčanog kažnjavanja.

Na pitanje trećetuženog da li tužilac poznaje Aleksandra Vučića.

Pun.tužioca se protivi pitanju, smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se pitanje.

Tužilac izjavi poznajem Aleksandra Vučića

Na pitanje trećetuženog da li je tužilac u kumovskim odnosima sa Aleksandrom Vučićem.

Pun.tužioca se protivi pitanju,

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se pitanje.

Tužilac izjavi - kumovi smo.

Na pitanje trećetuženog kada su se dogovorili Aleksandar Vučić i Nikola Petrović da osnuju list Pravda.

Pun.tužioca se protivi pitanju,

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje pitanje je sugestivno.

Trećetuženi izjavljuje vi mi sudija dobacujete.

Opominje se trećetuženi da se pristojno ponaša u sudnici, da sa protivnom stranom komunicira preko suda.

Trećetuženi izjavi Vi mi sudija pretite, a tužilac hoće da me strelja.

Na pitanje trećetuženog da li je tužilac upoznao Stanka Subotića sa Aleksandrom Vučićem,

Pun.tužioca se protivi pitanju, navodi da nije u vezi sa predmetom spora.

Trećetuženi samoinicijativno izjavljuje pre odluke suda tužilac je upoznao Aleksandra Vučića sa Stankom Subotićem koji je u tom trenutku bio u bekstvu i pod poternicom. Drugotuženi izjavljuje Vi se sudija ponašate na mizeran način.

Sud donosi

REŠENjE

Kažnjava se novčanom kaznom drugotuženi Milovan Brkić kaznom u iznosu od 30.000 dinara zbog vređanja suda.

Drugotuženi izjavljuje ja o vama mislim sve najgore, vi nemate ni malo časti.

Sud donosi

REŠENjE

Opominje se pod pretnjom novčanog kažnjavanja drugotuženi Milovan Brkić da ne remeti sud i ometa rad suda.

Na pitanje trećetuženog da li tužilac zna šta je srednjovekovni azijski kalifat, budući da je navedeno da je neistina da Srbija liči danas na srednjovekovni azijski kalifat.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje.

Na pitanje trećetuženog da li je tužilac finansijer srpske napredne stranke.

Pun.tužioca se protivi pitanju, smatra da nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje.

Na pitanje trećetuženog od dolaska Aleksandra Vučića na vlast u koliko afera je tužilac bio glavni junak.

Pun.tužioca se protivi pitanju, ukazuje da je pitanje uvredljivo.

Ne dozvoljava se pitanje.

Na pitanje trećetuženog da li je u Parlamentu i u javnosti pokrenuto pitanje odgovornosti u aferi prisluškivanja Udovički Lidije i Bojana Pajtića.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje nije u vezi sa predmetom spora.

Na pitanje trećetuženog da li je tužilac bio u stanu Aleksandra Vučića i da li je čuo da je Aleksandar Vučić rekao da tužilac radi u interesu Vuka Hamovića i Vojina Lazarevića, da li je navedeno čuo i da li je negirao.

Tužilac izjavi nikada navedeno nisam čuo, pa nisam mogao ni da negiram.

Na pitanje trećetuženog da li tužilac koristio status suvlasnika dnevnog lista Pravda da zaštiti od objavljivanja određenih tekstova Vladimira Popovića Bebu.

Pun.tužioca se protivi pitanju, nije u vezi sa predmetom spora i delom je sugestivno.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje.

Na pitanje trećetuženog da li je tužilac prisustovao razgovoru Aleksandra Vučića i trećetuženog u kome je trećetuženi pitao Vučića da li znaš da će te Nikola Petrović kriminalizovati, kao što je Beba Popović kriminalizovao Đinđića.

Pun.tužioca se protivi pitanju, nije u vezi sa predmetom spora i delom je sugestivno.

Sud donosi

REŠENjE

Dozvoljava se pitanje.

Tužilac izjavi trećetuženi to nikada nije izjavio a da sam ja to čuo.

Na pitanje trećetuženog da li je tužilac o tekstovima koji su objavljeni u Pravdi razgovarao sa Bebom Popovićem i za objavljivanje objavljenih tekstova optuživao trećetuženog.

Pun.tužioca se protivi pitanju, nije u vezi sa predmetom spora.

Sud donosi

REŠENjE

Ne dozvoljava se pitanje.

Na pitanje suda trećetuženi izjavi imam brojna pitanja za tužioca.

Drugotuženi predlaže da se ročište odloži.

Pun.tužioca se ne protivi.

Zbog prozivanja u drugom predmetu,

Sud donosi

REŠENjE

Ročište se odlaže i naredno zakazuje

28. april 2016. godine u 12.00 časova

što je prisutnim strankama saopšteno umesto poziva uz upozorenje na posledice izostanka.

Tužilac i trećetuženi upozoreni da će na narednom ročištu biti saslušani u svojstvu stranaka i opomenuti na posledice izostanka.

Opominje se pun. tužioca i trećetuženi da za naredno ročište dostave dokaz o uplati taksi na kopiju zapisnika u iznosu od po 180 dinara. Dovršeno u 15.30 časova

Zapisničar

Poslanik-dužnik

Miodrag Nikolić Feman, narodni poslanik s liste Srpske napredne stranke, u imovinskoj karti naveo je da poseduje dve kuće, vikendicu, dve njive, voćnjak,dva „mercedesa", „pasat", džip „tojota", traktor, priključne uređaje, građevinsku mašinu i avion - mali sportski dvosed „kojot". Od 23. februara 2016, kad se u Osnovnom sudu u Jagodini održi prvo ročište da prodaju njegove imovine, Nikolić će morati značajno da skrati spisak.

Odlukom sudije Slavice Pavlović, od 25. januara ove godine, određeno je ročište za prodaju nepokretnosti izvršnog dužnika Nikolića kako bi se namirila potraživanja poverioca Adama Tomića. Postupajući po Zaključku za KP.br.948/4, na doboš će otići Nikolićeva porodična kuća s poslovnim prostorom i pomoćnim zgradama, kao i zemljištem. Zatim, povodom KP.br.978/2, u prodaju će biti ponuđen trosoban dupleks stan u Jagodini, njiva u Rakitovu i njiva u Jagodini. Sud je utvrdio da objekti koji su određeni za prodaju imaju ukupnu tržišnu vrednost od 13.769.350,00 dinara. Najniža ponuda koja može da bude prihvaćena mora da iznosi 60 odsto procenjene vrednosti. Zainteresovani kupci mogu da svakog dana od 12 do 14 sati razgledaju nepokretnosti.

Nikolić je vlasnik preduzeća „Feman", kako sam kaže „najvećeg balkanskog proizvođača kablovskog spojnog pribora, elektromaterijala, alata i opreme". Kao dokaz uspešnog poslovanja, on ističe da plate nikada nisu kasnile. Privatnim biznisom je počeo da se bavi osamdesetih godina prošlog veka, a desetak godina kasnije, kao već bogat čovek, ušao je u politiku. Jedan je od osnivača Demokratske stranke u kojoj je bio i član Predsedništva. Napustio je DS s objašnjenjem da je u njoj „nakon ubistva premijera Đinđića došlo do neviđenog grabeža i otimačine položaja, a stranku su preuzeli klinci i balavci na čelu sa Čedomirom Jovanovićem, bitangom bez ijednog dana radnog staža". Pošto je Tomislava Nikolića pamtio kao „dobrog i čestitog domaćina koji ima veliko razumevanje za privredu", Feman se učlanio u naprednjački kartel.

Politički i poslovni uspon pratili su i duhovni statusni simboli. Patrijarh Pavle mu je dodelio orden Svetog Save prvog reda, a njegov lik oslikan je na fresci u crkvi u rodnom Rakitovu, čiji je ktitor.

Za razliku od vodećih ličnosti iz vrha SNS-a i SPC-a, mnogi Jagodinci nemaju lepo mišljenje o Miodragu Nikoliću. Istraga nije utvrdila njegovo učešće u prebijanju novinara Milana Pantića, koji je podlegao povredama, a do danas nisu otkriveni izvršioci i nalogodavci, ali Femanovo ime se dovodi u vezu s tim zločinom. Nije do kraja ni razrešena afera s firmom „Beobest", čija je direktorka Jelena Topalović, Femanova supruga, 2011. godine optužena za krivično delo prevare prilikom prodaje stanova.

U Jagodini Femana optužuju da se bavi lihvarstvom i mnogim spornim poslovima zbog koji je, navodno, smenjivan s mesta potpredsednika Privredne komore Srbije i Unije poslodavaca. Kako god bilo, mnogi su rešenje o prodaji kuća, njiva i šljivara Miodraga Nikolića doživeli kao satisfakciju i pravednu kaznu.

A 1. Srpski Gvatanamo

Kazneno - popravni zavod Padinska Skela kod Beograda, poznat i kao „Nova Skela", nije samo ilegalan zato što nema upotrebnu dozvolu, već i zato što koristi metode disciplinovanja osuđenika koje su izričito zabranjene kako domaćim zakonima, tako isto i brojnim međunarodnim konvencijama protiv torture.

Osuđenik Zoran Marković, koji je osumnjičen da je tokom izdržavanja zatvorske kazne na spavanju ubio svog cimera, posle kratkog boravka u Specijalističkoj zatvorskoj bolnici u Beogradu vraćen je nedavno u „Novu Skelu". Sada se nalazi u ćeliji broj 4 na bloku D1. Sam je u sobi i izložen je torturi za koju smo verovali da, bar što se tiče ovih prostora, pripada davnoj i ružnoj prošlosti.

Njegova ćelija je od hodnika u kome se nalaze stražari odvojena samo vratima sa rešetkama, tako da straža u svakom trenutku može da vidi šta Marković radi. Uprkos tome, svakih deset do petnaest minuta stražari ga prozivaju i traže da im se odazove. Ovo rade i noću, tako da je Marković lišen sna.

Po Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, za koji smo verovali da je još uvek na snazi, osuđena lica tokom izdržavanja kazne imaju pravo da u toku dana najmanje osam sati neprekidno provedu spavajući.

Marković, u najboljem slučaju, može neprekidno da spava 15 minuta, a onda ga bude kako bi ga „prebrojali", kako se u zatvorskom žargonu naziva kontrola prisustva osuđenih lica. U slučaju da se ne odazove na poziv za „brojanje", Markoviću straža ulazi u sobu i budi ga udarcima po telu.

O ovome je pomenuti osuđenik obavestio svog advokata, koji je od uprave zatvora „Nova Skela" tražio da se prestane sa torturom i da se poštuje zakon. Od uprave je, međutim, dobio odgovor da se sve radi u skladu sa propisima i da su ovakve, navodno, posebne mere bezbednosti uvedene uz odobrenje Uprave za izvršenje krivičnih sankcija na čijem čelu se nalazi Milan Stevović.

Kako su sami stražari rekli Markoviću, oni su naređenje da ga maltretiraju na ovaj način dobili iz vrha službe za bezbednost zatvora, na čijem čelu je Kristijan Đujić. Stražari su potpuno svesni činjenice da uprava zatvora ovakvim postupcima želi da isprovocira sukob između straže i osuđenih lica, kako bi se omogućile čistke među zaposlenima koji su više puta protiv upravnika Milana Pavlovića podnosili prijave zbog mobinga.

O ovom užasnom tretmanu kome je Marković izložen već više dana obavešten je i zamenik zaštitnika građana zadužen za osobe lišene slobode Miloš Janković. Možda će ovaj slučaj biti razlog da on po prvi put obiđe i „Novu Skelu"?

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane