Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

<

Dežurna

Da li će režim Aleksandra Vučića pasti, uprkos bujanju oružanih odreda

Hoće li otići kao Čaušesku?

U vazduhu se oseća miris smrti. I pad Vučićevog režima. Ne samo njega, nego njegove vladavine, načina života, mišljenja, morala...Rumunski diktator Nikolae Čaušesku je pao kada je bio najjači. U danu kada je streljan, organizovao je miting podrške u Bukureštu, kojem je prisustvovalo oko dva miliona pristalica, koji su mu skandirali, podržavajući njegovu politiku. Uz njega je bila vojska, partijski odredi, zloglasna Sekuritatea...Ipak, centri moći su odlučili da Čaušesku mora da ode, i podrška podanika nije ga spasila. Ni neverovatno jaka tajna policija nije ga spasila. Da li je sada na redu i jedan od najozloglašenijih pljačkaša u novijoj istoriji, Aleksandar Vučić?

Nikola Vlahović

Lični režim Aleksandra Vučića je klinički mrtav. Ali, ova diktatorska lešina još uvek pokazuje znake agresivne samoodbrane. Sakuplja novac, steže obruč oko svih medija, angažuje dodatne snage svoje stranačke paravojske, pokušava da zadrži kontrolu nad bezbednosnim službama, zastrašuje građane vanrednim i "dramatičnim" konferencijama za novinare ne kojima najavljuje "nova hapšenja"...

Na ovom mestu treba se setiti da je Vučić odmah, dolaskom na vlast 2012. godine, uspostavio potpunu kontrolu nad sektorom bezbednosti, koji od tada služi njemu lično. Uradio je to tako što je odmah ukinuo stari Zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti, iz 2007. godine, kojim je bilo propisano da je šef kabineta Predsednika Republike istovremeno i sekretar Saveta za nacionalnu bezbednost - koji operativno koordinira radom službi bezbednosti, ukinut! Tačnije promenjen. Tako je Vučić omogućio sebi da lično-operativno koordinira službama bezbednosti.

Od tada do danas, sa takvim mehanizmom u rukama, ovaj poludeli diktator vodio je besomučnu kampanju za svoju ličnu promociju ali i za šikaniranje i javnu kompromitaciju svih i svakoga ko mu se našao na putu. Danas je Vođa usamljen, izolovan i spolja i iznutra, a sa njim se više javno, ni po službenoj dužnosti, ne pojavljuje ni šef Misije Evropske unije u Srbiji, Majkl Devenport, koji je ranije u takvim prilikama bio obavezni dekor.

Sve diplomatske službe u Beogradu napravile su pravi "sanitarni koridor" oko Vučića i oni koji moraju (uglavnom niži činovnici), obavljaju samo najnužnije komunikacije sa njim.

Raspoloženje u narodu je sve gore, pritisci režima na njih sve su veći. Serija masovnih otpuštanja, propadanja preduzeća koja su prošla kroz kriminalnu tranziciju, nasilje komunalnih službi, poreske politike, diktatura stranačkih bandi u lokalnim samoupravama...Sve su to faktori koji ukazuju na kraj naprednjačke diktature.

Istovremeno, lični režim Aleksandra Vučića sprema svoju „poslednju liniju odbrane", budući da on nema drugog puta osim daljeg srljanja u nasilje. To je posebno vidljivo u glavnom gradu Beogradu, gde su građani svakodnevno izloženiji novim pretnjama zakonskim sankcijama ako se ne povinuju „merama reformi".

Preko duboko kriminalizovanog gradonačelnika Siniše Malog i takozvanog gradskog menadžera Gorana Vesića, Vođa je odlučan da sprovede još jedan vid neverovatnog psihološkog pritiska na stanovnike Beograda. Naime, tek usvojenim Zakonom o stanovanju, koji predviđa da će u svih 14. 000 stambenih zgrada koje su pod "starateljstvom" grada, biti postavljeni takozvani upravnici zgrada koji će dobiti status službenih lica sa pečatom i spektrom neverovatnih ovlaštenja.

U pomenutom zakonu piše da će grad, dakle, država, nametnuti takve "menadžere" u svakoj zgradi gde stanari "ne mogu da se dogovore" oko izbora "upravnika zgrade". Na ovaj način, stvorena je pretpostavka za nove građanske konflikte, od kojih će koristi imati samo režim na vlasti. Vučić računa da na ova mesta zaposli svoju stranačku vojsku, ali gore od toga je zakonsko ovlaštenje koje će ovi "menadžeri" moći da primene u praksi.

U novom Zakonu o stanovanju piše jasno da će "upravnik zgrade" moći da doslovno zabode nos u svaki stan i u svačiji privatni život, da sazna o stanarima šta god mu padne na pamet i da ta saznanja dostavi svoji pretpostavljenim u određenom "komesarijatu" grada Beograda.

Čim je ovakav zakon usvojen, njime su već bila prekršena najosnovnija ljudska prava. Ali, bez obzira na to, određen je i rok od pola godine da ova odredba Zakona o stanovanju potpuno stupi na snagu, kako bi Vučićev režim nesmetano nastavio sa zastrašivanjam i nasiljem koje je obeležilo svaki dan njegove vladavine.

Istovremeno, njegova stranačka falanga intenzivno popunjava brojno stanje u komunalnoj policiji, koja će u narednih dva meseca dobiti još 1.000 uniformisanih i nepoznati broj lica u civilu koja će se baviti "zavođenjem reda". U odredbama Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o komunalnoj policiji, spisak ovlaštenja ovih "crnokošuljaša", zastrašujući je.

Pod komandom Vučićevog režima, za potrebe grada Beograda, ali i drugih državnih institucija, javnih preduzeća i privatnih kompanija bliskih njemu, pod oružjem se nalazi oko 15.000 ljudi zaposlenih u takozvanom fizičko-tehničkom obezbeđenju (brojno stanje ove paravojske u Srbiji niko ne može da utvrdi, jer se procene o zaposlenima u FTO, kreću između 20 i 60 hiljada ljudi).

Takođe, pod komandom Vučićevog režima, nalazi se i militantno krilo Srpske napredne stranke, koje je sastavljeno od primitivnih i vrlo agresivnih jurišnika, uličnih bukača i "pajser brigada", dovedenih iz Šešeljevog radikalskog gnezda.

Sve procene govore, da Vučić danas raspolaže sa kriminalizovanom parapolicijskom organizacijom koja nije manja od 30.000 ljudi, i to samo u Beogradu, te da je dve trećine njih dobro naoružano.

Reč je o jednom novom "narodnom frontu", koji ideološki nimalo ne liči na onaj stari komunistički Narodni front koji je bio brutalan i imao je ideološku podlogu, na koju se pozivao prilikom sprovođenje svih oblika nasilja nad nemoćnim građanstvom.

Vučićev "narodni front" nema nikakvu ideologiju. Njegova jedina funkcija jeste i biće odbrana ogoljenog, omraženog i usamljenog diktatora. Vučić je već pao i on to zna. Ipak, ova pretorijanska garda koja je stvorena sa zadatkom da ga odbrani ili mu produži život na vlasti, loše je plaćena (radnik FTO nema platu preko 30.000 dinara, a većina ne pređe ni 25.000 dinara), razjedinjena, osipa se i spremna je da se okrene protiv njega u svakom trenutku. Pitanje je samo kad će se ova umorna ali teška ruka narodna sručiti na samozvanog Vođu, kao na oholu i dosadnu muvu. Neće biti ni prvi ni poslednji diktator kome se to desilo.

U ovom trenutku, u 98 vladinih agencija (mada ih po nekim procenama ima znatno više), zaposleno je 32. 607 lica (i taj zvanični podatak treba odmah povećati za još najmanje 10.000). Reč je takođe o stranačkoj vojsci Srpske napredne stranke i njenih satelita, na koju se oslanja Vučićev režim, a koja se bavi, direktno ili indirektno, agresivnom propagandom za njegov račun, kontrolom medija, tokova novca u sferi marketinga (oglašavanja), okupacijom prostora za komentare na portalima ("botovanjem"), popunjavanjem tribina tamo gde se Vođa pojavljuje, širenjem glasina koje njemu idu u prilog i suzbijanjem loših vesti koje bi mogle da mu naude.

Nasilje koje u glavnom gradu sprovodi komunalna policija (koja sada već i javno radi kao paravojska Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića!), na svakom koraku pokazuje da joj je zadatak da odbrani SNS režim. Privođenje aktivista inicijative "Ne da(vi)mo Beograd", koji su protestvovali protiv skandaloznog projekta "Beograd na vodi", jasno svedoči da se komunalna policija pretvorila u ličnu gardu Aleksandra Vučića, jer je oduzimala materijale čija se sadržina ne dopada vladajućoj stranci.

Ovaj udarac na ustavom garantovana ljudska prava na slobodu govora, sa zgražanjem je zabeležio OEBS, ali i sve posmatračke misije međunarodne zajednice stacionirane u Beogradu. Sa druge strane, komunalna policija je bila više puta i posmatrač i pomagač u lepljenju plakata sa Vođinim likom u nekoliko beogradskih opština, a zna i batinama da "rešava situacije". Ova uniformisana stranačka policija, određena je da bude i logistika kontrolorima kriminalnog Bus-plus sistema u gradskom saobraćaju u Beogradu, pa su prebijanja i zastrašivanja građana prestonice, postala uobičajena pojava. U početku su mediji o tom nasilju obaveštavali javnost, ali je Vučićeva propaganda takvu temu brzo uklonila, kao da ne postoji. U međuvremenu je bilo i predloga da kontrolori Bus-plusa nose oružje i elektro-šok aparate kojima bi putnike bez karte lakše savladali ako učine pogrešan potez ili nešto izgovore.

Od 2013. godine, strategijom nasilja Srpske napredne stranke bavi se "specijalista" za tu oblast, Petar Panić zvani Pana, nekadašnji šef obezbeđenje Vojislava Šešelja, koji je prilikom lokalnih izbora, direktno ili preko sebi podređenih, organizovao akcije zastrašivanja, prebijanja i progona svih koji imaju nešto protiv Vođe.

Ova praksa nastavljena je i u januaru ove 2016. godine, kad je u opštini Bela Crkva, bačen suzavac na odbornike opozicije, a jedan član obezbeđenja je koristio i takozvani biber-sprej u napadu na Vučićeve političke protivnike. Rezultat svega je bila pobeda Srpske napredne stranke i preuzimanje vlasti u ovoj opštini.

Juna meseca prošle godine, u opštini Kovin pojavili su se takođe Vučićevi batinaši, ošišani, nabildovani, kružili su gradom kolima i organizovali ovaj preteći hepening kako neko slučajno ne bi oteo pobedu Vođi. U isto vreme, u Majuru kod Šapca, krenula je akcija SNS-ovih "prepadnih vodova", koji su političke protivnike prskali suzavcem, a u gluvo doba noću zvali telefonom građane, pretili im...U maju mesecu prošle godine, u Velikoj Plani je SNS organizovao prebijanje političkih protivnika. Kako se bliže vanredni parlamentarni izbori, stranačke milicije Aleksandra Vučića pripremaju sličnu strategiju, ali je raspoloženje građana takvo da bi batina mogla da se okrene protiv njegovih "terenskih operativaca".

U septembru 2015. godine, na dan kada je pre tri godine kupovinom i zastrašivanjem odbornika, pretnjama i ucenama kao trećeplasirana na izborima, doslovno otela vlast u Novom Sadu, Vučićeva stranačka paravojska, njih nekoliko stotina zaposlenih u javnim preduzećima i gradskoj upravi, predvođenih šefom kabineta gradonačelnika Aleksandrom Petrovićem, fizički je nasrnula na nekoliko okupljenih građana koji su zajedno sa grupom opozicionih političara, održavali skup u centru grada, koji je bio uredno prijavljen policiji.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane