Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Postdemokratija

Dosta je bilo prinčeva na belom konju

Dosta je bilo, glavna je poruka sa ovih izbora, glasno i jasno poslata uspesima koje su postigli istoimeni pokret i još više Beli Preletačević u Mladenovcu, koji je sprdačinom sa našim strankama i političarima osvojio 21% glasova. Ta poruka proglašava kraj jedne političke ere u Srbiji u kojoj su svi političari i partije, navodno u sukobu, zajednički zamajavali ovaj narod više od dve decenije. Pokreti „Dosta je bilo" i Beli princ na belom konju, najuspešniji su zato što su zahtevali korenitu promenu sistema, a ne samo ljudi, prvi argumentovanom kritikom a drugi karikaturom njegovog funkcionisanja, dokazujući da su ljudi u vlasti i opoziciji samo proizvod nakaradnog sistema a izbori farsa, konstatuje Mile Isakov, kolumnista Magazina Tabloid, dugogodišnji novinar, bivši potpredsednik u Đinđićevoj Vladi, a potom ambasador u Tel Avivu

Piše: Mile Isakov

Ovo je Pirova pobeda i početak kraja Aleksandra Vučića, ali i svih Tadića, Pajtića, Čedica i Čankoliza, koji su ne samo poraženi nego i poniženi. Pa i Dačića i Šešelja, koji su relativno dobro prošli ali ostali zaglavljeni u žabokrečini sistema koju su sami stvarali, bez šansi da napreduju. Ovi izbori su belodano pokazali da nisu lideri ni naša nada ni naš najveći problem, jer oni su samo prozvod nakaradnog sistema. Da nije tog sistema ne bi ni njih bilo. A sistem je napuko', javno je raskrinkan i izvrgnut ruglu i podsmehu, ostaje samo da se demontira. Tome će, uspešno kao i do sad, doprineti pre svega Vučić svojom vladavinom.

Pravi hit ovih izbora je poruka - Dosta je bilo, koja kao eho još odjekuje Srbijom dok se prebrojavaju poslanički mandati i merkaju fotelje. Sva poznata lica su kisela, niko ne slavi, ni oni koji su ubedljivo pobedili, ni oni koji su jedva prešli cenzus, jer svi znaju, bez obzira na raspored snaga u Parlamentu i vladi, da je taj refren pravi rezultat glasanja, da ovo nije nikakav novi početak, nego početak kraja.

Svi su u padu ili stagnaciji, samo je pokret "Dosta je bilo" u naletu, a već sama činjenica da moraju tako često da izgovaraju njegovo ime stvara nepodnošljivu nelagodu političkim starosedeocima, kojima se ono malo kose na glavi diže gledajući dugokosog mladića kako na belom konju trijumfalno ulazi u Skupštinu Mladenovca. kako bi voleli da oni tog konja za trku imadu!

Apropo, kada sam 94-te, u sred rata, došao u Zagreb u misiji pomirenja nezavisnih novinara, prvo sam otišao na Trg Republike netom preimenovan u Plac Bana Jelačića u društvu sa prijateljem Joškom Marušićem, čuvenim autorom crtanih filmova. Kada smo došli do spomenika na konju, upitao sam ga u šali, šta se vi toliko kurčite sa Banom, kad je on naš čovek iz Petrovaradina. Vispreni i duhoviti Dalmatinac mi je kao iz topa odgovorio: Je, može bit da je on vaš, ali je konj naš!

Dobro, de, poskočio je malo i Šešelj uz svoju labudovu pesmi, ali ni on ne seiri jer zna da bez Haškog suda koji mu je skinuo oreol mučenika nema čemu da se nada. A malo ga je i vreme pregazilo, pa na sasvim drugačijoj političkoj scenu Srbije deluje izgubljeno kao Čarli Čaplin u zvučnom filmu.

Paradoksalno ali s razlogom, nije zadovoljan ni Aleksandar Vučić. Istina osvojio je isti broj glasova kao i pre dve godine, ali je uvideo da ne može više, dospeo je na vrh svojih mogućnosti odakle ima samo jedan put, na dole. Usput, izgubio je tridesetak poslanika u Skupštini, a kad ovo što mu je ostalo podeli sa Rasimom, Vulinom, PUPS-om, Nenadom Popovićem, Veljom, Vukom i Karićem, pa i Tomom Nikolićem, ostaće mu znatno manje od sto sigurnih glasova u Parlamentu u kojem je dosad imao preko 160.

Dakle, značajno je oslabio svoju poziciju, mada je učinio sve, ne birajući sredstva, da je osnaži. Pri tom pokazao je i na šta je sve spreman radi očuvanja vlasti. Napravio je žuljeve od kopanja rupa za kamene temeljce, podelio penzije pre roka da bi stigle pre glasanja, obećavao, pretio, vređao. Ipak, posebno je beskrupulozan i jadan bio pokušaj da popravi svoje šanse koristeći se tragedijom krvnički ubijene pevačice Jelene Krsmanović.

Kako je ta crna hronika bila dominantnija u medijima čak i od njega u izbornoj kampanji, pred izbornu tišinu je i to potegao kao svoj poslednji adut, svečano najavljujući da će ubica biti uhapšen u naredna dva dana, dakle do glasanja. To se nije još dogodilo, ali nije više ni važno, važno je da su neki i zbog toga glasali za njega, za tu njegovu odlučnost, preciznost i efikasnost koja ne postoji. Ali, to je Aleksandar Vučić, spreman na sve kad je vlast u pitanju, spreman da zloupotrebi svoj položaj i na tako ružan način da se poigrava sa tragedijom ljudi. Da se razumemo, nije problem što se premijer služi lažnim obećanjima, na to smo već navikli, nije problem ni što zločinac još nije iza rešetaka, biće, problem je što se sa takvom lakoćom služi tragičnim ljudskim sudbinama zarad glasova sa kojima će da nas ubeđuje u volju naroda da baš on i samo on treba da vlada našim životima.

Na njegove laži smo već oguglali, pa ipak se ponekad iznova zapanjimo kad ih bez stida i srama počne ponavljati, uprkos činjenicama koje dokazuju suprotno. Naime, neposredno posle zatvaranja izbornih mesta, ustvrdio je da ima neoborive dokaze da čak tri liste, SDS-LDP-LSV, Dosta je bilo i DSS-Dveri, nisu i nemaju šansu da prebace cenzus, a sutradan nastavio, kada je već i zvanično bilo saopšteno da su i te koalicije ušle u Skupštinu, javno izražavajući tvrdnju da tu nisu čista posla.

Da bi to i potvrdio potegao je novu, još očigledniju laž, da ti koji su sinoć toliko naricali nad nepravdama, sad kad su prešli prag Parlamenta, nemaju ni jednu primedbu na izborni postupak. Ponovio je drsko, nekoliko puta, da nema ni jedne primedbe, mada smo već svi videli kako je gradonačelnik Beograda ubacio svoj listić u potpuno praznu i nezapečaćenu kutiju, zbog čega je već bio podnet zahtev da se glasanje na tom izbornom mestu ponovi. I niko od prisutnih novinara da ga priupita za taj slučaj. Ali i to je Aleksandar Vučić, spreman ne samo da nas ubeđuje u neistine, nego da pri tome vređa našu inteligenciju i da nas sve pravi budalama.

Zaista, dosta je bilo! Dosta laži i korupcije, dosta poniženja i bede, dosta bogaćenja na naš račun i štednje preko naše grbače, dosta diktature finansijskog sektora nad proizvodnim, kapitala nad radom, dosta samovolje umišljenih vođa, dosta njihovih medija i novinara, dosta partokratije koja u naše ime i na naš račun upravlja našim sudbinama.

Najveći gubitnici na ovim izborima svakako su junaci stripa Čik Budi Čovek, mada su kroz iglene uši uspeli da se ušunjaju u Parlament, odnosno baš zbog toga. Popušili su i u Vojvodini, gde su mislili da su najjači, i u svim opštinama, tako da ubrzo možemo očekivati ne samo da oni siđu sa političke scene, nego da se ugase i njihove partije sa samo jednim članom. Znate li još nekog iz SDS-a, osim Borisa, još neko ime iz LSV, osim Čanka, još nekog ko nije napustio LDP, osim Čede. Ako se časno ne povuku sledi im novi blam i poniženje u trgovini sa Vučićem.

Demokratska stranka se neće ugasiti, pre svega zahvaljujući tradiciji, ali će morati da promeni lidera koji je ne samo ispod nivoa njene reputacije, nego joj je naneo i ozbiljnu štetu. Nema veće bruke za Demokrate nego kad u njihovo ime na izbornu krađu ukazuje čovek koji je tako i počeo svoj politički uspon u slučaju Bodrum i koji je čitavu svoju karijeru gradio na krađi i kupovini glasova u Vojvodini punih dvadeset godina. Slaba je uteha što je to dokaz da su ovog puta u pravu jer Pajtić, koji je na tome doktorirao, nesumnjivo zna o čemu govori.

Mada se čini da SPS, ko riba uspešno pliva mutnim političkim vodama i oni će morati da budu očišćeni, od glave odakle riba najviše smrdi. Za njih je svakako dobro što su opstali posle svega, ali to ne može trajno biti njihova ambicija. Nepobitna je zasluga Ivice Dačića što su preživeli jer on je im je, kad su ostali na ledini, obezbeđivao egzistenciju trgovinom sa bananama, ali sa tim bagažom u kovčegu ne mogu dalje od položaja batlera u vladi. On se kuraži pretnjom da se sprema za predsedničke izbore, ali svi znamo da će i o tome odlučivati Vučić. Neće on smeti da izađe na te izbore, ni ako bude ponovo pomilovan od Vučića i dobije još jedan mandate da mu zanosi jaja na krivini, ni ako bude ostavljen u opoziciji, jer ovaj će imati svog kandidata, a samo jednim migom može Dačića da pošalje da u predsedničkoj trci učestvuje kao glasač iz Zabele.

I na kraju o početku. Biće zanimljivo videti ulogu porodice Radulović - Preletačević u srpskoj svetskoj revoluciji. Kako li će se snaći pokreti u ulozi partija. Hoće li postati sastavni deo partokratije protiv koje su ustali ili će je iznutra razarati. I hoće li moći. Pred njima su veliki izazovi jer saletaće ih sa svih strana podmetači, preletači, podvodači, svi će tvrditi da su baš za njih glasali, svi će se nuditi. Nije lako ostati svoj na toj vetrometini. Ne mogu biti zatvoreni i ostati sami, ali ne smeju ni primiti svakoga. Nije lako ni odoleti pohvalama, udvaranju, ponudama. Hoće li smeti, hoće li umeti, hoće li imati snage da hiljadu puta ponovo istinu, da bi ona postala istina. Da uporno i sebi i drugima ponavljaju - Dosta je bilo.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane