Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Srpski izazovi

Vraćanje na stari srpski kalendar

Ako je Vladimir Putin zadužio grupu ruskih akademika da nanovo ispitaju drevnu prethrišćansku istoriju Rusa i Slovena zašto Tomislav Nikolić sa SPC i SANU ne bi organizovao naučni skup na kome bi bili izneti neoborivi dokazi o Starom srpskom kalendaru po kome smo, danas, u 7525. godini

Dragan Jovanović

Sve je više naučnih dokaza da Stari srpski kalendar beleži vreme od posle Nojevog potopa, a koji se zbio pre 8.000 godina, tu, pored nas, na zemlji koju, danas, prekriva Crno more. Još u trećem veku Sektus Julijus Afrikanac proslavio se računicom da je „Hrist rođen 5.500 godina posle Nojevog potopa“. To se, maltene, u dlaku, poklapa sa starim srpskim kalendarom po kome smo, danas, u 7525. godini. Da stari srpski kalendar meri vreme od Nojevog potopa dokazuje i indijski istraživač Tilak 1903. godine tvrdeći da „postglacijalni period nastupio pre oko 10. 000 godina“, a što će, kasnije, potvrditi i naš Milanković. A, akademik Đuro Koruga se, čak, smogao hrabrosti da javno objavi svoj arhetipski san u kome je jasno video da je ledena kapa počela da se topi, tu, iznad Subotice. A snovima se ne smemo nikako podsmevati. Do velikih naučnih otkrića, došlo je baš preko arhetipskih snova. Sem ako ćemo i Karla Gustava Junga smatrati za šarlatana.

Makedonski akademik Antonije Škokljev je u ovoj temi nezaobilazan. On na sjajan način pokazuje da Homer, a naročito Hesiod u svojoj „Teogoniji“ na alegorijski, pesnički način, opisuje borbu između titana i bogova koja se odigravala u Podunavlju. Po Škokljevu, to je gigantska borba između vode i kamena, to je borba Panonskog mora i Karpata u kojoj, na kraju, pobeđuje Dunav, to jest, Zevs koji je izdubio u karpatskim stenama Đerdapsku klisuru (mitski Tartar). Taj prvobitni hiperborejski Olimp će Hesiod helenizovati i preseliti u Grčku.

Dakle, šta imamo? Ledena kapa Severnog pola počinje dramatično da se topi pre 10. 000 godina, i, u Panonsku ravnicu počinje polako da se sliva i skuplja ogromna vodena masa koju, uslovno, možemo zvati i Panonskim morem opasno nagnutim nad Đerdapom. Tu nastaje, dakle, nastaje Hesiodova „Teogonija“. A tu je, kasnije, i Danteov pakao koga i dalje čuvaju titani, a što se, čak, i površnim isčitavanjem „Božanstvene komedije“ može uočiti. Uostalom, ne progone li se i rimski pesnici, poput Ovidija i Vergilija u pakao Podunavlja?

Elem, ogromna vodena masa Panonskog mora probija sebi put kroz Đerdapsku klisuru i strmoglavljuje se na Nojevu zemlju pretvarajuće je u Crno more. Danas među evropskim arheolozima sve više preovlađuje mišljenje da je Crno more teritorija potopljenog Nojevog prazavičaja i da se to desilo pre 8.000 godina, a što je vreme Starog srpskog kalendara. Britanski arheolozi su, na stotinak metara pod vodama Crnog mora našli ostatke potopljenog grada u kome je živeo Noje. Pored tog Nojevog potopljenog grada je i slatkovodno jezero pod crnomorskom vodom koje se pominje i u Bibliji. I, možda je Nojeva potopljena zemlja ona balkanska, podunavska hiperborejska Atlantida o kojoj su onoliko sanjali antički pisci, a o kojoj je ubedljivo pisao naš Milan Budimir.

Danas je među evropskim istraživačima samo sporno; kako je nastalo Crno more? Preovlađuje teorija po kojoj je Crno more nastalo pucanjem prevlake na Bosforu te da se su se vode Sredozemlja prelile i potopile Nojevu zemlju. Ova preovlađujuća teorija ima, pak, jednu slabu stranu. Još Leonardo da Vinči je, naime, dokazao „da more ne može da ide uzbrdo“. A Leonardo je, itekako, putovao Sredozemljem, stigao je i do Dunava. Miloš Crnjanski je, pišući o Hiperborejcima, onako, usput, u jednoj rečenici, ističe kako je „Leonardo mnogo čeznuo za Dunavom“. Valjda iz nekih ličnih, hiperborejskih razloga koja, takođe, zaslužuju autohtonistička istraživanja.

I ruski akademik Kljosov, takođe, potkrepljuje tezu da je Nojeva nova domovina bilo Podunavlje, Balkan. Akademik Kljosov, naime, tvrdi da je Jafet, najstariji sin Nojev, krenuo iz delte Dunava, pre šest hiljada godina i, prešavši Karpate, naselio je Rusku niziju. Ali, i pre Kljosova, ruska deca su u školi učila da su Rusi došli iz dunavske prapostojbine koja je iza Karpata. Naša srpska deca, pak, i danas uče da su Srbi došli iz Zakarpatlja i to u šestom, sedmog veku nove ere. I tačno je. Noje se, sa biblijskom barkom, nasukao na Karpate, i odande je sišao pre oko osam hiljada godina. Tada je i počeo da beleži novo vreme, tojest, ono vreme koje beleži Stari srpski kalendar.

Shodno tome, treba li SANU i SPC podsećati da smo danas u 7525. godini!? Dokle će se gurati pod tepih Stari srpski kalendar? Dokle će srpska nauka i crkva zazirati od drevne srpske istorije koja je, posle Berlinskog kongresa, osakaćena do neprepoznavanja. Pristajanje na nametnuti julijanski kalendar je prećutno pristajanje na brisanje drevne srpske istorije i kulture koja baštini kulturu Lepenskog vira i Vinče.

Jeste, tačno je, mnogi važni spisi o drevnoj srpskoj istoriji su uništeni, a istraživanja su mučna, teška i sa bezbroj prepreka koju nam postavlja i međunarodna intelektualna zajednica. Ali, srećom, ostalo sasvim dovoljno istorijske i arheološke građe da se pokaže da su Srbi na Balkanu prisutni i pre i posle Nojevog potopa. O tome ubedljivo svedoče naučna istraživanja, zaključno, sa teorijom Anatolija Kljosova koji nedvosmisleno tvrdi da je Balkan kolevka arijevaca i da je srpski gen star, bar, dvanaest hiljada godina i da se može pratiti u svim arijevskim seobama sa Balkana širom Evrope. Prilikom Kljosovljeve posete Beogradu, SANU ga nije udostojila ni protokolarnog prijema, a kamoli da mu je ponudila da u Akademiji održi seriju predavanja.

Zaodenuti plaštom uvaženih srpski ustanova, SANU i SPC radije ismejavaju i marginalizuju napore srpskih autohtonista od Miloša Milojevića do naših dana. Ove dve temeljne srpske institucije, i dalje, radije, Stari srpski kalendar nazivaju „vizantijskim kalendarom“ mada je, danas, opšte poznata činjenica da se termin Vizantija pominje, tek, u šesnaestom veku!? Nipodaštavanje rezultata srpskih autohtonista se, iz SANU i SPC, prenosi i na medije, tako da, danas u Srbiji, nema tzv. ozbiljnog medija koji bi ustupio prostor u kome bi se ozbiljno razgovaralo o drevnoj srpskoj istoriji, pa i Starom srpskom kalendaru.

Zašto je to tako? Ne možemo još dugo da trpimo objašnjena po kojima su naši akademici, doskora, bili, uglavnom, „nemački đaci“, a da se naše vladike školuju, uglavnom, u Atini, pa i Rimu. Pred zgradom Akademije kočoperno stoji mala judeomasonska piramida koja, valjda, treba da nas upozori ko je vlasnik svetske, pa i srpske istorije.

Dolazi novo surovo vreme, pogotovo, za tzv. male narode u koje se broje i Srbi. Ti mali narodi u „ svađi slonova“, ili u Trećem svetskom ratu mogu, u trenu, da nestanu sa lica Zemlje. Neka Srbe u toj novoj Kosmogoniji i zadesi zla sudbina da ostanemo za pod jednu Tarabićevu šljivu. Ali, ako se budemo držali Starog srpskog kalendara znaćemo ko smo i koliko dugo trajemo. Taj kalendar je nepotkupljivi svedok srpskog drevnog postojanja.

Stari srpski kalendar je jedna od najizazovnijih tema koja se nameće modernoj srpskoj, ali i poštenoj evropskoj nauci. Ovaj Kalendar može da bude polazna tačka za multidisciplinarna naučna istraživanja. SANU mora oko sebe da okupi sve srpske intelektualne snage i da se upre i dokaže drevnost srpske kulture na ovom balkanskom tlu; od Nojevog potopa, tojest, kulture Lepenskog vira i Vinče do naših dana. U tom cilju SANU mora da otkloni sve predrasude i rezerve prema zastupnicima moderne srpske autohtone škole koja se, danas, uzdiže i jača.

Stari srpski kalendar bi morao biti izazov iz SPC. Istraživanja Kljosova se poklapaju i sa drevnom „Knjigom o Enohu“. Srpska crkva, pak, ovu „Knjigu o Enohu“ smatra jeretičkim, apokrifnim spisom. Ali, Kljosov i „Knjiga o Enohu“ stvaranje Adama datiraju na pre 12.000 godina, a toliko je po Kljosovu star srpski gen!? Zatim, bog Ra pravi Adama na planini Rtanj što ukazuje i na to gde je bio biblijski raj!

Enoh je, inače, četvrto koleno Adamovo i on je jedini od ljudi stajao, licem u lice, pred Pradavnim. Nazivajući Gospoda imenom Pradavni, pisac „Knjige o Enohu“ hoće da istakne rodbinsku vezu Gospoda sa Adamom, tojest, sa Srbima. Pradavni je, dakle, čovekov rod, dalji predak, a ne onaj koji je čoveka napravio blata. Pradavni, inače, Enohu daje na uvid svete knjige sa svim mogućim znanjima od astronomije i matematike do poljoprivrede i ženske kozmetike. Pradavni je, uzgred budi rečeno, okružen anđelima koji svi od reda imaju srpska imena! Pradavni, najzad, prvo Enohu saopštava da sprema Veliki potop, tako da Pradavni, preko Enoha, i poručuje Noju da počne da pravi biblijsku Barku, a sa kojom će se nasukati na Karpate, a od kada i počinje da teče vreme Starog srpskog kalendara. U Srbiji postoje, bar, tri mesta koje narod i danas naziva Nojeva alka. Kod Golupca na ulazu u Đerdap, na Avali, i na Povlenu.Sva tri toponima su na obali nekdašnjeg Panonskog mora. Ako Akademija i Crkva to zaboravljaju, narod, eto, pamti.

Pred SPC je, dakle, obaveza da nam, na osnovu „Knjige o Enohu“, ponudi novo „srpsko čitanje“ Biblije. Ako je Balkan teritorija Starog i Novog zaveta onda ne može biti da je Isus iz palestinskog Nazareta. U spaljenim bogumilskim spisima je jasno pisalo da je „Hrist naš čovek Slovenin koji je razapet u Rimu, a ne u Jerusalimu, i to u devetom, a ne u prvom veku“. Ako Akademija i Crkva nemaju snage i hrabrosti za ove izazove, onda će novo, nastupajuće vreme zahtevati novu srpsku akademiju i novu srpsku crkvu. Ili Srba neće biti.

Vraćanje Starom srpskom kalendaru i „srpskom čitanju“ Biblije je naša ne samo nasušna naučna i duhovna obaveza i potreba, već je to i pitanje opstanka u ova prelomna vremena kada se mali narodi mrve, a njihovi tragovi, zanavek, brišu. Stari srpski kalendar je ono sveto, zapis drvo pod koje su se Srbi, odvakjada, okupljali da bi se sačuvali pod srpskim imenom i sa starom arijevskom kulturom.

Na kraju, Vladimir Putin, predsednik Rusije sve više se okružuje ljudima koji se bave starom prethrišćanskom istorijom Rusa i Slovena. Čak je i zadužio grupu akademika da ponovo preispitaju drevnu slovensku istoriju. Zašto to ne bi uradio i Tomislav Nikolić? Ili ćemo čekati da nas Putin i u tom poslu ohrabruje.

Poruka iz Vidova

Dana 22. juna ove godine, na letnju povratnicu Sunca, u Vidovoj akademiji na Suvoj planini održan je Peti naučni skup pod nazivom „Stari srpski kalendar i Srbi danas“. Posle iscrpnih izlaganja Slobodana Filipovića, Slobodana Jarčevića, Slaviše Miljkovića, Miloša Grozdanovića i Ljubiše Mitrovića, domaćin Skupa Dragan Jovanović je predložio da se uputi pismo Tomislavu Nikoliću, predsedniku Srbije, patrijarhu Irineju i Vladimiru Kostiću, predsedniku Srpske akademije nauka i umetnosti. U tom pismu traži se da se vrati u zvaničnu upotrebu Stari srpski kalendar po kome smo, danas, u 7525. godini.

Učesnici Skupa u Vidovu predlažu da SPC, SANU i država Srbija obezbede održavanje naučnog skupa na kome će biti izneti neoborivi naučni dokazi o postojanju Starog srpskog kalendara, inače, najstarijeg na svetu.

Narudžbenica

Knjige Dragana Jovanovića mogu se naručiti putem

telefona 064/143-13- 48 i na e-mail

diski.jovanovic@gmail.com

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane