Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nemačka

Američki publicista Pol Krejg Roberts u nemačkom magazinu „Kopp" tvrdi: „...EU i NATO su dobro plaćene kurve Vašingtona!".

Stara Dama je uvek spremna

Više poznatih evropskih i svetskih političkih analitičara, sve češće apeluje na one države koje još nisu ušle u Evropsku Uniju da odustanu od pogubnog pridruživanja ovoj zajednici. Podsećajući nas na otkrića uglednog univerziteta iz Vašingtona od pre deceniju i po, oni dokazuju kako Evropljani trenutno Sjedinjenim Američkim Državama plaćaju da bi bili pokoreni, a taj novac Amerikanci daju evropskoj političkoj eliti koja narod ubeđuje da su i EU i NATO jedina odbrana od terorizma i haosa koji su kreirali sami Amerikanci

Fridrih Emke

(dopisnik iz Frankfurta)

Za mnoge države Evrope već je kasno, ali zemlje Zapadnog Balkana bi još mogle i da se spasu, smatraju vodeći geopolitički analitičari Evrope. Opasnost od koje bi ove zemlje trebalo da traže spas jeste Evropska Unija.

Ugledni američki publicista i ekonomista, dr Pol Krejg Roberts u svom autorskom tekstu od 30. jula 2016. u nemačkom magazinu „Kopp" tvrdi: „...EU i NATO su korumpirani do srži. Oni su dobro plaćene kurve Vašingtona!".

Upozoravajući da Vašington gura Evropu u nepotreban konflikt sa nuklearnom super-silom Rusijom, koja je u stanju Stari Kontinent da zbriše sa lica zemlje za samo 48 sati, Roberts nastavlja: „Postoji samo jedan način da Evropa izbegne nuklearni Treći svetski rat i da sačuva svoj način života i da nastavi da se raduje preostalim ostacima svoje kulture, koju Amerikanci još nisu uništili svojim stilom kojim dominiraju seks, nasilje i pohlepa. Ovaj spasonosni način je da evropske vlade slede primer Velike Britanije i napuste ne samo EU, već i NATO, organizacije koje je stvorila CIA i koje su padom Sovjetskog Saveza izgubile razlog svog postojanja."

Roberts, koga je „Forbes Media Guide" svrstao među sedam najboljih novinara u Sjedinjenim Državama, nikada ništa nije iznosio bez dokaza, pa tako ni sada.

„Georgetown University" iz Vašingtona je jedan od najprestižnijh univerziteta na svetu kada su u pitanju pravne i političke nauke. Saradnik tog univerziteta, Džošua Pol, u obilju dokumenata sa kojih je prethodno bila skinuta oznaka poverljivosti, početkom ovog veka je našao dosta onih koji potvrđuju da je ujedinjena Evropa bila dugoročni cilj američkih obaveštajnih službi, ispred svih CIA-e.

Odmah po okončanju Drugog svetskog rata u SAD je 1948. formiran Komitet za ujedinjenje Evrope. čiji je prvi predsednik bio general Vilijam Džozef Donovan (raniji direktor američke obaveštajne službe OSS, preteče CIA-e), dok je potpredsednik bio Alen Duls (pedesetih direktor CIA-e). U jednom dokumentu od 26. jula 1950, na kome je potpis generala Donovana (tada advokata Komiteta), traži se formiranje Evropskog parlamenta sa širokim ovlaštenjima, širim i od onih koje on ima danas.

Komitet je finansirao „Evropski pokret" („European Movement International„), najvažniju organizaciju za promociju ujedinjene Evrope u posleratnom periodu, koja je preko „Kosovar Civil Society Foundation" novčano pomagala teroristički rat protiv Srbije na Kosovu. Taj rat, pokazaće se kasnije, bio je samo jedna faza u pripremi terora koji se sada sprovodi na ulicama evropskih gradova i obuka za izvršioce.

U svom članku Roberts, međutim, ide još dalje i otkriva nam kako sada Evropljani sami finansiraju svoje ropstvo. Podsećajući da je sve počelo posle Drugog svetskog rata „Maršalovim planom", koji je bio samo ukusan mamac da se Evropljani upletu u mrežu zabačenu od strane Vašingtona, on dokazuje da je otplata dugova iz „Maršalovog plana" nastavljena do danas kroz bilateralne sporazume kojima EU širom otvara vrata svog tržišta za američke kompanije.

U pomenutom članku Roberts prepričava jedan razgovor koji je sedamdesetih vodio sa svojim univerzitetskim mentorom, koji mu je na pitanje „Kako SAD vladaju Evropom?" odgovorio: „Novcem. Njihovim liderima dajemo vreće para i tako ih kupujemo."

U međuvremenu su Amerikanci smislili za njih još povoljniji način finansiranja ove kupovine: evro. Evropljani od uvođenja jedinstvene evropske valute sami sebe podmićuju da bi radili za strane interese?!?

Stvaranjem evrozone države članice su se odrekle svog fiskalnog i monetarnog suvereniteta u korist Evropske centralne banke (ECB). Umesto, da kada im to treba, pokrenu sopstvenu kovnicu novca i nešto malo povećaju inflaciju kako bi smanjile budžetski deficit, države se sada zadužuju kod privatnih banaka sa severa Evrope ili Amerike i neminovno potpadaju pod njihov uticaj.

Čak je i zaduživanje kod ECB-a moguće jedino ako su zadovoljeni američki interesi. Tako, na primer, prezadužena Grčka nove kredite od Evropske centralne banke može da dobije isključivo ako zeleno svetlo da Međunarodni monetarni fond, koji je pod punom kontrolom Vašingtona. Najčudnije u svemu tome je da novac za te kredite isključivo daje ECB, dok se uloga MMF-a svodi samo na kontrolnu funkciju.

Ovaj proces, koji mnogi nazivaju „ukmećivanje Evropljana", započeo je odmah posle Drugog svetskog rata, tvrdi Pol pozivajući se na dokumentaciju koju je pronašao u arhivama CIA-e i drugih institucija. Roberts, sa svoje strane, ukazuje na to da je potpuno nebitno šta Evropljani zaista misle i žele, jer im je Vašington nametnuo vlade koje interesuje samo ono šta Amerikanci žele. „Za vodeće nivoe Evropske Unije važni su samo novac i druge nagrade koje dobijaju od Vašingtona", piše Roberts, „Samo su njemu odani. Oni malobrojni koji su u stanju da donose i sprovode dalekosežne odluke već se nalaze na platnom spisku Vašingtona. Evropljani su svedeni na ulogu kmetova."

Postoji više nego dovoljno novih dokaza da o sudbini Evropljana odlučuje neko drugi, daleko i od njih samih i od njihovih izabranih predstavnika. Dovoljno je pogledati ko je autor snimaka poslednjih terorističkih udara. Radi se o slobodnom novinaru Rihardu Gutjaru.

On se „slučajno" zatekao na balkonu jedne zgrade u Nici i „slučajno" snimio teroristički napad kamionom na mirne građane koji su slavili dan Francuske revolucije. Isti reporter se, opet „slučajno", našao i u Minhenu, 22. jula 2016, i to u neposrednoj blizini tržnog centra „Olimpia", upravo u trenutku kada je Nemac iranskog porekla počeo da puca na posetioce. U Nici je Gutjar snimio sam napad, dok je u Minhenu bio prvi reporter sa kamerom koji se pojavio na licu mesta samo nekoliko minuta posle napada i uspeo da slika ranjene i poginule, uprkos policijskoj zabrani.

Boravio je u Izraelu i Egiptu upravo u vreme početka „Arapskog proleća" i prvi je slao snimke sa ulica Kaira. Bio je na početku „Ukrajinske krize" kratko u toj zemlji, a Balkan je obilazio u osvit „Migrantske krize" kada je slao reportaže sa mađarsko-srpske granice, zatvorene istog dana kada je on stigao?!?

Gutjar nije slučajno ovako dobro unapred obavešten o predstojećim događajima. Njegova supruga je Ajnat Vilf, mlada Izraelka, poslanica u Knesetu i nekadašnji pripadnik jedinice „8200" izraelske vojne kontra-obaveštajne službe. U svojoj karijeri dogurala je do čina pukovnika. Ovi podaci su se nalazili na Wikipedii na engleskom jeziku i to do dana posle terorističkog napada u Minhenu, kada su neobjašnjivo povučeni od strane jednog od administratora.

Jedinica „8200" je poznata po tome što vodi „specijalni rat". Za nju se veruje ne samo da je značajno učestvovala u kreiranju i pokretanju „Egipatskog proleća", već i stvaranja medijski povoljne atmosfere za početak građanskog rata u Siriji.

Gutjar, preko svoje supruge dobija, očigledno, prvoklasne obaveštajne informacije.Njegovo prisustvo na mestima najznačajnijih terorističkih udara u julu mesecu u Evropi može da znači samo jedno: oni su isplanirani od strane službi sa kojima Izraelci imaju dobar kontakt i još bolju razmenu informacija. To, sigurno, nisu arapske bezbednosne službe, već one američke.

Ovim se dokazuje kako su Sjedinjene Američke Države ne samo svojevremeno kreirale Evropsku Uniju kao svoj feud, već i da sada, nezadovoljne mlakom podrškom koju im Evropljani pružaju u konfliktima širom sveta, iste „dresiraju" šaljući na njih teroriste koje pripisuju islamističkim ekstremistima. Krvlju stotina nevino u terorističkim udarima nastradalih Evropljana Amerikanci ubeđuju državljane EU kako od masovnih ubistava jedino još može da ih zaštiti NATO, produžena ruka Vašingtona.

Svoje sopstveno porobljavanje, kao i svoje ubijanje, Evropljani plaćaju sopstvenim parama, kao što se vidi iz teksta Robertsa. Da li će, makar one države koje još nisu ušli u zonu sumraka zdravog razuma, koja se zove Evropska Unija, ovo shvatiti kako treba i okrenuti se na drugu stranu? Za njih, kao i za one zemlje koje su izašle iz EU, ili se spremaju da to učine u najkraćem mogućem roku, još postoji neka nada da će preživeti.

A 1. Robertsova predviđanja

Dr Pol Krejg Roberts rođen je 1939. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Vrhunac svoje političke karijere doživeo je 1981. godine kada je bio postavljen na funkciju „assistant secretary" (odgovara mestu državnog sekretara u Srbiji - prim. prev.) u Ministarstvu finansija SAD. Američki predsednik u to vreme bio je Ronald Regan. Kao priznati autoritet za ekonomiju, objavljivao je svoje članke i u listovima kao što su „Wall Street Journal" , gde je jedno vreme bio i ko-izdavač, i „Washington Post". Autor je većeg broja knjiga. Veliki je kritičar ne samo politike Bušovih, već i Baraka Obame. Za aktuelnu predizbornu kampanju u Americi Roberts predviđa da će, u slučaju nužde, establišment pohod Donalda Trampa na Belu kuću zaustaviti na isti način kao što je 2012. sprečena kandidatura Dominika Stros-Kana za francuskog predsednika - izmišljenom seksualnom aferom.

Trenutno je na čelu američkog „Institute for Political Economy" (Institut za političku ekonomiju).

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane