Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Govoreći otvoreno

Svakodnevno nas premijer obasipa lažima o njegovoj istorijskoj misiji

Diktator na kreditnim linijama

Da bi objavio nepostojeći suficit u budžetu, Aleksandar Vučić je pribegao do sada nepoznatoj matematičkoj teoriji, po kojoj kada od manjeg broja oduzmemo veći ne dobijamo negativni, već pozitivni broj. Čak i da je tačna njegova pretpostavka kako je budžet u plusu, ovo je ostvareno tako što su opljačkani najsiromašniji građani ove zemlje, kojima su drastično smanjene uplate za penziono i zdravstveno osiguranje, kao i za socijalnu pomoć. Privreda je dobila manje donacije od predviđenih, ista situacija je i u poljoprivredi, a novac se nekako namiče skupim zaduživanjem i prodajom poslednjih resursa koji su ostali u rukama države. Nasuprot narodu (radnicima i penzionerima), državnim službenicima prihodi su samo virtuelno smanjeni, jer se smanjenje plata kompenzuje kroz povećanje isplata dnevnica i drugih, samo za tu priliku izmišljenih dodataka.

Milan Malenović

Priča o budžetskom suficitu je priča za malu decu i odrasle koji nemaju svoje sopstveno mišljenje, već čekaju da im ga Vođa saopšti. Svakome ko ume da razmišlja svojom glavom jasno je kako ne može da postoji pravi suficit u budžetu, ako se zemlja i dalje zadužuje. To je isto kao kada bi građani tvrdili kako im je standard skočio samo zato što su uzeli komercijalne kredite kod banaka.

Prema „Izveštaju o izvršenju budžeta Republike Srbije za period od 1. januara do 30. juna 2016. godine" koji je 18. jula Narodnoj skupštini dostavio predsednik vlade Aleksandar Vučić, planirani deficit u ovoj godini bi trebalo da bude 87.880.776.000 dinara, a u prvom polugodištu je ostvaren navodni suficit u iznosu od 17.342.056.494 dinara.

Piscima Izveštaja očigledno se ovde potkrala neka greška, jer čitajući komentare ispred priloženih tabela, stiče se drugačiji utisak: „...Prihodi i primanja ostvareni su za period od 1. januara do 30. juna 2016. godine u ukupnom iznosu od 498.053.260.566 dinara i po vrstama prihoda i primanja prikazani su u Tabeli 1." Posle toga, ispred Tabele 2 stoji: „...Rashodi i izdaci za period od 1. januara do 30. juna 2016. godine ostvareni su u ukupnom iznosu od 501.925.117.482 dinara i po vrstama rashoda i izdataka prikazani su u Tabeli 2."

Očigledno su, po ovome, prihodi niži od rashoda, tako da nemamo suficit, već deficit. Ali, ko zna koju matematičku ili alhemijske formule koristi aktuelna vlada.

Prihodi od zaduživanja i prodaje finansijske imovine (obveznica) iznosili su u prvom polugodištu 2016. godine 262.028.247.245 dinara, što je 39,5 odsto ukupno planiranih zaduženja ove vrste za ovu godinu. Ova suma je duplo veća od razlike između za celu godinu planiranog deficita i u prvih šest meseci ostvarenog navodnog suficita!

Iz tog razloga Međunarodni monetarni fond i hvali uspehe srpske vlade, jer je cilj ove institucije da Srbiju zadrži u dužničkom ropstvu. Srbija ne samo da je prezadužena, već je upala u takozvanu „dužničku spiralu", kada uzima sve više kredita samo da bi mogla da otplaćuje ranije uzete kredite i kamate na iste.

Naime, za celu 2016. je planirano novo zaduživanje u visini od ukupno 663.429.822.000 dinara, a na isplatu dospeva istovremeno što kamata, što glavnica kredita iz ranijeg perioda u vrednosti od 540.483.501.000 dinara, što znači da će otplata starih dugova odneti pet šestina novog zaduženja!

U prvom polugodištu 2016. godine rashodi na osnovu starih zaduživanja iznosili su 308.441.182.210 dinara i bili su nominalno veći od prihoda dobijenih po osnovu uzimanja novih kredita i prodaje obveznica (262.028.247.245 dinara).

Samo za otplatu kamata na uzete kredite, koje dospevaju ove godine, u budžetu je izdvojeno 139.927.282.000 dinara, a već je potrošeno 76.171.283.321 dinara, odnosno 54,4 odsto. Ili će u drugom polugodištu biti smanjeno plaćanje kamata, ili će budžet morati da bude rebalansiran. U prvom polugodištu je primetno da su domaći poverioci dobili daleko više para od inostranih (45.106.905.385 dinara u odnosu na 27.475.797.372 dinara), mada su na godišnjem nivou ove dve stavke skoro izjednačene.

Veoma veliki izvor budžetskih prihoda u prvoj polovini ove godine bila je prodaja takozvane nefinansijske imovine. Na taj način je ostvaren prihod od čak 498.053.260.566 dinara, što je gotovo polovina sredstava koja treba da se dobiju u celoj ovoj godini od te stavke. Poređenja radi, ukupni poreski prihodi (čija je naplata bila nešto uspešnija od planirane, odnosno iznosila je 51,3 odsto) bili su 425.701.850.483 dinara u istom periodu. Jasno je da se budžetska stabilnost održava najviše zahvaljujući prodaji „porodičnog srebra", odnosno prodaji u bescenje ono malo resursa koji su još ostali u državnom posedu.

„Posle mene potop", govorio je, navodno, francuski kralj Luj XV neobuzdano trošeći pare iz budžeta. Ubrzo posle njegove smrti izbila je Francuska revolucija, a njegov naslednik Luj XVI je zbačen sa prestola, utamničen i na kraju giljotiniran.

I Aleksandar Vučić se ponaša isto kao Luj XV, verujući da posle njegove vlasti nema više ni Srbije, ni Srba, pa ni potrebe za budžetskom stabilnošću. Zbog toga on prodaje (preciznije: daje za male pare) i poslednje što nam je još ostalo, a zemlju besomučno zadužuje.

Na dan 30. juna 2016. po izveštaju Uprave za javni dug Ministarstva finansija, ukupni direktni javni dug centralnog nivoa vlasti iznosio je 2.708.368.494.759 dinara. Tome treba dodati i dugove lokalnih nivoa vlasti, kao i indirektne obaveze (na primer izdate garancije za kredite javnih preduzeća). Da li je skoro tri bilijarde dinara duga republičkog budžeta pokazatelj da se zemlja finansijski stabilizuje?

Upravo je za period pred samo izdavanje Izveštaja Uprava za javni dug Ministarstva finansija Republike Srbije sprovodila najviše aukcija prodaje državnih obveznica u grozničavom pokušaju da stabilizuje budžet.

Po objavljenim dokumentima na sajtu pomenute Uprave, samo u drugom kvartalu 2016. godine održane su aukcijske prodaje državnih obveznica u vrednosti od 167.849.020.000 dinara (za obveznice u dinarskoj vrednosti), odnosno 702.448.000 evra (za obveznice denominovane u evrima).

Samo u drugom kvartalu ove godine, vlast je očekivala priliv kroz novo zaduživanje od oko 1,7 milijarde evra (što u dinarima, što u evrima) kako bi održala budžetsku stabilnost?!? U junu, poslednjem mesecu pred sastavljanje Izveštaja, održano je čak devet aukcija prodaje državnih obveznica.

O kakvoj, onda, navodnoj uspešnosti finansijske politike može biti govora?

Pošto je stopa ostvarivanja planiranog novog zaduživanja veoma niska (39,1 odsto umesto realnih 50 odsto u odnosu na čitavu godinu), jasno se vidi da investitori u prvoj polovini 2016. nisu želeli da ulažu u Srbiju. U trećem kvartalu potražnja za srpskim obveznicama je nešto veća, što pokazuje da su investitori Srbiju dodatno izbegavali zbog nestabilnosti republičke vlasti usled raspisivanja nepotrebnih vanrednih parlamentarnih izbora, kao i neizvesnosti oko formiranja nove vlade. Očigledno da Srbiju najviše košta nerazumna politika šizofrenog premijera Aleksandra Vučića.

Jedino što u pomenutom Izveštaju od 18. jula pojedini ekonomisti mogu da ocene kao pozitivno jeste povećanje realizacije naplate poreza. Ukupna stopa realizacije iznosila je 51,3 odsto, što znači da je poboljšanje naplate bilo 1,3 procentna poena.

Čak ni ovo, međutim, nije moglo da prođe bez negativnih nus-efekata koji su skoro potpuno anulirali ovaj uspeh. Naime, ostvarena stopa naplate poreza na prihod pravnih lica iznosila je 70,4 odsto od za celu 2016. godinu planiranih prihoda po tom osnovu. Istovremeno, stopa naplate poreza na dohodak građana iznosila je 45,9 odsto u odnosu na svotu planiranu za celu godinu.

Jasno je da poslodavci veliki deo gubitaka koji im nastanu oštrijom naplatom fiskalnih nameta prebacuju na zaposlene koje ili otpuštaju, ili im smanjuju platu, ili ih prebacuju u „sivu zonu", odnosno na rad na crno kada im ne plaćaju doprinose i porez.

Na jednom mestu u Izveštaju je stavka „Prihod od smanjenja zarada u javnom sektoru" u visini od 11.162.505.692 dinara, što je skoro sto odsto od planiranog za ovaj period. Knjiženje uštede kao prihoda je knjigovodstveno ispravno, ali u suštini predstavlja kompletan nonsens, jer je ušteda samo virtuelni prihod.

Kada se pogleda rashodni deo Izveštaja, postaje jasno da aktuelna vlast brine jedino za svoju dobrobit, dok je životi građana uopšte ne zanimaju.

Rashodi za zaposlene iznosili su u prvih šest meseci tekuće godine 114.319.635.769 dinara, što je nešto malo ispod planirane sume. Ako se, međutim, baci pogled na strukturu rashoda, videće se da su navedene uštede od navodnog smanjenja zarada u javnom sektoru skoro potpuno anulirane veštim knjigovodstvenim zahvatima.

Naime, pod stavkama od 413 do 417 pobrojani su ostali rashodi za zaposlene (ne računajući doprinose na teret poslodavca, što je stavka 412), a koji su u prvoj polovini 2016. iznosili ukupno 8.269.809.303 dinara. Ovi rashodi su dnevnice i razni drugi dodaci kojima se u pojedinim slučajevima zaposlenom refundira najveći deo smanjenja plate.

Rashodi po osnovu otplate kamata su u proseku bili nešto viši od očekivanih, odnosno 54,4 odsto. Transferi na ostalim nivoima vlasti bili su na nivou predviđenoh, tačnije 49,1 odsto od ukupnih sredstava predviđenih za oba polugodišta, dok su dotacije međunarodnim organizacija bile čak 62 odsto od ukupno planiranih izdataka po tom osnovu.

Međutim, kada su u pitanju izdvajanja za građane, vlast je bila više nego štedljiva.

Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje za celu godinu treba da dobije 219.800.000.000 dinara iz budžeta, a u prvom polugodištu dobio je 100.286.431.122 dinara, odnosno 45,6 odsto. Bilo je, dakle, para i za blago povećanje penzija u iznosu od prosečno deset odsto. Fond PIO je, međutim, još i dobro prošao u odnosu na neke druge budžetske korisnike.

Umesto planiranih i obezbeđenih 50 odsto od ukupno za tu svrhu izdvojenih sredstava na godišnjem nivou, za socijalnu zaštitu je uplaćeno 44,8 odsto (13.419.905.987 dinara), Nacionalna služba za zapošljavanje je dobila 40 odsto (3.802.135.976 dinara) godišnjih sredstava, dok je za izbegla i raseljena lica dato samo 22,1 odsto, odnosno manje od polovine planiranih sredstava, a skoro sav taj novac je otišao stranim azilantima koji prolaze kroz Srbiju.

Domaće zdravstvo je već skoro potpuno uništeno, a njegovo razaranje dalje sprovodi i aktuelna vlast. Kako bi se prikazao nepostojeći suficit u prvoj polovini budžetske godine, vlada je drastično smanjila transfer para Republičkom fondu za zdravstvene osiguranje, koji je dobio samo 8.332.420.299 dinara od ukupno planiranih 28,2 milijarde dinara, odnosno tek 29,5 odsto umesto 50 odsto.

Ukupno posmatrano, svi transferi iz budžeta ka organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja smanjeni su za prosečno 6,6 procentna poena (43,4 odsto umesto 50 odsto) i iznosili su ukupno 113.031.753.602 dinara. Uplate za svu socijalnu zaštitu su smanjene za 4,1 procentni poen, pa je tako uplaćeno 53.416.848.109 dinara (45,9 odsto od planiranih 116.326.796.000 dinara).

Iako je najavljen kao razvojni (verovatno isključivo zbog predstojećih izbora), ovaj budžet se pokazao kao poguban po srpsku privredu. Da bi budžet bio razvojni potrebno je, naime, da država ulaže velike pare u zdrave segmente domaće privrede, a u srpskom slučaju je obrnuto: gubitaši i administracija dobijaju lavovski deo. a za proizvodnju šta preostane (ako uopšte nešto i pretekne).

Železnica je tako u prvih šest meseci dobila 8.266.036.433 dinara, što je 47,2 odsto svih sredstava koje će ove godine dobiti. Pruge su nam, međutim, i dalje loše, a o kvalitetu i brzini prevoza u šinskom saobraćaju ne vredi ni pričati. Gde su otišle date pare, niko ne zna.

Najveći gubitaši na državnim jaslama, međutim, ne dobijaju isključivo pare direktno iz budžeta, već i putem garancija koje im vlada daje za kredite koje uzimaju kod banaka, a zatim ih ne vraćaju. U tu svrhu je u ovogodišnjem budžetu predviđeno 8.915.000.000 dinara i to samo za kamate, a već je potrošeno 3.258.223.392 dinara. Za isplatu glavnice po ranije datim garancijama plaćeno je u prvih šest meseci 18.037.569.447 dinara, što je 64 odsto sredstava za to izdvojenih za celu godinu.

Nasuprot tome, poljoprivreda je dobila samo 34,5 odsto svih planiranih sredstava za ovu godinu (9.656.640.703 dinara od 27.951.498.000 dinara), što je smanjenje za celih 15,5 procentnih poena.

Privreda je, kada su subvencije u pitanju, prošla još gore: dobila je samo 4.512.690.230 dinara od predviđenih 14.533.325.000 dinara (31,1 odsto umesto 50 odsto), a najgore je prošao segment turizma, naše, navodne, razvojne šanse, koji je dobio, umesto 50 odsto, samo 17,8 odsto predviđenih subvencija!

Ukupno je za sve subvencije prosečno dato 41,3 odsto, umesto 50 odsto, odnosno ukupno 35.490.540.680 dinara, a što iznosi tek jednu trećinu para koje su istovremeno date za plate i ostale troškove zaposlenih u državnim službama.

Sagledavanjem iznetih podataka, pomenuti Izveštaj pokazuje da država najviše para troši na samu sebe i kreditore, dok se premalo ulaže u razvoj, a da se narod istovremeno, kroz smanjenje uplata za penzije i socijalna davanja, bukvalno izgladnjuje.

A 1. Ućutkaj studente

Jedan od retkih pozitivnih trendova u budžetskim kretanjima u prvom polugodištu ove godine, jeste činjenica da je za kulturu potrošeno već 69,6 ovogodišnjih planiranih subvencija, dok je za studentski standard do sada dato 55 odsto predviđenih para. Radi se, međutim o svotama koje nisu ni izbliza dovoljne za te potrebe. Oblast kulture će ove godine dobiti ukupno četiri milijarde dinara, dok će za studentski standard biti izdvojeno (kako je bar obećano) nešto malo više para, tačnije 4.032.800.000 dinara.

Sa druge strane, za mlade talente je planirano da se za svih 12 meseci ove godine isplati 766.641.000 dinara, a iz budžeta je do sada potrošeno tek 320.859.736 dinara (41,9 odsto). Tranzicioni fond bi trebalo u celoj godini da dobije šest milijardi dinara, ali mu je u prvih šest meseci prebačeno samo 1.050.436.788 dinara, odnosno 17,5 odsto.

A 2. Uzimaj, unuci će vraćati

Na prihodovnoj strani nalazi se i stavka „Deo dobiti javnih preduzeća i dividenda budžeta" koja bi po planu trebalo da donese osam milijardi dinara za celu tekuću godinu, ali je značajno podbacila u prvom polugodištu (kada se isplaćuje najveći broj dividendi). Uplaćeno je tek 2.237.137.271 dinara, odnosno samo 28 odsto svih planiranih sredstava iz ovog izvora.

Država je planirala da u ovoj godini dobije 11.364.676.000 dinara donacija, ali je do sada stiglo samo 3.089.200.146 dinara, odnosno 27,2 odsto.

Budući da pad prihoda nije više mogla da pokriva daljim uštedama, vlada je u prvoj godini morala da pribegne nastavku zaduživanja.

U prvom kvartalu ove godine održano je sedam aukcija za prodaju državnih obveznica denominovanih u evrima. U januaru su ponuđene obveznice ukupne vrednosti od 200 miliona evra, u februaru je ponuda ukupno bila vredna 134.879.000 evra, a u martu je iznosila 225 miliona evra. Najskuplje su bile petogodišnje obveznice prodate 22. marta, kada je država za traženih 75 miliona evra davala godišnju kamatu od čak 2,5 odsto.

Kada su u pitanju dinarske obveznice, u prva tri meseca ove godine održano je 10 aukcija. U januaru ih je bilo tri, a ukupna vrednost ponuđenih obveznica iznosila je 38 milijardi dinara, u februaru su održane četiri aukcije za obveznice ukupne vrednosti 133 milijardi dinara, a u martu još tri aukcije vredne ukupno 28.390.510.000 dinara. Najskuplje su bile trogodišnje državne obveznice ponuđene 18. februara u ukupnoj vrednosti od 110 milijardi dinara, sa godišnjom kamatnom stopom od šest odsto.

Kako u prvom kvartalu prikupljena sredstva nisu bila dovoljna za pokrivanje budžetskih rupa, Uprava za javni dug Ministarstva finansija je u drugom kvartalu održala osam aukcija za prodaju obveznica u evrima, ukupne vrednosti od 702.448.000 evra. Najviša kamata od 3,5 odsto na godišnjem nivou je ponuđena za desetogodišnje obveznice iznete na prodaju 25. maja u ukupnoj vrednosti od 125 miliona evra.

Aukcija za prodaju dinarskih obveznica bilo je ukupno pet u drugom kvartalu, a ukupna vrednost ponuđenih obveznica iznosila je 167.849.020.000 dinara. Najviša kamata je i tada iznosila šest odsto za trogodišnje obveznice.

U trećem kvartalu (koji je još uvek u toku) do sada su održane tri aukcije za prodaju obveznica denominovanih u evrima, ukupne vrednosti od 200 miliona evra. Najviša kamatna stopa nuđena je 8. septembra za petogodišnje obveznice i iznosila je 2,5 odsto na godišnjem nivou.

Planirano je (većina ih je i održana) ukupno pet aukcija za prodaju dinarskih obveznica u ukupnoj vrednosti od 73 milijardi dinara. Najviša kamata je nuđena za trogodišnje obveznice ponuđene na aukciji 11. avgusta i iznosila je šest odsto godišnje.

U trenutku kada je ovaj broj "Tabloida" otišao u štampu, Uprava za javni dug još uvek nije objavila koje su aukcije za prodaju državnih obveznica planirane u četvrtom kvartalu 2016. godine.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane