Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na tragu

Čiji novac obrću tajkuni Bojan Milanović i Andrej Jovanović

Biznis na ledu

U zemlji opljačkanog i izgladnelog naroda previše je i jedan multimilioner, a ne ovoliko koliko ih u Srbiji ima. Andrej Jovanović i Bojan Milovanović spadaju u grupu onih srpskih tajkuna koji se vešto kriju od javnosti, a još veštije kriju svoje sponzore i prave vlasnike novca koje uspešno obrću. Za manje od 20 godina oni su uspeli da zarade svoju prvu milijardu evra i da postanu vlasnici poslovnog carstva koje obuhvata najrazličitije moguće delatnosti.

Igor Milanović

Bojan Milovanović i Andrej Jovanović su se upoznali još u mladosti u hokejaškom klubu „Partizan", postali dobri prijatelji, zatim i kumovi, a na kraju i poslovni partneri. Danas ovaj javnosti skoro nepoznat dvojac raspolaže kapitalom koji se procenjuje na između pola milijarde i milijardu evra.

Milovanović i Jovanović su malo poznati i u poslovnom svetu, jer izbegavaju svako javno eksponiranje. U sastavu poslovnog carstva kojim oni vladaju nalaze se: „Bambi", „Imlek", „Knjaz Miloš", „David Pajić Daka", „Ikarus", poljoprivredno dobro „Maflić", „Direktna banka" (nekadašnja KBM iz Kragujevca), ispostava „Findomestic banke" u Srbiji, „Big pizza", a imaju i građevinsku firmu koja je gradila „A Blok" na Novom Beogradu...

Devedesetih godina prošlog veka su osnovali kompaniju „Marbo", koja se bavila proizvodnjom čipsa i sličnih slanih grickalica. Kumovi su ovu kompaniju 2008. prodali „Pepsiju" za 200 miliona evra.

U međuvremenu su Jovanović i Milovanović osnovali preduzeće „Anbo" doo, koje zvanično kupuje „Davida Pajića Daku", preduzeće koje se bavi pravljenjem, instalacijom i održavanjem liftova. Današnji zvanični vlasnik "Davida Pajića" je „Deka Inženjering" doo iz Beograda, a vlasnik ovog preduzeća su: Andrej Jovanović (38,92 odsto), Bojan Milovanović (38,92 odsto) i „BENLEE INTERNATIONAL LTD" sa britanskih Devičanskih ostrva (26,16 odsto).

„BENLEE INTERNATIONAL LTD" se pojavljuje i u vlasničkoj strukturi preduzeća "Anbo" gde ima 61 odsto vlasništva, dok osnivači, Jovanović i Milovanović, sada poseduju po 19,5 odsto vlasništva. Očigledno da ovaj investicioni fond kontrolišu Jovanović i Milovanović i da im isti služi samo da bi izbegli plaćanje poreza u Srbiji.

Najčudnovatija je vlasnička struktura koja stoji iza „Knjaz Miloša", „Bambija" i „Imleka". Većinski vlasnik u sva tri privredna društva je „Danube Foods Group" (DFG) iz Holandije, ali je pitanje ko stoji iza ove kompanije.

Po medijskim napisima iz 2015. investicioni fond „Mid Europa Partners" nepoznatih vlasnika je kupio „Danube Food Group" i samim tim sva preduzeća u Srbiji koja su u njegovom vlasništvu.

Vlasnici „Imleka" ad su sada DFG, koji je i dalje većinski, i „Adriatic Minorityco 002" doo iza koga je „Adriatic Bidco BV" iz Holandije, čiji je krajnji vlasnik, po izveštaju „Komisije za zaštitu konkurencije" investicioni fond „Mid Europa IV Management Limited", koji je poseban investicioni fond u okviru „Mid Europa Partners".

„Imlek" je, sa svoje strane, većinski vlasnik požarevačkog „Banbija", dok su manjinski suvlasnici već pomenuti „Adriatic Minorityco" i Nenad Denčić. Jedini vlasnik „Knjaza Miloša" je sada „Clates Holding BV" iz Holandije u vlasništvu investicionog fonda „Mid Europa Partners".

Andrej Jovanović je danas između ostalog i jedini zakonski zastupnik beogradskog preduzeća „Moji brendovi" doo. Na zvaničnom sajtu ove firme, u odeljku posvećenom direktoru, stoji njegova biografija u kojoj se, između ostalog, navodi: „U saradnji sa investicionim fondom Mid Europa Partners kupuje Imlek, Bambi i Knjaz Miloš i preuzima vođstvo grupacijom preko nove holding kompanije Moji Brendovi."

„Moji brendovi" su, dakle, kompanija koja stoji iza DFG-a, a koji je vlasnik vlasnika „Imleka", „Bambija" i „Knjaza Miloša". Pomenuto beogradsko preduzeće kontroliše Andrej Jovanović, koji samim tim kontroliše i DFG, jer je jedini vlasnik „Mojih brendova" doo upravo „Danube Foods Holding", pa tako opet imamo situaciju da je „ćerka kompanija" istovremeno i „majka kompanije" svoje zvanične „majke kompanije".

Kada god je majka istovremeno i ćerka svoje ćerke i kada se u namerno zakomplikovanim vlasničkim strukturama pojavljuju investicioni fondovi (posebno oni iz poreskih rajeva) do čijih je krajnjih vlasnika nemoguće doći, jasno je da se radi o mutnim poslovima. Jovanović i Milovanović su proizvod ovog sistema u kome su stvarni vlasnici kapitala pripadnici političkog establišmenta koji ne žele da se eksponiraju, pa tako vođenje poslova prepuštaju drugim osobama.

Da bi mogli lakše da kupuju preduzeća po Srbiji za račun skrivenih davalaca kapitala, Jovanović i Milovanović februara 2016. od slovenačke banke NKBM kupuju kragujevačku banku KBM, koju su zatim preimenovali u „Direktna banka" ad i u kojoj svaki od njih ima po 49,98 odsto akcija, dok ostatak drže mali akcionari.

Razlog za povlačenje Slovenaca iz ove banke je bio taj što je NKBM trebao da bude prodat investicionom fondu „Apollo" koji je kao uslov za kupovinu postavio povlačenje sa srpskog tržišta. „Apollo" je već imao loša iskustva sa Srbijom, jer je 2015. bio uvučen u aferu privatizacije „Telekoma" kada su milione evra platili Aleksandru Vučiću da bi namestio jeftinu prodaju srpskog teleoperatera. Posle pisanja Magazina Tabloid kako su privatizacioni savetnik za prodaju „Telekoma" i kupac strateški partneri godinama unazad, od privatizacije se odustalo.

Samo devet meseci posle kupovine KBM banke Jovanović i Milovanović u novemnru 2016. kreću u kupovinu još jedne banke u Srbiji, „Findomestic banke" ad koja je bila u vlasništvu italijanske bankarske grupacije „Findomestic Banca SpA". Pregovori su uspešno okončani krajem januara 2017, a formalno pripajanje „Findomestica" se očekuje tokom narednog leta. Uvećana za ovu banku „Direktna banka" će imati oko 350 zaposlenih i imovinu od oko 200 miliona evra.

Da bi njegova deca (Miloš, Ivona i Marko Jovanović) imala čime da se zanimaju, Andrej Jovanović je osnovao lanac restorana brze hrane „Big Pizza", koji je za manje od godinu dana u Beogradu otvorio deset lokala. Trenutno je ova kompanija na trećem mestu po zastupljenosti na srpskom tržištu, iza „McDonald's"-a i „Karibik pice" iz Novog Sada, ali poznavaoci tržišta veruju da bi već ove godine „Big Pizza" mogla da izbije na drugo mesto.

Neverovatna je brzina kojom kumovi Jovanović i Milovanović uvećavaju svoje poslovno carstvo i već se po tome vidi da oni velikim delom upravljaju tuđim kapitalom koji „opran" i uvećan na kraju vraćaju pravom vlasniku koji se iza njih krije.

A 1. Dva "Ikarsbusa"

U Beogradu postoje dva preduzeća sa nazivom „Ikarus". Jedno je „DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU IKARUS-FABRIKA ALATA I OTPRESAKA" u Zemunu, koje je u vlasništvu „Deka Inžinjering" doo, odnosno Andreja Jovanovića i Bojana Milovanovića. Drugo je preduzeće „IKARUS GLOBAL PRIVREDNO DRUŠTVO ZA PROIZVODNJU, PROMET I USLUGE" doo na Novom Beogradu u vlasništvu hrvatskog državljanina Denisa Mihokovića. „Adriatic Minorityco" takođe postoji u dvostrukom izdanju kao „Adriatic Minorityco 001" doo i „Adriatic Minorityco 002"doo. Oba preduzeća su na Vračaru, na adresi Resavska 23, imaju istog vlasnika, holandsko preduzeće „Adriatic Bidco BV", i istog direktora, Ninu Banković.

A 2. Kapital od 2,2 milijarde evra

„Mid Europa Partners" (MEP) je osnovan 1999. godine i sedište mu je u Londonu. Po navodima same kompanije ona raspolaže sa kapitalom od 2,2 milijarde evra. Poslovna strategija ovog investicionog fonda je da ulaže između 25 i 200 miliona evra u kupovinu većinskog paketa akcija preduzeća koja imaju dobru razvojnu perspektivu na tržištima kojima je teško prići.

Interesantno je da su najveće investicije ovog fonda poslednjih desetak godina bile najviše u domenu telekomunikacija. Zajedno sa „France Telecom" MEP je 2007. za 1,4 milijarde evra kupio austrijskog telefonskog provajdera „One" (danas „Orange Austria"). U oktobru 2008. MEP povećava svoj udeo u češkom „T-Mobile" i u „Ceske Radiokomunikace". Godinu dana kasnije ovaj fond kupuje mađarski „Invitel" koji se bavi fiksnom telefonijom.

MEP je takođe investirao u medicinsku zaštitu, kupujući „UPC Slovenia" i poljski „Centrum Medyczne LIM".

Koliko je poznato, kupovina „Danube Foods Group" (DFG) je jedino ulaganje pomenutog fonda u proizvodnju prehrambenih proizvoda. Investiranje u DFG išlo je preko jednog od podfondova sa nazivom „Mid Europa IV Management Limited". Ko je uložio novac u ovaj podfond nemoguće je saznati, jer investicioni fondovi i služe da bi pravi vlasnici kapitala ostali skriveni.

Andrej Jovanović, sa svoje strane, ističe da je 2012. učestvovao u formiranju privatnog sektora medicinske zaštite „Medigroup", prvog sistema privatne zdravstvene zaštite u Srbiji. Upravo je ovo oblast u koju rado investira MEP.

Današnji vlasnik „Midigroup SEE" doo sa sedištem u ulici Narodnih Heroja 38 na Novom Beogradu je „MEDICAP HEALTH GROUP B.V." iz Holandije, zemlje preko koje rado posluju i Jovanović i MEP.

Moguće je da je upravo radeći na ovom projektu Andrej Jovanović stupio u kontakt sa MEP-om i predložio osnivanje novog investicionog podfonda, preko koga će on plasirati novac svojih mentora koji žele da ostanu anonimni, ali u oblasti u koje MEP inače nije ulagao. Bojan Milovanović je i danas član nadzornog odbora „Medigroup" doo.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane