Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Ruska privreda

Kako je strani kapital porobio našu trgovinu

Rusiju guši vampir iz mreže

Tema o stranom kapitalu u ruskoj privredi našla se na periferiji interesovanja naših medija. Svi razgovori se vrte oko „stranih investicija", koje dolaze u Rusiju i iz nje naglo i neočekivano odlaze. U stvari, to i nisu „investicije", već spekulativni „vruć kapital" koji se u našoj zemlji bavi pljačkom na finansijskom tržištu. Kada uzme ekstra profit, brzo ga iznosi iz zemlje, tvrdi istzraživač Valentin Katasonov

Piše: Valentin Katasonov

Postoje i druge strane investicije koje su došle na duže vreme i koje su ozbiljne. Ali i one, kako ću vam pokazati, imaju sebičan interes, kao i spekulativni kapital. Istina, oni rade na drugačiji način. Neprimetno, ali ne manje razarajuće.

Svaki građanin Rusije svakodnevno se susreće sa primerima takvih inostranih investicija. Samo što ne razmišljaju o poreklu tih „objekata" i o tome kakvu štetu nanose našoj zemlji. Reč je o stranim investicijama u sferi trgovine. Strani kapital u tom sektoru privrede stigao je kod nas još devedesetih godina. Danas njegov položaj u trgovini možemo nazvati ne jednostavno preovlađujućim, već monopolističkim. A monopoli, kao što je poznato, diktiraju svoje uslove tržištu. Tačnije, oni ga uništavaju, uspostavljajući svoj neograničeni diktat nad potrošačima, tj. nad nama. A kroz nas, takvi strani monopolisti uspostavljaju diktat nad zemljom i državom. Ali, mi često toga nismo svesni. Predlažem da se malo zamislimo.

Za početak, evo nekih podataka Rosstata (Državni zavod za statistiku). Iako mnogi sumnjaju da se Rosstat odavno već bavi „obmanjivanjem", ipak čak i te brojke koje se nalaze u statističkim knjigama i priručnicima deluju impresivno. Rosstat, nažalost, ne daje podatke koji se posebno odnose na maloprodaju, već objavljuje statistiku koja se odnosi na ceo sektor pod nazivom „Sektor veleprodaje i maloprodaje, popravka motornih vozila, motocikala, roba za domaćinstvo i predmeti lične potrošnje" (u daljem tekstu - sektor trgovine). Poslednji podaci obuhvataju celu 2015. godinu. Broj organizacija sa učešćem stranog kapitala (u daljem tekstu ćemo ih zvati strane kompanije - SK) u ovom proširenom sektoru trgovine 2005. godine bio je 3913, a 2015 - 5039. Godine 2005. broj zaposlenih u SK bio je 214,3 hiljade ljudi, a 2015 - 649,1 hiljada. Promet (prodaja) u ovom sektoru je 2005. godine bio 3.235,6 milijardi rubalja, a krajem 2015. dostigao je 16. 797,1 milijardu rubalja.

Iz ovih podataka se vidi da je broj stranih preduzeća u sektoru trgovine za deset godina porastao za 29%, broj zaposlenih u stranim kompanijama u ovom sektoru povećao se tri puta, a obim prodaje više od pet puta! Veličina stranih kompanija u sektoru trgovine značajno je porasla. Godine 2005. prosečan broj zaposlenih u preduzećima sa učešćem stranog kapitala bio je 55 ljudi po preduzeću, a 2015. godine - 129 ljudi. Obim prodaje po preduzeću je 2005. godine iznosio u proseku 0,83 milijarde rubalja, a 2015. dostigao je prosečnu cifru od 3,33, milijarde rubalja.

Ali, treba da razumemo kolika je „specifična težina" kompanija sa učešćem stranog kapitala u sektoru trgovine. Odnosno, koliki je broj organizacija, broj zaposlenih, obim prodaje, investicije u osnovni kapital i akcijski kapital (početni iznos kapitala preduzeća, definisan prema statutu i formiran uglavnom prihodom od prodaje akcija). Udeo u ukupnom broju organizacija je mali. Prema podacima Rosstata, broj trgovinskih preduzeća u Rusiji (širi sektor trgovine) je krajem 2015. godine iznosio 1,75 miliona. Ispada da je to manje od 0,3%. Čak i ako se uporedi broj stranih kompanija sa brojem domaćih subjekata, samo u sektoru maloprodaje (380 hiljada), ispada da je to 1,3%.

Mikroskopska vrednost. Ali iza nje se nalazi operacija astronomskih razmera. Pre svega, promet (obim prodaje). U celom sektoru trgovine promet je 2015. godine, prema podacima Rosstata, iznosio 56.382 milijarde rubalja. Ispada da je udeo stranih kompanija u prometu bila oko 30%. Ovde je potrebno objašnjenje. Navedeni podaci o prometu celog sektora trgovine, uključuju i maloprodaju i veleprodaju. Na maloprodaju otpada 10.926,4 milijarde rubalja. Strani kapital je pre svega usredsređen na maloprodaju, gde je profitabilnost biznisa značajno veća. Po ocenama stručnjaka, u sektoru maloprodaje, udeo stranih kompanija iznosi 60-70%. A na gotovo 400.000 domaćih preduzeća otpada samo jedna trećina maloprodajnog tržišta.

A sada o udelu stranog kapitala u akcijskom kapitalu. Evo podataka Rosstata za kraj 2015. godine. Ukupni akcijski kapital komercijalnih organizacija svih oblika svojine u sektoru trgovine u Ruskoj Federaciji iznosio je 1.145,9 milijardi rubalja. Akcijski kapital organizacija sa učešćem stranog kapitala u sektoru trgovine iznosio je 932,3 milijarde rubalja. U kapitalu tih organizacija, na nerezidente (fizička i pravna lica) je otpadao promet od 808,2 milijarde rubalja.

Kada se sagleda na taj način, udeo organizacija sa učešćem stranog kapitala u kapitalu sektora trgovine iznosio je 81,4% ukupnog akcijskog kapitala! To ne govori samo o jakom položaju stranog kapitala u sektoru trgovine. To govori da je sektor trgovine gotovo u potpunosti osvojio strani kapital!

Primetno je da većinu preduzeća sa učešćem stranog kapitala odlikuje to što rezidenti (fizička i pravna lica iz Rusije) ili predstavljaju manjinske akcionare, ili njihovog kapitala u takvim preduzećima uopšte i nema. Udeo nerezidenata u akcijskom kapitalu organizacija sa učešćem stranog kapitala na kraju 2015. godine u proseku je iznosio 86,7%. Stranci su uspostavili ozbiljnu, može se reći totalnu kontrolu nad vodećim preduzećima u sektoru trgovine, a posledično i nad celim sektorom. Takođe, treba obratiti pažnju na činjenicu da im za to nisu bile potrebne ogromne investicije. Oni su „kupili" sektor trgovine u našoj državi za samo 808,2 milijarde rubalja. Kada se to preračuna u dolare, po kursu od 60 rublji za 1 američki dolar ta cifra iznosi 13,5 milijardi dolara.

Pred nama se otvara izuzetno ružna slika. Rusku trgovinu je osvojilo samo pet hiljada organizacija sa učešćem stranog kapitala. Iako je taj broj značajno manji u poređenju sa 400 hiljada naših, ruskih trgovinskih preduzeća, ovi trgovinski nerezidenti su stavili pod kontrolu celu zemlju, stvorivši mreže svojih prodavnica na celoj teritoriji Rusije, od Kalinjingrada do Sahalina. Bez preuveličavanja ih možemo nazvati trgovinskim hobotnicama sa kojima se svaki naš građanin stalno susreće.

Imena tih mreža su dobro poznata našim građanima, navešću samo neke od njih, i to samo one koje se bave prodajom hrane (u zagradi je podatak o zemlji iz koje potiče kapital - prema podacima koji se mogu naći na internetu):

1. Ašan (Francuska); 2 Okej (Luksemburg); 3. Pjateročka (Holandija); 4. Perekrestok (Holandija); 5. Karusel (Holandija); 6. Metro Cash&Carry (Nemačka); 7. Lenta (Britanska Devičanska Ostrva); 8. Globus (Kipar); 9. Bila (Austrija); 10. Selgros (Nemačka); 11. Magnit (Kiparska ofšor kompanija Lavreno Ltd.); 12. Kopejka (Holandija); 13. Mi (Holandija); 14 Merkado supercentar (Holandija); 15. Korzinka (Holandija); 16. Paterson (Holandija); 17. Narodni (Holandija); 18. Simbirka (Holandija),19. Provijant (Holandija); 20. Jarmarka (Holandija); 21. Trojka (Holandija); 22. Semja (Holandija); 23. Ekonomnaja semja (Holandija); 24. Mir produktov (Holandija); 25. A5 (Holandija); 26. Spar (Holandija); 27. Universam (Holandija); 28. Tamerlan (Holandija); 28. Pokupočka (Holandija).

O tome da je reč o trgovinskim hobotnicama svedoči broj filijala (trgovinskih objekata) pomenutih stranih kompanija. Tako je, na kraju 2015. godine Magnit imao 12.089 prodavnica, Diksi - 2.708, Ašan - 96, Metro - 164 itd. Bez obzira na to što se zemlja nalazi u teškom ekonomskom položaju (faktički u stalnoj ekonomskoj depresiji), pred našim očima se nastavlja širenje trgovačke mreže stranih kompanija. Uzmimo za primer pomenuti Diksi. Krajem 2016. godine ova kompanija je imala 2.802 prodavnice. Kapitalne investicije su prošle godine iznosile 9,5 milijardi rubalja. Diksi planira da 2017. godine otvori 180 maloprodajnih objekata (prodavnica) i zatvori deo neefikasnih objekata. To je u martu ove godine izjavio direktor Diksija za rad sa investitorima Denis Davidov, tokom telefonske konferencije sa investitorima.

Naravno, ako se zakopa dublje, videće se da deo tzv. nerezidenata čini naša „ofšor aristokratija". Iza pravnih lica tzv. „belih" ofšor jurisdikcija koje učestvuju u akcijskom kapitalu trgovinskih organizacija Ruske Federacije, neretko stoje fizička lica koja imaju ruski pasoš. Ali, Rusiji od toga nije ništa lakše. Kompanije sa ofšor korenjem takođe ne zanima Rusija, kao ni kompanije čiji akcijski kapital pripada nekom čistokrvnom Englezu, Šveđaninu ili Izraelcu.

Trenutno se među trgovinskim hobotnicama vodi napeta borba. Strani i ofšor investitori idu na velike troškove (izgradnja novih prodavnica). Čak idu i na gubitke. Neka od trgovinskih hobotnica će ranije ili kasnije otići u zaborav, a neke će preživeti, zauzeti svoje mesto pod suncem. Samo će za građane Rusije život postati potpuno turoban.

Trenutno, dok se vodi borba za podelu maloprodajnog tržišta Rusije, neki od učesnika te borbe mogu čak da pribegnu i dampingu, odnosno držanju cena robe na niskom nivou. Mnogi nerezidenti, koji rade u sferi maloprodaje u Rusiji, imaju pristup „vlasnicima novca" i imaju velike resurse koji im omogućavaju da se bave dampingom. Uništavanje nekoliko stotina „otadžbinskih" trgovinskih preduzeća, samo je pitanje vremena. Kada ostane malo hobotnica, one će, kao što to uvek biva, prekinuti borbu i dogovoriti se između sebe. To se zove kartelski sporazum. I tada više neće biti slatko našem potrošaču-kupcu. Već danas trgovinske hobotnice isisavaju veliki deo novca (keša) od stanovništva, pretvaraju ih u devize i iznose iz zemlje. A u budućnosti, ove hobotnice će se pretvoriti u prave vampire koji će privredi „piti krv" - odnosno novac, do poslednje pare.

Uzgred, ove hobotnice su učinile nepodnošljivim život onih koji se bave poljoprivredom i proizvode hranu. Naša vlast se hvali time da je u zemlji koja je pod ekonomskim sankcijama počela supstitucija uvoza. Najbolji uspesi se postižu u poljoprivrednoj proizvodnji. Ali, lanci prodavnica koji pripadaju stranim i ofšor gazdama, organizovali su svoje sankcije ruskim proizvođačima. Ili im nameću niske, damping cene otkupa ili bojkotuju domaće proizvođače.

Federalna antimonopolska služba (FAS) se malo bavi antagonističkim odnosima između ruskih proizvođača i stranih trgovinskih lanaca. Temi stranog kapitala u sferi trgovine ne pridaje potrebnu pažnju ni Savet bezbednosti Ruske Federacije. A uspostavljanje kontrole nad ruskom trgovinom koju vrše strani trgovinski lanci predstavlja - ugrožavanje nacionalne bezbednosti. Maloprodaja, posebno proizvodi neophodni za život (pre svega, hrana), nije samo „sektor privrede". To je najvažniji element ekonomske i društvene infrastrukture.

Na komandu „odande", lanci mogu da u svakom trenutku blokiraju snabdevanje stanovništva hranom i drugim osnovnim potrepštinama. Mi se danas sećamo događaja od pre sto godina - dve revolucije iz 1917. godine. Podsećama da je Februarska revolucija počela pobunom nezadovoljnih građana i garnizona u Petrogradu krajem januara 1917. godine. A zašto su bili nezadovoljni? Zato što je bila blokirana isporuka hleba i hrane u prestonicu Ruske imperije. Iako su skladišta bila puna. Još od studentskih dana zapamtio sam reči našeg profesora koji je nas je opravdano inspirisao: trgovina je strateški važan element infrastrukture koji treba da se nalazi pod strogom kontrolom države.

Da li smo tada mogli da pretpostavimo da će se trgovina u zemlji u potpunosti naći u rukama inostranog kapitala?

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane