Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid je pozvan

Škole u Azbukovici u vojnim kuhinjama

Ministar se pravi lud

Dragan Vesić

U seoskim sredinama u Srbiji sve je manje stanovništva. Oni malobrojni ljudi koji su izabrali da ostanu na svojoj dedovini, suočavaju se sa brojnim teškoćama: nema domova zdravlja, nema škola, nema dobrih puteva niti redovnog javnog prevoza. Umesto da država pomogne u izgradnji objekata od vitalnog interesa i značaja, zbog nemara nestručnih i neodgovornih pojedinaca uništava se i ono što je izgrađeno u poslednjih sto godina. Opstanak stanovništva na selu svodi se na nemoguću misiju. I dalje traje migracija iz sela u grad, tako da će u najskorije vreme srpska sela ostati potpuno pusta.

Jedno od takvih sela koja izumiru jeste selo Caparić u Azbukovici, opština Ljubovija. U vreme srpskih ustanaka i oslobađanja od turskog ropstva, u njemu je stolovao knez bukovički Petar Vasić, ugledni čovek svog doba iz ovog kraja i blizak saradnik kneza Miloša. Danas je selo gotovo pusto. Posebno je tužna slika seoske škole. Malobrojni učenici, umesto u školi, nastavu pohađaju u školskoh kuhinji!? Kuhinja je montažni objekat, sagrađen pre 40 godina za vojne potrebe, tako da mu je životni vek odavno istekao. Za razliku od montažne kuhinje, škola kroz koju su prošle generacije učenika, napravljena je da traje. Sazidana je od kamena. Međutim, ni to nije bila garancija da će ostati čitava. Nebriga je toliko velika da su neodgovorni školski direktori dozvolili da se krov škole potpuno uruši u unutrašnjost zgrade.

Za razliku od nekadašnjeg kneza, ovde više nema domaćina. Trebalo bi navesti ko su odgovorna lica za stanje školske zgrade u Capariću. To su Milorad Protić, bivši direktor škole i Nenad Trijić, sadašnji vršilac dužnosti direktora škole. Milorad Protić svakodnevno prolozi pored škole u Capariću na putu za svoj Leović. Očigledno da mu ne smeta propadanje i rušenje ove stogodišnje zgrade. Sadašnjem v. d. direktoru, Nenadu Trijiću, Alijanc arena i ostali belosvetski stadioni mnogo su draži nego seoske škole za koje bi on trebalo da bude zadužen. Da se stvar ne „talasa", na internet sajtu škole Protić i Trijić objavili su fotografiju školske zgrade u Capariću dok je ona još uvek bila čitava! Stvarnost je, nažalost, drugačija. Ovo je primer našeg „Potemkinovog" sela, u aranžmanu Protić-Trijić.

Interesantno je videti koliko je veza Protić-Trijić jaka. Nonsens je da je Milorada Protića nadležno ministarstvo zbog brojnih zloupotreba smenilo sa mesta direktora u novembru 2016. godine, kada je Ministarstvo uvelo privremene mere u školu u Ljuboviji kojoj pripada i škola u Capariću, i da je, umesto da dobije otkaz u školi, Milorad Protić nakon smene sa mesta direktora, postavljen za člana privremenog školskog odbora čiji je zadatak da otkloni nepravilnosti zbog kojih su i uvedene privremene mere!

Dakle on sam treba da otklanja ono što je upropastio i proneverio!? Protić je sa tog mesta iskoristio svoj uticaj i izdejstvovao je da za vršioca dužnosti nakon njegove smene bude postavljen njegov pion Nenad Trijić, profesor fizičkog vaspitanja za koga niko ne zna kada je studirao. U Ljuboviji je jedino poznat kao trener fudbalskog kluba Čobanče iz Čitluka, i kao „stručnjak" koji je za rad u školi doneo diplomu iz Bosne. Sve ovo je moglo da prođe zahvaljujući njegovom ocu, koji je ranije bio direktor u istoj školi. Trijić je u maju 2017. godine dobio i drugi mandat kao v.d. direktora škole.

To što u članu 35. stav 6. Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja stoji „Vršilac dužnosti direktora ustanove i privremeni organ upravljanja obavljaju dužnosti dok Ministarstvo ne utvrdi da su ispunjeni uslovi, otklonjene nepravilnosti iz stava 1. ovog člana i da su se stekli uslovi za prestanak privremenih mera, a najduže šest meseci", izgleda da ne važi za Trijića. Njegov učinak za tih godinu dana je više nego poguban. Toga je postao svestan i on sam, čim je odlučio da ne pošalje svoju prijavu na konkurs za direktora.

Dok je ovakvih pojava i ovakvih likova, Srbija ne može biti bolje mesto za život, kako u selu tako ni u gradu. Da li će neki odnarođeni direktor škole krivično odgovarati za svoje samovoljne i protivzakonite postupke, kako se to najavljuje iz Ministarstva prosvete, ostaje da vidimo. Na potezu je ministar!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane